Budućnost| Društvo| Ekonomija| Istorija

Tito je odavno prošlost, a nama je surova stvarnost

Milan Karagaća RSS / 04.05.2014. u 11:54

Na današnji dan pre 34 godine umro je Tito koji je baš 34 godine bio na čelu Jugoslavije. I evo već 34 godine kako nije više smetnja nacionalnim zagovornicima romantične vizije „srećne budućnosti svojih naroda“. Dakle, imali pune 34 godine da izvuku svoje narode- svoja stada, iz „mraka i diktature u kojoj ih je držao Broz“ pa se postavlja prosto pitanje -šta su  uradili da narodu bude bolje i zašto su uradili to što su  uradili da sve unesreće i upropaste. Tito je bio u određenim istorijskim okolnostima, iskoristio ih na najbolji način da zavađena plemena pomiri, da od jedne siromašne feudalne zemlje napravi industrijski srednje razvijenu, da zemlja koja je bila poznata u svetu samo po balkanskim divljaštvima postane ugledna država koju su svi u svetu uvažavali i poštovali. Od prošlosti se ne živi pa ni od Tita,pa može svako do mile volja da ga hvali ili kudi ali suštinsko pitanje zašto smo tu gde jesmo i šta nas čeka.Oni na kojima počiva budućnost niti pamte niti su opterećeni Titom. Najmlađi koji se sećaju kada je otišao sada su četrdesetogodišnjaci, većina bez posla, bez dana radnog staža, izdržavani od roditelja ili odavno u inostranstvu.

Jugoslavija je imala razvijenu industriju, proizvodila je sve od igle do lokomotive, izvozila na strana tržišta a i domaće je obuhvatalo 22 miliona stanovnika.

a onda

340471_fakti-org_f.jpg?ver=1399027053

Već je 26 godina  otkako su sa  Titom i formalno rasčistili i odrekli se svega što bi podsećalo na njega pa i zajedničke države. Umesto jedne normalne države imamo šest sedam što država što kvazidržava od kojih ni jedna ni sve zajedno ne mogu da se uporede sa SFRJ, jer sve je išlo nazad samo su dugovi rasli. Tako sada 22 miliona građana koji žive na prostoru nekadašnje SFRJ umesto 20 milijardi dolara ili 14,48 milijardi evra duga koliko je bilo 1990.godine, danas su dostigli fantastičnu cifru duga od 90 milijardi evra ili 124,2 milijarde dolara. (Slovenija 28,8 milijardi evra, Hrvatska 28,7 milijardi, Srbija 20,507 milijardi evra, Bosna i Hercegovina 5,5 milijardi, Makedonija 2,7 milijarde, a Crna Gora 1,7 milijardi evra.)

Umesto da posle odlaska Tita  reformišu zemlju, ako im je on bio smetnja, oni su pripremali njeno rušenje, a narodu kao alternative za miran i bogatiji život vrlo agresivno i sistematski nekoliko godina usađivali nacionalizam i klerofašizam. Ljudi prestaju biti radnici, službenici- građani  kao društveni pojam snage i politike, a postaju Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Makedonci, Crnogorci, Slovenci, Mađari, Albanci...I umesto srpa i čekića da su im u ruke dali mašine, robote, kompjutere, u ruke su im date puške a nišani okrenuti prema njihovim do juče kolegama radnicima druge vere i nacije. Klerofašizam je uz to doturio i kutijice tamjana, hodžine zapise i katoličke krunice da se stvar utvrdi u „veri i vjeri pradedovskoj“ i krenulo zlo...

I dok se zlo širilo poput kuge u ratnom dimu se odvijala besomučna pljačka naroda i narodne imovine, navodno demokratske skupštine njihovih novih banana državica su ukidale sva stečena prava, a sve što je godinama građeno i izgrađeno preko noći je opljačkano, srušeno i devastirano. Sve grane privrede dignute iz pepela drugog svetskog rata  postale su pepeo besmislenih nametnutih ratova  narodima i građanima Jugoslavije..
I dok su radnici i narod siromašili oni koji im dadoše puške nacionalizma i klerofašizma u ruke počeše se bogatiti  izgradivši novu klasu primitivne i alave buržoazije sličnu onoj koja je nastala i bogatila se tokom i posle prvog svetskog rata – klasa mafijaša, zelenaša, ratnih profitera,  klasa Velikih Srba, Hrvata, Bošnjaka, i drugih koja je sve vreme ratnih sukoba međusobno odlično sarađivala i trgovala uz budno oko „mirovnjaka i posrednika“ iz Evrope i Amerike koji su ih kao smirivali oni poznatim „de nemojte“ ili „kako god vi hoćete“.

Za punih 34 ili 26 godina nisu uspeli da pokažu da su bolji i uspešniji od njega. Jedino što nikada nije prestajalo je olajavanje Tita. Svo vreme su ga optuživali i dalje optužuju kao krivca za sve i svašta. Kao što neko napisa, i upravo ga najviše optužuju:

• LOPOVI da je lopov
• MAFIJAŠI da je mafijaš
• ČETNICI da je ustaša
• USTAŠE da je četnik
• ZLOČINCI da je zločinac

•MONARHISTI da je diktator

•IZDAJNICI da je izdajnik
• VELIKOHRVATI da je velikosrbin
• VELIKOSRBI da je velikohrvat
• NEDIĆEVCI da je Jevrej
• MLADOMUSLIMANI da im je sudio
• BALISTI da ih je progonio
• FOLKSDOJČERI da ih je proterao
• GOLOOTOČANI da je staljinista

•STALJINISTI da je revizionista
• BELOGARDEJCI da ih je pobio
• KLERIKALCI da ih je zabranjivao
• NACIONALSTI da ih je hapsio
• EKONOMISTI da nas je zadužio
• VMROVCI da ih je zabranio
• UNITARISTI da je secesionista
• SECESIONISTI da je unitarista
• KAPITALISTI da je komunista
•RUSI da je američki špijun

 • AMERIKANCI da je ruski špijun

 •KOMUNISTI da je kapitalista
• NASTRANI da je ženskaroš

 

A jedini vidljiv rezultat na prostoru cele bivše nam države je urušavanje svega od ekonomije, države, morala, dostojanstva, ljudske solidarnosti i sigurnosti a porast svakojakog kriminala i kriminalizacija svih pora društva. Što je najgore, uništena je ljudska empatija neguje se mržnja i nasilje, državice nastale raspadom države izigravaju međusobna nadgornjavanja i svađaju se jer vladajuće oligarhije na taj način obezbeđuju sebi alibi za nerad , neefikasnost, korupciju, kriminal, nepotizam, partokratiju, autokratiju pa i anarhiju, a kada dođe stani –pani neće znati kako niti imati autoriteta da stanje normalizuju.

Ne treba mnogo mudrosti da se stanje relativno brzo popravi i narodu vrati nada u bolje sutra. Dovoljno je samo imati hrabrosti i odlučnosti da se otkloni ono što se iz aviona vidi da ne valja, a za to treba pre svega državu učiniti pristojnom pravnom, efikasnom i nekorumpiranom.Jednom rečju, uvesti red kao što ga normalne države imaju.



Komentari (379)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Karagaća Milan Karagaća 18:24 04.05.2014

Re: Lovci u žitu

ma koliko na površini izgledalo da smo se udaljili od teme, gerilac i ja se ustvari cijelo vrijeme striktno držimo zadatog registra.

Tito je samo povod a nije tema, tema je nema svrhe vraćati se na nešto od pre 30 godina i tu tražiti opravdanje za neuspehe i promašaje koji su kasnije počinjeni.A ilustracija je zaduženost koja je enormno porasla a ljudi i društva ne žive bolje.
Milan Karagaća Milan Karagaća 18:25 04.05.2014

Re: Lovci u žitu

I tako je Karagaća sačuvao bra'svo i jedins'vo k'o pok. JNA.

Makso ne sviraj.
maksa83 maksa83 18:26 04.05.2014

Re: Lovci u žitu

Milan Karagaća
I tako je Karagaća sačuvao bra'svo i jedins'vo k'o pok. JNA.

Makso ne sviraj.


elis elis 18:31 04.05.2014

Re: Lovci u žitu

Milan Karagaća
ma koliko na površini izgledalo da smo se udaljili od teme, gerilac i ja se ustvari cijelo vrijeme striktno držimo zadatog registra.

Tito je samo povod a nije tema, tema je nema svrhe vraćati se na nešto od pre 30 godina i tu tražiti opravdanje za neuspehe i promašaje koji su kasnije počinjeni.A ilustracija je zaduženost koja je enormno porasla a ljudi i društva ne žive bolje.


Milane, mene savršeno ne za-ni-ma traganje za opravdanjima, niti opravdanja igdje izvan škole imaju smisla i značaja. No ono što me zanima jeste prepoznavanje anomalija i njihovih korijena, pogotovo ako se te anomalije ciklično ukazuju.

A to što insistiram na stavu da se titin vakat desio prije, a ne nakon raspada zemlje u ratu, to nije nikakva moja naprđenost i zaguljenost, već najobičnije uvažavanje faktualnosti. E sad, tražiti u ovom danas uzrok za ono prije, to je već posao kojim se ja pri ovoj pameti ne kanim baviti. Jer kauzalno-konzekvencne silnice po pravilu poštuju hronologiju.
Milan Karagaća Milan Karagaća 23:17 04.05.2014

Re: Lovci u žitu

E sad, tražiti u ovom danas uzrok za ono prije, to je već posao kojim se ja pri ovoj pameti ne kanim baviti. Jer kauzalno-konzekvencne silnice po pravilu poštuju hronologiju.

Tražiti danas za sve propuste i sve što nije urađeno i što nemamo pristojno uređene države opravdanje kako je to zbog Titinog režima od pre 34 godine u najmanju ruku je netačno, bezobrazno, nepošteno i demagoški.
A to što insistiram na stavu da se titin vakat desio prije, a ne nakon raspada zemlje u ratu, to nije nikakva moja naprđenost i zaguljenost, već najobičnije uvažavanje faktualnosti

Tačno, njegov vakat je bio za njegovog vakta akasniji vakti su bili i po dobrom i po lošem na dušu onih koji su bili na vlasti tih vakata pa do danas.
gorran2 gorran2 11:54 05.05.2014

Re: Lovci u žitu

maksa83
ja bih počeo od toga da i to što zanemaruješ predatortza već nešto govori.

A na njih dvojicu sam dodatno slab i kad su u paru, npr. legendarni blog koji je od dezeterstva skrenuo ka deda mrazu, a odande ka Bar Rafaeli u bikiniju zaprženo legendarnim predatorovim: "de ga (elisa) ne ubi' '92!".
U tim krajevima postoji duga tradicija ljubavi i razumevanja. Ne znam zašto, ali, potpuno nevezano sa svim ovim, imam asocijaciju.
Koja, ponavljam, nema nikakve veze sa stvarnim ljudima i događajima.
During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. (Privatni dnevnik, Jörg Deh, oficir Handžar divizije, 4 jun 1944, Lepre, HIMMLER'S BOSNIAN DIVISION, strana 199)
expolicajac expolicajac 16:47 05.05.2014

Re: Lovci u žitu

elis
и да се одмах разумиемо, ја титин вакат не критикуем напамет, веч приљежно проучавам тај идеолошки конструкт


Mnogo pušiš. pazi da ne urušiš zdravlje, a onda jebeš to što si shvatio.
elis elis 16:49 05.05.2014

Re: Lovci u žitu

expolicajac
elis
и да се одмах разумиемо, ја титин вакат не критикуем напамет, веч приљежно проучавам тај идеолошки конструкт


Mnogo pušiš. pazi da ne urušiš zdravlje, a onda jebeš to što si shvatio.


a jebešliga, znaš kako je težak život nas slobodnih umjetnika, mora se insan nečim utješit, makar i duhanom i cijedženom lozom
charlie charlie 18:29 05.05.2014

Re: Re:

petronijevic001
Danas neki žale za Brozom i SFRJ, ali Broz nije mnogo mario ža svoju tvorevinu SFRJ.Poslednju deceniju svog života i vladavine je posvetio ličnoj promociji po svetu i razgradnji SFRJ.SFRJ je bila samo deo lične Brozove promocije i ništa više.

Kada se pogleda istorijat SFRJ vidi se da je to hronologija raspada ove države, počev od ustava iz 1963(parlament sastavljen od 5 domova) pa preko amandmana 1971 godine pa do kulminacije rasturanja 1974 godine.

Sada se sva krivica svaljuje na one koji su došli posle Broza, kao da su oni došli sa Marsa, kao da nisu potekli iz Brozovog sistema.Oni su prosto dobro obavili posao koji je predviđen u Ustavu iz 1974 godine

Сагласан !
Браво !
charlie charlie 18:33 05.05.2014

Re: Lovci u žitu

maksa83

E, vas dvojica ste dragi momci skroz (bez ironije, stvarno), al' udaviste k'o Drug Kardelj na ranim Plenumima...

Ја, напротив, мислим да су смарачи !
charlie charlie 06:52 06.05.2014

Re: Lovci u žitu

urbana_gerila
predatortz
urbana_gerila
Vojislav Stojković



ja bih, ipak, imao malkice više razumevanja za frustriranu decu dominantnih očeva, nije to naviklo majstor biti - neka samo nose kante i merdevine, i operu četke kad majstori oposle.

A što ti, sine hrabrog oca, ne zaustavi mene i Elisa devedesetih? Geveru u ruke pa na bandu!
Al' jbga, za to treba nešto više od zajebanog nika...


e, jbg, znao sam da ćeš na kraju provaliti da sam ja za sve kriv.

Ниси крив за све, али да смараш - за тројицу, то јесте.
pape92 pape92 14:40 04.05.2014

I posle Topalovića - Topalovići

Posle Titove smrti se odmah počelo razmišljati koliki je moj deo (Maratonci, 1982). Došli Topalovići posle Topalovića, toliko smo to prizivali da nije ni čudo. Evo, najzad pristigla i Mirkova generacija. I to je tako uzduž i popreko zemlje i ratara i pastira o kojoj je pevao Čola, što je najtačniji opis i bivše i sadašnjih zemalja (prilikom ove usporedbe nije bio povređen ni jedan ratar ili pastir).
hajkula1 hajkula1 15:49 04.05.2014

Re: I posle Topalovića - Topalovići

pape92
Posle Titove smrti se odmah počelo razmišljati koliki je moj deo (Maratonci, 1982). Došli Topalovići posle Topalovića, toliko smo to prizivali da nije ni čudo. Evo, najzad pristigla i Mirkova generacija. I to je tako uzduž i popreko zemlje i ratara i pastira o kojoj je pevao Čola, što je najtačniji opis i bivše i sadašnjih zemalja (prilikom ove usporedbe nije bio povređen ni jedan ratar ili pastir i nije se mislila nipodaštavati časna ratarska ili pastirska profesija).




Glembajevi - ništa?
pape92 pape92 16:04 04.05.2014

Re: I posle Topalovića - Topalovići

Glembajevi - ništa?


Misliš, ubojstvo škarama.
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:55 04.05.2014

.

evo,
i nebo plače.



pape92 pape92 15:10 04.05.2014

Sretan sam jer sam rođen i živio kad...

...je bilo bolje.

Prošlo je gotovo isto onoliko vremena od Titove smrti koliko je vremena vladao, a nikako da istorijska distanca proradi.
looping looping 15:15 04.05.2014

Re: Sretan sam jer sam rođen i živio kad...

pape92
...je bilo bolje.

Prošlo je gotovo isto onoliko vremena od Titove smrti koliko je vremena vladao, a nikako da istorijska distanca proradi.

Znači i ti si u grupi sa Brajovićem, i njemu je tada bilo bolje.
P.S.
И мени је тада било лепо...

pape92 pape92 15:38 04.05.2014

Re: Sretan sam jer sam rođen i živio kad...

Pesma ne kaže "kad mi je bilo bolje", nego "kad je bilo bolje". Kad je poslušaš bude jasno koliko je to bolje - bolje.

A jeste, meni je bilo bolje. Nisu me bolela kolena posle svakog basketa ko danas.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:28 04.05.2014

Re: Sretan sam jer sam rođen i živio kad...

looping
Znači i ti si u grupi sa Brajovićem, i njemu je tada bilo bolje.

Не, ја сам написао да ми је било лепо, не боље.

(Делом и због тога што је моја породица била имућна. Када сам завршио средњу школу, отац ме питао да ли желим да идем негде у иностранство да студирам. То смо могли да приуштимо. Одбио сам. Као и што сам у Лондону у августу 1991. одбио да останем у Енглеској.)

Мада, можда би мени било где било лепо?
looping looping 23:07 04.05.2014

Re: Sretan sam jer sam rođen i živio kad...

(Делом и због тога што је моја породица била имућна. Када сам завршио средњу школу, отац ме питао да ли желим да идем негде у иностранство да студирам. То смо могли да приуштимо. Одбио сам. Као и што сам у Лондону у августу 1991. одбио да останем у Енглеској.)

Prva odluka je logična ali ova druga je čist patriotizam.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 03:00 05.05.2014

Re: Sretan sam jer sam rođen i živio kad...

looping
Prva odluka je logična ali ova druga je čist patriotizam.

Не.
Била је то тада емотивна везаност за Београд. Нисам могао да замислим да живим негде другде. Ту сам био укорењен.

Касније се могућност таквог избора није била поновила.
Данас?
Сигуран сам: остао бих у Лондону.
djovica djovica 15:23 04.05.2014

Bankrot država

Jugoslavija je bankrotirala ekonomski, socijalno, pravno, ideološki, ljudski, realno, idealno, rekreativno... Da nije, valjda bi se i obnovila u ovih 20 godina.
Ribozom Ribozom 16:05 04.05.2014

Tito je odavno prošlost, a nama je surova

...sadasnjost
Dobar naslov, prvi pasus ... a posle si se vratio na staro.

Nedavno sam pricao sa jednom socijalnom radnicom sa juga Srbije. Pricali smo o teskoj ekonomskoj situaciji u Srbiji. Na moje pitanje kako zive Romi u Srbiji, kao najugrozenija manjina, rekla je 'nikad bolje'. Svi Romi primaju neku socijalnu pomoc. To mi je ona rekla, iako najverovatnije nije skroz tacno. U svakom slucaju se zivot Roma u Srbiji, bar ekonomskog aspekta, znacajno poboljsao (verovatno iz razloga sto je EU pritisla nase politicare). Do skora Romi nisu imali ni licne karte, ni zdravstvene kartone ... a kamoli socijalnu pomoc. Ideolozi su pravdali takvo stanje time sto 'Romi nece da rade', sto je iz mog ugla, najodvratnija diskriminacija bilo koga.

p.s. Ovaj nick i slicka mu: urbana-gerila me uzasno nervira.


G.Cross G.Cross 16:42 04.05.2014

Zastava i Golf

Meni ja najbolji onaj kad su negde u devedestim intervjuisali direktora Zastave i pitali ga kako to da od kad je lasniran Golf je imao (valjda) 3 generacije a Jugo je uvek isti, direktor Zastave odgovori: "Pa ko im je kriv kad nisu odprve pogodili pravi model ko mi".

Poredjenje Tita sa ovim sada je potpuno besmisleno.

U svoje je vreme je imao svoju ulogu i upotrebnu vrednost, za sve Velike sile i za nas.
Sada bi bio proglasen za pobratima Kim Il Jonga. Prosao bi verovatno ko prijatelj Gadafi.

Samo da podsetim...1980 , kada je umro Marsal, je izasao Sincler ZX80, apsolutno cudo tehnike, bio sam zaljubljen u njega.
Sada ipak vise volim Ipad.

Je li Sincler dobar - nije
Je li Sincler BIO dobar - Bio je odlican

Filip2412 Filip2412 16:58 04.05.2014

Re: Zastava i Golf

G.Cross
Je li Sincler BIO dobar - Bio je odlican
Tesko da ce neki od ovih posle Tita biti iPad

... o tome se radi

Politicar treba da zna da pliva u svom vremenu i da donese sto manje stete ljudima.
G.Cross G.Cross 18:01 04.05.2014

Re: Zastava i Golf

Tesko da ce neki od ovih posle Tita biti iPad

... o tome se radi


Apsolutno nema smisla porediti ove i Tita.

Kad bi smo mi bili isti onda bi imalo smisla , ali smo se promenili (na bolje ili na gore) i svet oko nas.

O tome se radi.

Ne samo da je Tito bio dobar, nego je i samoupravljenje bilo dobro i nesvrstani itd.
Ali kada bi sada Srbija to imala bila bi smatrana za Severnu Koreju jer se SVET promenio.

Najveca greska Milosevica je bila da nije shvatio da se svet promenio.
I zato ga je toliko Srba volelo.

To je lako shvatiti. LJudi ne vole promene. Strah ih je.

Svet je opet u vaznom trenutku trenutku (mada jako razlicitom od momenta padanja berlinskog zida°.

Ako iko veruje da je Titov put , put buducnosti za Srbiju taj je ne samo glup nego i opasan.

PS. A sto su ovi Lopovi i Neznalice, ne dokazuje da bi sada Tito bio dobar.




Filip2412 Filip2412 19:26 04.05.2014

Re: Zastava i Golf

G.Cross

...Ali kada bi sada Srbija to imala bila bi smatrana za Severnu Koreju jer se SVET promenio.
Tito da dozvoli da mu zemlja bude ko Severna Koreja?! Smijesno

Taj bi se brze promenio od sveta, nije on bio copina. Videli smo kako je brzo promenio smer kretanja i odjebo Staljina. Ne verujes valjda kako je Tito imao srecne istorijske okolnosti i da mu je bilo lako ... ili da je eto sticajem slucaja ispao dobar?

Naprotiv, ja mislim da je imao mnoooogo dobrih prilika da zasere i da napravi rat i pakao ali nije.

Ako iko veruje da je Titov put , put buducnosti za Srbiju taj je ne samo glup nego i opasan.
ne bi me cudilo da glupani tako posmatraju stvari.... medjutim na osnovu onoga sto je Tito radio nekada imam utisak da bi "Titov put" u devedesetim i kasnije bio znacajno drugaciji od "Titovog puta" posle WWII. Cini mi se da je Tito imao sluha da se menja, bio je smooth operator za razliku od bukvalista poput Milosevica koji su preporucivali kolektivno udaranje glavom o zid. O tome se radi. Kada pogledam razvojni put Josipa Broza vidim da je izuzetno dobro kapirao koliko mu znaci podrska velikih sila. To je bila njegova ideologija i njegov "put". Taj put je bio ispravan tada a ispravan je i dana danas i uvek.

PS. A sto su ovi Lopovi i Neznalice, ne dokazuje da bi sada Tito bio dobar.
Da je dobar nisam reko. Samo da je bio bolji od ostalih.
G.Cross G.Cross 20:01 04.05.2014

Re: Zastava i Golf

Da je dobar nisam reko. Samo da je bio bolji od ostalih.


Bravar ? Od svih ovih sa Mega Diplomama?

To nije fer. To bi bilo isto kao porediti

Ovoga


Sa Ovim


jkt2010 jkt2010 03:39 05.05.2014

Re: Zastava i Golf

Najveca greska Milosevica je bila da nije shvatio da se svet promenio.
Pa evo ovi u Kijevu (Ukrajina) su shvatili. Ma sta shvatili, razbijaju od razumevanja. Iza njih Ameri, Nemci, EU, (Vatikan, masoni), kosmos... ajd da vidimo kako ce da sacuvaju zemlju?
Ups! Ode Krim... gori Odesa... ode jug... ode istok...

Doduse, ako okrenem uvod i kazem: "Turcinov nije shvatio da se svet promenio", onda sve sto se desava u Ukrajini ima logike. Plus je svima lakse: Ko je kriv? Zna se - Turcinov. Ovi ostali (Ameri etc)? Nevini k'o bebe... Kriv je Turcinov jer nije shvatio da se vreme promenilo.

Samo jos nismo stigli do te tacke u istoriji Ukrajine...
Filip2412 Filip2412 04:41 05.05.2014

Re: Zastava i Golf

jkt2010
Pa evo ovi u Kijevu (Ukrajina) su shvatili.
Naprotiv. Nisu shvatili. Trebalo je da shvate kako su njihove teznje nemoguce jer imaju previse Rusa u zemlji. Ja licno imam potpuno razumevanje za njih zasto ne zele da zive u Rusiji i zasto zele u EU. Ali to nije moguce bez krvi a rat je najgore sto se moze desiti. Posebno rat medju sunarodnicima.

Svet nije isti na Balkanu devedesetih i u Ukrajini sada. A svet se menja i dok ja ovo kucam.

Milosevic nije shvatao da je NATO jedini relevantni strani faktor na terenu i da treba sa njima da saradjuje pre nego sto krene u ratovanje i vaspitavanje neposlusnih naroda u Srbiji i spolja. Moralno su svi vlastodrsci u SFRJ posle Tita pali a srpska vlast je pala i na testu inteligencije.

Naravno ti mozes nastaviti da mislis kako su Ameri krivi pa je onda irelevantno pricati o tome sta lokalni politicari rade. Takvu fasciniranost amerikom ja nemam niti toliko verujem u svemoc amerike na taj nacin. Taj Turcinov je odgovoran za svoje poteze, kao i Putin koji nauruzava ruske Ukrajince i lozi ih da se otcepljuju.
jkt2010 jkt2010 06:54 05.05.2014

Re: Zastava i Golf

Filip2412 Milosevic nije shvatao...
Za razliku od tebe ne verujem da je istorija "connect the dots" igrica. Kretanje od jednog zrtvenog jarca do drugog pa do sledeceg...Prvog svetskog rata bi bilo i bez Principa. Drugog sv.rata bi bilo i bez Hitlera. Juga bi se raspala i bez Slobe, a taj raspad bi opet bio kroz gradjanski rat.
ti mozes nastaviti da mislis kako su Ameri krivi pa je onda irelevantno pricati o tome sta lokalni politicari rade. Takvu fasciniranost amerikom ja nemam niti toliko verujem u svemoc amerike na taj nacin
Ma jok, ni luk jeli ni luk mirisali. Kao ni u Ukrajini.
Taj Turcinov je odgovoran za svoje poteze...
Taj Turcinov je za sada odgovoran za nista a kad se bude skroz zagovnalo i kad se prolije dovoljno krvi, postace odgovoran za sve.
...kao i Putin koji nauruzava ruske Ukrajince i lozi ih da se otcepljuju.
Znaci nece Turcinov da bude kriv za sve, nego Putin? Al hebajga, za to bi morao prvo da izgubi rat... od Turcinova, jel'.
I nisu ruski Ukrajinci, nego ukrajinski Rusi.
tasadebeli tasadebeli 17:19 04.05.2014

15:05 - olajavanje Tita

Аксиом 1

„Naši preci živeli su veoma bedno, a prema najnovijim podacima neki uopšte nisu ni živeli.“

Аксиом 2

„Pre rata nismo imali ništa, a onda su došli Nemci i uništili su sve.“

Аксиом 3

„Pre rata moj tata je bio truo i star. Sada je moj tata mlad i zdrav.“

Теорема 1

„Telo svakog tiranina potopljeno u narod, istiskuje onoliko naroda koliko je tiranin težak.“

Теорема 2

„Kult ličnosti je polovina kulta dvoličnosti.“


Дефиниција

U vreme Tita ja sam bio mlad i zdrav. Danas sam ja truo i star.






milisav68 milisav68 17:33 04.05.2014

Re: 15:05 - olajavanje Tita



gedza.73 gedza.73 17:36 04.05.2014

Re: 15:05 - olajavanje Tita

A da je danas juče?


Sad bi svi mi sedeli u domu kulture i gledali 'druga odgovornog člana' kako sa 'televizora' čita mudre misli koje je nekada izgovorio Moša Pijade.



I bilo bi nam lepo. Čik da neko kaže da nije.
tasadebeli tasadebeli 17:53 04.05.2014

Re: 15:05 - olajavanje Tita

gedza.73

A da je danas juče?


А ти мислиш да ово данас није јуче?

Богами, нисам сигуран у то...

Вид', Геџо, гужву у Кући цвећа данас.

К'о да отварају нови Макси дисконт у крају!





Само мало препакујеш и продајеш као нови производ...
tasadebeli tasadebeli 18:05 04.05.2014

Re: 15:05 - olajavanje Tita

milisav68


Каква времена, а?






А за то време док је Тито био у Хавани, у Београду на Славији народ кличе Васи Опелу!



gorran2 gorran2 17:33 04.05.2014

Olovka u rukama

Koču Popovića sam sreo kod kolege Branka Baletića, Branko je živeo na Dedinju, kod ženinih roditelja, visokih funkcionera iz Titovog vremena. U vrtu su pili kafu sa komšijom Kočom, kada smo naišli Baletić i ja. Puniša Perović, tako se zvao Brankov tast, hoće da nas predstavi Koči. Kaže mu da smo filmski reditelji. Koča klimne glavom. Počne da nas ispituje na francuskom jeziku. Gledamo belo, ne znamo francuski. Koča preseče:
“Kako možete da se bavite filmom, buzdovani, a ne govorite francuski? Film je tamo rođen! Pa to je kao sadašnji studenti filozofije – diplomiraju na Hegelu, a ne znaju da beknu nemački.”
Ja to iskoristim, pa krenem na nemačkom:
“Druže Kočo, u Francuskoj je film bio zabava na vašarima. Kada su se Nemci dohvatili filma, napravili su umetnst. Režiju su izmislili Murnau i Lang. Prva zvezda je bila Asta Nilsen. U Holivudu se govorilo nemački, kad su ga osnovali majstori iz Budimpešte i Beča.”
Koča gleda podignutih obrva, ponudi nas da sednemo. Kaže da savremeni film ne gleda, jer ne valja ništa.
Desetak godina ranije se su se pronosili rumori da je kod Tita, na projekciji Ranih radova bio i Koča Popović. I da mu se film nije dopao. Meni je neprijatno da pitam. On ništa ne kaže. A i drugo je vreme. Koča je 1972. godine podneo ostavku, tada je bio podpredsednik Jugoslavije. To nas je kopkalo. Tito, 1982. kad smo razgovarali, već dve godine nije živ. Baletić se osmeli da pita:
“Druže Kočo, kad govorimo o našem zlatnom dobu spoljne politike, to ste Vi smišljali i vodili?”
Koča odbrusi: “Ne pričajte gluposti! Sa Titom sam bio kod 290 šefova država, vlada ili suverena, 289 su vodili beleške, šta Tito govori. Jedino Čerčil nije držao olovku u rukama.”
Mi zinemo.

“Druže Kočo, pa Tito je teško govorio i srpskohrvatski, kako je komunicirao sa strancima?”
Koča se nasmeje:
“Titu je kod nas bilo dosadno. Nije imao sagovornika. A znao je više stranih jezika nego ja. Ne gramatički briljantno, ali da razgovara je mogao. Ruski, nemački, engleski, češki, francuski… A o obrazovanju, i tu grešite. Čitao je mnogo i sve je čitao. Modernu umetnost – slikarstvo, muziku, dramu, nije cenio. Smatrao je da ima mnogo mistifikatora koji proizvode smeće. Tako je otprilike mislio i Krleža. Nisam siguran da su grešili.” Mi vidimo, sad će se sručiti na nas.
Pa će Baletić opet:
“Druže Kočo, a Vi ste ipak došli u sukob sa drugom Titom, kada ste mu podneli ostavku. Bili ste njegov zamenik, kao podpredsednik Jugoslavije.”
Koča uzdahne duboko.
“Kakav sukob, šta trabunjate. Prvo sam rekao da je greška što je sklonjeno takozvano liberalno rukovodstvo u Srbiji. Tu će mnogo mladih i stručnih biti najureno iz politike. Rekao sam mu da to nije dobro – jer za našu generaciju je krajnji moment da se povučemo. Tito je odgovorio da i on to zna. Ali, narod je ostao zatucan, traži autoritet, spasioca.”
Tito je, navodno, rekao:
“Kad skinu moju sliku u maršalskoj uniformi, koga će staviti na zid? Nekog novog karijeristu? Još je izvesnije da će na tavanu naći Franza Josefa, Kralja Petra ili Pavelića. Nemoj ići Kočo, zaboraviće te, dok se okreneš.”
Koča Popović je umro deset godina kasnije. Bio je verovatno jedan od najbriljantnijih Srba dvadesetog veka. Na sahranu mu je došlo manje od 50 ljudi. Poslednja njegova izjava glasi:
“Bašibozluk, bagra i brabonjci ustali da obnove Dušanovo carstvo. Srbi su samo protiv onoga ko bi hteo da ih makar malo opameti, a oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje.
Žalosno je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su bili pre sto godina. Oni nisu u sukobu sa svetom, već sa samima sobom, vraćajući se na šajkaču i opanak iz kojih su jedva izašli. Bio sam i ostao Srbin, ali nisam bolesna zadribanda i Srbenda.”

UVOD U PROŠLOST (Boris Buden, Želimir Žilnik, kuda.org i ostali)
martin_krpan martin_krpan 17:47 04.05.2014

Re: Olovka u rukama

Poslednja njegova izjava glasi:
“Bašibozluk, bagra i brabonjci ustali da obnove Dušanovo carstvo. Srbi su samo protiv onoga ko bi hteo da ih makar malo opameti, a oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje.
Žalosno je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su bili pre sto godina. Oni nisu u sukobu sa svetom, već sa samima sobom, vraćajući se na šajkaču i opanak iz kojih su jedva izašli. Bio sam i ostao Srbin, ali nisam bolesna zadribanda i Srbenda.”


Uf.
vera.nolan2 vera.nolan2 17:39 04.05.2014

Tito

Ni jedan državnik svetskog formata ,a on je to svakako bio(šta god mislili i o njemu i Yu), nije dobio takvu pesničku apologiju,od pesnika kao što je naš ,verujem svima, voljeni Miljković.
Ako ne zbog Tita ,onda zbog pesme ...

Branko Miljković - Tito

Nema drugog dana osim onoga koji će doći

Kada govori, kao da zvezde padaju
U lepu vodu iz jedne večnosti iza promenljivih oblaka.

Uperi prst u neizmišljino mesto, ali vreme
Lažno,
Gde prošlost još nije prošla
I kaže:
Ko tamo pođe, stići će u dan pre dana kada je pošao.
U nesličnu idilu, nevernu onome što je iza nje,
Gde je ružna graja, inače hvaljenih ptica.

