Izveštavanje na radiju i sajtu B92 (TV ne stižem da gledam) tokom pripreme i realizacije generalnog štrajka je kraj žalosnog sunovrata jednog po mnogo čemu zanimljivog i važnog medija i proneveravanje nekad ambicioznog koncepta „istinu na sunce". U jučerašnjem izveštaju na sajtu protestni skup od 4500 hiljade ljudi nazvan je „grupom", baš onako kako su nekad nazivani demonstranti protiv Miloševića u Beogradu i drugim mestima. Na radiju se, u glavnoj informativnoj emisiji, uoči štrajka stidljivo objavi njegovo održavanje a onda to polije sa „naš novinar zna kakav je novi Zakon o radu:"... a naš novinar se onda o tome raspituje kod dva eksperta koji naravno oba hvale predloženi zakon na način a organizatori štrajka u najmanju ruku ispadaju budale koje, po mišljenju novinara i urednika ne treba da dobiju priliku da kažu svoje mišljenje na istu temu. Na RTSu se govori o dva sindikata koji pozivaju na štrajk (a prećutkuje se da su to dva najveća sindikata) i pritom ističe da mnogi sindikati u preduzećima „podržavaju Zakon"; jadna kredibilnost davalaca tih izjava (npr. u Boru to je koliko sam čuo čelnik sindikata koji ima 54 učlanjena radnika nasuprot 1500 onih koji su učlanjeni u sindikat koji organizuje štrajk, pritom u dnevniku RTSa ne govori ni taj čelnik već direktor RTB Bor, ovaj služi kao ukras u kadru) i mizerija takvih štrajkbreherskih podmetačina za stari dobri RTS nisu nikakav problem, barem su oni navikli na mizerije i podmetanja. Ocrnjivanje i difamacija svakoga ko je kritikovao predlog Zakona ili se zalagao za štrajk uzelo je bilo takvog maha da je morala da reaguje čak i jedna Vesna Pešić, osoba slabo zainteresovana za bilo kakva radnička prava. Ja ne čuh ni reči na Radiju B92 o takvim tradicionalnim manipulacijama i profi lažima državne televizije, naprotiv, ničim se nije dovodilo u pitanje takvo izveštavanje, čak ni sopstvenim informacijama koje bi mogle i morale biti drugačije. Iz vesti na radiju ja do pred sam štrajk nisam mogao baš lako da zaključim koji su i kakvi ti sindikati koji organizuju štrajk. Nekad je kritika ili ironizacija takvog izveštavanja bila sastavni deo uređivačke politike radija, od toga više ni traga. Treba li da pomenem da nema ni reči kritike o patetičnom a siledžijskom obmanjivanju javnosti od strane Vučića ili o bednim retoričkim marifetlucima političkih ništarija tipa Vulina? Da ni u kakvoj teoriji ili praksi, osim u retorici i politici južnoameričkih diktatura nema nikakvih dokaza za njihove bahate tvrdnje i obećanja? Treba li da previdimo i prećutimo da je to tek pouzdan simptom gubljena svake nezavisne pozicije i perspektive?
Radio B92 je, zahvaljujući upornom i nepovratnom opstajanju retardirajućeg lažovsko-lakirovskog tona na RTSu kao i (bilo elitnoj ili uličnoj) prostituciji koja vlada u drugim uticajnim medijima, ipak imao neko značajno mesto pa i potencijal u sferi informativnih programa, imao je makar taj ton zainteresovanosti za stvarnost i diskusiju stvarnosti. Zato je ovaj sunovrat destruktivniji i zloslutniji po pitanju budućih izgleda za kakvo takvo objektivno izveštavanje medija koji su u privatnim rukama (uključujući tu i javni servis koji umesto javnosti servisira interes onih koji finansiraju partije na vlasti). Kapital i njegova logika i logistika slomili su odavno kritičku oštricu svih medija ali napustiti ceo diskurs objektivnosti i tako decenijama građene standarde (minimalne) profesionalnosti baciti na đubrište istorije - to je već znak podleganja diktaturi. A to je naravno starija i lepša diktatura, ona koja - nasuprot nekadašnjem koprcanju Miloševića i njemu sličnih da brutalnim nasiljem i ratom reše ili potisnu protivrečnosti restaruracije kapitalizma i buržoaskog parlamentarizma - širom sveta deluje potkupljivanjem, zavođenjem i instrumentalizacijom kompradorskih elita koje im uzvraćaju destrukcijom i devastacijom prava i interesa narodnih masa kapitalističke periferije i poluperiferije radi etabliranja i održanja interesa ideološki srodnih finansijskih, privrednih i političkih elita kapitalističkog centra. Alternativa za brzu i relativno sigurnu smrt koju je proizvodila RTSova fabrika laži sigurno nije utilitarna preparacija i paraliza nekakvog „Matrix" tipa.
Sistematična spontanost ovakvog uređivanja i delovanja medija, sve uz prenošenje pokojeg kritičkog osvrta ili izveštaja ili uz emitovanje lepršavih reklama tipa „ne daj da te spinuju", ili, još uvek, identifikacijskih džinglova tipa „istinu na sunce", ne podseća ni na šta drugo do na onu zloslutnu kombinaciju pražnjenja džepova i glava koje po pravilu uvode državu i društvo u manje ili više očiglednu fašizaciju i u manje ili više prepoznatljiv fašizam. Uzalud posle zapomaganje nad nesagledivim simptomima i neprebrojivim manifestacijama fašizacije ili fašizma, tokom krize sistema koji je njihovo rodno mesto i čiji su oni - logički i logistički - najsigurnija ili poslednja odbrana.
------------------
Da dodam i ovo, naknadno zapaženo tj. naknadno ukapirano (valjda zbog postepenog prihvatanja svake perverzije kao nečeg normalnog; čovek se, kao što kaže češka poslovica iz WW2, na sve navikne, navikne se i na vešala, prvo se malo buni pa se ipak navikne). Objavljivanje najava policije da će da snima skup je oblik zastrašivanja i opresije. Policija snima svaki javni skup i tu nema ničega vrednog novinskih izveštaja uoči skupa a dopustiti da policija to praktično oglasi u medijima kao posebnu vest je oblik saučestvovanja u zastraživanju i opresiji. Opet, i to se može objaviti ako se već mora, ali može se uz to objaviti i kritički komentar ili barem neko ovakvo objašnjenje... )