- beogradskom DR, i njegovim jutrima -
Počinje tako što ona sedi kraj prozora i gleda u oblake, pokušavajući da poveže oblike.
jednostavan dan:
miris rose,
mulja,
trave,
jutra posle lošeg buđenja
Sunce se pojavljuje u razmacima dovoljnim da ga obeleže 'vedro',
razlozi postojanja čine se očiglednim,
počinjati priču: posledicom osetne inspiracije..
Reka odmiče u ritmu primerenom oblicima oblaka
i misli.
Uvođenje likova, redosledom:
- ona (već najavljena)
- vrabac, se spušta na sto kraj prozora, brzinom od šest i po mrva
- vlasnica splava, parkira i vadi iz kola veliki buket ruža
- ranoranioci džogiraju svim raspoloživim kilometrima
- ringišpil ne deluje kao nešto što radi: bez dece, svodi se na pogrešnu kulisu na ledini, levo od splava...
Galebovi
rečne bajke
rečne ribe i retki beli cvetovi
prolećne prepiske dogorelih krajeva
i
još nešto što nije logično, ovoga puta sa desne strane:
npr. leto koje miriše na jesen a tek je na sredini:
pokošena trava na keju kraj splava – ostavljena, zaboravljeno, pokisla pa osušena, nekoliko puta:
seno? nejestivo. žuta traka na zelenom rubu obale.
Šetači pasa smenjuju dobavljače
Vlasnica splava raspoređuje ruže u vaze okačene na drvenim stubovima i razgovara sa ženom kraj prozora:
- Prijatno je napolju...... pripremićemo vam još jednu kafu
- Hvala vam, ostala bih ovde, kraj prozora – smeta mi vetar
- Preporučujem vam, onda, šetnju do obližnjeg ostrva – čamac uskoro pristaje uz splav!
- Čekaju li još nekoga?
- Mislim da je danas vaš dan.
Mislim da je danas vaš dan.
Sedim pod kišobranom.
Kiša pada.
Mislim: kako je lepo imati kišobran
baš tada
kad kiša pada.*
Imate li kišobran
imate li suncobran
imate li rimovan
ili barem odabran?
_______________________
*Kišobran – Duško Radović