Kultura

Lov na leptire

FINAL ROUND ART RSS / 25.03.2014. u 14:53

Dečak je ustao sa svoje stolice i pohitao napolje, gde je svetleo junski dan, nebo je spavalo obučeno u prozirne oblake što su mileli kao nekakvi izdeformisani puževi. Osećao je toplotu na rukama čim ih je ispružio da uzme mrežu za hvatanje leptira, iza naređanih dvorišnih stolica oslonjenih o zid, otac će ih, pomisli u tom času, kad se vrati kući, prebrisati i postaviti nasred dvorišta, samo ako jun bude nastavio da bude ovako topao; onda je rukavom svoje žute majice obrisao orošeno čelo jer trebalo je napora da tako kratkim, nedoraslim rukama dopre do mreže što mu je komšija napravio, i tako je dečak bio srećan, i lovio leptire po čitav dan, skoro svakog leta, u društvu komšijinog sina, ali sada više taj dečak, komšijin sin, nije bio ovde, odselio se u Nemačku, držeći za ruku svog oca i majku, i svi troje su pobegli, što bi se reklo 'trbuhom za kruhom', i sada je dečak morao sam da lovi leptire, jer mu je komšijin sin bio jedini drug. Majka ga je ispratila držeći krpu, stajala je dokono na vratima kuće, i posmatrala ga kako se priprema za lov, vršljaće, pomisli žena, tu po kraju, tražeći visoku travu i pogodne pašnjake, mada je smatrala kako je rizično da se mota po travuljinama zbog krpelja, i to baš u ovom periodu dana kada je pretoplo, a kačket nije voleo da nosi iako ga je ona uvek terala, jer je mislio da mu je glava lepša bez njega, i on se osmehnuo svojoj majci koja je ćutala, nije htela da mu kaže da ostane u kući, da ga osim krpelja, ne bi ščepalo i sunce; gledao je u nju, dokonu, koja je završila sa svim dnevnim obavezama, iako je već bila mrtva umorna jer se vratila sa posla, iz bolnice, gde je stavljala kapi u oči zadrtim starcima što smrde na leš i upisivala predugačak broj pacijenata koji su nevoljni da čekaju u redu, pa je ometaju svojim pridikama, ometaju je i ometaju do iznemoglosti, i onda, kada dođe kući, pomisli žena, tamo će je čekati još mnoštvo nesličnih, trivijalnih obaveza oko kuće, ali tu će biti i dete, jedno dete, koje je usamljeno, i ono živi za lov na leptire, i jedva čeka da smandrlja njen ručak i pobegne napolje, i dan joj učini istovremeno turobnim - zbog samoće u odsustvu muža koji je u radom u inostranstvu – ali i veoma opuštajućim, jer bi konačno mogla da prilegne i odmori svoje umorne noge... i onda je istovremeno pomislila kako bi bilo lepo da dečak izađe, ali isto tako i ostane kod kuće, i bude kraj nje dok se prepušta popodnevnoj dremki, ali ona je ipak odlučila da ćuti, dok, držeći krpu, sa osmehom na usnama, gleda dečaka kako izlazi iz dvorišta i maše joj slobodnom rukom, dok u onoj zauzetoj drži mrežu i teglu sa probušenim rupicama na poklopcu...  

 

  Captain McSheffrey



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

wilma68 wilma68 21:26 25.03.2014

Dvojstvo...i čojstvo...a i ženstvo

i onda je istovremeno pomislila kako bi bilo lepo da dečak izađe, ali isto tako i ostane kod kuće, i bude kraj nje dok se prepušta popodnevnoj dremki, ali ona je ipak odlučila da ćuti,




Baš si dobro opisao to dvojstvo, raspolućenost žene (i ljudsko biće sa svojim potrebama i majka od koje zavisi sudbina mladunaca)...zato i preporuka, i javno "sviđanje".
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 21:49 25.03.2014

Re: Dvojstvo...i čojstvo...a i ženstvo

hvala draga Wilma
pozdrav za tebe
stefan.hauzer stefan.hauzer 22:11 25.03.2014

.

opako dobro
i kad nisi sam; ti si sam


FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 11:22 26.03.2014

Re: .

bladerunner92 bladerunner92 23:37 25.03.2014

Bas

mi se svidja ovo
volim opise koji me nateraju da osecam...
evo za kuliranje


FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 11:23 26.03.2014

Re: Bas

hvala, Blade :)
kuliramo s tobom

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana