Život

Moždani mi galimatijas

mikele9 RSS / 05.05.2014. u 21:19

ili Pronađeno vreme ili eh Pruste, Pruste!

Urezujem njeno ime u jednu od prečaga klupe, januar je 1971 godine, ispod mene je Dubrovačka luka, vidim, kad prekinem urezivanje, Gradsku kavanu, onaj deo što prozorima izlazi na luku. Jeli bre mazgove, ti mi muvaš sestru, setim se Mićunovog, pre konstatacije nego, pitanja. Koju, smejem se, imaš ih dve a imaš i onu u Puli? Ne zajebavam se, Jovana ima samo šesnaest godina a ti si mator konj, studiraš... Ma ne bre, samo sam pažljiv, zacopala se u mene, sam si svedok, prati me kao kučence... Nemoj slučajno... Šta ti je jebote, k'o da me ne znaš... Kažem ti baš zato što te znam i unosi mi se u lice sa sve ogromnim naočarama, stakla teleskopska! Onda joj zabrani da se muva oko mene, brat si joj, stariji brat... Ne mogu ja da budem na sto mesta, zato ti i kažem, mani je se...

Beograd, letnji dan, preko puta Albanije, idem pod ruku sa Vesnom, malo, malo pa se poljubimo, odjednom šamar! Kakav šamar, šamarčina! Jovani srce puca a ti se ljubakaš s kojekakvom... Smiri se Mirjana, koji ti je moj, odgurujem je od sebe, Jovanina mlađa sestra. Ti si pizda, ni telefon da okreneš, ona ne izlazi iz kuće, čeka... budala, kažem joj ja! Briši mala, umeša se Vesna... 'oćeš i tebi da prilepim jedan, razgoropadi se Mirjana!

Bila sam kao u nekom bunilu, jesmo, jel' da... a prsten je... jel' to tirkiz... tako je malecan, vidi kako mi stoji, pruža mi šačicu ispred nosa.

Mikele sine, Jovana je otišla... pobegla od kuće...molim te da je zoveš, primila je neka drugarica s fakulteta, zapiši broj telefona, pritegli smo Mirjanu... molim te kao sina, kaži joj da se vrati... ona te voli, poslušaće te! Zvaću je čika Radovane ali sumnjam da će me... nismo se čuli ni videli nekoliko meseci... Samo je ti zovi, molim te!

Okrenem broj, tiše bre, vičem, stan mi pun, drugi dan mog dvadestdevetog rođendana, neki su po sobama s devojkama, u trpezariji se igra pokerica, Gaga u kuhinji u najvećem Radmilinom locu kuva riblju čorbu, Bobo, Žile, Budo i Zoran sede za stolom i dobacuju Gariju, zajebavaju ga, nisi sipao onu Mikeleovu ljutu leskovčanku... a lorber... koliko vrsta ribe si turio u tu lončinu... ako je samo od šarana, jebaji ga... Gaga ćuti, smeje se a onda svojim Šaljapin glasom: Samo vi kenjajte, pobićete se oko čorbe, grebaćete dno lonca! Halo, čujem tih Jovanin glas! Ućutite bre, razgovaram, izderem se! Ej, ćao, Mikele ovde... Znam, kaže a glas joj postao još tiši. Radovan mi dao broj, vrati se, čega se to igraš, keva samo što ti nije dobila moždani udar... Neću, jedva je čujem. Hajde da se nađemo, da popričamo... Neću... neću nikad više da te vidim, skoro šapuće. Gde si, u kom si kraju, evo doćiću, ti si pametnica, sešćemo i razgovarati... Na Vračaru, izlete joj. Polazim, naći ćemo se ispred Slavije, brzo spuštam slušalicu. Sedam u taksi i dok dlanom o dlan, eto me pred Slavijom. Pustoš, nigde žive duše, igra se derbi, setim se, zapalim duvan i s noge na nogu, osvrćem se... Evo me, čujem joj glas iza leđa, ne glas, šapat. Okrenem se, ne mogu da je prepoznam! Umesto Jovane ispred mene stoji neka anoreksična devojka, kosa joj kao da je preležala tifus! U glavudži mi zvoni: Gde nestade ona bujna vrana kosa, gde se dedoše Jovanine lepe velike sise, samo su oči ostale iste, bademaste, indijsko bademaste, sjajne ali potonule u tamno plave kolobare. Jedva je nagovorih da uđemo u Slaviju! Ja Lozu, Jovana kiselu vodu. Krši ruke i ne gleda me, spustila pogled. Ćutimo. Šta te spopalo, koji ti je đavo, šta ti je falilo kod Radovana i Mice... i Mirjane...i Mićuna... Ona još više saginje glavu, vidim joj tanak vratić i čuperke kose. Šta misliš da postigneš ovim bežanjem... kod drugarice, dokle će to trajati? Nisam kod drugarice, kod kolege sam, on me voli, hoće da se udam za njega. Voliš li ti njega... on je dobar i pažljiv... da li ga voliš...počne da plače, tiho, rida bez glasa...ja sam uvek volela samo tebe a ti mene... ja sam za tebe bila zatelebana guščica koja je jedva čekala tvoj mig da dotrči... Loza je Loza a istina je istina. Stegne me u grlu, očas mi kroz glavu prolete sva iživljavanja glede nje, moja ubeđenost da će doći čim je pozovem! Udaj se za mene, čujem svoj glas! Ne, ne, nikad, to je moralo da se završi, nisam više mogla... Udaj se za mene, ponavljam. Podigne glavu, uperi svoje crne oči u moje, suze joj se slivaju niz obraze, ne, ti mene nisi nikad voleo...idem ja i molim te nemoj više da me zoveš, nikad! Popijem još jednu Lozu i izađem iz Slavije. Pogledom tražim taksi, zaustavlja se fića, glava koja proviruje kroz prozor, pita me: Kako da izađemo na put za Novi Sad? Povezite me, idem u tom pravcu, pokazaću vam. Vratim se u gajbu, od čorbe ni traga, društvo se uglavnom razišlo, ostali samo pokeraši. Istuširam se, zapalim i pokušam da kibicujem ali jok! Odem u sobu i odreždim do jutra otvorenih očiju!

Pet dana kasnije, već posle podne, oko šestice, zvoni telefon. Ćao Mikele, ‘ajde dođi kod nas, znaš da je Seki i meni danas rođendan... E, i da ti kažem nismo više kod Bajlonija, sad smo u Bloku 70, odcvrkuta adresu, sprat, broj stana. Kakav bre Blok, gde je to, kako se stiže do tamo, nisam bio raspoložen da joj udovoljim. Zvono na vratima, čekaj, kažem, ostavljam slušalicu i otvaram. Pop na vratima: Aj' idemo kod Pere na Ušće, maznuo sam Radetu moskviča. Jel' ti znaš gde je Blok 70, pitam Popa? Znam, što? Zove me Ceca, njoj i Seki je danas rođendan... a nisu više kod Bajlonija, pita Pop? Uzimam slušalicu, Pop kaže: Pitaj je koliko ima riba...e i koje piće imaju, ma nemoj to, poneću ja dve flaše Burbona. Elem, Pop i ja se nekako dokoturamo do famoznog Bloka 70, parkiramo moskvič i krenemo da se raspitujemo gde se nalazi soliter broj taj i taj. Koga god smo pitali, odmahivao je glavom, Blok još nije bio dovršen pa samim tim ni adekvatno obeležen. Već smo hteli da dignemo ruke i odemo kod Pere na Ušće, kad naiđe neki devojčurak i Pop već ulazeći u kola, reda radi je upita. Curetak se okrenu i pokaza nam soliter pored koga smo se parkirali: Ovo je taj broj.

Pet dana ranije, nudio sam, i ona i ja smo znali da je iz sažaljenja ili osećanja odgovornosti ili griže savesti, brak Jovani. Pet dana kasnije na rođendanu drugarica mi, upoznao sam ženu, tada devojku, koju sam posle nekoliko meseci zabavljanja oženio i s kojom sam i danas.

Da li se posipam pepelom?

P.S. Jovanu sam sreo samo jednom, okrenula je glavu i prošla. Muvajući se osamdesetih po Senjaku, u Ruskoj sam se skoro sudario s Mirjanom. Poljubili smo se, ‘ajde da popijemo po pivčugu ispred prodavnice, i dalje je pušila k'o Turčin. Jovana, ako te zanima ima tri sina... ja samo ćerku...i razvela sam se, bio je dosadan k'o podguzna muva, a ti? Rekao sam joj. Da je pozdravim? Ne, nemoj joj ni pominjati da si me srela. ‘oćemo još po jedno, ustala je i otišla u prodavnicu. Ni nju nikad više nisam video.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 21:31 05.05.2014

za J.


BEZAZLENE HAVARIJE 2. REDA


spržio sam mozak
razmišljajući o tebi

od njega su ostali
samo žice, kosti i neki jednostavni djelovi
nepoznate namjene

sve u svemu
sasvim dovoljno za život
kakav je i bio (prije opravke)



p.s. napisano prije jedno cca 20 godina

mikele9 mikele9 13:38 06.05.2014

Re: za J.

BEZAZLENE HAVARIJE 2. REDA


spržio sam mozak
razmišljajući o tebi

od njega su ostali
samo žice, kosti i neki jednostavni djelovi
nepoznate namjene

sve u svemu
sasvim dovoljno za život
kakav je i bio (prije opravke)



p.s. napisano prije jedno cca 20 godina

I prije dvadeset godina si bio UMJETNIK!!!
docsumann docsumann 15:03 06.05.2014

Re: za J.

I prije dvadeset godina si bio UMJETNIK!!!


hvala, mikeli. tad možda i više no danas. studentarija, boemija, znaš ti već, ne moram objašnjavat.
a i ta j.(ovana), bila baš intezivna inspiracija
mikele9 mikele9 15:49 06.05.2014

Re: za J.

hvala, mikeli. tad možda i više no danas. studentarija, boemija, znaš ti već, ne moram objašnjavat.

Griješiš! I sada si umjetnik ali sa više iskustva
a i ta j.(ovana), bila baš intezivna inspiracija

Ne smijem o njoj ali moja J. sa kojm sa 38 godina, je moja najveća inspiracija i razlog što sam još uvijek živ.
sachmo sachmo 22:00 05.05.2014

Divno

Prekrasno
Черевићан Черевићан 00:27 06.05.2014

изнемогла једра

с Тобом утихну и љубав моја
жубори среће некад у нама
Прошлост ми буде . . . . . .
. . . . . . . . . . клетва је Твоја

небо сво сузно (к'о Ти кад оде)
јаву треба да ми успава
да од ње узру скрушене сенке
к'о по дну мора лелуј од трава

ма, једном речју-пролете живот
а ја од жеге или студени
докон пребирам угођај бивши
похрањен вазда негде у мени
mikele9 mikele9 13:42 06.05.2014

Re: изнемогла једра

ма, једном речју-пролете живот
а ја од жеге или студени
докон пребирам угођај бивши
похрањен вазда негде у мени

Milenijumima nisam pomislio na nju a onda se pojavi iz sopstvene mi pohranjenosti.
Hvala vam G. Čer.
fantomatsicna fantomatsicna 02:25 06.05.2014

Setih se

Kad pročitah početak ..Negde sam videla neko je napisao.,povodom tog urezivanja imena ljubavi nam u drvo.
Zar nije i vama strašno koliko ljudi na ljubavmni sastanak nosi noževe.


A post tvoj, kao i uvek divota za čitati.Mikele promašio si profesiju tj nisi ovaj drugi talenat dovoljno iskoristio!
Evo ti za utehu jedan poetski kolač od Rubarbare.Premazan domaćim džemom od breskve i djumbira!

mikele9 mikele9 13:47 06.05.2014

Re: Setih se

Kad pročitah početak ..Negde sam videla neko je napisao.,povodom tog urezivanja imena ljubavi nam u drvo.
Zar nije i vama strašno koliko ljudi na ljubavmni sastanak nosi noževe.


A post tvoj, kao i uvek divota za čitati.Mikele promašio si profesiju tj nisi ovaj drugi talenat dovoljno iskoristio!
Evo ti za utehu jedan poetski kolač od Rubarbare.Premazan domaćim džemom od breskve i djumbira!

Zahvaljujem ti na kolaču, ukusan je mmmmmmmmmm!
Kakvi te noževi spopali i ljubavni sastanci. U pitanju je tz Švajcarac koji uvek nosim sa sobom u rancu, ono, za otvaranje, konzervi, flaša...
Ovaj moj, kako ti kažeš, drugi talenat, pa vidiš da ga koristim, malo, malo pa objavim nešto, neki tekst.
kleinemutter kleinemutter 08:08 06.05.2014

ljubav

Eh, sjajan si ti Mikele!

