Društvo| Gradjanske inicijative| Sport

#SportReliefBgd: energija sporta

UKinSerbia RSS / 28.03.2014. u 16:23

Naš današnji gost-bloger je Jovan Vujošević, generalni sekretar Ragbi 13 federacije Srbije i bivši reprezentativac Srbije u ragbiju.

 

Već duže vreme zajedno sa prijateljima iz Ambasade Velike Britanije u Republici Srbiji i kolegama iz Paraolimpijskog komiteta Srbije planiramo projekat "One Mile of Touch Rugby".  U četvrtak 20. marta 2014. godine je konačno došao momenat za realizaciju ovog projekta.

Kažu da je sport, najbolji produkt Republike Srbije.  I zaista on to i jeste, on je našu zemlju stavio na mapu Sveta, ali postoji i činjenica da srpski sport, kao jedan od važnih segmenata našeg društva tek sada prolazi kroz period tranzicije, a ovaj i njemu slični projekti to pokazuju.

Mnogo dobrih stvari se poklopilo u četvrtak 20. marta 2014. godine, dolazak proleća, za mene najlepšeg godišnjeg doba, Međunarodni dan sreće i naravno "One Mile of Touch Rugby". Manifestacija je održana u Donjem Gradu, na Kalemegdanu, gde sam proveo više od deceniju, trenirajući za čuveni Ragbi klub Dorćol, zašta sam uvek bio ponosan, jer sam branio boje mog kraja. Uz svesrdnu pomoć Vesne iz Ambasade Velike Britanije, Bojana iz Paraolimpijskog komiteta Srbije i Nikole iz Srpske tač federacije uspeli smo da u radno vreme okupimo preko 150 ljudi, što smatram za veliki uspeh. U prvom delu programa, organizovali smo trku na milju, u kojoj je učestvovao i vršilac dužnosti ambasadora Velike Britanije, David McFarlane, koji se pojavio u dresu ragbi reprezentacije Škotske, što me je oduševilo, kao i većinu prisutnih ragbista. U drugom delu programa organizovan je mini tač turnir, na kome su učestvovale 4 ekipe.

Na samoj manifestaciji bila su prisutna i deca iz Svratišta, deca ulice, oni za koje je ovaj humanitarni turnir i namenjen. Prišao sam grupi dečaka i devojčica sa par ragbi lopti, bili su u prisustvu vaspitačica. Stidljivo su odgovarali na moja pitanja, verovatno su bili nepoverljivi, ali sam uspeo da ih animiram, zajedno sa mojim kolegom Nikolom, da se oslobode i da krenu da se igraju sa ragbi loptama, koje su prvi put videli i dotakli u životu. Upečatljiv mi je bio dečak sa nadimkom, Maradona, zaista, da mu se pruži prilika da se bavi bilo kojim sportom, sigurno bi razvio svoj talenat, jer nisam odavno video dete sa takvom motorikom i pokretima...nažalost, njemu naše društvo nije pružilo šansu...Zato se i vraćam na početak ove priče, da li sport, najbolji brend Republike Srbije, može da bude taj faktor, koji bi omogućio nekome da se "izvuče" i da dobije šansu za bolji život, školovanje,...

 Ja smatram da može, ali nažalost, naše sportske organizacije još uvek nisu svesne toga...Takođe, smatram da sport, koji je u našem društvu "talac" nekih negativnih društvenih pojava, nasilja, korupcije,...u svojoj bazi, osnovi, onome što Britanci zovu "grass roots sport", je pun entuzijasta, dobrih ljudi, amatera, koji u veoma teškim uslovima rade i opstaju...takav slučaj je i sa sportom kojim se ja bavim, tj ragbijem 13...ti ljudi pokazuju pozitivnu energiju sporta, ti ljudi su spremni da se aktiviraju, pomognu i pokažu svoju društvenu odgovornost.

Na kraju manifestacije, osećao sam se veoma dobro, pozitivno, jer sam "napunio baterije" za dalje. Osetio sam da sam uradio nešto zdravo, dobro i pozitivno,...da sam barem za trenutak ulepšao nekom dan, nasmejao ga,...što sam bio solidaran, jer sam zanemario, moje lične probleme, koji su stotinu puta sitniji od problema sa kojima se suočavaju ova deca, a sve to da bi pomogao nekom...

Kada sumiram sve, to je ono što našem društvu fali, solidarnost, osećaj kada treba da se pomogne nekome, jer kada bi svako ko može uradi barem nešto malo, sitno, nešto što iziskuje minumum energije i vremena, naše društvo se ne bi suočavalo sa problemima, kao što je ovaj, da postoji mogućnost, da zbog nedostatka materijalnih resursa Svratište prestane sa radom..

Zato apsolutno podržavam slogan koji je plasirao popularni Zoran Zoza Panjković, koji je vodio program manifestacije "One Mile of Touch Rugby":

"NE damo Svratište!"

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

iqiqiq iqiqiq 20:20 30.03.2014

Solidarnost

Kada sumiram sve, to je ono što našem društvu fali, solidarnost, osećaj kada treba da se pomogne nekome, jer kada bi svako ko može uradi barem nešto malo, sitno, nešto što iziskuje minumum energije i vremena, naše društvo se ne bi suočavalo sa problemima, kao što je ovaj, da postoji mogućnost, da zbog nedostatka materijalnih resursa Svratište prestane sa radom


U našem društvu je zastupljen paradoks da obični, nevidljivi ljudi izvade poslednji dinar iz džepa da pomognu onima kojima je teže, a posebno deci, dok institucionalno, sistemski nebriga dostiže stanje anarhije. Kako je to moguće?

Da li se u institucijama koje mogu da pomognu sistemski nalaze neki drugi ljudi?

Tužan je taj izraz "svratište", bilo bi lepo da ta deca imaju svoj dom, ako ne kod roditelja, onda kod ljudi koji hoće da ih usvoje, kada jednog dana institucije progledaju i pomognu da se olakša birokratija usvajanja dece.

Pohvala svakom društvenom angažovanju da se svest društva i zajednice promeni.
loader loader 23:22 30.03.2014

Re: Solidarnost

Šteta što je narod zaluđen politikom,
do te mere da, evo, iza ovog nepolitičkog teksta
samo jedan komentar, i, ovaj moj, kao drugi.
Bojim se da je upravo tolika mera zabrinutosti za navode u blogu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana