Film| Kultura| Umetnost| Život

[79] Intervju: Marija Rodić

bojan ljubomir jugovic RSS / 03.04.2014. u 11:27

2_zpse9d352e0.jpgMarijino ime i adresu sam napisao na koverti pod stavkom „PRIMA:" kad sam, njoj kao selektorki festivala, prije par godina poštom slao kratke filmove na prvi Mikro festival amaterskog filma (MFAF)  - ideju mladih entuzijasta nezavisne scene da se u javnom gradskom prostoru prikazuju radovi kako neafirmisanih autora - amatera, tako i studenata filmske akademije i profesionalaca. Ideja je uspješno sprovedena u djelo isprva u klubovima i baštama kafeterija, da bi festival napokon dobio svoju stalnu adresu održavanja u Čavketovom pasažu u kojem se nalazi i Ulična galerija, i u programskom smislu se razvija već nekoliko uzastopnih godina te privlači sve veću pažnju istinskih ljubitelja i autora kratkih filmova prerastajući u zanimljiv festival internacionalnog karaktera.

3_zps02598f20.jpgParalelno sa organizacijom i razvijanjem festivala, ova mlada rediteljka realizovala je nekoliko zanimljivih kratkih filmova u okviru skromne nezavisne produkcije „Poskočiću" koja, čini se, radi na principu „uz malu pomoć mojih prijatelja" od kojih bih ovom prilikom izdvojio animirani kadar-po-kadar video „Govor"  (2011) , u kojem je lucidno i efektno kombinovan dokumentarni audio snimak sa precizno kontrolisanom igrom ruskih lutki, zatim "Skidanje" (2011), zabavnu i iščašenu ispovijest jednog Beograđanina koji se odvikava od knjiga norveškog pisca Erlenda Lua čitajući laku literaturu (pobjednički rad na Festivalu Femix 2011. godine) kao i igrani kratki film "Flert", sniman na Bajlonijevoj pijaci iz jednog kadra sa muzičkom podrškom grupe Metak za zlikovca i neobično simpatičnim protagonistima („flertere" glume Dragana Đukić i Dobrica Veselinović) - koji je oduševio, istina malobrojnu ali izabranu, publiku na prošlogodišem festivalu Nezavisne kulturne i umjetničke scene (BL-Art) u Banjaluci. Nekog specijalnog povoda za razgovor, koji vodimo putem e-mail prepiske, i nema - izuzev želje da pobliže približimo kreativne procese, uslove rada i buduće projekte ove zanimljive autorke.

Za početak, hajde da se ukratko osvrnemo na prethodni festival. Znam da je mnogo radova bilo pristiglo na konkurs, da je kvalitet filmova iz godine u godinu rastao, koliko je bilo „teško" odabrati naslove koje prikazujete?

- Svakome ko voli filmove i podržava video izražavanje ovo je naravno teško. Za ove četiri godine pristiglo nam je preko 250 radova. Svaki film je bio kao parče nečijeg trenutnog sveta; bio meni on zanimljiv ili ne, to je njegovo parče. I sad treba odlučiti čije parče nećeš da podeliš, a on je odlučio da ga prikaže javno. Nadam se da će nekad festival moći da obezbedi više prostora na platnu pa ćemo moći da prikažemo sve radove u okviru više off i pratećih programa. Naročito je bitno stvaraocima koji su na početku svog razvoja pružiti priliku.

Dok sam gledao izabrane radove sa MFAF-a koji su prikazani u Banjaluci - u sat vremena provejavali su potpuno različiti pristupi stvaranja video radova u kojim prosječan gledalac (ako hoće) može biti oduševljen saznanjem šta sve može da bude filmska forma i kakve sve poruke može da sadrži. Nakon afirmisanja te početne raznovrsnosti po pitanju sadržaja, festival sada ipak ima neke tematske smjernice, okvire?

- I dalje smo raznovrsni. Okviri su baš široki. Jedini konkretan okvir je vremenski. Rad ne treba da traje preko 20 minuta. Nezavisni stvaraoci filma su već dovoljno ograničeni finansijski i tehički, za sada im ne treba ograničavati i temu. Bitno je da je iskreno. To se lako prepozna.

1_zps76001f22.jpgZanimljive su i te male simbolične nagrade koje dodjeljujete.

- To je podsticaj koji svakome treba, a i lepa uspomena. Mikropolis je naš mali grad u gradu, koji smo napravili u Uličnoj galeriji i koji svi mi kada se okupimo na festivalu iznova oživljavamo. Mikropolis je i mali i veliki. Pokretan je i nema stalne stanovnike, niti fizičke granice. Autorka ove statuete je keramičarka iz Beograda Jelena Bošković, koja je zaista na pravi način prenela atribute tog našeg grada. Svaki Mikropolis izrađuje pojedinačno, te je svaki unikatan a ne izliven iz kalupa. Pored ove nagrade, tu se nađe još simboličnih nagrada poput hard diskova, kurseva filma, kratkih putovanja, knjiga...

