Járőrök (Patrole)

Već nekoliko dana slušam, pa proveravam jednu vest koja je objavljena i po posledicama izazvala i reakcije i poruke koje joj može biti i nisu bila prvobitna namera.

Ali stvar sa odgovornošću za javnu reč je takva - dok reči javno ne izgovorite vi vladate njima, a jednom kad se javno izgovore - one vladaju onima koji se javnim poslovima bave.

Naime, jedna politička stranka u Srbiji DSS je, "provocirana" zakonskim i ustavnim ovlašćenjima koja imaju Nacionalni saveti zahtevom da se proverava da li su natpisi, putokazi i javne informacije zaista napisani višejezično kako zakon propisuje, odlučila da objavi da će formirati "jezičke patrole" koje će proveravati da li Mađari znaju srpski jezik.

Kako će proveravati?

Ko će, u ime stranke biti kvalifikovan da obavlja proveru znanja jezika?

Hoće li ići po kućama ili će proveru znanja jezika raditi po radnjama, u školama, na ulicama, na trgovima, na utakmicama, na pijacama?

Kako se obavlja ta provera?

Da li počinje pitanjem: "Da li ste Mađar / Mađarica?" Pa nastavlja na srpskom, pitanjima na koje odgovor mora biti dat na srpskom?

Da li će propitivati i gramatiku i književnost?

Ili će imati standardizovan test provere znanja jezika, a ako hoće - s kojim pravom politička stranka će od Mađara tražiti da se talav test ispunjava?

I čak i kad bi politička stranka i uspela da testira Mađare koji žive u Srbiji o njihovom znanju srpskog jezika, šta će uraditi sa ljudima za koje utvrdi da ili ne znaju jezik ili ga govore s akcentom?

Da li se stvarno razume kakve posledice proizvodi ovakva odluka jedne političke stranke?

Hoće li proveravati i Albance i Rumune?

Ili već znaju da oni svi znaju srpski jezik?

Ako uopšte postoji dobar način da se razbukta nacionalna netrpeljivost - onda su odabrali odličan način, na našu zajedničku mađarsku i srpsku žalost.

Jer - neka niko nema nikakve dileme - ova ideja provere "da li Mađari znaju srpski" ima tihu ili glasnu podršku raznih ljudi, verovatno većinsku u celini, koliko god isti ti razni možda bili svesni da se radi o "nemogućoj misiji", koja je usput kristalno čist primer kršenja ustavnih i zakonskih prava ljudi koji žive u Srbiji, a svojim nacionalnim i etničkim poreklom su neka, bilo koja manjina.

Hoće li se ići i korak dalje, jednom kad politička stranka utvrdi koliko i kojih Mađara zna srpski?

Hoće li se određivati mesta i vremena na kojima mogu govoriti mađarski?

Ili su sve to rekli samo 'nako, da podsete kako je lako nahuškati ljude jedne na druge i kako je lako lomiti i institucije i izgrađeno poverenje?

Ne misle oni to zaozbiljski, nego samo 'nako - da podsete da "tamo neki Mađari" hoće te ustavom i zakonima propisane višejezične natpise, a u stvari i ne znaju srpski, čime imaju "više prava" nego Srbi u državi koja je država srpskog naroda.

To da li taj isti srpski zna kako valja i da li ga govore jednako ljudi u Kikindi, Užicu, Nišu, Pirotu, Sjenici ili bilo kom drugom mestu u Srbiji je takođe nebitno.

Jer nije ovde reč o srpskom jeziku, ovde je reč o tome da se poruči Mađarima - da ućute i na maternjem i na srpskom jeziku.

I ta i takva poruka nije upućena samo njima. svima nam je upućena.