On ništa ne prećuti.
On kaže,
Svaku mrlju u oku, svaki oblak na duši.
Budućnost nije sve ono što će doći.
Mnogo štošta će se jednostavno ponoviti.
Prošlost nije sve ono što se neće povratiti
I jedan deo budućnosti ostaje zatajen.

On nas uči, kako da ne izgubio sličnost
Sa svojom nadom, sa svojim lepim ljudskim licem
On nas uči, kako da prepoznamo budućnost
U onome što radimo, u onome što će doći.

Jer jao onom, ko izgubi svaku sličnost sa ovim gradom.
Jao onom, koji nema svoje mesto na ovom trgu,
Jao onom, ko bude merio sebe svojom senkom
Koji je dan u njegovoj neosvetljenoj krvi.
Budućnost je tu, samo je treba prepoznati
I izdvojiti.
O beli grade, o crveni grade na čijim prilazima niče
Žito.
Jednom bačeno u zemlju, nikada bačeno.
Kao kad siđeš, kao kad nestaneš
Da bi se mogao pojaviti: –zakopano zlato.
elis elis 17:44 04.05.2014

Re: Tito



богуми, како год се окрене, крањчевич је и зрелији и гласовитији и заокруженији поета од миљковича
petronijevic001 petronijevic001 18:06 04.05.2014

Re: Tito

Ne znam za čim žale titoisti.Nekada su se klanjali Maršalu a sada se klanjaju EU, NATO, SAD, tzv."evropskim vrednostima" itd.Znači da su našli dostojnu zamenu za idolatriju i da nema razloga da žale za Josipom Brozom.Nije mogao ni on da živi 150 godina.

jinks jinks 18:03 04.05.2014

...

Na vestima javljaju da je danas u Hrvatskoj obeležena 69. godišnjica proboja jasenovačkih logoraša.

2014-69 je 1945, april 1945.

Sad, pošto d. Tita više nema jedan je svedok manje koji bi možda mogao da odgovori na pitanje zašto je logor radio do samog kraja rata. Ne znam, možda realna situacija na bojištu nije dopuštala drugačije, ili ne.
vlad_aleksh vlad_aleksh 11:05 05.05.2014

Re: ...

jinks
Na vestima javljaju da je danas u Hrvatskoj obeležena 69. godišnjica proboja jasenovačkih logoraša.

2014-69 je 1945, april 1945.

Sad, pošto d. Tita više nema jedan je svedok manje koji bi možda mogao da odgovori na pitanje zašto je logor radio do samog kraja rata. Ne znam, možda realna situacija na bojištu nije dopuštala drugačije, ili ne.


Pobednik građanskog rata na teritoriji Nedićeve Srbije je bila JVuO. Dokaz za tu tvrdnju je podatak da su Dražini vojnici prvi dočekali Crvenu Armiju kada je ova prešla Dunav. Partizani su potom svoju celokupnu armiju prebacili na teritoriju Nedićeve Srbije, da bi iskoristili pomoć Crvenoarmejaca za uništenje JVuO. Cilj partizana nije bio oslobođenje Jasenovca, naprotiv. Cilj je bio uništenje jedine legalne i legitimne vojne formacije na teritoriji okupirane Kraljevine. Vojne formacije koja je jedina mogla da spreči uspostavljanje totalitarnog komunističkog poretka po uzoru na Staljinov SSSR.
urbana_gerila urbana_gerila 12:23 05.05.2014

Re: ...

vlad_aleksh

Cilj je bio uništenje jedine legalne i legitimne vojne formacije na teritoriji okupirane Kraljevine. Vojne formacije koja je jedina mogla da spreči uspostavljanje totalitarnog komunističkog poretka po uzoru na Staljinov SSSR.


priznaj da se zezaš.
jugoslovenska izbeglička vlada priznala je 26. avgusta 1944. tita za svog legitimnog predstavnika i vođu, ne verujem da su to uradili da bi partizane naveli da ratuju sa crvenom armijom.

uostalom, to demantuje i poziv kralja petra II od 12. septembra 1944.:

U ovom sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se ujedinite i pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. (...) tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata, podržavana i pomagana od naših velikih saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike.


Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.



evo i šta o tome misle nemci 2. oktobra 1944.:

Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista... Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.


naravno da se i ja zezam kada, kao, ostavljam mogućnost da se ti zezaš.
moj komentar je, sa jedne strane, samo podsećanje na nepodnošljivu lakoću postojanja i dostupnosti informacija, i, sa druge strane, poziv gorranu2 da, ako ima vremena, napiše nešto o bici za srbiju 1944., koja je, nije beznačajno da se i to naglasi, počela mnogo pre izbijanja crvene armije na dunav.
gorran2 gorran2 00:37 05.05.2014

Priča o Jugoslaviji

Priča o Jugoslaviji pravi je test intelekta i ličnosti.
Test koji daje prilično ujednačene rezultate. Ne zbog činjeničnog sadržaja, koji je prilično jasan, koliko iz psiho-socijalnih razloga.
Priča je u osnovi jednostavna:
Stara Juga – kraljevina – bila je dominantno agrarna zemlja, i to zemlja rastuće agrarne prenaseljenosti koja se približavala kritičnoj tački zbog nedovoljnog razvoja industrije.
Bila je to siromašna zemlja u kojoj je znatan deo stanovništva manje-više sve svoje potrebe zadovoljavao vlastitom proizvodnjom, u kojoj je drveno ralo još bilo rašireno, u kojoj su osnovne potrebe kao hrana, odeća i obuća bile stalna neizvesnost.
Nakon toga je došlo ratno razaranje, čiji je ishod bila akutna opasnost od masovne gladi.
Nova Juga uspela je da se vlastitim snagama industrijalizuje i modernizuje u znatnom stepenu, i da postane pristojno mesto za život.
Međutim, ono što je posebno značajno, to je da ovaj razvoj nije, kao što se to često događa, doveo do dramatičnog rasta socijalnih razlika. Naprotiv, on je doneo širokim slojevima napredak u standardu, pristupu civilizacijskim tekovinama, obrazovanju i zdravstvu, u uslovima socijalne ujednačenosti i ravnopravnosti.

Zatim je došao zanimljivi deo priče, kojeg se sećam iz vlastitog iskustva.
Osamdesete.
Naravno, postojao je zastoj u razvoju, ali nije bio esencijalan. Značajnija je bila promena u psiho-socijalnoj strukturi stanovništva. Naime, u krilu socijalizma razvio se građanski individualistički duh. Svi smo bili ambiciozni, svi smo bili opijeni projektom samoizgradnje vlastite osobnosti kao apsolutnog središta svog univerzuma. Pažljivo smo birali ekskluzivnu muziku sa kojom smo se identifikovali, još pažljivije smo birali literaturu, postajali smo neviđeno rafinirani i duhovno samoizgrađeni.
Uz to je naravno išao veliki prezir.
Prezir prema "sistemu", i prema "prostom narodu".
Od svega toga smo mi, svaki za sebe, u svojoj prefinjenosti, bili beskonačno bolji i važniji.
Svi smo bili nekakvi disidenti.
Ono što smo imali od društva, to smo primali kao samorazumljivo, i smatrali smo, kad bi se ukinuo glupi sistem, mi bismo, s obzirom na svoju dragocenost, sasvim sigurno zauzeli neku mnogo značajniju poziciju, i sve bi procvetalo.


Kreiranje vlastite dragocene osobnosti: malo muzike, malo filozofije, malo odabrane literature...

I, tako je došlo do toga da se raširio građanski duh, kroz pojedince-intelektualce, kroz ljude sistema, službenike, običan svet. U koaliciji, amalgamiran nacionalnim duhom, već znatno pre kraja Juge, potpuno je istisnuo duh socijalizma.
Tako je socijalizam šapatom pao. Bez ikakvog zabeleženog otpora, aklamacijom, s gađenjem smo odbacili društvenu poziciju rada, društveno vlasništvo, samoupravljanje, prioritet "klasnog" nad nacionalnim...

Naravno, nije došlo do procvata. Došlo je do (što bismo sa sadašnjim iskustvom lako predvideli) sveopšteg razaranja društva od strane finansijskih lešinara svih boja i veličina. Veliki gazde i "investitori" "začudo" se neće interesovati za nas dokle god ne budemo spremni da radimo bez roptanja 12 sati za sitnu nadnicu i da crkavano bez zdravstvene zaštite. A i to dok nas robotizacija ne učini sasvim izlišnim.

Sve je to naravno više nego očigledno.
U čemu je onda problem?
Naravno, u tome što smo svi učestvovali u toj eutanaziji socijalizma. Što svi imamo krivice na savesti.

To što je takvo društveno razaranje proizvod našeg vlastitog duha, to je činjenica kojoj iz razloga psihičkog integriteta ne smemo da pogledamo u oči.

Otuda strategije izbegavanja.

Jedna je denial: nismo krivi, jer to što je srušeno, u stvari nije ni postojalo. Vidimo kako gore naš pripadnik crvene buržoazije, cenjeni stilista i literata, podmeće svima poslednji treš i hohštapleraj brojkama sa "analitičkog vrela" koje moji zagrebački prijatelji zovu "govno.ndh".
Druga je: optužiti žrtvu. Prema ovoj psiho-taktici, taj tzv socijalizam je bio znatno opakiji i jeziviji nego što ga se mi sećamo. I zašto nam je sad tako loše? Pa, navodno su preživeli razni fantomski ostaci tog opakog društva koje truju novo zdravo tkivo, i ne dozvoljavaju da procvetamo, u skladu sa sopstvenom izuzetnošću.

Tu su naravno i razne teorije zavere, kultur-rasističke teorije o necivilizovanim došljacima itd, itd...
Osnovna struktura je jednostavna: mi smo po pretpostavci tako divni, sposobni i pametni, a sve ide naopako. Dakle mora da je sistem. Pošto sad nema nikakvog sistema do onog kapitalističkog, za koji smo se i borili, mora da se nekako umešao onaj stari koji smo iscipelarili. Pa daj da ga cipelarimo i dalje - to bar ništa ne košta.

Ne košta, ali nema ni neku saznajnu vrednost.
O karakternoj da ni ne govorim...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:08 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Vidimo kako gore naš pripadnik crvene buržoazije, cenjeni stilista i literata, podmeće svima poslednji treš i hohštapleraj brojkama sa "analitičkog vrela" koje moji zagrebački prijatelji zovu "govno.ndh".

Захтевам да будеш пристојан.
Ја тебе нисам вређао. Осим ако си се ти негде пронашао у мојим речима.

Хоћу да кажем -- ово што си ме назвао црвеном буржоазијом сматрам увредом и твојим срамним поступком. Истина је: први пут су ме звали да будем политички титовски активан још у првом разреду средње. Био сам сјајан ученик, па вероватно због тога. Потом у четвртом. Затим два пута током служења војске. А онда су ме оставили на миру, све до 1999. И никад нисам приступио ниједној партији. Такође, нико из моје породице није се окористио својим партијским положајем. Мој је отац своје ратне високе политичке чинове -- код партизана су се разликовали политички и војни чинови -- скинуо 1944. године. Кад га је Моша Пијаде питао зашто их не носи, одговорио му је да није било срме (срма: оно од чега се чинови извезу на униформи). Пијаде је рекао да само за Брајовића, изгледа, нема срме. Тај исти Брајовић није хтео да буде у кући коју су му доделили на Дедињу, а из салонског стана на првом спрату зграде на раскршћу улица Светозара Марковића и Булевара револуције иселио се да се у њега никад не врати давне 1948. године. Надаље, навео сам да никада, иако породица високо позиционираног професионалног војника првоборца, нисмо се окористили тим положајем. Мој брат и ја у војску смо, некако се подразумевало, отишли без икакавих протекција.

Тако да бесрамно вређаш и мене али и мог мртвог оца и мог мртвог брата.
Но, то је одраз твог карактера.
Молим те да убудуће пазиш да се негде не сретнемо.
gorran2 gorran2 01:15 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Predrag Brajovic
Захтевам да будеш пристојан.
Ја тебе нисам вређао. Осим ако си се ти негде пронашао у мојим речима.

Хоћу да кажем -- ово што си ме назвао црвеном буржоазијом сматрам увредом и твојим срамним поступком.
А, опрости, моја грешка
Predrag Brajovic
Ја сам био готово као црвена буржоазија
Променићу у "припадник готово као црвене буржоазије". Мада нисам сигуран која је то тачно боја.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:34 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

gorran2
Мада нисам сигуран која је то тачно боја.

Па да -- ти неке боје и не знаш.
Рецимо, боју стида.
Но, рекао сам ти шта сам имао.
martin_krpan martin_krpan 07:36 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Vidimo kako gore naš pripadnik crvene buržoazije, cenjeni stilista i literata, podmeće svima poslednji treš i hohštapleraj brojkama sa "analitičkog vrela" koje moji zagrebački prijatelji zovu "govno.ndh".


Na zanimljiv komentar o percepciji i Marshallu Mcluhanu si dobio preporuku. Međutim ovdje pokazuješ da si potpuno ideološki zaslepljen i da svoje jugo-naočare nipošto nećeš na trenutak da skineš. Ipak se ispostavilo da su Jugosloveni bili veoma umišljeni. Legendarni Sabonis je rekao, da su jugoslovenski košarkaši bili najveći šljam i da ih niko na takmičenjima nije očima mogao gledati.
gorran2 gorran2 09:25 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

martin_krpan
Vidimo kako gore naš pripadnik crvene buržoazije, cenjeni stilista i literata, podmeće svima poslednji treš i hohštapleraj brojkama sa "analitičkog vrela" koje moji zagrebački prijatelji zovu "govno.ndh".


Na zanimljiv komentar o percepciji i Marshallu Mcluhanu si dobio preporuku. Međutim ovdje pokazuješ da si potpuno ideološki zaslepljen i da svoje jugo-naočare nipošto nećeš na trenutak da skineš. Ipak se ispostavilo da su Jugosloveni bili veoma umišljeni. Legendarni Sabonis je rekao, da su jugoslovenski košarkaši bili najveći šljam i da ih niko na takmičenjima nije očima mogao gledati.

Dobro je rekao legendarni Sabonis
Inače, vest koja me se najviše dojmila na tom "info-portalu" bila je ona kako je Michelle Obama transgender, a Barack gay

Što se preporuke tiče, ja sam zveknuo jednu "tasidebelom", koji je uvek duhovit i elegantan u izražavanju.

Dakle opušteno - niko ovde neće praviti komunizam. Najmanje ja, koji se grozim masovnih scena.
Niti Jugoslaviju - taj je vlak odavno otišao iz stanice. I to bez lokomotive, na rezalište.

Niti bilo šta pametno uostalom.

Utoliko me više zanima kako je do vraga to uopće moglo funkcionirati i toliko koliko je funkcioniralo.
predatortz predatortz 09:31 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Utoliko me više zanima kako je do vraga to uopće moglo funkcionirati i toliko koliko je funkcioniralo.


Ima narodna:

Što kriv qrac napravi, vreme ne ispravi!

Ima i ona:

Sam pao, sam se ubio!

Jugoslavija(e) je naša, srpska, glupost. Tu glupost i alavost smo najskuplje i platili. Nadam se da smo izlečeni od te boljke...
blogovatelj blogovatelj 09:32 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Legendarni Sabonis je rekao, da su jugoslovenski košarkaši bili najveći šljam i da ih niko na takmičenjima nije očima mogao gledati.


Ali je zato sa dva metra i dvaes' visine i stopedes' kila žive vage pustio suzicu 1995. u Atini kad im je Đorđević šukn'o devet trojki.
I kad je Danilović, koji po visini i kilaži može sestrić da mu bude, leteo preko njega kao Supermen i zakivao kroz obruč.
martin_krpan martin_krpan 10:16 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Ali je zato sa dva metra i dvaes' visine i stopedes' kila žive vage pustio suzicu 1995. u Atini kad im je Đorđević šukn'o devet trojki.
I kad je Danilović, koji po visini i kilaži može sestrić da mu bude, leteo preko njega kao Supermen i zakivao kroz obruč.


Ovdje se već godinama priča kako je Danilović zakucao Sabonisu u facu i to je već kolektivna percepcija. Ne želi se vidjeti da se Sabonis džentlmenski sklonio jer nije zauzeo čvrst oslonac za dobar odraz i za čistu odbranu. Da je išao na blok nespreman mogao je vrlo lako mladog momka da pošalje u invalidska kolica. A i što bi slao momka u invalidska kolica kad za to postoji kum.
milisav68 milisav68 10:30 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

martin_krpan
Legendarni Sabonis je rekao, da su jugoslovenski košarkaši bili najveći šljam i da ih niko na takmičenjima nije očima mogao gledati.


Pa je posle došao na oproštajnu utakmicu Saleta Đorđevića, zajedno sa Kurtinatisom i Marčuljonisom.
milisav68 milisav68 11:54 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

gorran2
Utoliko me više zanima kako je do vraga to uopće moglo funkcionirati i toliko koliko je funkcioniralo.

A što nije duže funkcioniralo, recimo bar 10 godina posle pada Berlinskog zida?

Ili recimo Kraljevina Jugoslavija, njen raspad je bio neminovan, a ubrzao ga je WW2.

Evo šta kaže Ivo Andrić 1918. godine.

NEZVANI NEKA ŠUTE: Tekst je nosio naslov Nezvani neka šute. Prije nego, međutim, uz neznatna skraćenja citiramo taj članak, prisjetimo se konteksta. Dakle, osmi je novembar 1918. godine, što će reći da Prvi svjetski rat još nije ni završio. Tri nas dana dijele od mira. Isto tako, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca još nije osnovano, od toga nas dijele još dvadeset i tri dana. Poslušajmo sada Andrića: "Čuvši, tu i tamo, debate o republici ili monarhiji, mi smo mogli stvarati više ili manje oštre zaključke o političkoj nevaspitanosti mase i o plitkosti buržoaske psihe i – preći preko toga. Ali žurnalistička vodenica koja mnogo melje a malo brašna daje, dokopala je i raspru dokonih purgara i napuhala od nje uvodničarski balon, prvi zlokoban i otrovan simbol nesloge. To je bio početak. I sad dok se s mukom polažu temelji hramu naše slobode, oni su stali da se prepiru: kakav će oblik imati zlatna jabuka na vrh kupole. Dok udovice onih koji su poginuli za naše ujedinjenje još ni crninu nisu skinule, oni obesvećuje žrtve i ugrožavaju njihov plod. – Zar su srpski vojnici koji su još jučer na Savi i Dunavu umirali, mislili da li umiru za monarhiju ili republiku? Zar sirotinja po Bosni, Istri i Dalmaciji, koja izdišući čeka da joj se što prije donese hljeba i slobode, misli da li će joj to donijeti republika ili monarhija? Zar kapitalističko-imperijalistička Italija koja poseže za našim teritorijem, brine da li će okrnjiti republiku ili monarhiju? (...) Ne, TO pitanje su u najnezgodniji čas nabacili siti i obesni besposlenjaci, bivši ekskluzivisti i skorojevići unitarske misli. (...) Njima nije dosta da su nekorisni, htjeli bi da budu i škodljivi. Oni su pošli da – u ovaj čas! – ispituju čvrstoću veza naših plemena ili da traže garancije (!!) da Hrvati u Jugoslaviji ne budu ‘zapostavljeni’. (...) Oni su stavili u sumnju pitanje našega jedinstva. To je činjenica od koje se više ne može glava okrenuti i preko koje jugoslovenski intelektualac ne može mirno preći. To nije više novinska polemika, koja se sa gnušanjem baca iz ruku. To je alarm za sve borce narodnog jedinstva. To je znak da našu mladu slobodu treba zaštititi ne samo prema unutra. Red je da se ovim delatnostima, u ime svih nas reče ova mirna i muška riječ, za kojom stoji dovoljno snage i odlučnosti: Misao narodnog jedinstva baština je najboljih naših naraštaja i plod teških žrtava. To jedinstvo, san našeg života i smisao svih naših borba i patnja, mi ne smijemo danas, kad je uglavnom ostvareno, prepustiti u ruke nezvanih, da na njemu ostave tragove svojih nečistih prsta i da ga tretiraju svojim krezubim sofizmima. Ko god, pa ma pod kojom izlikom, potresa tim jedinstvom, koje radom i žrtvama mnogih pokoljenja danas postaje: Ujedinjenje, neprijatelj je slobode i izdajica naše tek oslobođene otadžbine. A svi mi koji smo tu misao ujedinjenja pronijeli neokaljanu kroz bratoubilačke bojeve i nismo je zatajili pred krivokletničkim austrijskim sudovima, znat ćemo je obraniti i od besavjesnih žurnalista i prgavih, samozvanih politikanata."


Vreme - Jugoslavija ili ništa? Ništa.
urbana_gerila urbana_gerila 12:39 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

martin_krpan

Ovdje se već godinama priča kako je Danilović zakucao Sabonisu u facu i to je već kolektivna percepcija. Ne želi se vidjeti da se Sabonis džentlmenski sklonio jer nije zauzeo čvrst oslonac za dobar odraz i za čistu odbranu. Da je išao na blok nespreman mogao je vrlo lako mladog momka da pošalje u invalidska kolica. A i što bi slao momka u invalidska kolica kad za to postoji kum.


da, bre.
i ja godinama tvrdim kako su onaj igrač marseja kome je mali dika odbranio penal i golman koji je primio 5 komada to uradili opčinjeni frizurama zvezdinih fudbalera.

španci i hrvati su veće estete od francuza, oni su se saletu đorđeviću sklonili kod onih trojki zadivljeni time kako mu dobro stoje čarape.


ponoviću, nikad kraja veselju na blogu, jbt...
alselone alselone 13:40 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

e želi se vidjeti da se Sabonis džentlmenski sklonio jer nije zauzeo čvrst oslonac za dobar odraz i za čistu odbranu


Ovo uopste nije tacno. Pogledaj snimak. Hvala bogu ima ih na YT.

Zakucao je preko njega, obojica su bili u trku.
gorran2 gorran2 13:57 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

milisav68
gorran2
Utoliko me više zanima kako je do vraga to uopće moglo funkcionirati i toliko koliko je funkcioniralo.

A što nije duže funkcioniralo, recimo bar 10 godina posle pada Berlinskog zida?

Bio tako jedan, subjekt A, koji je uhvatio pa davio subjekta B.
A kad je subjekt B krepao, a subjekt A se opravdano iznervirao:

A što nije duže funkcionirao?
Mora biti da je sam po sebi bio smrti sklon.
Dakle, slabić.
Ukratko, zlikovac.

Koji je sam kriv, i niko drugi, što sam ja sad ostao bedan i sam, i bez njega.
martin_krpan martin_krpan 14:03 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

alselone
e želi se vidjeti da se Sabonis džentlmenski sklonio jer nije zauzeo čvrst oslonac za dobar odraz i za čistu odbranu


Ovo uopste nije tacno. Pogledaj snimak. Hvala bogu ima ih na YT.

Zakucao je preko njega, obojica su bili u trku.


Sjećam se bez gledanja. Sabonis je kao nešto dolazio sa strane i bio je u polu trku. Kada se Danilović odrazio ovaj nije imao drugu nogu na zemlji. Kada je Sabonis ugledao da ovaj leti, povukao je gornji dio tijela u stranu i elegantno ga je pustio. Nevezano za sve, zakucavanje je bilo atraktivno ali daleko od zakucavanja u lice.
urbana_gerila urbana_gerila 14:36 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji


martin_krpan

Sjećam se bez gledanja. Sabonis je kao nešto dolazio sa strane i bio je u polu trku. Kada se Danilović odrazio ovaj nije imao drugu nogu na zemlji. Kada je Sabonis ugledao da ovaj leti, povukao je gornji dio tijela u stranu i elegantno ga je pustio. Nevezano za sve, zakucavanje je bilo atraktivno ali daleko od zakucavanja u lice.


e, ovaj put sam saglasan sa tobom - nije to bilo zakucavanje u lice, bilo je to zakucavanje u mozak.
i, kao što se da primetiti, ne samo u sabonisov mozak.
Milan Karagaća Milan Karagaća 15:06 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Jugoslavija(e) je naša, srpska, glupost. Tu glupost i alavost smo najskuplje i platili. Nadam se da smo izlečeni od te boljke...

svakako da jesmo i sada imamo samo jednu stvar u ustima
milisav68 milisav68 16:07 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

gorran2

Bio tako jedan, subjekt A, koji je uhvatio pa davio subjekta B.
A kad je subjekt B krepao, a subjekt A se opravdano iznervirao:

A što nije duže funkcionirao?
Mora biti da je sam po sebi bio smrti sklon.
Dakle, slabić.
Ukratko, zlikovac.

Koji je sam kriv, i niko drugi, što sam ja sad ostao bedan i sam, i bez njega.


Čim pitaš za pare, odmah si davež.
blogovatelj blogovatelj 17:18 05.05.2014

Re: Priča o Jugoslaviji

Ne želi se vidjeti da se Sabonis džentlmenski sklonio jer nije zauzeo čvrst oslonac za dobar odraz i za čistu odbranu


Mrčo, imao je četiri lične, zato se sklonio.

PS.

Vidi se da Sabonis ne diže ruke i usporava, jer se trudi da ne bude u pokretu i da mu oba stopala budu na zemlji u momentu kontakta, ne bi li eventualno Daniloviću sudija svirao faul u napadu. Da je imao tri lične sasvim sigurno bi bar podigao ruke.

timotije timotije 07:32 05.05.2014

Rđa na zlatu


22/04/2010 20:03
Reagovanja povodom odnosa Zorana Živkovića prema Josipu Brozu Titu (Danas, 19. april 2010)
Rđa na zlatu
LIČNI STAV
Autor: Goran Babić
„Zlo je kad donje čelo trpeze besjedi.“ V. S. Karadžić


Ako je nekoga možda zanimalo kako će se u našoj sredini obilježiti 30 godina od smrti Josipa Broza Tita, djelimičan odgovor mogao je dobiti i iz članka, koji je u beogradskom Danasu pod naslovom „MARŠsl“ objavio Zoran Živković, kolumnista u istim novinama, inače prvi nasljednik pokojnog Zorana Đinđića na mjestu republičkog premijera i sadašnji uspješni privrednik u oblasti vinogradarstva.Kao predstavnik onih čuvenih mislilaca koji smatraju kako sve počinje upravo i samo od njih, tako se i ovaj autoritet potrudio da precizno izračuna (u dan, mjesec i godinu) koliko je pokojni „MARŠal“ bio star kad se dotični slavni analitičar rodio. Već bi to (da ništa drugo) čak i Rišeljeu pokazalo s kakvom dušom ima posla, jer valjda nije bitno koliko je on, narečeni Živković, bio star kad je Tito otišao, već je izgleda od najvećeg značaja obrnuta činjenica - koliko je ova sporedna historijska ličnost (nekakav tamo marginalni MARŠal) bio star kad se naša gromada rodila!
U sličnom duhu (a i kako bi drugačije?) teče i ostatak teksta. Nastojeći uvjeriti čitaoce da nije od Đinđića bez ikakvog razloga naslijedio samo vlast nego i pismenost, talenat i erudiciju, ovaj stručnjak za vinovu lozu okopava Titovu epohu kao vinograd, pri čemu je više nego neizvjesno kakvu će berbu na čokotima pobrati bude li i u poljoprivredi takav stručnjak kakav je u istoriografiji. Živkovićevi sudovi o Brozu su, naime, danas izrazito negativni što nije sasvim shvatljivo ako je tačno ono što autor (sam o sebi veli) kad kaže kako Broza „nije ni voleo ni mrzeo“ i kako Broz (dok je bio živ) „nije ostavio značajniji trag u njegovom životu“. Iz rečenog logično proizlazi da je Broz tek naknadno (kad je bio dobrano mrtav) „ostavio trag“ u životu bivšeg premijera. Jer da nije ostavio značajan trag u njegovom životu, ovaj rijetki primjerak logičnog mišljenja ne bi imao razloga da naknadno, tj. danas opovrgne gotovo sve što je Broz postigao. Zašto bi se on, tako superioran, uopšte bavio nečim beznačajnim i minornim?
timotije timotije 07:46 05.05.2014

Kako se danas živi.

Vidiš li se u ovome?

J*bo majku svoju i ovaj naš životni standard! (Iskustveno vam velim, kad na početku ošinem psovku onda svi pročitaju tekst do kraja. Ne znam zašto je to tako, bit će pun vam k**ac usiljenih tekstova)

Normalan životni standard podrazumjeva neke stvari koje obaviš a da ih ni ne osjetiš. Znači, dobiješ račun za struju, odeš u poštu, platiš ga, dođeš kući i ne spominješ da si ga platio jer to je u normalnom životnom standardu normalno. To je normalno u normalnim zemljama, al u ovoj našoj, ko uspije skucati za struju… 5 dana priča okolo kako je platio struju. Nije to za zamjeriti, jer danas je platiti račune živo čudo. Kako sa računima, tako sa svime ostalim što čini taj životni standard.

1. Poziv u svatove
Danas je najbolje sa nikim ne biti dobar jer ako je tako, nitko te neće zvati u svadbu u kojoj moraš ili dati pare ili kupiti poklon. Kud moraš sabrati jebene pare, tud se moraš i obući jer neš se na svadbi pojaviti u sakou sa maturalne večere koja je bila prije 20 godina a ti se od tad raširio pa ti šavovi na sakou nabubrili ka grah umočen u vodu noć prije. Ako se već nekako i spremiš na svadbu i odeš na istu, jedva čekaš janjetinu sa ražnja jer je nisi jeo dobrih 10 godina a kolači čupavci kad dođu, 5 dana poslije svadbe sereš kokos jer si ga u usta trpao sa otvorenim dlanom. Od cijele svadbe jedino ti juha ide na k**ac jer nju stalno jedeš kod kuće.

2. Registracija auta
Kad ti uleti registracija auta, osjećaš se ka da ti je mater umrla. Izdvojiti tih 2 500 kuna (prosjek) je ka da ti na živo oči vade. Boli u tri pičke materine, al dati ih moraš. Dok je vani imati auto potreba, kod nas je luksuz. Provlačimo karticu tekućeg računa na kojoj je stanje već dotjerano do -12 876 kn al ono, što bi trebalo, da uzmeš nož i izvadiš vlastiti bubreg na šalteru stanice za tehnički pregled pa veliš „Evo ga gospođo, vrlo malo pišake prošlo kroznjeg! Ne znam ako sam 5 puta piša u životu! Ganjc nov!“!? Registracija auta spada u domenu „Dan žalosti“ jer 20 dana poslije plačeš ka rodna godina.

3. Knjige za školu
Kad moraš djetetu kupiti knjige za školu, najradije bi da je isto to dijete nepismeno i da čuva 20 ovaca. Što je najbolje, bolje bi takvo prošlo u ovoj državi neg da spava na 50 knjiga. Ovi na vlasti, bilo koji da jesu, svakih 2 godine štancaju druge knjige… u najmanju ruku ka da je rijeka Drava promjenila svoj tok pa sad teče ravno u pičku svoje matere pa se to u knjigama mora izmjeniti. 80tih godina sam knjige iz matematike koristio od znate koga? – od svog brata koji je 10 godina stariji od mene, a danas ih nemoš koristit ni 24 sata jer već drugi dan je izašla nova knjiga iz matematike u kojoj je gle čuda 2+2 isto 4 kao i prije, al cijena knjige iz matematike nije ista.

4. Računi za režije
Ako uspiješ skrpat pare za račune i iste platiš, pri povratku kući otvaraš vrata u stilu „A gdje ste bili 91-e, pička vam materina!“. Prsni koš je istaknut prema naprijed te se šepuriš ka pjevac kad povali kokoš. A što i ne bi jer kad gledaš, skucat pare za jebene režije je pravi jebeni sajens fikšn. Imaš se potpuno pravo kurčit po selu da si platio i struju i vodu i telefon, jer malo ko to danas može. Još malo pa ćemo, kakvi jesmo, od zavisti komentirati susjeda „Eno ga j*ba mater svoju, platio je sve režije!!! Puj, jebamater svoju!!!“.

5. Prazan frižider
Ovo spada u kategoriju „Sad sam najeba ka žuti!“. Otići u trgovački centar po namirnice je isto ka da guraš vlastitu dušu u pakao. Trpaš one namirnice u kolica i sam sebi jebeš mater. Aj nek mi neko veli da nije tako? Nemaš šampon za kosu, uzmeš ga sa one police, gledaš cijenu i poželiš da su ti svi u obitelji najradije ćelavi. Kad staneš pred pastu za zube onda štediš jer razmišljaš „Zbog ova 2 zuba u usnoj šupljini ne isplati se kupovat pastu, ionako su socijalni zubi džaba“, pa drugi dan u socijalnom podnosiš zahtjev za državnom protezom koju pokriva zdravstveno osiguranje. Kad dođeš na kasu, ožene te za 1 400 kuna a u kolicima jedva da išta vidiš.

6. Dolaze ti gosti
Jebli mater svoju i gosti! Najbolje na vratima stana ili kuće okačiti tablu „Odjebte u širokom luku!“. Dok se u stranjskim zemljama vesele gostima, kod nas kad se najave ka da ti je javilo da iz svemira dolazi meteor tebi ravno u glavu. Prva misao koja nam pada na pamet je „A kud baš sad jebli mater svoju!“. Do gostiju ti je ka do side, zapravo radije bi da imaš sidu neg goste. Ako dođu pa ti vele da bi prespavali, odgovaraš sa „Ama nema nikakvih problema!“, a kad gosti odu leći, onda ženi šapućeš na uho „Jebli mater svoju, kad misle otići! Pojedoše mi sve hrenovke iz friždera!“. Kad se u jutro probude, pa im na stol staviš jelo… onda razmišljaš „Sve što pojedu, moram ponovo kupiti!“, i htio ne htio dođeš na točku br. 5 iz ovog teksta (Prazan frižider)

7. Večera u dvoje
Romantična večera u dvoje je kod nas moguća ka i da Barak Obama povali englesku kraljicu. Od romantične večere, sve se svodi na porciju ćevapa u lokalnoj ćevabdžinici, gdje ćete bolju polovicu očarati odabirom između "kombinacije" ili "obične porcije čevapa". U izboru vam se nude neke od poznatih ćevabdžinica gdje možete birati između banjalučkih (to su vam oni spojeni ćevapi) ili sarajevskih (to su vam oni gdje je svaki posebno) ovisno koju nacionalnu manjinu preferirate. Otići u riblji restoran je ka da ste otišli u Japan u onu nuklearku Fukošimu (u prijevodu "Jebošimu" i popili na eks 2 litre radioaktivne vode, u početku vam paše a za 3 dana se raspadnete kad vidite koliko vas je riblji meni izašao. U najmanju ruku ka da su ribe molili da skoče na udicu, a ne ulovili ih.

7. Legla plaća
Na kovanici od 50 lipa je velebitska degenija, najrijeđa biljka u Hrvatskoj, da ne velim izumiruća. Tako bi trebalo i sa plaćom, ošinut je na neku od kovanica ili novčanica. Kad dolaziš na bankomat i udariš PIN… onaj papirić nije ni izaša, a već znaš gdje ćeš koju kunu potrošiti. Jebo ti sve naše ekonome svijeta, jer ti si zapravo najveći ekonom… stanje računa ti nije ni izašlo, a ti sve znaš. Nostradamus je go kurac za tebe. Što je najbolje, plaća legne a ti i dalje u minusu, no svi svjetski matematičari ne mogu dokučiti kojom formulom ti uspješ izgurati do kraja mjeseca… i svaki mjesec ponoviti isto. Gdje je ta j*bena Nobelova nagrada da je podijele svakom našem domaćinstvu!?

Moga bi ja još nabrajati… no iskustvo govori da svaki tekst napisan u "wordu" preko stranice i pol nema čitanost odnosno na pola jednostavno prestanete čitati. Ne čudi to jer brzo se živi pa se i polovično čita… i u svakom slučaju, j*beš tekst do pola pročitan.
timotije timotije 07:51 05.05.2014

Ko propagira kapitalizam negira Boga

Ko propagira kapitalizma negira Boga. Isusova ideje je bila doći do istine, zaštititi siromašne, dok su njegovi naslednici sve to pretvorili u najveću laž. Istina je u nama samo nam nije dozvoljeno da je živimo. ABOSUS OPTIMI PESSIMUS (Najgora je zloupotreba najboljega). Kapitalizam počiva na Sedam smrtnih grehova, što je suprotno od Deset Božjih zapovesti.Jedan od grehova je pohlepa kao pokretačka sila kapitalizma.A pohlepa je psihopatološka kategorija. Znači, Crkva nije institucija koja štiti moral, jer nije u službi Boga u čoveku već Sotone, dok je Škola pod nadzorom države koja po definiciji je sredstvo za eksploataciju većine od strane manjine. U takvom ustrojstvu sveta ušla je i Srbija, zato njeni građani mogu samo da očekuju nesreću u daljem toku vremena, osim manjine koja će živeti bogato na račun bede i nesreće velike većine..
Dobar čovek je antiteza idealu uspešnog čovjeka, koji propagira savremena civilizacija, a koji se sastoji u usponu u bogatstvu i moći.

"A pohlepa je psihopatološka kategorija."

Цитат из књиге: "The Sociopath Next Door"

"Главна особина социопате је потпуни недостатак савести, што је веома ретко за већину људи око нас, пошто ми који поседујемо савест не мoжeмо ни замислим да је не немамо. Већина људи је дубоко уверена да свако поседује савест, а испоставило се је, да то једноставно није истина."
timotije timotije 07:55 05.05.2014

Pohlepan ne zna za empatiju

„Empatija je jedan od najvrednijih resursa na svetu.
Iščezavanje empatije predstavlja važno globalno pitanje,
koje je vezano za zdravlje naših zajednica,
bilo da su male kao porodice ili velike kao nacije.“
„Psihologija zla“, Sajmon Bron-Koen
timotije timotije 07:59 05.05.2014

Profesorka Rajna Dragičević

Profesorka Rajna Dragićević održala govor koji će studenti pamtiti celog života
M. L. | 09. 07. 2013. - 18:30h | Komentara: 2308
Rajna Dragićević, profesorka Filološkog fakulteta u Beogradu, dokaz je da pravi i predani profesori poput legendarnog Koste Vujića postoje i danas. Umesto uobičajenog čestitanja, ona je za apsolventsko veče svojim studentima posvetila govor kakav će pamtiti celog života.

Rajna Dragićević, profesorka Filološkog fakulteta u Beogradu
U vreme kada se obrazovni sistem urušava, testovi za male maturante prodaju na ulici, a društvo doživljava moralni krah, profesorka Dragićević podseća studente da prave vrednosti ipak nisu izumrle i da je na njima da ih sačuvaju i osnaže.

Studente je govor toliko inspirisao da su ga prosledili redakciji “Blica”, a mi Vam ga prenosimo u celosti. Skromna profesorka obećala nam je intervju čim se, kako je rekla, stiša pompa koja se zbog njenog govora digla u javnosti.

GOVOR
"Dragi moji studenti, poštovane kolege, budući profesori,

Na dan kada smo proslavljali vaše apsolventsko veče, odložen je maturski ispit malih maturanata jer su se testovi koje je trebalo da popunjavaju pojavili u javnosti. Ovaj događaj samo je jedna od brojnih manifestacija urušenosti našeg prosvetnog sistema, kao i društvenog sistema u svim oblastima.

Dolazeći na vaše veče i gledajući vas onako doterane, nasmejane, mlade i pune pozitivne energije, razmišljala sam o tome hoćete li uspeti da zadržite taj optimizam i kada diplomirate i kada se suočite s niskim platama, nedovoljnim uvažavanjem profesorske profesije, prilično nezainteresovanim učenicima, roditeljima koji su uvek na strani svoje dece (čak i ako je to na njihovu štetu), različitim pritiscima i omalovažavanjem.

Mnogo toga oko vas ubijaće vam motivaciju. Ipak, ako mene pitate, na listi vrhunskih zanimanja nalaze se sledeća: profesor, lekar, advokat, sudija, inženjeri, još jednom, profesor. Ako pitate sve roditelje ovog sveta čime bi želeli da se njihova deca bave, odgovoriće vam na isti način.

Raznorazni nepismeni i polupismeni ljudi danas sebe olako mogu nazvati nekakvim pi-arovima ili menadžerima, neobrazovane voditeljke sebe zovu novinarkama, a folk-pevačice umetnicama, da i ne govorim o art direktorima, biznis konsultantima, bek-ofis administratorima, velnes konsultantima, ivent koordinatorima, kopi-print operaterima, marketing konsultantima, ofis-asistentima, portfolio-menadžerima, produkt dizajnerima.

Iza zvučnih naziva zanimanja najčešće se kriju foliranti koji misle da se ugled može steći preko noći, kriju se oni koji nisu imali izdržaj da završe fakultet koji su započeli, oni koji menjaju zanimanja i profesije kao prljave čarape. Nemojte zaboraviti da se profesorom, lekarom ili sudijom niko ne može samoprozvati.

Ponosite se svojim zanimanjem koje se može steći samo upornim, vrednim radom, odricanjem, nespavanjem i višegodišnjim samosavladavanjem i samoodricanjem. Ne dozvolite da vam bahati, hvalisavi i samouvereni vlasnici raznoraznih restorana, firmi, privatnih aviona, luksuznih stanova drže lekcije o uspehu, jer VI STE PROFESORI, a oni su samo vlasnici kvadratnih metara!

Pokušavaju da omalovaže profesorsko zanimanje. Imajte na umu to da ste vi čuvari dostojanstva svoje profesije. Zvanje profesora stiče se sa puno truda, ali još više muke treba uložiti u znanje kako nositi tu važnu titulu. Vodite računa o načinu na koji se ponašate i kada niste u školi,razmišljajte o svom odevanju, stavu, odnosu prema kolegama, prema učenicima i njihovim roditeljima.

Ako sebe srozate u sopstvenim očima, onda će vas i okolina gledati sa omalovažavanjem. Budite ponosni, samouvereni, budite spremni da učite i da se doživotno usavršavate, jer VI STE PROFESORI!



Volite svoje učenike. Upoznajte ih sa onim plemenitim što nose u sebi, a čega često nisu svesni. Izvucite ono najbolje iz njih. Podignite im ugled u njihovim sopstvenim očima. Nipošto im ne poklanjajte ocene, ali im stalno omogućavajte da poprave ocene koje imaju. Prepoznajte i poštujte njihov trud. Pokažite im da mogu biti uspešni ako rade. Ne ubijajte im volju.

Profesorski autoritet ne stiče se preteranom strogošću i samovoljom, već pravednošću i nedvosmislenim dogovorom kojeg obe strane treba da se pridržavaju. Hvalite najbolje jer ćete time inspirisati i ostale da se potrude i ponekad budu najbolji. Pružajte šansu mnogima da ponekad budu najbolji.

Nemojte biti drugari sa svojim učenicima i pokušavati da im se na taj način približite. Vi treba da postavljate pravila u svojoj učionici, da određujete granice, da držite konce u svojim rukama, jer oni su učenici, a VI STE PROFESORI!

Ne zaboravite da ćete predavati glavni predmet, prvi u rubrici u dnevniku, i da ćete sa svojim učenicima provoditi više vremena od svih ostalih profesora. Vaš uticaj na učenike biće najvažniji. Budite svesni te odgovornosti. Kao profesori srpskog jezika, vi ste čuvari našeg jezika i kulture.

Učite učenike da vole svoju zemlju. Često se može čuti kako profesori svojim najboljim učenicima savetuju da što pre odu odavde. Počelo je da se podrazumeva da je najbolji uspeh u školi sigurna propusnica za odlazak iz Srbije. Hajde da preokrenemo perspektivu! Ukažite najboljim učenicima na to da treba da ostanu u Srbiji jer će joj, kao najbolji, pomoći da se oporavi i postane bolje mesto za život. Ne dozvolite im da odu i da prepuste zemlju svakojakom ološu!

Zacrtajte im kao životni zadatak da se bore protiv živog blata u koje tonemo. Usadite im osećaj za društvenu odgovornost i objasnite im da ovu zemlju niko ne može očistiti osim njih. Ako se potrudite, videćete da će vas đaci poslušati, jer VI STE PROFESORI!

Budite uvereni da seme svih ekonomskih, političkih, kulturnih, moralnih reformi u ovoj zemlji može da proklija samo u porodici, ali i u vašoj učionici, i to upravo na časovima srpskog jezika i književnosti! Zato se trudite da budete uzor svojim učenicima.

Krenite u rat protiv svih starleta, sponzoruša, pevačica, manekenki, tajkuna, biznismena i pobedite ih. Vi im morate postati orijentaciona tačka, svetionik u životu! Za taj rat imate 45 minuta dnevno skoro svakog radnog dana, a to nije malo. Pobedićete tako što ćete dati sve od sebe da saržaje koje treba da predstavite svojim učenicima učinite zanimljivim, uzbudljivim, svežim. Uspećete u tome samo ako mnogo znate, ako volite ono što radite i ako ste posvećeni.

Učenici to mogu da prepoznaju, i to nepogrešivo. Ne obazirite se na činjenicu da se neke vaše kolege ne pripremaju za časove, da mnogi ništa ne rade, a primaju platu, ne obazirite se na trulež oko sebe i ne predajte mu se! Neka vaš čas bude oaza znanja u sveopštoj pustinji, svetla tačka u mraku, zrno smisla u besmislu.

Vi imate misiju: ako uspete da povratite autoritet škole i znanja (a to se ne može postići nijednim zakonom, već entuzijazmom profesora), padaće kao domine sve prepreke ka boljem životu u Srbiji. Od časa srpskog do ekonomskih reformi! Od časa srpskog do borbe protiv korupcije! Od časa srpskog do kosmosa!

Vaša moć je ogromna i vaš zadatak je od strateškog značaja. U tome je razlika između vas i raznoraznih menadžera, konsultanata, koordinatora, administratora, operatera, bogatih vlasnika lokala i ostalih eksperata za prodavanje magle. U njihovim rukama su projekti, lokali, avioni i kamioni, a u vašim rukama je budućnost ove zemlje. Nikada nemojte zaboraviti: VI STE PROFESORI!
timotije timotije 08:08 05.05.2014

U oči 1 Maja.

Bliži se 1 maj .....

*Učiteljica nas je pitala da li znamo šta je to 1. maj
- i svi su šutjeli, samo sam se ja javio:
"To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali je nije primio !

*Nije ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, siječnja... U
prosincu je posudio novce za prasence od tetka, ali mu još nije vratio novce, i kad god zove, mi moramo reći da tata nije tu, iako se skrije u ve-ceu kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu."

Učiteljica mi lupila čvrgu i rekla da sjednem...
Objasnila nam je da je riječ o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i šta bi voljeli da biti kad odrastemo?*****

*Kada je došao red na mene rekao sam:
"Moj tata privremeno radi, leži na tračnicama... Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio striček Luka koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: "Dabogda vam naletio teretni iz
Siska kad niste htjeli sa Lukom u stranku..."*****

*Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" čim on izađe iz stana...
Posle se svađa sa susjedom čiji muž često pijan piški u liftu... a on radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto...*****


*Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se sviđalo šeficinoj kozmetičarki, i premale grudi da bi je prebacili na šalter... *****

*Htjela je prodati tatinog starog "juga" i dedin 'Orden rada sa zlatnim vjencem' i skupi novce za neku "četvorku" - rekli su joj da za te pare ne moze srediti ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi...*****

*Na sreću, ona susjeda nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna ocisti stan, opere i ispegla veš, okreči sobu... i oriba lift kad se susjed "ekspert" vrati s posla.
Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da zavrsi srednju školu...

Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može je drugačije ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu...

Što se onog dijela "šta bih volio biti kad odrastem" tiče, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u cijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica,
pa joj se i u školi ponekad omakne da stričeku Jozi kaze "šefe", ili da postanem političar?*****

*Kada smo bili mali, Djurin tata, stricek Jozo, cesto je išao u Gradišku, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela da vodi i Djuru kada bi vikendima išla u posjetu. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je
bas super išlo čim je posle nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade cak i nekoliko striceka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa čvrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću.

Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, narocito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor: "Ostavite je na miru - čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!"

"Dobro je, sine, izgleda da j..u još nekog osim nas u mozak" - okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: " U veleposlanike će tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put pozoveš i tatu u taj veleposlanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete"...

Moj uzor je striček Vlado, on se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u kut kao mene...*****

*Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini stricek, Rasim, tata se više ne vraća onoliko ukočen kući dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno ležanje na tračnicama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije!*****

*Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvatajući se za"diplomu" sve češće, a ja za tu penziju koju tata spominje - kaže to je sigurna lova na koju mogu računati ukoliko se ostvari mamina želja?

Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije?
Mada, nije joj loše - po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neku siću... Kaže dačesto sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba, i ne traže kusur.

Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila -
"Da nam živi, živi rad" - dobio sam šamarčinu od tate, a mama me je gađala diplomom...

Tek sad ništa ne razumijem - zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Jebo ti praznik kad su svi ljuti na njega !

timotije timotije 09:51 05.05.2014

Nije meni bilo dobro u Titovo vreme

Na osnovu ovoga što sam priložio deluje ubedljivo da mi je u Titovo vreme bilo mnogo dobro. Naprotiv. Samo za pokvarene a sa jakim umom su sva vremena doba. Čak šta više osećao sam da je Tito kriv što će se desiti tragedija koja nas je snašla. Proganjan sam od mediokriteta i pokvarenjaka na poslu i u politici. Isključen sam iz SK, zato što sam tražio da se pošuju komustičke, t. j. Božje ideje. I ovde ne blogu prepozanejm one koji hvale Titovo vreme, a glasali da da budem isključen iz SKJ. Morao sam da promenim i životnu sredinu. Tada je bilo najbolje uvlakačima, mislim na one koji su zbog svoje formalne diplome mogli da konkuriša na naojdogovrna radna mesta, a da pritom ne budui odgovorni prema obavezama već samo prema onima koji odlučuju i za njih da tu ostanu. Takvi su radnike smatrali maloumnima, ali su tačno znali kome treba da se dodvoruju da bi ostali na visokim ranim mestima.Kako sam se razlikovao do njih, mrzeli su me. Dok su me radnici poštovali, čak su oragnizovali štrajk za da smene dotadašnjeg generalnog direktora i postave mene. No, kako je trebalo da se sretnem sa pokrajiskim sekretarom Bakalijem (Priština), za da me on predloži, ja to nisam hteo da uradim, jer sam smatrao da tako neću moći da budem ono što sam i kakav sam kao inženjer i čovek, a time sam pokazao da su poltitiku često vodili nečasni ljudi. U ostalom kao i sada. Vučić je uvideo da neće moći više tako, jer su sve rezerve potrošene, zato su svi pre njega ispale nečasne budale.
Zato sam odlučio još 1976. da kupim bicilkl i ne putujem fabričkim autobusom, da ne gledam i slušam zapošljene koji su bili srećni, a de nisu mogli da predvide da će ih snaći nesreća, ova što nas je snašla veliku većunu.
Živim u zgradi gde smo pokupljeni iz mnogo krajeva tadašnje zemlje. Ja sam na sedmom, a tehničar, s kojim smo bili u štrajkačkom odboru 1986. u preduzeću sa 10.000 zapošljenih, na devetom spratu. Ja i dalje žviim kako ja hoću, tačnije moram, dok tehničar je postao pijanica. Svakog dana odlazi negde da radi na crno i vraća se pijan, pa kako je video da sam kupio novi bicikl, ukrao mi ga je iako je bio zaključan sa lancem i katancem i sajlom sa katancem. Odneo ga je tamo gde radi i opija se sa nekim propalicama kao što je i on, a gledam tako je i sina naučio, i za to će doboiti neku litru rakije i gajbu piva.
U tome je razlika između sadašneg i Titovog vremena.
mali_radoica mali_radoica 12:02 05.05.2014

mi smo još u tom sistemu

Sve je isto samo njega nema i promenila se svetska politika, inače i danas baštinimo sistem koji je uspostavljen 1945 zbog koga nam je danas loše. Državna preduzeća se pune , a privatna propadaju. Još kad bi nam "veliki" dali nešto džabe pa da nastavimo da parazitiramo. Stvorene su generacije ljudi u nakaradnom brozovom sistemu tek ćemo da trpimo posledice tog sistema. Da je valjalo nebi ni propalo.
predatortz predatortz 13:15 05.05.2014

Zemljače, da ti se pohvalim...

Izgleda da ni mom voždu ona žeMska stvar nije bila strana. Dosta ste se hvalili kurvalucima vašeg Starog. Izgleda da ni Čiča nije bio za staro gvožđe.

Link
urbana_gerila urbana_gerila 14:30 05.05.2014

Re: Zemljače, da ti se pohvalim...

predatortz
Izgleda da ni mom voždu ona žeMska stvar nije bila strana. Dosta ste se hvalili kurvalucima vašeg Starog. Izgleda da ni Čiča nije bio za staro gvožđe.

Link


rekoh ja da će te se preci odreći, crni predatortze.
pa, zar da porediš jednog belosvetskog bonvivana i hohštaplera sa srpskim oficirom i domaćinom.
ono, doduše, ima i nekog opravdanja za mihailovića u činjenici da su mu i saborci, uglavnom, grejali guzicu.
docsumann docsumann 15:11 05.05.2014

pošto


se ovdje masovno izvlače uspomene iz (ne)sretnog djetinjstva, evo, i ja ću jednu.

7-8 razred osnovne škole, na času istorije učimo o štetnosti kulta ličnosti. nastavnik pobraja šta kult ličnosti predstavlja, u čemu se ogleda i tako to, a meni pogled skliznuo pud slike iznad table, pa mi na trenutak mozak zaštop'o, pa mi sve nešto preskače, zapinje ... e, mogu slobodno reći da se u meni upravo tada pojavio crv sumnje koga su nadolazeće gogodine obilato hranile.
freehand freehand 17:15 05.05.2014

Ključne reči:

... al je nama dao.
... .....
al nama ne dadu!
elis elis 17:19 05.05.2014

Re: Ključne reči:

freehand
... al je nama dao.
... .....
al nama ne dadu!


zakucavanje
gorran2 gorran2 17:31 05.05.2014

Re: Ključne reči:

Ima i jedna starija:
Beati pauperes spiritu
freehand freehand 17:34 05.05.2014

Re: Ključne reči:

gorran2
Ima i jedna starija:
Beati pauperes spiritu

Jes, iz nje je izvedena pauperizacija.
I spiritualna i materijalna.
gedza.73 gedza.73 20:16 05.05.2014

Re: Ključne reči:

Drska revizija istorije, drugovi i drugarice. Opet rovare neprijatelji Titinog legata i naše soc'jalistićke revolucije.

Политика
Адвокат Душан Николајевић, правни заступник предлагача захтева, за „Политику” каже да конструктор Илић заслужује не само рехабилитацију, већ спомен-обележје и улицу у свом родном Београду. Илићу је, подсетимо, решењем Среског суда у Београду, 28. октобра 1949. године конфискована сва покретна и непокретна имовина.

– Пaрадокс је да му је имовина одузета због одсутности, а претходно је лишен држављанства из истог разлога, као да је то некакав злочин. Они су то протумачили као Илићево идеолошко супротстављање новом режиму, што сматрам да не би смело да буде третирано ни као обичан прекршај – истиче Николајевић.

Како објашњава, Илићу је одузета вила у Улици Теодора Драјзера, преко пута Железничке болнице, са више од 600 квадрата стамбеног простора и око 12 ари плаца.

Љубомир Илић био је водећи војни конструктор авиона у предратној Југославији, шеф тима у коме су били и Коста Сивчев и Слободан Зрнић. Авион ИК-1 настао је почетком тридесетих година прошлог века и већ тада био запажен у међународним круговима као квалитетан. Било је то велико чудо, да једна земља тог степена индустријске развијености створи тако напредан технолошки производ.

– Посебно се то односи на авион ИК-3, који је већ био у рангу немачког „месершмита 109”, који је тада важио за најбољи. Пројекат ИК-3 настао је 1936, први пут полетео 14. априла 1938, а ушао у серијску производњу почетком 1940. у фабрици „Рогожарски АД”, у Земуну.

После Априлског рата и капитулације Југославије, сви краљевски официри, укључујући и потпуковника Илића, бивају интернирани у Оснабрик, који је био логор за официре. Немачки Вермахт је испитивао све авионе у окупираним земљама, али, према сведочењима, једино се нису докопали пројектне документације и примерка ИК-3. Илић очигледно није предао ништа и успео је да побегне из логора 1943, када је прешао на савезничку територију. О његовим подвизима сведочи и списак ратних одликовања, укључујући француски Ратни крст са бронзаном палмом и високе југословенске ордене – подсећа Николајевић.

– За своју државу био је у рангу некаквог злочинца. Нису му признаване заслуге, вероватно због тога што је по бекству из логора остатак рата провео у нашем војном штабу у Лондону. Ради се о човеку од националног поноса, који је у сложеним, турбулентним временима, уз своју техничку креативну генијалност, показао и моралну величину. Није помогао ни на који начин окупатору. По његовим пројектима направљен је и први војни авион Титове Југославије С-49, а његовог творца су посрамили и одрекли га се, уништивши му живот-истиче адвокат Душан Николајевић.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana