U godini u kojoj obeležavamo Stogodišnjicu od početka #WW1 istinska je privilegija biti britanski ambasador u državi sa kojom delimo obilje zajedničke istorije iz tog perioda.
Kada sam pre 3 nedelje predao akreditive predsedniku Nikoliću, u pozdravnom govoru sam kao jedan od ličnih prioriteta istakao rad na negovanju i promociji sećanja na sve požrtvovane ljude koji su zbližili naše države i naša društva.
Zato u svom prvom ambasadorskom blogu u Srbiji želim da iznesem neka razmišljanja na temu Stogodišnjice i ukratko predstavim planove koje imamo za obeležavanje ovog važnog jubileja.
Istorija zvaničnih odnosa Velike Britanije i Srbije traje skoro 180 godina, tokom kojih je bilo perioda bliskog partnerstva i savezništva, ali i političkih razmimoilaženja i ozbiljnih izazova. Sveukupno posmatrano, period između 1914. i 1918.godine deluje najinspirativnije, prvenstveno zahvaljujući delima ljudi kao što su: Dr Elsi Inglis, Dr Elizabet Ros, Dr Ketrin Mekfejl, Ser Džejms Beri, Flora Sends, Florens Mo, Džin Renkin, Džordž i Elizabet Kedberi, admiral Trubridž, Ralf i Lejdi Padžet, Mejbl Stobart i mnogi drugi.
Moja supruga Kejt i ja planiramo da tokom naredne četiri godine obiđemo sva mesta u Srbiji u kojima postoje tragovi boravka, saradnje, zajedničkog života Britanaca i Srba iz perioda Prvog svetskog rata: od Vranja do Sremske Kamenice, od Bajine Bašte do Kragujevca. Biće to naše skromno #ww1hodocasce.
Objektivno je reći da su hrabra dela nekih od ovih ljudi nepoznata izvan stručnih krugova (istoričara i istraživača), zajednica iz kojih su potekli/e, i sredina u kojima su radili/e (i u nekom slučaju i umrli/e).
Na primer, aktivistkinja za ženska prava i humanitarka Evelina Haverfild je sahranjena u porti crkve u Bajinoj Bašti. U tom mestu je otvorila prvo sirotište i bolnicu. Građani Bajine Bašte joj svakog 2.avgusta ukazuju počast, ali se čini da o njenoj neverovatnoj misiji i nasleđu mi ostali ne znamo dovoljno.
Zato želimo da prikupimo što više informacija o ovim inspirativnim ljudima, i da ispričamo njihove priče mlađim generacijama, u Srbiji i u Britaniji. Ko su oni bili? Čime su se bavili? Koji ideali i vrednosti su ih doveli u daleku Srbiju? Kakva saznanja i iskustva su vratili sa sobom u Britaniju po završetku #WW1?
Nešto malo više znamo o Flori Sends, jedinoj Britanki koja je tokom #WW1 bila u aktivnoj vojnoj službi, i to u Srpskoj vojsci. O Florinim vojnim podvizima, humanitarnom radu, ali i uzbudljivom životu u mirnodopskom periodu (npr. vozila je prvi registrovani taksi u Beogradu!) saznali smo dosta zahvaljujući knjizi autorke Luiz Miler (Louise Miller) - „Naš brat" ('A Fine Brother'). Čini mi se da postoji još puno materijala iz nenapisanih knjiga koji bi valjalo istražiti kako bi bolje razumeli ovaj period zajedničke istorije, i naše međusobne odnose.
Ovo nisu samo priče o patnjama, razaranju, žrtvovanju ili stradanju. U saradnji sa građanima, civilnim društvom, predstavnicima lokalnih vlasti i države Srbije, želimo da otvorimo i neka zanimljiva poglavlja zajedničke mirnodopske istorije koja svoje ishodište imaju u ratnim godinama (1914-1918).
Pažnju i prisećanje svakako zaslužuje razvojni put 450 srpskih učenika, štićenika Srpskog potpornog fonda (Serbian Relief Fund) koji su se tokom #WW1 usavršavali u Velikoj Britaniji, da bi u miru postali okosnica buduće državne administracije, uspešne diplomate, inžinjeri, i istovremeno doprinosili kulturnoj razmeni i zbližavanju britanskog i srpskog društva. Oni su u svoju domovinu vraćali nove umetničke uticaje, filozofske ideje, ali i društvene navike, pa čak i nove sportove (npr. ragbi, fudbal) koje su Srbi sa strašću prihvatili.
Ukoliko ste čuli za zanimljivu britansko-srpsku/srpsko-britansku priču iz perioda #WW1, molimo vas da je ovde, na Twitteru ili na posebnoj Fejsbuk stranici Britanske ambasade podelite sa nama.
Svakako se nadamo da ćete nam se pridružiti u svojevrsnom #WW1 hodočašću tokom koga ćemo se u naredne četiri godine prisećati velikih ljudi iz jedne velike epohe.
Denis Kif
Ambasador