SFRJ je 1971. godine usvojila Zakon o ratifikaciji Međunarodnog pakta o građanskim pravima.
Član 6 ovog pakta ograničava slučajeve kada se u državama koje je još nisu ukinule može izreći smrta kazna.
Savezna Republika Jugoslavije je 2001. godine usvojila Zakon o potvrđivanju Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji ima za cilj ukidanje smrtne kazne.
Član 1 ovog protokola kaže da “Niko u nadležnosti države ugovornice ovog Protokola ne može biti pogubljen”.
Državna zajednica Srbija i Crna Gora je 2003. godine usvojila Zakon o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, izmenjenje u skladu sa Protokolom broj 11, Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Protokola broj 4 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kojim se obezbeđuju izvesna prava i slobode koji nisu uključeni u Konvenciju i Prvi Protokol uz nju, Protokola broj 6 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda o ukidanju smrtne kazne, Protokola broj 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima.
Član 1 Protokola 6 i Protokola 13 kažu “Smrtna kazna se ukida. Niko se ne može osuditi na smrtnu kaznu ili pogubiti.”
Republika Srbija je 2006. godine donela Ustav.
Član 24. stav 2 Ustava kaže “U Republici Srbiji nema smrtne kazne”.
Pre nego što se donese neka odluka o njoj treba dobro razmisliti. A kada se odluka donese i odgovarajuće radnje preduzmu, onda se ne možemo svaki čas predomišljati, koliko god ovo ili ono ubistvo bilo svirepo.