Ovi momci su uslikani dok su čekali da budu ofarbani, išarani, istetovirani listićima...
Svake godine pred Uskrs tako stoje, cupkajući... To je ona faza koja je kod njih uobičajena - kad zbog nestrpljenja naprosto ne mogu da dočekaju da vide kako će izgledati sa novim stajlingom :)
Kvalitet njihove buduće odežde zavisiće i od toga gde je nabavljen materijal za njenu izradu. A tu lako može da se omane, iako se prodavci na pijaci kunu da su boje kvalitetne; pojedini čak naglašavaju da roba, uostalom, može i da se vrati ako kupac-dizajner ne bude zadovoljan kad po završetku celog postupka farbanja vidi i protrlja svoj uradak.
Ima onih boja što idu na kašičicu, iz tegle, a koje na malim uličnim tezgama, pritisnuti socijalnim momentom, prodaju i „vernici“, i „nevernici“ i „religijski još nedovoljno opredeljeni“, i „ortodoksni darvinisti“, ... Postoji i ona makar na gled „legalna“ varijanta u kesicama, koja odaje utisak da je sadržina „prava“ i koja uliva nešto više poverenja... Kako god, sva ta roba često zna da omane i da momke u belom, pune dobre nade, koji su prikazani na gornjoj slici, sasvim razočara pred uskršnji nastup.
Kažu iskusni vernici, što se ovozemaljske tehnike farbanja tiče, da je lukovina zakon.
Ali, takođe, kažu da je pravo uskršnje jaje samo ono koje je crveno, baš kao jaje koje je, prema verovanju, "samo od sebe" pocrvenelo, time (in)direktno dokazujući da se vaskrsnuće uistinu desilo.