“Lifting weights in the gym is extremely healthy for you, but if you want to be a bodybuilder and compete at the highest level, it has nothing to do with health.” – Flex Wheeler, ex pro bodybuilder
Dejvid Palumbo (nekad i sad)
Jedna strašna bolest po meni će se zvati, pjevao je svojevremeno Branko Miljković. Profesionalni bodibilder Dejvid Palumbo imao je upravo tu “čast“, bolje reći prokletstvo, da se njegovim imenom nazove kompleksan i neobičan tjelesni poremećaj koji se ogleda u pojavi rapidne atrofije mišića, naročito ruku i nogu, te grudi i leđa, uz propratno širenje i deformisanje abdominalne muskulature. No, izgleda da je Palombo zapravo tek predhodnikk, odnosno najavljivač epidemije koja je počela da se širi među vrhunskim bb-ima novije generacije.
Sam mehanizam ovih degenerativnih procesa nije još rasvjetljen, ali se smatra da je njihov uzrok dugoročno uzimanje velikih (kombinovanih) doza hormona rasta, steroida i insulina.
Steroidi među bilderima nisu bili nepoznati ni u Arnoldovo vrijeme, pa čak ni među bilderima iz 60-tih, međutim tadašnje dnevne doze i dužine ciklusa u kojim su se one unosile djeluju u odnosu na ono što koriste moderni bb kao kafetin u odnosu na morfijum.
Hormon rasta na velika vrata u profesionalni bb ulazi tokom devedesetih godina prošlog vijeka, a sa njim na takmičarsku scenu stupaju prvi mas-frikovi Dorijan Jets (6xMr.O), Paul Dilet, Naser El Snobati (najbolji, nažalost pokojni, yu bilder svih vremena). Upravo će ovi bb doprinjeti promjeni standarda i kriterijuma na osnovu kojih će sudije u narednim godinama procjenjivati najbolje takmičare. A da bio te standarde dostigli i drugi profsionalni bb su postali primorani da koriste ista sredstva. Začaranost kruga nepovratno je uspostavljena.
Kako se korisnicima ovih drastičnih drag kura, u početku, nije ništa značajnije dešavalo sa zdravljem, sem možda tzv . gh guts-a efekta ( gh (growth hormon) iznutrica, koja se ogleda u naduvenom, ispupčenom, stomaku, čak i pri enormno niskom nivou tijelesnih masti) ovakav način dopingovanja postaje sve popularniji u svijetu profesionalnog bb-a. Nezajažljiva potreba modernog čovjeka da u doba ekstremne kompeticije gura svoje potencijale preko njihovih krajnjih dometa, ne birajući za to sredstva, morala je na kraju dovesti do toga da se s đavolom posađene tikve o glavu razbijaju.
“Zezanje“ sa tako potentnim koktelima stimulativnih sredstava prvo se odrazilo na aktiviranje genetski predisponiranih bolesti - leukemija, tumori... Mnogi vrhunski bb bili su primorani da naglo prekinu svoje takmičarske karijere iz zdravstvenih razloga. Nekima čak ni to nije pomoglo da izbjegnu preranu smrt.
Izgleda da se u slučaju palumboizma radilo o efektu bombe sa odloženim dejstvom. Palumboism je pojava novijeg datuma, i iako nema fatalne posljedice po zdravlje, on bilderima zadaje žestok udarac u ono na šta su najosjetljiviji – njihovu tjelesnu građu. David Palumbo je bio perspektivan, impozantno građen profesionalni bb. Naravno takva građa zahtjevala je i određene Faustofske dilove.
I iako se Palumbu, kao i još nekolicini bb-a, sudbina narugala iskezivši im se iz ogledala u svom (njihovom) grotesknom obličju, čini se kao da nikakva lekcija iz toga nije naučena. To samo govori do koje mjere je kod nekih bb poremećena mogućnost objektivnog doživljaja onog šta se dešava s njihovim tijelom i zdravljem. Da nije tako zar bi se Palumbo pojavljivao na bini u izdanju prikazanom na naslovnoj fotografiji. Vrlo je moguće da je on i primjetio “određene“ slabe tačke na svojoj muskulaturi, ali i da je ujedno čvrsto riješio da iste popravi povećanjem doza steroida i hormona rasta !?