"Oj Danilo, čedo moje drago,
sad me slušaj i upamti dobro:
na splavov'ma ne zameći kavge!
Ako li me ne bi poslušao
otišla bi kola niza stranu!
Nisi Marko a ja nisam Sloba,
ostavku bih podneti morao
I Srbiju u crno zaviti!"
Cenim da je ovako nekako izgledala beseda koju je predsednik Vlade Srbije održao svom sinu a propos ponašanja na kulturno-umetničkim dešavanjima koja za omladinu i policijske generale priređuju ovdašnje ustanove kulture privezane duž savskih obala. No taj su roditeljski savet sem omladinca čuli i kleti dušmani te prionuli na svoj izdajnički rad koji je zamalo doveo do potpunog potonuća Srbije. No to se, eto, i Bogu hvala, ipak nije desilo.
A šta se jeste desilo?
Desilo se to da je Darku Šariuću uspelo ono što Legiji onomad nije: na njegov mig jednim udarcem topuza zavitlanog sa sastanka Nikoić-Vučić-(dr) Stefanović odletelo je pet glava policijskih generala, kao pet glava crnog Arapina. Doduše, možda je tajna Legijinog neuspha bila i u tome što su Koštunica i Jočić već bili poslali zločince koji su Sabljom sakatili ljudska prava i nežne osećaje raznih pravednika po zemlji Srbiji. No kako bilo - uz generala Papaju odletele su danas tikve i službene legitimacije i generala Džanarike, generala Patlidžana, generala Arpadžika, generala Oskoruše i generala Mušmule.
Šta se, ipak, nije desilo?
Milorad Veljović - naravno iz čisto formalno-pravnih i proceduralnih razloga ni ovoga puta uprkos žarkoj želji nije uspeo da se pridruži kolegama za šahovskim tablama na Kalemegdanu ili uz pecare po vikendicama. I na kraju, kad se sve završi i sve prođe, pod onom šljivom Tarabića kao predstavnici dva suprotstavljena tabora ostaće samo Veljović i Čume.
Da, opet gospodin Čume Ljubiša Buha. Šef srpske mafije, pa putar-amater, pa zaštićeni svedok. Koji iz svoje pozicije čoveka koji je državi učinio uslugu nastavlja da se pojavljuje u svakoj policijsko-kriminalnoj mutljagi koja se na ovim prostorima zbude. E to je taj koji, kako kaže predsednik Vlade - neće uspeti da zbuni Državu baš kao ni Šarić.
Hm... Država se ljulja zato što se obadaju narko-bos u penziji i narko-bos u zatvoru? Čudno.
I šta sad?
Niko ne zna. Fascinacija pandurima i žandarima i drugim ovlašćenim nosiocima pendreka na ovim prostorima folklorno je ludilo, doduše ništa manje od fascinacije drumskim razbojnicima koje svako sa ponosom ističe u svom genealoškom stablu. Tu fascinaciju bezbednošću i bezbednjacima nije bilo teško prepoznati ni kod tadašnjeg PPV-a a sadašnjeg PV-a, čiji je prvi potez bio da se dokopa mesta Koordinatora svih službi bezbednosti. Međutim, kad posle dve godine dođe u situaciju da posmenjuje kompletan vrh policije neko zloban postavio bi pitanje - pa čekaj, šta je on tu radio svo to vreme?
Dobro, jasno je da je prethodni ministar policije bio ogromna smetnja i da se čekalo da dođe neko smion, vispren, obrazovan, stručan i sposoban. Kao ovaj novi.
Jes, al kod baba Simane, što bi rekao njegov ministarski i akademski kolega.
Nešto se tu drugo iza brda valja, drugari.
Nešto što ja ne umem ni da pogodim, pa ni da imenujem. Ali to nešto, koliko ja u toj magli naslepo mogu da nazrem, definitivno nisu ni Šarić ni Čume, ni belo ni žuto.
...............................................................................................................................................
Beleška down under:
original beseda omladincu, preneto iz "Blica"
"Nisam ja Milošević
Vučić je izjavio da ni golman Vladimir Stojković, ni policajac koji je s njim bio na splavu Fristajler nisu bili izvor lažne informacije da je njegov sin učestvovao u tuči na tom splavu, već neki drugi ljudi. On je rekao da je dva dana pre tog događaja opomenuo sina da vodi računa kako se ponaša, jer će on morati da da ostavku ukoliko bude umešan u nešto nedolično. Vučić je rekao da je naglasio sinu da on neće "biti Marko Milošević", kao što ni on sam nije Slobodan Milošević. "Neko je taj razgovor slušao", rekao je premijer i dodao da je nakon toga izbila afera Fristajler."