„Beba zna sve. Oseća sve. Beba nam gleda pravo u dušu, zna boju naših misli. Bez pomoći jezika..."
Ovih dana navršava se 40 godina od prvog izdanja knjige „ROĐENJE BEZ NASILJA" francuskog ginekologa Frederika Leboajea. Knjiga je ubrzo doživela više izdanja i prevoda, izazivajući brojne polemike i mentalnu revoluciju u poimanju porođaja, tretmanu beba i porodilja. Radilo se o tzv. prirodnom porođaju, u kućnim uslovima, uz prisustvo ukućana, najčešće partnera i, naravno, babice.
Deceniju kasnije, 1984, ponovo novi zemljotres kada su porođaji u pitanju. Doktor Mišel Oden objavio je knjigu „PREPOROD RAĐANJA", o hrabrim i nekonvencionalnim inovacijama u jednom lokalnom porodilištu nadomak Pariza.
Šta je zajedničko pionirskim poduhvatima ova dva francuska doktora?
To je nastojanje da se porođaj učini intimnim činom, humanim i što prirodnijim, nasuprot bolničkim porodilištima, gde je atmosfera fabrička, kao na tekućoj traci, uz obilato korišćenje svakojakih medikamenata i sa zaraznim strahom. Mišel Oden je kasnije otišao još dalje, osnivajući u Londonu „Centar za istraživanje primarnog zdravlja", sa ciljem ispitivanja veze između tzv. primarnog perioda i onoga što nam se dešava kasnije u životu (primarni period obuhvata život u materici, period oko rođenja i prvu godinu posle rođenja).
U jednom intervjuu, na pitanje „Šta je to lak i brz porođaj?", Mišel Oden je odgovorio: „Ono što sam kroz svoje bogato iskustvo primetio da je najbolje za lak i brz porođaj, jeste situacija kada pored žene nema nikog izuzev iskusne i tihe babice - koja je smirena, 'ne posmatra' porodilju i ima majčinski stav. U njenom prisustvu, porodilja se oseća slobodno, nesputano, nema osećaj stida. I, što je najvažnije, pored nje se ne oseća 'posmatrano'. Ako pođemo od pretpostavke da se niko ne stidi svoje majke, jasno je zašto je važno da babica ima takav odnos prema porodilji. To je najbolja moguća sredina."
Ovim lepim povodima gošća emisije „Mućni glavom", u subotu 22. marta 2014, bila je babica i instruktorka prenatalne joge Divna Miljković. Ona već dve decenije pomaže trudnicama da se porode u svojim stanovima ili kućama, uz prigušeno svetlo, odabranu muziku ili u tišini, u prisustvu oca bebe, bez ikakvih lekova, infuzija, klistiranja, brijanja i ostalih manje-više neprijatnih ceremonija iz porodilišta.
Na žalost, zdravstveni sistem Srbije još uvek niti prepoznaje niti priznaje porođaje u kući, iako je samo Divna Miljković do sada pružala stručnu pomoć i podršku prilikom rođenja preko 200 beba. Tokom emisije ona je detaljno objasnila sve prednosti porođaja u kući, kao i način pripreme trudnica. Naravno, odgovorila je i na neizbežno i najčešće pitanje „A šta ako se tokom porođaja desi nešto loše, što zahteva hitnu pomoć i transport do najbliže bolnice?".
Na kraju emisije iskristalisan je predlog da se budućem Ministru zdravlja predloži da jedna od zaplenjenih kuća ovdašnjih mafijaša bude pretvorena u Dom za porođaje. Tu bi se u uslovima veoma sličnim kućnim, trudnice porađale i bile stalno uz svoje bebe, sa mogućnošću, ako nešto pođe naopako, da odmah dobiju lekarsku pomoć.
LINK: https://www.youtube.com/watch?v=Q2-OkkDrHEU&feature=youtu.be