S obzirom na generalno tešku situaciju pretpostavljam da je uvijek nekako održavanje festivala pod znakom pitanja. Koliko je uopšte teško izvesti organizaciju jednog ovako profilisanog festivala? Ko vam je glavna podrška u radu?

- Pa uvek je sve pod znakom pitanja. Ali se mi tada stavimo pod znak uzvika i nekako uspemo da organizujemo festival već četiri godine, a evo, i peti polako pripremamo. Podršku nam pružaju prijatelji, a pored toga izdavačka kuća Geopoetika nam uvek pomogne koliko može.

Da se "prebacimo" na tvoj rad, kada si prvi put došla na ideju da se izraziš putem kamere?

- Kad je moj rođak dobio kameru da snima dete. S obzirom da to gotovo nikad nije radio, rekao mi je da mogu slobodno da uzmem njegovu kameru. Tako je to počelo...

387038107_960.jpg„Ovo je recimo jezik od krave, a ovo je slanina od svinje, to je stvarno strašno šta ljudi mogu da urade jednoj od najinteligentnijih životinja..." - kaže, između ostalog, mladić koji se udvara djevojci u „Flert"-u, a tu je i ta urnebesno zabavna čežnja i privlačnost koju osjeća zbunjeni mladoženja ka muškim zadnjicama i golom stopalu sa crnilom ispod nokata u kratkom filmu „Zlatni delišes". Humor je, izgleda, nezaobilazan sastojak gotovo svakog tvog rada?

- Čini mi se da je bolje praviti smešne filmove nego ozbiljne fimove koji na kraju ispadnu smešni. Ne trudim se da u svojim radovima budem pretenciozna. Svesna sam ograničenja sa kojima se upuštam u pravljenje filma. Humor je dobar način da se kaže više stvari i ne ode u elitizam.

243427181_960.jpgKako je došlo do saradnje sa grupom Metak za zlikovca? Uopšte, kako biraš muzičke podloge, koliko tu ima probavanja i prepravljanja i koliko muzika pokreće tvoju maštu? Šta trenutno slušaš?

- Jedini slučaj kad je bilo uslova za probavanje i prepravljanje jeste kada sam snimala dokumentarni film Utočište, o azilantima povratnicima iz Zapadne Evrope, i specijalno za njega angažovala harfistkinju Goranu Ćurgus. Svi ostali filmovi se svedu na slušanje rendom onoga što volim ili mi se učini da bi leglo. Slušam, zamišljam, probam. Metak za zlikovca je odličan bend i čine ga osvešćeni i dobri ljudi. Ustupili su muziku bez problema. A trenutno slušam Spanky Wilson ili ono na šta naletim u internet moru, uz povremenu kombinaciju sa turbofolkom koji pušta moj komšija.

:))) Šablonsko ali nezaobilazno pitanje bi bilo koji su te filmski autori inspirisali ili „pokrenuli" na sopstveno dejstvovanje u tom pravcu? Recimo, ako je uopšte moguće odrediti se na takav način, neki Top 5 na tvojoj listi omiljenih filmova koje možeš da gledaš iznova?

- Ne znam koliko su oni uticali na mene ili će se njihov uticaj videti u nekom budećem radu, ali da pokušam da proberem... Apokalipsa danas, Nebo nad Berlinom, Sav taj džez, skoro sve od Polanskog i Kim Ki-duka. Uvek mogu da gledam iznova Hičkoka, naročito Vrtoglavicu i Ptice. Bar jednom godišnje pogledam Dogvil.

1074323_10203082056948314_1310772258_o.jpgKoje ti je do sada iskustvo rada na filmu najviše ostalo u lijepom sjećanju?

- Kad se sećaš, sve je lepo. :) Ali ljude koje sam upoznala tokom rada na dokumentarnom filmu Utočište, u produkciji Grupe 484, nikada neću zaboraviti. Bila sam na jugu Srbije, dolazila ljudima u domove, uplitala se u njihove životne priče i bila toplo prihvaćena. To je jedna od suštinskih stvari bavljenja filmom, bar za mene. Odnosi koji se tokom tog procesa razviju. Naravno, neizmerno zabavno je bilo snimati scenu u krevetu za Zlatni delišes.

Na čemu trenutno radiš i da li postoje neke zamisli koje nisi uspjela da realizuješ?

- Sve sam uspela da realizujem! Ha-ha-ha! Šalim se. Većinu svari nisam, naravno. Trenutno radim na jednoj stop animaciji, u fazi sam preprodukcije, a i razvijam par scenarija...

Marija, hvala na razgovoru. Tebi i ekipi MikroArta, Ulične galerije i Ministarstva prostora želim puno uspjeha u budućem radu.

- Hvala i tebi.

 

 



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bocvena bocvena 19:32 03.04.2014

uh, koliko linkova!

taman da se zabavljam za vikend:)

vidim da imamo istu strast ka iskopavanju ljudi koji ne troše vreme na kuknjavu nego umetnošću oplemenjuju prostor i vreme i trude se da razumeju i tumače svet oko sebe.
mislim da im samo treba stvoriti medijski prostor i kanale komunikacije ka publici (posebno mladoj).

paradoksalno, mora da ima i neko ko će iz obilja informacija da publiku uputi na zaista vredne. tu ljudi kao ti i bibliotekari briljiraju:)))
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:49 03.04.2014

Nema qkanja,

što kaže Marija:
Ali se mi tada stavimo pod znak uzvika i nekako uspemo


pripremam tu neku malu seriju intervjua sa ovim, ja ih tako zovem - herojima-kreativcima. Okej, neki od njih su mi bliski prijatelji, sa nekima sam sarađivao ali ima onih koje uopšte ne poznajem, ali koji itekako zaslužuju dooobru pažnju i kako kažeš kanale komunikacije ka mlađoj publici - kao modeli uzori.
Za sada, najaviću dva studenta režije sa FDU - koji su mi poslali neke zamljive info-e i kratke filmove i jedan bend iz Kikinde.


uh, koliko linkova!


Svi su dobri, lucidni i zabavni - a Flert je "keva"
bocvena bocvena 11:41 05.04.2014

Re: Nema qkanja,

da mi je da vidim njihova lica kada se sretnu u mesari:)))
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:53 05.04.2014

STR "F i ć k o"

Spojlerko!

Idemo još nešto od

docsumann docsumann 18:01 05.04.2014

Re: Nema qkanja,

da mi je da vidim njihova lica kada se sretnu u mesari:)))



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:07 05.04.2014

1:47

De si Docs, HazArtisto stari, moraću i ja, naravno ako me Leonardo-savjetuje-učenike-da-gledaju-u-memljivi-zid-percepcija posluži, da pripremim nešto za, sad već tradicionalnu, HazArt izložbu

Evo ih Partimejkersi - Cane i Anton u Čavketovom pasažu

docsumann docsumann 05:10 06.04.2014

Re: 1:47

moraću i ja, naravno ako me Leonardo-savjetuje-učenike-da-gledaju-u-memljivi-zid-percepcija posluži, da pripremim nešto za, sad već tradicionalnu, HazArt izložbu




a evo ga jedan (i jedini) mikrovideo koji smo zajedničkim snagama uradili dylam dop, drzura i ja ... nažalost nije baš ispao kako smo zamislilili, a kad smo namjeravali da ponovimo kadar postavka je već bila izmjenjena. bar se ideja vidi - LINK.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:40 06.04.2014

Re: 1:47

dylam dop




postavka je već bila izmjenjena


Osom! Razumljivo - ovo je bila tek idejna skica u R1:1, ad hok varijanta, na prvu.
Черевићан Черевићан 10:37 04.04.2014

игрослика маам

гле указ давнашњи
где ууву звечи:
слика више казује
нег' множина речи
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:11 04.04.2014

Re: игрослика маам

Da, da, stara dobra tehnička jeb.. pardon jednačina
1 slika = 1000 riječi


ууву


S ovim me podsjetište gosn Sveta na jednu zezalicu koju sam čuo a koja glasi: "On ima minđuuuuu." ("On ima minđušu u uhu." ) . Hvala na javki (©Черевићан) i moramo zamoliti uredništvo da uvede kategoriju Sastav na temu laganu (©Черевићан) jer mi je baš nedostajala i nedostaje kao najprecizniji opis većine ovih spisanija.
bocvena bocvena 14:42 05.04.2014

Re: игрослика маам

ja sam veći deo osnovne škole sedela sa lošim đacima, ne bih li pozitivno uticala na njih (ili da bar prepišu:). tako su nas u socijalizmu učili bratstvu, jedinstvu, solidarnosti i sl. dve godine sa d. arnautovićem (rom, igrao lastiš s devojčicama), dve godine sa nedžadom mehmedom (divan tihi dečačić, ali vrlo zrikav), jedan što je posle postao košarkaš u amerikama i jedan što je uvek bio najviši i najjači, pitom kao onaj bik što miriše cveće, ali ga ostali dečaci zaskakali u pokušaju da se izbore za mesto alfa mužjaka...

e sad, jednom onaj nedžad reče: joj, marina, što ti je lepa minđa!!!! (mislio na minđuše, al' ipak ostade nedžad minđa:)

dakle, kad malo bolje razmislim, moja današnja politička korektnost nije deo zle NVO propagande i drugosrbijanstva nego od ranog izlaganja inkluziji, prijateljstvu i socijalističkoj uravnilovki. hvala im.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:16 05.04.2014

Nedžad minđa

Kod nas je isto tako demokratija (ono da ti biraš s kim ćeš da sjediš) funkcionisala nekih 5-10 dana na početku polugodišta, poslije čega bi svi bili razmješteni po sličnom principu a po direktivi učiteljice, kasnije, razrednika.

Btw, ja sam izrrrrazito politički nekorektan u onom kosmosu u kojem politička korektnost znači - "biti korektan prema političarima"

edit:
kreativnost američkih đaka

Favorit mi je ovaj na kineskom

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana