Zamisli.
10. septembra 2000.
Dve nedelje pred izbore za predsednika SRJ.
Sloba pozove Holbruka i kaže mu sledeće:
1) Priznajem sve nove institucije Kosova i normalizovaću odnose sa tamošnjim albanskim rukovodstvom, ko god da je na vlasti
2) Puštam Crnu Goru da ide, posle referenduma. Dotle, neka budemo državna zajednica, nema više SRJ.
3) Ne zanima me BIH, radite sa RS šta Vam volja. Sa Dodikom sam ionako u sukobu.
4) Krećem u privatizaciju. Sve mora da ide iz državnog i društvenog vlasništva, kako-tako, pošto-poto. Šta Vas zanima?
5) Sve haške optuženike ću Vam isporučiti u sledećih nedelju dana. Za mene ćemo se naknadno dogovoriti.
6) Po pitanju Vojvodine, poštovaću njenu autonomiju i ugradiću je u novi Ustav. Da, pisaćemo novi Ustav!
8) Prekidam političke veze sa Rusijom i krećem u evrointegracije. Za desetak godina bi mogli i u NATO.
9) Krećem u regionalno pomirenje i u saradnju. Počeću ja prvi sa izvinjenjima i ''klečanjem''. Pružiću ruku Aliji, idemo zajedno Franji na grob.
10) Gledaću da napišemo novu istoriju ex-YU prostora, radićemo na tome da ''promenimo svest'' naroda.
Šta mislite ko bi bio sledeći predsednik SRJ?
Kako bi protekao period između 24. 09. i 05.10. 2000.
______________________
Za ovu misaonu igru me je inspirisao nedavni sukob Aleksandra Vučića sa Borkom Stefanovićem, u vezi ''ekstremizma'' današnjeg DS-a i Srbije pod SNS-om kao ''mirne i stabilne'' države.
A sve u prilog tezi da ovima na Zapadu apsolutno nije važno ko je ovde na vlasti, dok se igra po njihovom diktatu. Kako je ko prestajao da igra, kako je ko počinjao da muti i kupuje vreme, taj je menjan.
Nekim čudom, slučajno ili ne, baš na izborima i/ili kroz postizborne koalicije.