Ekonomija

Nesposoban premijer i "Arapi"

Saša Radulović RSS / 28.08.2014. u 22:25

Ugovori sa Etihadom i Al Rawafedom za JAT i bačku zemlju su štetni po Srbiju. Tačka. Tu činjenicu ne može da promeni pozorišna predstava premijera u vladi Srbije, jeftin pokušaj obmane javnosti i nastavak prenemaganja premijera kome je uvek neko drugi kriv. To su diletantski ugovori u čijem pisanju su učestvovali Mlađan Dinkić i Siniša Mali. Zbog tih i takvih ugovora, svih naših Fiata i Etihada, nerazumnih subvencija, svih naših pljačkaških privatizacija, Srbija danas i jeste u poziciji u kojoj jeste.


Vratimo se na početak. Borba protiv tajnih štetnih ugovora je krenula odmah nakon što sam imenovan za ministra privrede 02.09.2013.godine. Mnoge sam zaustavio dok sam bio ministar. Recimo ugovor sa Al Dahrom, Vršačke vinograde, Prvu petoletku, Gorenje, Mišelin. Međutim ugovor sa Etihadom je tada već bio potpisan. Za pet meseci koliko sam bio u vladi, pokušao sam da popravim poziciju Srbije po tom ugovoru. Prvo tako da popišemo i procenimo imovinu i obaveze. Zatim da sprovedemo finansijsko restrukturiranje, prodamo imovinu koja nije potrebna za dalje operativno funkcinisanje JAT-a, i zatim konvertujemo veliki deo dugovanja u kapital i time značajno smanjimo udar na budžet. Takođe da očuvamo JAT Tehniku, da pripremimo JAT Support pre nego što se unese u JAT. Sve moje napore je sprečio Aleksandar Vučić i njegov savetnik za ekonomiju i finansije doktor Siniša Mali.


Borba je kulminirala mojom ostavkom 27.01.2014.godine. U tekstu ostavke sam rekao da se radi o štetnom tajnom ugovoru. Posle više od 7 meseci pritisaka pokreta "Dosta je bilo - Saša Radulović" i velikog pritiska javnosti, ali i nevladinih organizacija kao što je BIRN, posle više obećanja premijera da će ugovor biti objavljen 16. februara, pa do izbora 16.marta, konačno je premijer objavio deo ugovora između Republike Srbije, Etihada i JAT-a, kao i ugovore sa Al Rawafedom za bačku zemlju.

Štetni ugovori sa Etihadom za JAT


Ugovori između Republike Srbije, Etihada i JAT-a su bili u sefu u kabinetu ministra privrede. Oni su bili u sefu i u trenutku kada sam podneo ostavku na mesto ministra privrede. U sefu je bilo 5 ugovora:
1. Okvirni ugovor
2. Ugovor o ulaganju
3. Ugovor akcionara
4. Ugovor o pružanju usluga podrške
5. Ugovor o konvertibilnom zajmu


Aleksandar Vučić je objavio tri dokumenta: okvirni ugovor, ugovor o ulaganju i aneks na taj ugovor. Ugovore 3, 4 i 5 nije objavio.


Objavljeni Okvirni ugovor nije onaj ugovor koji je bio u sefu. Radi se o potpuno novom ugovoru koji je potpisan 31.07.2014.godine, koji je potpisao ministar Dušan Vujović. Na samom početku novog ugovora stoji:
„Republika Srbija, Etihad i Društvo žele da izmene tekst 2013 Okvirnog ugovora u celosti u skladu sa uslovima ovog Ugovora."


BIRN i Vreme su objavili nacrte svih pet ugovora. Objavljeni nacrti su istiniti. Takođe, analiza koju je uradio BIRN je tačna. Premijer je na konferenciji za novinare u vladi Srbije obmanjivao javnost.


Celu analizu ugovora sam dao Aleksandru Vučiću i poslao mu na email 28.oktobra 2013.godine:


From: Saša Radulović
Date: 10/28/2013 1:00 AM
To: Aleksandar Vucic

U prilogu analiza ugovora. Ovo je knjiski primer kako ne bi trebalo raditi restrukturiranje. Ne pravi se prvo dil, a onda radi na restrukturiranju. To kosta k'o svetog Petra kajgana. Radi se obratno. Onako kako radimo za sve ostale firme u restrukturiranju.

Ugovor je jako lose ispregovaran. Sto je obicno slucaj kad se radi napamet. Nisi ga naravno ti pregovarao. Ali tebi ide na teret. Tim koji pregova za Srbiju to lose radi. Ni jedan dil ne valja. Vrsacki, PPT, Al Dahra, Etihad. I za svaki ima isti odgovor: arapi trazili, belorusi trazili, kinezi trazili.
Neko mora da ti kaze. Kako god to zvucalo. Drzava ne pocinje od mene. Ali ovi ugovori NE VALJAJU.
Stvari se kod Etihada mogu delimicno popraviti kroz pisanje UPPR-a. Ali to ne mogu da rade isti ljudi koji su i ovo zamuljali.
Sasa

I šta piše u objavljenim ugovorima?


Etihad ulaže 40 miliona $. Tačka. Ni dolara više. Za to dobija 49% kompanije Air Serbia.


Republika Srbija ulaže imovini vrednu 200 miliona $. Od toga, samo slotovi na mnogobrojnim aerodromima vrede 80 miliona $. Nekretnine vrede još 80 miliona $.


Republika Srbija ulaže 82 miliona $ novog keša u formi subvencija.


Republika Srbija treba da plati sve dugove JAT-a nastale pre datuma zatvaranja ugovora. Ne znamo da li je ovaj datum nastupio ili još uvek nije. Ako nije, država Srbija je i danas odgovorna za sve nove gubitke koje pravi AirSerbia.


Dugovi JATA na dan 31.12.2013.godine po objavljenim zvaničnim finansijskim izveštajima iznose oko 370 miliona $. Ovaj iznos ne uključuje neobračunate kamate, niti mnoge sporove koji su u toku. Na osnovu lične karte JAT-a, sa kamatama, ovaj dug je procenjen na oko 500 miliona $.


Etihad ima obavezu da da pozajmicu od 60 miliona $. To je pozajmica na koju se plaća kamata i ne predstavlja investiciju već kredit koji Air Serbia mora da vrati. Republika Srbija ima obavezu da da pozajmicu od 20 miliona $.


Pored svega ovoga, AirSerbia dobija garantovan monopolski položaj, država Srbija će snositi sve troškove za otpremnine, troškove izgradnje i uređenja terminala dodeljenog AirSerbia, popust od 50% na aerodromske takse, popust od 50% na gorivo od NIS-a itd.


U prvoj polovini 2013.godine, JAT je imao poslovni gubitak od oko 10 miliona evra. U drugoj polovini 2013.godine, sa novim menadžmentom, JAT je napravio dodatni poslovni gubitak od više od 35 miliona evra. Samo u prvom kvartalu ove 2014.godine, gubici su bili 17 miliona evra. Premijer je najavio da će JAT u 2014.godini ostvariti profit od milion evra. Kako zna? Da li će profit nastupiti tako što će Republika Srbija dati subvencije i oprostiti dugove? Videćemo.

 

Ni sve ovo nije dosta. Šta piše u ostalim ugovorima koje Aleksandar Vučić nije objavio?


Air Serbia plaća Etihadu mesečno menadžment usluge.
Air Serbia uzima od Etihada 10 aviona na lizing.
Air Serbia poklanja Etihadu avans od 23,5 miliona $ koji je 1998.godine uplatila Airbasu za kupovinu novih aviona.
U određenim situacijama Etihad ima pravo i da vrati kupljene akcije i za to dobije nazad 40 miliona $ uvećano za kamtu od LIBOR + 3%.
I tako dalje.

Da sumiramo. Država Srbija preuzima sanaciju dugova od 500 miliona $.
Država Srbija ulaže 282 miliona $. Za to dobija 51% od 320 miliona $.
Etihad ulaže 40 miliona $. Za to dobija 49% od 320 miliona $.
Air Serbia plaća Etihadu mesečno menadžment usluge.
Air Serbia uzima od Etihada 10 aviona na lizing.

995613_1486439518267055_7562866062043406082_n.png 

 

Pretpostavimo da je imovina JAT-a precenjena. Da nije vredna 200 miliona $. Pretpostavimo da su objekti vredni 1€, da su slotovi na aerodromima vredni 1€, da je oprema vredna 1€, da su povezana pravna lica vredna 1€ i da su sva potraživanja JAT-a prema njegovim poveriocima vredna 1€. U tom slučaju država Srbija ulaže 82 miliona $ i 5 € i za to dobija 51%. Etihad ulaže 40 miliona $ i dobija 49%. Air Serbia plaća Etihadu mesečno menadžment usluge. Air Serbia uzima od Etihada 10 aviona na lizing.

Mi smo jedna potpuna banana država sa nesposobnim premijerima.

 

Šta je trebalo uraditi sa JAT-om?


Isto što i sa svim drugim prezaduženim firmama. Popisati imovinu, popisati obaveze. Izvršiti finansijsko restrukturiranje kroz konverziju potraživanja u vlasništvo. Ovo se radi koristeći Zakon o stečaju i unapred pripremljeni plan reorganizacije.


U slučaju JAT-a, oko 50 miliona evra, odnosno 65 miliona $, je dug prema komercijalnim bankama za koji je država dala garancije, tako da taj deo duga država mora u celosti i da preuzme u slučaju finansijskog restukturiranja. Ovo bi bio direktan trošak za budžet. Javni dug se ne bi povećao, jer su ovo garancije .


Postoje veliki neobezbeđeni dugovi prema NBS. Među neobezbeđenim poveriocima su Aerodrom, NIS, Ministarstvo finansija, SMATSA, JAT Tehnika i Direktorat civilnog vazduhoplovstva. Tu su i sudski postpuci koji su u toku sa NBS, Investbankom u stečaju, Beogradskom bankom u stečaju. JAT ima dugove iz 90-tih godina koji bi sa zakonskim zateznim kamatama u sudskim procesima mogli da budu utvrđeni na velike iznose.


Sudeći po nepotpunoj ličnoj karti JATa, JAT nema obezbeđenih poverilaca koji imaju hipoteku nad imovinom.


Unapred pripremljenim planom reogranizacije bi se konvertovao sav ovaj dug u vlasništvo nad JAT-om. Ovim postupkom bi JAT bio zaštićen i od svih drugih eventualnih dugovanja koja nisu uneta u poslovne knjige JAT-a. Svi bi morali da se jave prilikom usvajanja unapred pripremljenog plana reorganizacije, inače bi izgubili svoja potraživanja. I svi bi morali da se uklope u plan konverzije. Sve ovo ne bi imalo nikakav negativan uticaj na budžet.


Primera radi, ako bi se ukupni prijavljeni dugovi JAT-a sa sve zateznim kamatama utvrdili na 500 miliona $, država bi za svoj potraživanje (preuzeto od banaka kojima je dala garancije) od 65 miliona $ dobila 13%. NBS za svoje potražvanje od preko 50 miliona $ dobila 10%. Aerodrom 8%, NIS oko 4% itd.


Koliko bi to vlasništvo bilo vredno? Ako uzmemo procenu vrednosti JAT-a od 200 miliona $, 13% vlasnišva za državu bi bilo vredno 26 miliona $. Znači država bi kao poverilac bila „ošišana". Umesto nenaplativih 65 miliona $ bila bi svedena na vlasništvo imovine vredne 26 miliona $.


Šta dalje? Deo unapred pripremljenog plana reorganizacije je i poslovni plan za narednih 5 godina. On bi morao da predvidi i postavljanje novog profesionalnog meadžmenta i nadzornog odbora, nabavku novih aviona na lizing, redukciju broja zaposlenih itd. U stvari sve ono što zaista i piše u tajnom strateškom planu. Ko bi ovo finansirao? Država ovim dilom svakako poklanja JAT-u 82 miliona evra. Taj novac, u stvari sigurno i mnogo manje, je mogao biti dat JAT-u kao pozajmica za sve ovo. Međutim postoji i mnogo bolji put. Trebalo je da tražimo finansijskog investitora koji bi uložio novac u ovakvu komapniju, očišćenu od dugova, bez repova.


Kako bi izgledao takav jedan dil sa finansijskim investitorom? Ako je imovina procenjena na 200 miliona $, ponudili bismo u otvorenom tenderu 18% JAT-a za 40 miliona $ i široka prava prilikom izbora menadžmenta i kontrole investicija i troškova. Pretpostavimo da je cifra od 200 miliona $ precenjena i da je realna vrednost imovine 100 miliona $. Tada bi ponudili 30% JAT-a za 40 miliona $.


Ova čitava operacija bi koštala budžet Republike Srbije 65 miliona $ na ime plaćanja obaveza JAT-a za koji je država već garantovala. Tačka. Uporedite ovo sa dilom koji je napravio premijer.


Umesto toga i stvaranja prostora za zdravu konkurenciju, sada se sa beogradskog aerodroma istiskuju sve niskobudžetske kompanije kako bi se napravio čist prostor za monopol JAT-a. Cenu će i dalje plaćati svi građani Srbije kroz visoke cene avionskog prevoza.


Sve ovo sam pokušao da objasnim i sprovedem dok sam bio ministar privrede. Nije vredelo. Aleksandar Vučić i njegov kabinet nisu dozvolili ni procenu vrednosti imovine. O ostatku da i ne govorim. Pokušao sam i ministra finansija da ubedim da nastupimo zajedno. On je jadan sve ovo razumeo. Ali njegov odgovor je bio: „Ne smemo. Uhapsiće nas. Ko bre Lazare? Vučić.". Ne možete sa 28 godina biti ministar finansija. Ili bilo čega drugog. Recimo informisanja. Ne ide.

Ovaj isti postupak je trebalo sprovesti i za sva druga državna preduzeća. To je upravo bio plan ministarstva privrede. Da su prošli reformski zakoni o privatizaciji i stečaju iz januara meseca, do sada bismo već završili restrukturiranje svih tih preduzeća, bila bi očišćena od dugova sa poslovnim planovima, bio bi povezan radni staž za sve zaposlene, isplaćene zaostale zarade, overene zdravstvene knjižice i zaposleni bi delom postali i vlasnici tih firmi.


Ovaj isti postupak treba sprovesti i za Telekom, i za EPS, i za RTB Bor, i za Aerodrom, i za Lutriju, i za PKB. Ove firme ne treba prodavati strateškim investitorima. Oni nisu zainsteresovani za rast vrednosti kompanija. Strateški investitori su zainteresovani za tržište i resurse, ne za kompanije. Sva naša javna preduzeća treba restrukturirati, otkačiti partijski menadžment i nadzorne odbore, privući finansijske investitore koji su zainteresovani za rast vrednosti kompanija, i izvesti na berzu. Kako londonsku i varšavsku, tako i beogradsku. Time bi Beograd postao i finansijski centar Balkana. To tako rade ozbiljne zemlje.

 

U nemuštim pokušajima odbrane ovih katastrofalnih, diletantskih ugovora sa dalekosežnim negativnim posledicama, AleVu i njegov medijski tim su angažujovali nekoliko poslušnih stručnjaka koji su pokušali da prikažu celu stvar kao veliku uslugu koju nam je učinio Etihad time što je preuzeo JAT. Ima jedna priča o kumovima na kiši koja se završava sa „Bil' bio mokriji?". Da li je moglo gore od ovoga?


Štetni ugovori sa Al Rawafedom za bačku zemlju


Ugovori za zemljište, objekte i opremu u Bačkoj su takođe duboko štetni. Tokom jula meseca smo vodili akciju prikupljanja potpisa protv ove protivzakonite prodaje zemlje pod nazivom „Ne damo zemlju ispod žita".


Preduzeće Bačka iz Sivca prodaje 2.200 hektara poljoprivredne zemlje za 7.000 evra po hektaru. Prodaje i objekte površine 4.800 m2 unutar gazdinstva površine 5,7 hektara (građevinskog zemljišta) za 413.000 evra. To je 7,25 evra po m2 građevinskog zemljišta, odnosno 86 evra po m2 površine ispod objekata.
Prodaje se i oprema za oko 380.000 evra.


Preduzeće Jadran iz Nove Gajdobre prodaje 413 hektara zemljišta po ceni od 10.000 evra po hektaru.
Prodaje i objekte površine 8.400 m2 unutar gazdinstva površine 9 hektara (građevinskog zemljišta) za 600.000 evra. To je oko 7 evra po m2 građevinskog zemljišta, odnosno 65 evra po m2 površine ispod objekata.
Prodaje se i oprema i sistemi za navodnjavanje za oko 200.000 evra.


Preduzeće Agrobačka iz Bača prodaje opremu i sistem za navodnjavanje za 100.000 evra.


Preduzeće Mladi Borac iz Sonte prodaje sistem za navodnjavanje za 38.000 evra.


Propisno su očerupali ova 4 preduzeća. Zemlja u Bačkoj se prodaje po ceni od preko 10.000 evra po hektaru i ne može da se nađe. Objekti i oprema su u otobru procenjeni na 4x veću cenu.


Ovo ovako naravno ne može. Imovina ovih preduzeća je u vlasništvu akcionara i postoje obaveze prema poveriocima, pa se ovim krše njihova ustavna prava. Krši se i zakon o privatizaciji po kome ovakva prodaja nije moguća. Mora da bude javni tender.

 

Ministarstvo poljoprivrede će izdati u zakup na 40 godina preko 4.300 hektara državne zemlje u Bačkoj, neposrednom pogodbom, kršeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu, po ceni do 250 evra po hektaru. Za to vreme, naši poljoprivrednici ne mogu da dođu do zemlje, a Aleksandar Vučić plasira dezinformacije o tome kako naši poljoprivrednici nisu u stanju da postignu visoke prinose na zemljištu. Sa zemlje koju danas obrađuju i za koju plaćaju godišnji zakup od 400 evra po hektaru će biti izbačeni i ona će biti data Al Rawafedu po ceni od 250 evra po hektaru.


Pored toga, preko 3.500 hektara državne zemlje u Karađorđevu kojom upravlja Vojna ustanova Morović - Ministarstvo odbrane će biti dato novoj kompaniji na korišćenje bez naknade na 30 godina. Obaveza nove komapanije je da Ministarstvu odbrane uplati 20% neto profita od korišćenja tog zemljišta, ako profita bude. Ja ne znam ni jednog poljoprivrednika u Srbiji koji ne bi pristao da dobije zemlju na korišćenje za Dž, i da da 20% profita državi, ako ga bude. Sve troškove poreza snosi Vojna ustanova Morović Pri tome, nikakva zaštita ne postoji za Ministarstvo odbrane za situacije izvlačenja profita preko faktura povezanih lica i drugih mahinacija.

A sada ide najbolji deo. Al Rawafed ne ulaže u zajedničku kompanju praktično ništa. A dobija 80% zajedničke kompanije kojoj je omogućeno da potpiše ovakve ugovore. U obavezi je da obezbedi pozajmicu (kredit) od 115 miliona evra zajedničkoj kompaniji kojim će biti kupljeno zemljište, objekti i oprema ispod cene i koji će zajednička kompanija vraćati sa kamatom. Time će praktično prihodima ostvarnim na zemljištu kupiti zemljište. Ovo je potpuno ludilo.

 

Zašto su "Arapi" pod navodnicima

Za svojih pet meseci u ministarstvu, ni jednog Arapina nisam video. Bio je doduše jedan Palestinac. I jedan Izraelac. Ceo posao su vodili Siniša Mali i Dinkićevi kadrovi, kao i nekoliko domaćih advokatskih kancelarija. Kako se posao vodi, čovek bi pomislio da se „Arapi" ne interesuju mnogo za svoje pare, da imaju puno poverenje u Sinišu Malog, Dinkićeve kadrove i advokatske kancelarije. A oni svi rade kao jedan tim. Čovek bi pomislio i da to nisu njihove, „Arapske" pare, nego neke naše pare koje su bile prljave pa su se umile, oprale i sredile, pa više nisu naše pare i odlučile da se vrate. Svašta bi čovek mogao da pomisli. 

 

Svi ovi ugovori su protivzakoniti. Bazirani su i na neustavnom krovnom sporazumu između Sribije i UAE po kome za firme iz UAE ne vrede zakoni Srbije. Pokret „Dosta je bilo" priprema inicijativu za ispitivanje ustavnosti ovog sporazuma. Krše se zakoni o poljoprivrednom zemljištu, privatizaciji, javnim nabavkama, privrednim društvima itd. Vlada je zamislila da može da potpisuje ugovore sa privatnim komapnijama iz UAE i da zaobiđe zakonske prepreke time što u ugovorima napiše da se umesto zakona Republike Srbije primenjuje krovni sporazum. Pa je tako i EPS potpisao memorandum sa posredničkom kompanijom iz UAE za nabavku brojila za ugovor vredan pola milijarde evra.


Ovakva promašena ekonomska politika koju vodimo duže od 10 godina, ekonomska politika Mlađana Dinkića koji je jedan od ključnih autora svih ovih ugovora, ekonomska politika zasnovana na bezumnim subvencijama, štetnim ugovorima stranim investitorima je dovela Srbiju na rub propasti. Aleksandar Vučić je nesposoban premijer koji se nada u čudo koje treba da stigne od stranih investitora i nastavlja da sipa naš novac u taj propali bunar.

 

www.dostajebilo.rs

Facebook grupa - Dosta je bilo

https://twitter.com/SasaRadulovich

.

 

 



Komentari (219)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maligigant maligigant 06:00 03.09.2014

Re: Islamsko bankarstvo

jkt2010
hoochie coochie man
potražii visine subvencija

Ne znam kolke subvencije ce Arapi da dobiju i sta kaze ugovor.

Al je moja intervencija u vezi ovoga vise kao i kod Jata: mi mislimo da znamo al ispada da ne znamo. To se kod Jata videlo kad je usao Etihad. Da je usao Radulovic, i dalje ne bi znali da ne znamo. Tu bi sve i dalje propadalo a mi bi pravili licne karte. Ali alhamdulillah usao je Etihad . I sad, posle pola godine, ko ima oci da vidi, taj vidi.

Isto i za poljoprivredu. Mislimo da znamo al da ne znamo cemo da saznamo kad dodje neko ko stvarno zna. A to nisam ja, nisi ti, a nije ni Radulovic.

Ne kazem ja da nas seljak ne zna da iskopa rupu u zemlji pa treba Arapi da ga poduce. Kao sto ne kazem da nasi mehanicari ne znaju da poprave avion ili piloti da lete. Kazem da ne znamo da napravimo i vodimo aviokompaniju, i kazem da ne znamo da pravimo pare od poljoprivrede. Da znamo, valda bi do sada to i pokazali?

За овако велике послове није довољно пола године да се виде резултати. Посебно није могуће видети, ако се стално нешто зацрњује и (изгледа) допуњује, односно анексира.
Оваквих резултата сам до сада видео и превише. Зато је наша држава (за разлику од Италије коју помињеш) ту где јесте.
Да парафразирам твоју народну изреку --- како је испало, боље да се нисам ни удавала.
Ја сам последњи човек који навија да буде "што горе, то боље", али ти рекох да - одавно знам како нешто треба и то сам покушавао да истакнем --- дакле, ко год мисли да се "муљањем" може нешто постићи, тај се дебело вара.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:17 03.09.2014

Re: Islamsko bankarstvo

i kazem da ne znamo da pravimo pare od poljoprivrede.


Niko ne zna da pravi pare od poljoprivrede. Jer da neko zna poljoprivreda ne bi bila subvencionisana parama zarađenimna drugoj strani, nego bi ona subvencionisala druge parama koje bi zaradila.
massaq massaq 10:38 02.09.2014

Ekonomska logika subvencija?

Zanima me, ima li neke EKONOMSKE logike u davanju drzavnih subvencija na strane investicije.

Recimo, ako je stopa oporezivanja efektivna 20%, dodje investicija od 100 miliona dolara, i to dovede do povecanja BDP, investitor se zadrzi bar 5 godina, odnosno uzmemo da se u tom roku treba vratiti subvencija, koliko ima smisla dotirati, da drzava posle 5 godina ne bi bila na gubitku? Ako je profit godisnje 10% od ulaganja, od toga 20% se plati porez, tj. 2% godisnje, za 5 godina to bude 10% ili 10 miliona subvencija koje pravdaju privlacenje kapitala kao nesto sto nije ekonomski stetno. Ako ostane jos 15 godina, drzava onda zaradi 30 miliona.

Drugi scenario je da, recimo pod istim uslovima, drzava uzme kredit od stranih banaka, po recimo 5% (3% realno plus 2% inflacija) na 100 miliona na recimo 20 godina. Recimo da je biznis isti. Da li se to vise isplati (pod uslovom da imamo znanja da organizujemo taj biznis)? Pod tim uslovima, otplata kredita bi bila 7 miliona, profit+porez (za koliko je profit drzave veci) 12, tj. 4-5 miliona godisnje; drzava zaradi 80-100 miliona, ukljucujuci i zaradu od biznisa.

Dakle, ispada da je bolje zaduzivati se pa investirati, nego subvencionisati. Zapravo, to zavisi od profitabilnosti biznisa. Sto je biznis profitabilniji - bolje je da drzva sama u to ulaze (ako ima znanja i resursa). Ako je povratak investicije 5% od ulaganja godisnje, imamo da su subvencije koje se vracaju za 5 godina na nivou 5 miliona na 100, a strano ulaganje donosi drzavi 15 miliona na 20 godina uz tu subvenciju.

Ako se pak drzava sama zaduzi, onda profitira tek nesto vise: mozda 1-2 miliona godisnje a onda je to 30 miliona na 20 godina.

Zapravo, problem nastaje kada je cena dizanja kredita veca od profitabilnosti koju drzava moze da ostvari. Ako je realna kamata veca od godisnjeg (na duze staze) povratka investicije, onda drzava ne moze kreditiranjem da se finansira i investira; s druge strane, i dalje moze subvencionisanjem na nivou jednogodisnjeg profita (pod uslovom da se investitor zadrzi duze od 5 godina i da je stopa efektivnog poreza 20%) da privuce investitora i poveca BDP.

Kod nas je, izgleda, problem sto mi jeftine kredite ne dobijamo, a drzava nije u stanju da sama finansira biznis koji bi bar pokrio troskove kredita. Takodje, nas finansijski sektor trazi prevelike kamate (ali vece nego sto su dostupni drzavi), pa retko koji privatnik moze da se zaduzi. I onda ostaje opcija da dodju strani investitori. Obzirom da drzava je neefikasna, oni nas bez obzira na brojne pogodnosti zaobilaze. I onda, kao poslednja opcija, je ta Dinkiceva politika subvencija, koja je od koristi samo ako zadrzimo te investicije i ako ne prevazilaze, orijentaciono, nekih 5% investicije. Cini mi se da su subvencije koje se daju vece od ovog nivoa, i mogu imati smisla samo na srazmerno duze staze - recimo, moguce da ce AirSerbia vratiti stetu drzavi u roku od 10-15 godina. Tu, kao i u slucaju drugih propalih preduzeca, glavna prednost bi bila da se smanje gubitci koji se prave na godisnjem nivou, i time napravi usteda.
Saša Radulović Saša Radulović 12:16 02.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Recimo, ako je stopa oporezivanja efektivna 20%, dodje investicija od 100 miliona dolara, i to dovede do povecanja BDP, investitor se zadrzi bar 5 godina, odnosno uzmemo da se u tom roku treba vratiti subvencija, koliko ima smisla dotirati, da drzava posle 5 godina ne bi bila na gubitku? Ako je profit godisnje 10% od ulaganja, od toga 20% se plati porez, tj. 2% godisnje, za 5 godina to bude 10% ili 10 miliona subvencija koje pravdaju privlacenje kapitala kao nesto sto nije ekonomski stetno. Ako ostane jos 15 godina, drzava onda zaradi 30 miliona.


Nepotrebno. Protivustavno. Treba promeniti poreski sistem, smanjiti poresko optrerećenje rada i smanjiti troškove poslovanja. To je najbolja "subvencija". Pored toga smanjiti birokratsko opterećenje i obezbediti pravnu sigurnost.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:36 02.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

massaq
Zanima me, ima li neke EKONOMSKE logike u davanju drzavnih subvencija na strane investicije.

Одговор је прилично једноставан: има. У Чешкој, рецимо. Тамо је то статистички доказано.

Дакле, ЧЕСИ ИМАЈУ ПОЛИТИКУ ПОДСТИЦАЈА страних инвестиција, и она се показала успешном.

Рађена су и истраживања о томе и ОВАЈ ЧЛАНАК, рецимо, указује на мерљиву ефикасност подстицаја. У овом истраживању само четири од 30 компанија које су добиле подстицаје нису оствариле потпуни повраћај подстицаја кроз различите државне обавезе у петогодишњем периоду.

Често, економија нема јединствена решења за поједине проблеме. Негде нешто ради, неки приступ, другде не ради. Чак су економска начела понекад противречна: велика је расправа да ли у доба кризе треба штедети или подстицати потрошњу. ММФ ће да каже прво, нобеловац Пол Кругмен ДРУГО.

У економији једна је ствар несумњива: исправно је оно што даје резултате. :)

princi princi 01:16 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Po meni, subvencije su glupost. Ekonomski, one su distorzija, jer one, zapravo, preusmeravaju sredstva uspešnih (onih koji plaćaju porez) neuspešnima. Umesto da se usavršavaju i specijalizuju u onome što im dobro ide, ljudi se veštački preusmeravaju na ono što strancima donosi profit (i to prevashodno zbog toga što su stranci). Moralno, one su veliki hazard, jer zašto bi uspešne korporacije (Telekom, na primer) plaćali ekstraprofite nekome (Fiatu, na primer) samo zato što je stranac. Mislim da je ideološka potka subvencija stoji jedan duboko usađeni kompleks inferiornosti.
maligigant maligigant 06:02 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

princi
Po meni, subvencije su glupost. Ekonomski, one su distorzija, jer one, zapravo, preusmeravaju sredstva uspešnih (onih koji plaćaju porez) neuspešnima. Umesto da se usavršavaju i specijalizuju u onome što im dobro ide, ljudi se veštački preusmeravaju na ono što strancima donosi profit (i to prevashodno zbog toga što su stranci). Moralno, one su veliki hazard, jer zašto bi uspešne korporacije (Telekom, na primer) plaćali ekstraprofite nekome (Fiatu, na primer) samo zato što je stranac. Mislim da je ideološka potka subvencija stoji jedan duboko usađeni kompleks inferiornosti.

Као што многи на овом блогу имају обичај, ево да и ја кажем --- сагласан !
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 07:26 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Питање је било -- има ли економске логике у давању субвенција?
Одговор је, недвосмислен: да.
Зашто? Зато што тако кажу премерени резултати учинка субвенција.
И ту се расправа о ефикасности субвенција окончава.

А то, да ли се оне некоме допадају или не, да ли спадају у корпус његових економски начела, да ли су, можда, одраз инфериорности, за тачнију причу потпуно је небитно. (Узгред, српске субвенције нису имале услов да је инвеститор странац, и домаћи су их користили. Ту би се, шта ли, пројектовала нека унутрашња инфериорност, нас спрам нас?)
princi princi 08:29 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

ато што тако кажу премерени резултати учинка субвенција

A gde su tačno ti premereni rezultati? Ko to i kako može da dokaže da je Češka uspešna zbog (a ne uprkos) subvencija a ne zbog specijalizacije svoje ekonomije i slobodnog pristupa EU tržištu? Da li su rađeni neki randomized control testovi sa dvema Češkama (ili bilo kojom drugom zemljom) u svemu idenitičnim uslovima, osim u domenu subvencija? Ima li za uspešnost subvencija ikakvog drugog dokaza osim observational evidencea i priče "e, pa i oni to rade"?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:16 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

princi
ато што тако кажу премерени резултати учинка субвенција

A gde su tačno ti premereni rezultati? Ko to i kako može da dokaže da je Češka uspešna zbog (a ne uprkos) subvencija a ne zbog specijalizacije svoje ekonomije i slobodnog pristupa EU tržištu? Da li su rađeni neki randomized control testovi sa dvema Češkama (ili bilo kojom drugom zemljom) u svemu idenitičnim uslovima, osim u domenu subvencija? Ima li za uspešnost subvencija ikakvog drugog dokaza osim observational evidencea i priče "e, pa i oni to rade"?

Разумна питања.
На један део њих одговор се налази у чланку, кад се он прочита.
На нека -- одговор није могућ. Та, типа -- да ли би Чешка можда била успешна и без политике субвенција? То никада нећемо сазнати, јер немамо божанске моћи, да терамо паралелене историје с различитим чиниоцима у њима, па да их упоређујемо.

Како год, политику подстицаја имао је и један данас индустријски гигант, као што је Ј. Кореја.

Ја не тврдим ни једно ни друго, да нама треба или не треба политика субвенција. Само, на то када неко каже како оне нису ефикасне, понудим податке да су се показале ефикасним у другим земљама. И да, дакле, није тачно то што се тврди.

Економија да поновим, није једнозначна, не даје увек исте моделе као успешне.
Она је таутолошка: у економији је успешно оно што даје резултате. Начела постоје, али не и једнозначни модели. Па тако и једна Кина, иако је показано у научним радовима да је економија успешнија при демократизацији, сјајно иде напред. Питање је да ли би била успешнија да се демократизује до краја? То је, по свој прилици, тенденција, не и правило. (Скоро је у неким енглеским новинама објављен чланак и о добробитима корупције: економске особине често су диспозиционе.)
princi princi 13:49 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Како год, политику подстицаја имао је и један данас индустријски гигант, као што је Ј. Кореја.

Pa i to je pitanje, da li je uspeh Južne Koreje zbog subvencija ili zbog specijalizacije u elektronici i autoindustriji (i to vrlo specifičnoj, onoj između 1500 i 3000 kubika). Južnokorejska kola su 80-tih u Americi, slično jugu, bila butt of the joke. 2014. Južna Koreja je, pored USA, Japana i Nemačke, najveći svetski proizvođač putničkih kola. Da li to znači da su Korejanci bolji od Srba, odnosno da su Srbi inferiorniji? Naravno, ne. To samo znači da su Korejanci bolji i efikasniji proizvođači kola od Srba.

Ekonomija je, naravno, složena i kompleksna stvar i nije lako naći jednostavne poruke, recepte i rešenja. Ako uopšte postoji takvi recepti, mislim da se oni mogu sažeti u sledećih nekoliko stavova: Srbi treba da se integrišu u svet i prestanu da ga gledaju sa strane (sa ili bez zavisti), treba da pronađu sebe, tj da pronađu u čemu su dobri, i da to rade. I što više to budu radili, to će biti bolji (specijalizacija radom). Subvencije su, u tom kontekstu, samo zamajavanje i bespotrebno odlivanje para.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:43 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Subvencije su, u tom kontekstu, samo zamajavanje i bespotrebno odlivanje para.

Стално прескачеш две ствари:
1) да није беспотребно одливање пара, барем према мерењима учинка тих субвенцијских пара у Чешкој; када неко нађе нека друга мерења, биће ми драго да их ишчитам (не мислим на ове лоповске варијанте, оне ме не интересују, већ правилна примена субвенција);
2) да субвенције нису законски биле ограничене на странце; друго је то што су махом они имали снаге да испуне услове за субвенције, има и Срба који су их користили.

P.S.
ЈКореја је економски радила све оне no-no ствари: од тога да држава буде најважнији послодавац до тога да је ограничавала изношење девиза и високим царинама бранила поједине гране своје привреде.
princi princi 17:55 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

1) да није беспотребно одливање пара, барем према мерењима учинка тих субвенцијских пара у Чешкој; када неко нађе нека друга мерења, биће ми драго да их ишчитам (не мислим на ове лоповске варијанте, оне ме не интересују, већ правилна примена субвенција);
2) да субвенције нису законски биле ограничене на странце; друго је то што су махом они имали снаге да испуне услове за субвенције, има и Срба који су их користили.

Potpuno nebitno. Po meni, potpuno je nefer da meni, koji, recimo, hoću da otvorim firmu u Srbiji ti, makar i delom, plaćaš moje radnike, prostorije, kapital i, na koncu, obezbeđuješ mi profite. U nekoj graničnoj situaciji, to što me država oslobađa poreza, tj što bi ti plaćao taj porez umesto mene, bi mogao biti jedini izvor profita moje firme koja bi, inače, mogla da se bavi nekom totalno neprofitablinom delatnošću (te u tom smislu jeste čisto odlivanje, jer bi se te pare mogle pametnije i produktivnije uložiti). Ne vidim ni ekonomsku logiku ni moralne razloge za tako nešto. Mislim da je i za državu i za društvo u celini mnogo bolje da se otvaraju firme koje mogu poslovati i rasti u zdravim i ravnopravnim ekonomskim uslovima. Naravno, sasvim je druga priča da li su porezi i doprinosi, ovakvi kakvi su danas, pravično i pravilno odmereni.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:07 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Mislim da je i za državu i za društvo u celini mnogo bolje da se otvaraju firme koje mogu poslovati i rasti u zdravim i ravnopravnim ekonomskim uslovima.

То је следећи корак. Кад овај први подигне довољно основицу.

Управо се вратих из Јагодине, града који је на разне начине привукао низ страних инвеститора. Ево шта каже његова поморавска палма: "Imamo problem što je država ukinula subvencije za nova radna mesta. Pošto Jagodina ima najbolje uslove u Srbiji siguran sam da će to biti njveći motiv investitora da dođu ovde", rekao je Marković i dodao da grad Jagodina investitorima nudi besplatnu lokaciju sa infrastrukturom, a njihova obaveza je da naprave fabriku i zaposle radnike sa teritorije grada Jagodina. ИЗВОР

Видљиво је, за разлику од пустоши Краљева или Ваљева, да су у тај град ушле неке паре и неке здраве фирме. Осим Косова и Босне, ми смо најгори по стопи запослености у Европи. ИЗВОР
princi princi 18:18 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

"Imamo problem što je država ukinula subvencije za nova radna mesta. Pošto Jagodina ima najbolje uslove u Srbiji siguran sam da će to biti njveći motiv investitora da dođu ovde"

Drugim rečima, ima problem što (mahom siromašni) građani Srbije još više ne finansiraju otvaranje firmi i zapošljavanje po Jagodini. Ako Jagodina zaista ima najbolje uslove u Srbiji, onda mu nikakve subvencije nisu potrebne. Super je Palma, ova mu je skoro bolja od onog Betovena.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:28 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

princi
"Imamo problem što je država ukinula subvencije za nova radna mesta. Pošto Jagodina ima najbolje uslove u Srbiji siguran sam da će to biti njveći motiv investitora da dođu ovde"

Drugim rečima, ima problem što (mahom siromašni) građani Srbije još više ne finansiraju otvaranje firmi i zapošljavanje po Jagodini. Ako Jagodina zaista ima najbolje uslove u Srbiji, onda mu nikakve subvencije nisu potrebne. Super je Palma, ova mu je skoro bolja od onog Betovena.

То, такав положај Јагодине, која је искористила могућност да -- захваљујући помоћи држави -- привуче странце код себе, имамо (имали смо?) и ми у оквиру земаља из региона. Слушао сам хрватске привреднике како кукају да се сва производња сели у Србију и Талијане како се штрецају да ће им се производња скроз одселити из земље. Шта Лозница, Врање, Пирот, Власотинце и остали мисле о инвестицијама које су се ту појавиле захваљујући субвенцијама, требало би да суде они којих се те инвестиције тичу. У већину тих градова један Leoni или Jura или Samsung никад не би дошао да није подстицаја. У ствари, у Србију не би дошаo а камоли у љуту њену селендру. Да нас искориштава, експлоатише? Да, да нас искориштава и експлоатише, док од тога не ојачамо довољно, па будемо могли да будемо захтевнији у преговорима. Дакле, то што Јагодина "ради" Србији, то Србија "ради" региону.

Такав је живот.
Остало су снови о праведном и поштеном свету.
princi princi 18:51 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Шта Лозница, Врање, Пирот, Власотинце и остали мисле о инвестицијама које су се ту појавиле захваљујући субвенцијама, требало би да суде они којих се те инвестиције тичу. У већину тих градова један Leoni или Jura или Samsung никад не би дошао да није подстицаја. У ствари, у Србију не би дошаo а камоли у љуту њену селендру. Да нас искориштава, експлоатише? Да, да нас искориштава и експлоатише, док од тога не ојачамо довољно, па будемо могли да будемо захтевнији у преговорима. Дакле, то што Јагодина "ради" Србији, то Србија "ради" региону.

To nisu sustainable, tj održiva rešenja. To su sve seci uši, krpi dupe rešenja. Kad se sutra bude pojavili neke druge (ili, možda i stare) Jagodine, Loznice, Vranja, Piroti i Vlasotinci po nekim Albanijama, Turskama, Moldavijama, Belorusijama, Ukrajinama (ili Rumunijama i Bugarskama) koje će biti presrećne da plaćaju svoje usrećitelje, cela ta bulumenta će se tamo preseliti još brže nego što je došla, a respektivni krajevi će ostati u još većoj buli. Cilj ekonomskog razvoja bi, po meni, trebalo da bude zdrav, dugoročni razvoj.

Kao što gore rekoh, ti si, izgleda, srećan da plaćaš profite Jurama, Kredama, Samsunzima, Fiatima, kome sve ne. Što bi se stalo na tome? Što se svima njima, u svoj toj bespoštednoj borbi za životne istine i realnost, ne bi besplatno delili kafa i čaj, kupovale čokoladice?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:19 03.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

princi
Шта Лозница, Врање, Пирот, Власотинце и остали мисле о инвестицијама које су се ту појавиле захваљујући субвенцијама, требало би да суде они којих се те инвестиције тичу. У већину тих градова један Leoni или Jura или Samsung никад не би дошао да није подстицаја. У ствари, у Србију не би дошаo а камоли у љуту њену селендру. Да нас искориштава, експлоатише? Да, да нас искориштава и експлоатише, док од тога не ојачамо довољно, па будемо могли да будемо захтевнији у преговорима. Дакле, то што Јагодина "ради" Србији, то Србија "ради" региону.

To nisu sustainable, tj održiva rešenja. To su sve seci uši, krpi dupe rešenja. Kad se sutra bude pojavili neke druge (ili, možda i stare) Jagodine, Loznice, Vranja, Piroti i Vlasotinci po nekim Albanijama, Turskama, Moldavijama, Belorusijama, Ukrajinama (ili Rumunijama i Bugarskama) koje će biti presrećne da plaćaju svoje usrećitelje, cela ta bulumenta će se tamo preseliti još brže nego što je došla, a respektivni krajevi će ostati u još većoj buli. Cilj ekonomskog razvoja bi, po meni, trebalo da bude zdrav, dugoročni razvoj.

Kao što gore rekoh, ti si, izgleda, srećan da plaćaš profite Jurama, Kredama, Samsunzima, Fiatima, kome sve ne. Što bi se stalo na tome? Što se svima njima, u svoj toj bespoštednoj borbi za životne istine i realnost, ne bi besplatno delili kafa i čaj, kupovale čokoladice?

Nisam srećan, ali sam spreman da plaćam.
Kao što su Kinezi plaćali.
A sada po svetu grade puteve i mostove, i prave najbolje telefone i kompjutere.

Mi nismo Kina, naravno, ni Koreja, koja je slično radila, ali mogli bismo tako nešto, u mikrodimenzijama, da napravimo. Ti gledaš, kao i mnogi, na svet suviše idealistički. Kao, ovde će neko doći zato što je uređeno tržište a radnici učeni. Neće. Baš ih briga. Doći će ako mogu da zarade ekstra pare. Na bednom tržištu, kao što je naše, para nema. Ima jeftine radne snage, besplatnih placeva i subvencija. Zato dolaze. Pa ako od toga poraste tržište, onda će početi da dolaze i zbog tržišta.

Ne postoji način da se neke faze preskoče. Mogu se ubrzati, ali ne i preskočiti.
kalifumestokalifa kalifumestokalifa 12:17 04.09.2014

Re: Ekonomska logika subvencija?

Subvencije su, u tom kontekstu, samo zamajavanje i bespotrebno odlivanje para.

Стално прескачеш две ствари:
1) да није беспотребно одливање пара, барем према мерењима учинка тих субвенцијских пара у Чешкој; када неко нађе нека друга мерења, биће ми драго да их ишчитам (не мислим на ове лоповске варијанте, оне ме не интересују, већ правилна примена субвенција);
2) да субвенције нису законски биле ограничене на странце; друго је то што су махом они имали снаге да испуне услове за субвенције, има и Срба који су их користили.


Nema besplatnog ručka.
Svaki pokušaj merenja učinaka subvencija mora uzeti u obzir opportunity cost ako želi da makar ima šansu da na bilo koji način ima veze sa realnošću.

Dakle da bi se nekome dale subvencije nekome se te pare moraju uzeti.
One se uzimaju bilo većim oporezivanjem nego inače ili zaduživanjem.
Ako možeš da pozajmljuješ gotovo džabe možda subvencije imaju smisla.
Ako pozejmljuješ po 6-10% teško je izvesti račun opravdanosti.

Ja ću se međutim skoncentrisati na primer gde se novac za subvencije dobija dodatnim oporezivanjem jer to je opšti slučaj (čak i kad nema povećanja poreza čim se ima za subvencije ima se i za smanjenje poreza, zar ne? a i pozajmljivanje novca je samo nešto što će poreski obveznici plaćati kasnije)

Uspešnost subvencija dakle zavisi od 3 faktora:
1. Da li će državni službenik (koji nije bio uspešan u ulaganju svojih sredstava inače ne bi bio državni službenik) biti efikasniji u alociranju resursa od ljudi koji su pređašnjom alokacijom istih uspeli da stvore prihod koji se sada oporezuje.
2. Koji je nivo dodatnog oporezivanja u pitanju i kako on utiče na marginalnu profitabilnost privrede.
3. U kom delu investicionog ciklusa se nalazimo.

Faktor 1 je u opštem slučaju protiv subevencionisanja, jer u opštem slučaju decentralizovano odlučivanje je efikasnije od centralizovanog.
Faktor 2 je gotovo uuvek protiv subvencionisanja (broj privrednih subjekata koje dodatno oporezivanje gura ispod granice isplatljivosti u odnosu na subvencionisane subjekte.)
Faktor 3 može biti u korist subvencionisanja ako se nalazimo u onome što makroekonomisti nazivaju zamkom likvidnosti, ali čak i u tim slučajevima po mom sudu imamo bar dve mogućnosti koje su efektnije i na kraće i na duže staze. (stimulisanje potrošnje ili ulaganje u infrastrukturu)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana