Još nakon prve od šest epizoda očekivao sam da na blogu osvane tekst koji bi dao više odgovora ili ponudio neki dodatni pogled. Nažalost, evo i više od nedelju dana od poslednje epizode serijala a još niko ne piše o ovoj temi. OK, možda blogeri nisu sportski tipovi a možda imaju mnogo važnije teme koje im ne ostavljaju dovoljno vremena da se bave "najvažnijom sporednom stvari na svetu".
Medjutim, ni oni koji su u i oko sporta se nešto ne oglašavaju. Jeste, najnovija zbivanja su na stranicama sportske i štampe uopšte, ali je vidik sužen samo na konkretne slučajeve na koje je policija reagovala: hapšenje nekih od vodećih ljudi u fudbalu (prihvatam: neprimereno i neukusno) i (ne)vraćanje predsednika Saveza koji je na prečac otišao da se školuje da bi se zatim setio da je povredjen pa produžio boravak dok danas za njim nije raspisana poternica.
Začudo, u svoj poplavi mlakih tekstova o akcijama policije, skoro niko se nije ozbiljnije pozabavio suštinom problema - onim trulim u našem fudbalu i sportu uopšte. Niko osim (koliko sam uspeo da pregledam štampu poslednjih mesec i više dana):
- Presa, koji je 5. februara iz pera najubedjenijeg nadri-novinara objavio tekst Džaja sa provokacijom da se krene u raščišćavanje stanja u fudbalu na koji niko nije odgovorio
- Danasa, koji je u tekstu Građevinsko zemljište na Autkomandi lak plen biznismena, objavljenom 25. februara pokušao da opiše način na koji se preuzimanjem klubova ostvaruje velika finansijska korist i povukao paralelu sa italijanskom ligom i
- Kurira, koji je 29. februara u tekstu Kraj sablje najavio da akcija raščišćavanja stanja u fudbalu neće daleko odmaći zbog zaštite koju političari daju svojim fudbalskim mezimcima i "poslovnim partnerima".
Nigde Dobrivoja Jankovića, nigde Marka Markovića, Milojka Pantića niti drugih legendi našeg sportskog novinarstva. Nigde onih koji se svake ozbiljnije utakmice nacrtaju u ložama i salonima stadiona i hala. Nigde onih koji putuju sa klubovima ili reprezentacijom na mečeve, svetska, evropska prvenstva ili Olimpijske igre.
Svi veliki poznavaoci fudbalske igre poznavaoci su i stanja u ovom sportu. Svi znaju da su se klubovi snalazili kako su znali i umeli u smutno doba naše novije istorije - uključujući "lizanje" sa političkom i biznis (monopolističkom, polumafijaškom) elitom i poslovanje sa "one strane" normalnih zakona da bi se moglo preživeti (uključujući crne fondove u zemlji a pogotovo u inostranstvu).U dobrom komentaru "Postarivanje" srpske košarke objavljenom u nedeljnom izdanju Politike, Srdjan Kalember je rekao da: "Po mom shvatanju je sport, a samim tim i košarka, vrsta zabave. Nekada je to bila samo zabava, a danas je to unosna zabava" a takodje i da "Dosta se toga promenilo od kada je veliki novac u igri. U vezi s tim se i govorilo da su za uspeh u sportu, pa i košarci, najvažnije tri stvari: novac, pare i lova!"
Gorepomenuti sportski novinari, "sportski funkcioneri", političari i biznismeni se danas kriju i ne žele da se upliću u nešto što može da se izrodi u veliko odmotavanje, mada se svi nadaju da će sve biti samo kratko provetravanje
Tresla se gora, rodio se miš.