Kao odličan primer Gradacije, moj profesor srpskohrvatskog jezika, daleke 1963 godine XX veka, ponudio nam je Dučićeve stihove:
Ja bih plak'o,
Ja bih večno plak'o
I nikad se utešio ne bih.
Gradacija koju ja skovah, eto je u naslovu, drugačije je provenijencije! U sred smo NJE! Živimo je! Bez i malo nade da će se išta na bolje promeniti za naših života! Na gore, toga smo svakodnevno svedoci!
Krajem osamdesetih godina prošlog veka, na scenu i u naše živote, stupa NEDOBA! Svojstveno svojoj suštini, lahko je prešlo u ZLO DOBA! Trajalo je sve do katastrofalnih poplava i onda se iz njega prirodno izrodio RICHELIEU! Neki će se zapitati, kakav bre RICHELIEU?! Njih ću podsetiti da je Kardinal RICHELIEU imao apsolutnu vlast u Francuskoj u kojoj je Luj XIII bio samo počasna marioneta. E taj i takav RICHELIEU je, pored mnogo toga ostalog, ostao upamćen po:
Dajte mi bilo koju rečenicu iz bilo koje knjige, i ja ću u njoj naći razlog da autora pošaljem na vešala.
Da vam crtam dalje, mislim da nema potrebe.
Odoh da se tuširam. Zbog sebe naravno, ne zbog informativnog razgovora.