Ovo je apel za pomoć. Jedan od mnogih, znam. Ipak pročitajte, podelite, pomozite ako možete.
Ja imam muža. On ima sestru. Ona ima muža. On ima brata. Brat ima ćerku. Ćerka se zove Marijana.
Imam i tetku. Ima tri unuke. Nije zadovoljna. Želi unuka. Ponekad poželim da joj tresnem u lice – A da budeš malo presrećna što su prave, zdrave i pride lepe kao lutkice. Džaba. Ona i onako nije važna.
Važna je Marijana. Marijana ima malo više od 4 i po godine. Marijana je svojim roditeljima omogućila da osete najveću radost i najdublju tugu. Ovo drugo nikad niko na njima nije video, možda se može nazreti kadkad u nekoj rečenici koja se otkine više kao uzdah – Nismo se nadali da će biti ovako.
Marijana se, zajedno sa svojim roditeljima, bori da ostvari svoje životne potencijale. Sada ne hoda samostalno, ne govori, ima epilepsiju, niz neuroloških oštećenja i jednu podvrstu cerebralne paralize. Lečila se na Institutu za majku i dete, u Tišovoj i u Sokobanjskoj. Tata je spavao kod rođaka i svako jutro u mrak ustajao da se Marijana ne probudi sama. Jedino poboljšanje dao je tretman transplantacijom matičnih ćelija u Beču. Sam tretman je koštao 10 200 eura. Bez troškova smeštaja i prevoza. Sada joj je potreban drugi tretman koji košta 9 310 evra. Marijanini roditelji su u situaciji, kao i mnogi drugi, da mole za život svog deteta. To izgleda kao najstrašnija stvar na svetu.
A opet, sigurna sam u jedno… Svaki roditelj koji je u nekom trenutku u sebi sa razumevanjem izgovorio: Moje dete boluje od… dopište po volji retku, neizlečivu bolest, stanje… u istom trenutku je shvatio da je deo njega nepovratno umro. I da njegovo dete to nikad, ali nikad ne sme da vidi, ni da oseti. I zato njima ništa nije teško. Pa ni da zamole dobre ljude za pomoć. U ime Marijaninih roditelja i ja vas molim da pomognete da sakupe novac i za drugi odlazak u Beč.
Dinarski račun na njeno ime, MARIJANA ŠULEJIĆ, otvoren je u NLB banci: 310-6210100000934-68. Uplate možete slati i preko Western Uniona na ime oca: Aleksandar Šulejić (da ga obavestite o detaljima transakcije: pošiljalac, suma i kontr. broj pošaljite mail na sulejica@gmail.com). Ukoliko budu otvorili u međuvremenu devizni račun, editovaću tekst i tim podatkom.*
Takođe vas molim da podelite ovaj tekst na društvenim mrežama, među svojim prijateljima. Hvala.
A kao mali dodatak ponavljam ovde kratku priču koju je ranije već objavljivala natasavb:
Dobrodošli u Holandiju - Emily Perl Kingsley
Često me pitaju da opišem svoje iskustvu podizanja deteta sa teškoćama u razvoju – da pokušam da pomognem ljudima koji nisu imali to jedinstveno iskustvo da ga razumeju, zamisle kako bi se osećali. Ovako to izgleda...
Čekanje bebe je kao planiranje predivnog putovanja – u Italiju. Kupujete gomilu vodiča i pravite divne planove. Koloseum. Mikelanđelov David. Gondole u Veneciji. Možda ćete naučiti neke nove korisne fraze na italijanskom. Sve je vrlo uzbudljivo.
Nakon više meseci očekivanja, taj dan konačno dolazi. Pakujete svoje torbe i polazite. Nekoliko sati kasnije avion sleće. Stjuardesa dolazi i kaže vam: «Dobro došli u Holandiju».
«Holandija???» kažete vi. «Kako to mislite Holandija? Prijavila sam se za Italiju! Trebalo bi da sam u Italiji. Čitavog života sanjam da odem u Italiju».
Ali došlo je do promene u planu leta. Avion je sleteo u Holandiji i tamo morate ostati.
Važna stvar je da vas nisu odveli na strašno, užasno ili prljavo mesto, puno zaraze, gladi ili bolesti. To je samo drugačije mesto.
I onda morate da kupite nove vodiče. I morate da naučite potpuno nov jezik. I upoznajete totalno novu grupu ljudi, koje inače nikada ne biste upoznali.
To je samo drugačije mesto. Sporije je od Italije, manje raskošno od Italije. Ali nakon nekog vremena tamo provedenog, uhvatite dah, pogledate okolo... i počinjete da primećujute da Holandija ima vetrenjače... i Holandija ima tulipane. Holandija ima čak i Rembranta.
Ali svi koje poznajete su zauzeti odlaskom i dolaskom iz Italije... i svi se oni hvale kako su se tamo predivno proveli. I do kraja vašeg života, govorićete «Da, tamo je trebalo i ja da odem. Tako sam planirala»
I taj bol neće nikada, nikada proći... zato što je gubitak tog sna veoma značajan gubitak.
Ali... ako provedete svoj život tugujući zato što niste otišli u Italiju, možda nikada nećete biti slobodni da uživate u veoma posebnim i divnim stvarima... u Holandiji.
*DEVIZNI RAČUN:
Aleksandar Šulejić
RS35310623070268519040
SWIFT code: CONARS22