I duh taj tvoj umetnički.

Blog je prava uzivancija uz dozu napetosti ( majčinski instikti prema nežnim devojkama a naspram takvih zavodnika!).

mikele9 mikele9 13:50 06.05.2014

Re: ljubav

Eh, sjajan si ti Mikele!

I duh taj tvoj umetnički.

Blog je prava uzivancija uz dozu napetosti ( majčinski instikti prema nežnim devojkama a naspram takvih zavodnika!).


Uživam, BAŠ! u tvom komentaru
vera.nolan2 vera.nolan2 08:16 06.05.2014

Ljubav

Jovan Dučić

Ljubavna pesma

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reč u šumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plast sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

Nisam baš previše volela ljubavnu poeziju(više refleksivnu i rodoljubivu),ajde jednu (u slavu tvoje ljubavi prema ženskom biću!)...po jednu..Anabel Li,Santa Marija Della S...
mikele9 mikele9 13:54 06.05.2014

Re: Ljubav

Budi bespovratna, kao mladost.


ajde jednu (u slavu tvoje ljubavi prema ženskom biću

Hvala ti što shvataš
4krofnica 4krofnica 11:29 06.05.2014

*****



Mikele, samo da pohvalim izložbu, bila sam juče
devojka na bajsu favorit, ako smem da izdvojim.
(a došla bajsem do BLOK-a, imala nešto odeće na sebi, 'pak:)



mikele9 mikele9 13:59 06.05.2014

Re: *****

Mikele, samo da pohvalim izložbu, bila sam juče
devojka na bajsu favorit, ako smem da izdvojim.
(a došla bajsem do BLOK-a, imala nešto odeće na sebi, 'pak:)

Zašto mi se nisi javila pa da se vidimo i ispričamo
Devojka na bajsu je favorit mnogim Damama i već je rezervisana na otvaranju. Uopšte nisam iznenađen, ona je po meni najerotičnija, iznenađen sam koliko se razlikuju viđenja žena i muškaraca
Žao mi je što te nisam video sa to nešto odeće na sebi
mili92 mili92 13:43 06.05.2014

Не може да шкоди

Вито

БЕЗ СВЕГА МОГУ

Без свега могу
- без руку,
без ногу,
без главе се
чак
осјећам
много комотније,
али без срца
- без срца не могу,
тог маленог срца
својег
и свачијег.
mikele9 mikele9 15:52 06.05.2014

Re: Не може да шкоди

Вито

БЕЗ СВЕГА МОГУ


али без срца
- без срца не могу,

Mili jadan, đe da škodi, baš je leglo
anonimni_autor anonimni_autor 18:08 06.05.2014

Zašto ta idealizacija?

Na žalost, patnja je u većini slučajeva sastavan deo ljubavi. Naročito ženskih... da li je to deo nekog očekivanog ponašanja, nametnutog kroz literaturu i poeziju ili jednostavno posledica njihove psihičke konstrukcije, zapravo ne znam. Skoro svaka devojka koju sam u mladosti upoznao patila je za nekim nedostižnim,(ma kakav taj lik bio ) bar u nekom periodu života. Ta idealizacija ljudi koje su obično bile "tajno" zaljubljene ili posle kratke veze ostavljene, često mi se činila vrlo smešnom. O njima su mi pričale u trenutcima naveće intimne otvorenosti... na šta sam im ja umesto da ih tešim onako varvarski odgovarao; " Dobro, ako si se odmorila , hajde sada da promenimo pozu". Na žalost ja nisam imao neko pozitivno mišljenje o njihovoj otvotenosti nego sam smastrao da tvrde pazar pod devizom; " Ne misli da me poseduješ, ako spavam sa tobom!" i bilo mi je smešno. Godinam docnije shvatio sam da su neke devojke koje su mi bile samo poznanice, bile isto tako tajno zaljubljene u mene...A ja im nikad nisam prišao jer su bile... premlade, previsoke ili sam smatrao da su u skladnoj vezi i nisam hteo to da kvarim. Tja, ko zna zašto je to dobro?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana