Da li je vreme je da prestanemo da gledamo svoja posla i nastavimo da mirno živimo u tuđem nemaru i smeću do kolena?
Danas je Dan planete Zemlje. Ovogodišnja tema je "Green Cities".
Juče sam se vratila iz Mionice. Sasvim sigurno, ne bih umela da pravim rečima opišem predele kroz koje smo prolazili. Ne znam ni da li proleće može da se opiše rečima. Posle kiše je ozelenelo sve što je moglo. Intenzivno zelena boja krasi stabla u šumama pored puta. Trava je smaragdna. Slično je i u dvorištu mojih roditelja. Zelenilu drveća, travnjaka i žbunja dinamiku daje raznobojno cveće. Kada sediš u dvorištu, ne moraš ništa drugo da radiš. Pusti čula da uživaju.
Proleće nas uči šta možemo da uradimo sa jednoličnim i prljavim svetom. Sve je delovalo čisto i umiveno. Ne sećam se da sam pored puta videla bačene otpatke, mada sam sigurna da ih je bilo.
Pitam se da li je vreme je da prestanemo da gledamo svoja posla i nastavimo da mirno živimo u tuđem đubretu.
Kiša koja je padala nekoliko dana je i Blok 70 pretvorila u zelenu oazu. Kako je toplo i lepo vreme stiglo u Beograd već polovinom marta, vesnici proleća su se još tada pojavili gotovo svuda, na ulicama, po parkovima, igralištima, keju. Behar se osuo po drveću i Novobeograđani su mogli da uživaju u divnom mirisu, prolazeći šetalištem.
Procvetale grane drveća lepo izgledaju u vazama, a možda i na nekom reveru. To isto su verovatno mislile i dve starije gospođe koje se pre desetak dana šetale Blokom i lomile grane mladog drveća. Verovatno da dočaraju proleće u stanu.
Pitam se da li je vreme je da prestanemo da gledamo svoja posla i nastavimo da mirno živimo u tuđem nemaru.
Ove godine imamo proleće, mada mi se činilo da je globalno zagrevanje proteralo četiri godišnja doba iz naših krajeva. Mislila sam da je kontinentalna klima odlučila da se svede na dva godišnja doba i da je prolećno i jesenje vreme ukinuto do daljeg. Doduše, deca i sada za peticu iz poznavanja prirode moraju da znaju da je klima u Srbiji umereno kontinentalna - što znači da su zime umereno snežne i hladne, da laste donose proleće, da su leta umereno topla, a jeseni blagodarno bogate. Nisam sigurna da li je bilo toplije za Božić ili Uskrs. Izgleda da se o tome odlučuje bacanjem novčića, tamo negde.
Pitam se da li možemo nešto da uradimo.
Sećam se i voća mog detinjstva. Jabuka, krušaka i šljiva iz dedinog voćnjaka. Deda ga je nama, deci, donosio u rukama i retko ga prao, možda bi ga pokatkad obrisao. Ništa nije bilo prskano. Sve to je bilo normalno. Podrazumevalo se da voće sa grane odmah možeš da jedeš. Sada to proglašavamo eksluzivom, stavljamo EKO i BIO etikete i papreno plaćamo i naplaćujemo.