Društvo| Kultura| Moj grad| Obrazovanje| Umetnost

48. Bitef :: 67|14

jasnaz RSS / 08.09.2014. u 19:48

Bitef-300x200.jpg

Bitefi su uvek najavljivali kiše, i nepoznate vetrove... nove grimase teatarskih gesta, tekstove bez prepoznatljive interpunkcije i ključeva sakrivenih u neočekivane brave....

Dovodili i okupljali one koji su ih voleli, znajući ili sluteći zašto... koji su ih pakovali u za njih osmišljavane reči i pokrete. A teatru bili ogledalo sa obe strane.

 

Najvažnije što danas donosi, za mene, jeste vest da dolazi. Iz prošlosti, vetrom kome još nije nadenuto ime, uz mutnu i blatnjavu kišu, ali: Bitef i ove, 48. godine, dolazi.

 

 

Osnovno polazište za razmišljanje o ovogodišnjoj selekciji Bitefa je stogodišnjica izbijanja I svetskog rata ali i problematizacija uticaja i prisutnosti prošlosti u našim životima.

 

= 48. BITEF = Pošlost je sada = 

= 20 – 30.09.2014. = Beograd i Novi Sad =

 

 

: izvod iz Reči selektora :

 

Evropski teatar je, u ovom trenutku, veoma posvećen refleksijama na temu Prvog svetskog rata i projekti koji se bave ovom godišnjicom su bili dominantni u ovogodišnjoj evropskoj teatarskoj praksi. Nameće se pitanje da li je pozorište neoliberalnog kapitalizma, koje je, na neki način, dirljivo anahrono jer i dalje počiva na buržoaskom ustrojstvu balansiranja između uspeha na blagajni i zadovoljavanja sopstvene iluzije političke subverzije koja je dostupna malobrojnim građanima (po evropskim statistikama, uglavnom sredovečnim ženama izumiruće srednje klase) zaista mesto kritičke svesti i moguće mesto revolucije? Ovogodišnji Bitef će pokušati da postavi i ovo pitanje.

Pokušaće, takođe, da ponudi uvid u dugo trajanje i nedovršenost političkih i društvenih procesa započetih Prvim svetskim ratom, koji je formirao sliku Evrope i koji je za posledicu, između ostalog, imao i Drugi svetski rat, ali i Hladni rat i naposletku ratove na prostoru bivše Jugoslavije.

Ova selekcija problematizuje Prvi svetski rat iz perspektive današnjeg vremena, polazeći od projekata koji se doslovno bave ovim istorijskim događajem, poput predstava Front Luka Persevala, koji o Velikom ratu progovara iz zapadne perspektive, preko dve predstave po savremenim tekstovima srpskih autorki internacionalne reputacije, Biljane Srbljanović i Milene Marković (Mali mi je ovaj grob Zmajeubice), koje istorijske događaje tretiraju iz perspektive ovdašnjeg prostora i ovdašnjih političkih patologija, zaključno sa dokumentrnim teatarskim projektom Bojno polje uspomena 1914/2014 iz Berlina u režiji nemačkog reditelja Hans-Vernera Krezingera, koji pokušava da tematizuje zapadni i istočni, kolektivni i lični, naučni i umetnički pogled na istorijske događaje u vezi sa Prvim svetskim ratom.

Tu je, zatim, nekoliko predstava koje se bave drugim važnim istorijskim datumima proisteklim iz dešavanja pokrenutih Prvim svetskim ratom, poput predstave po proslavljenom tekstu poljskog autora Tadeuša Slobodjaneka Naš razred, koja ističe bolno pitanje litvanskog antisemitizma u novijoj istoriji. Predstava (A)polonija poljskog reditelja i internacionalne zvezde Kžištofa Varlikovskog, predstavlja hod kroz XX vek i traumatična mesta novije poljske ali i evropske istorije. Predstava Aleksandra Zec Olivera Frljića tematizuje jugoslovenski rat sa početka devedesetih i nevinu dečju žrtvu koja je metafora žrtvovanja vlastite budućnosti. Drugi hrvatski umetnik, Borut Šeparović, tematizuje savremenu komodifikaciju društvenog bunta koji je iznedrio rokenrol album Paket aranžman sa početka osamdesetih, postavljajući retoričko pitanje: A gde je revolucija stoko?

Mlada švajcarska autorka Korina Majer bavi se pitanjem lične istorije koja je uvek produkt kolektivnog pamćenja, kroz predstavu Prošlost je sada, a slovenački reditelj Jernej Lorenci, u predstavi Poludela lokomotiva, postavlja autorefleksivno i retoričko pitanje o dometima i revolucionarnom potencijalu savremenog teatra u odnosu na savremeno društvo.

Predstava Grobnica za Borisa Davidoviča Ivice Buljana, koristi kao predložak knjigu Danila Kiša, koja i dalje predstavlja jedno od najkontroverznijih literarnih dela u jugoslovenskoj istoriji od svog pojavljivanja 1976. godine, kada je proizvelo neobičnu turbulenciju u književnim krugovima i bilo proglašeno „najvećom posleratnom aferom na ovim prostorima“. Od tada je inspirisalo mnoštvo renomiranih umetnika i proizvelo mnoštvo političkih debata na Balkanu, dok pseudodokumentaristički stil i epska struktura ovog romana predstavljaju impresivnu bazu za razumevanje i tumačenje mehanizama istorije i različitih represivnih sistema.

Communitas na ispitu, koji su zajedno kreirali Ana Vujanović i Saša Asentić, predstavlja umetnički projekat sačinjen od teorijsko-umetničkog istraživanja i performansa. Istraživanje je fokusirano na različite istorijske i trenutne forme socijalne, kulturne i umetničke prakse, koje „spektakuliziraju“ kolektivno i masovno telo, kao i na savremeni ples kao umetničku disciplinu koja emancipuje vidljivost oslobođenog individualnog tela. Projekat je prilagođen kontekstu u kom se izvodi i autori posmatraju slike tela u sklopu društvenih sistema koji su obeležili 20. vek, kao i kroz lična životna iskustva: istočno-evropski socijalizam i zapadni neoliberalni kapitlizam. Laureat nekoliko srpskih pozorišnih festivala, predstava Neoplanta u režiji Andraša Urbana, inspirisana prozom Lasla Vegela, govori o burnoj novijoj istoriji Novog Sada obeleženoj traumatičnim događajima koji su definisali odnose i identitet njegovih stanovnika. 

Pred nama je Bitef koji traži aktivno političko i društveno učestvovanje umetnika i publike, koji ne nudi laku zabavu baš kao ni lak zaborav, koji problematizuje politike pamćenja u kontekstu kreiranja nacionalnih i drugih identiteta, predstavljajući nam teatar koji poziva i obavezuje na buran i do kraja neizvestan dijalog između umetnosti i ljudske zajednice.

Beograd, avgust 2014.

Anja Suša i Jovan Ćirilov, selektori

________________________________  ==  _______________________________ 

 

Notirano na konferenciji za medije 48. Bitefa (2.9.2014. - Skupština Grada):

 

Ivan Tasovac, ministar kulture i informisanja Republike Srbije:  ,,Ako je prošlost sada, onda je budućnost počela ’67. godine. Drago mi je što vidim da se tradicija stasavanja mladih reditelja na Bitefu nastavlja. Na ovogodišnji Bitef su pozvani reditelji koji su sazrevali na ovom festivalu  a čitav niz mladih reditelja i dramaturga učestvuje u realizaciji Bitefa kroz angažovanje na festivalskom BLOGU’’.

Anja Suša, selektorka festivala: ,,Bitef je ove godine blizak sopstvenoj prošlosti i duhu svog slogana, 'Nove pozorišne tendencije',  vremenu svojih početaka i eksplicitno angažovanog teatra. Reditelji  iz regiona, koji su prisutni na festivalu, bave se postjugoslovenskim prostorom i geografski i tematski. Među njima su trojica najpoznatijih hrvatskih reditelja: Ivica Buljan. Oliver Frljić i Borut Šeparović, sa predstavama koje su regionalne koprodukcije. Polazna tačka ovogodišnje selekcije je godišnjica I svetskog rata. To nije bilo moguće izbeći, jer je to jedna od glavnih tema evropskog teatra ove godine.
Ovogodišnje izdanje festivala rekontekstualizuje slogan 'Nove pozorišne tendencije', koji je nastao u određenom kontekstu i ima veliki emotivni potencijal , a od ovog festivala i ubuduće će se odnositi samo na jedan deo selekcije. Konkretno ove godine pod ovim sloganom se održavaju predstave-performansi, kao Bitefov doprinos radu na teatarskom pojmovniku regiona.’’ 

Filip Le Moan, ataše za kulturu, zamenik direktora Francuskog instituta: ,,Iako ove godine u okviru glavnog programa nema francuskih predstava, toplo preporučujem predstavu Apolonija, Kžištofa Varlikovskog,  čijem izvođenju sam prisustvovao na Avinjonskom festivalu i koja predstavlja jednu od meni najdražih pozorišnih uspomena. Podrška Francuskog instituta ove godine se ostvaruje u okviru Bitef Polifonije, koja slavi 15. godišnjicu, i na kojoj su dva programa podržana od strane Francuskog instituta:  predstava Enkidu/Gilgameš francusko-srpske trupe Arti-Zanat i projekat Cirkobalkana – saradnja tri trupe: iz Srbije, Hrvatske i Francuske – i u okviru ovogodišnje Bitef Polifonije učestvovaće u predstavama, radionicama i debati ,,Kakav je to (novi) cirkus?’’, priređenoj u okviru projekta Teatroskop.’’

52c87b68-a249-41d6-b7ee-b26ae017c632.jpg

 .. i još:

-         Bitef na filmu – selektorka, dugogodišnja saradnica Bitefa, Vera Konjović – „Vrt Finci-Kontinijevih“, „Netrpeljivost“, „Sumrak bogova“, „Okupacija u 26 slika“ + film iznenađenja!

-         Bitef Polifonija  Anja Suša predstavila kao trenutno najvažniji program za decu i mlade u zemlji.

 

 

 



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jasnaz jasnaz 23:05 08.09.2014

na današnji dan: I Bitef:

08.09.1967.



myredneckself myredneckself 10:42 09.09.2014

Re: na današnji dan: I Bitef:

48. Bitef? Kad je prošlo to vreme?
Sećanja - kad smo bili mlađahni, dolazili smo na neke predstave, (ubacivali se među drugare, glumce, u rezervisani bus) i vraćali se u NS pred jutro.
Teatar na Taganke nismo propuštali, kadgod su dolazili.

jasnaz jasnaz 16:08 09.09.2014

: proletelo : :

ovo je jedna od mojih fascinacija (San letnje noći, konkretno - nema na yt):

stefan.hauzer stefan.hauzer 19:28 09.09.2014

Re: na današnji dan: I Bitef:

i vraćali se u NS pred jutro.

a prvi voz za nazad u 3;45h (:

jasnaz jasnaz 08:59 10.09.2014

: 42. Bitef :

predstava bez glumaca:

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 11:37 10.09.2014

Re: : 42. Bitef :

predstava bez glumaca:

i sa glumcima. robert wilson, woyzeck. jedna od najboljih predstava koje sam u životu gledala.

jasnaz jasnaz 13:22 10.09.2014

: dragi dragi :

trener92 trener92 19:17 09.09.2014

L’Albatros



Kad bi Ajkule bile ljudi/i]


"Kad bi ajkule bile ljudi", upitala je mala gazdaričina kćer gospodina Kejnera, "da li bi bile bolje prema malim ribama?" "Naravno", reče on. "Kad bi ajkule bile ljudi, imale bi velike kutije u moru u kojima bi živele male ribe. U ovim habitatima bi držale sve vrste hrane - i biljke i životinje. Starale bi se da kutije uvek imaju svežu vodu, i uopšte bi pazile na sve sanitarne mere. Ako bi, na primer, neka ribica povredila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako ajkule ne bi bile lišene nje zbog prerane smrti.

Da male ribe ne bi bile utučene, bili bi održavani veliki podvodni festivali, jer srećne ribe imaju bolji ukus od nego tužne. U školama bi ribice učile kako da uplivaju u čeljusti ajkule. Učile bi geografiju, na primer, tako da kada velike ajkule odlutaju negde, umeju da ih pronađu.

Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Učile bi da je Najveća i Najlepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora verovati u ajkule, posebno kada joj obećavaju svetlu budućnost. Malim ribama bi se govorilo da se do ovakve budućnosti može stići samo ako nauče da budu poslušne. I nadasve, morale bi da se čuvaju svih osnovnih, materijalističkih, egoističkih i marksističkih frakcija, i da odmah prijave ajkulama ako neke od njih počnu da manifestuju takve tendencije. Kad bi ajkule bile ljudi, naravno, vodile bi ratove međusobno radi osvajanja stranih kutija sa ribicama i stranih ribica. Pustile bi svoje ribice da ratuju za njih. Učile bi strane ribice da postoje ogromne razlike između njih i ribica drugih ajkula. Male ribe, tvrdile bi, su glupe, ali ćute na različitim jezicima i stoga se ne mogu razumeti međusobno. Svaka ribica koja ubije nekoliko neprijateljskih ribica u borbi - malih stranih riba, glupih na različitim jezicima - dobile bi malu medalju od morske trave koju bi zakačile na grudi i bile nagrađene titulom "heroj".

Kad bi ajkule bile ljudi, naravno, imale bi umetnost. Bilo bi izložbi predivnih slika čeljusti ajkula u slavnim bojama. Pozorišta na morskom dnu bi prikazivala ribice heroje kako ponosno uplivavaju u čeljusti akjule uz melodičnu muziku koja draži njihove uši i velike misli koje uspavljuju njihova čula.

Čak bi postojala i religija kad bi ajkule bile ljudi. Propovedali bi da ribice počinju da žive tek kada dospeju u stomake ajkula. Štaviše, ako ajkule ikada postanu ljudi, ne bi sve ribice bile ravnopravne kao što su sad. Nekim bi bili dati položaji, bile bi postavljene iznad drugih. Onim značajnijim bi bilo dopušteno da proždiru manje. Ovo bi sigrno bilo na zadovoljstvo ajkula, koje bi za sebe onda imale veće primerke. Značajnije ribice bi bile odgovorne za čuvanje reda među ostalim: postale bi profesori, oficiri, graditelji kutija za ribice, itd. Ukratko, more bi postalo civilizovano tek kada bi ajkule bile ljudi."*



[i]Now, when I talked to God I knew he'd understand
He said, "Stick by me and I'll be your guiding hand
But don't ask me what I think of you
I might not give the answer that you want me to"



_Breht_*





Odmah ćete razumeti moje reči ako pomislite na ljude koji su nekada stanovali u potkrovlju a danas se voze u kočijama i bludniče sa bivšim markizama, kako se zakonodavci narodni razmeću porocima i rasipništvom nekadašnjih dvorana, kako pomalo već usvajaju pravila otmenog ponašanja, sipaju dosetke, oštre i ističu svoj umetnički ukus. Kada gledamo kako se ti mrakizi i grofovi revolucije žene bogatim ženama, priređuju raskošne gozbe, drže poslugu, nose skupocena odela, s pravom, s pravom se možemo upitati – jesu li oni opljačkali narod?

iz prošlosti



...ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči...



Charles Baudelaire


trener92 trener92 19:57 09.09.2014

: L’Albatros:moanin`



...Ponekad bi mi trebala samo jedna reč, jednostavna mala reč bez značaja, da bih bio veliki, da bih govorio tonom proroka, reč svedok, tačna reč, suptilna reč, jedna reč dobro natopljena u moje moždine, izašla iz mene, koja bi se držala na suprotnom kraju mog bića,
i koja, za ceo svet ne bi bila ništa... *





...Znate li vi šta je to zaustavljena osećajnost, ta vrsta užasne vitalnosti i to podeljene na dva, ta tačka neophodne kohezije u kojoj se biće više ne uzdiže, to preteće mesto, to zaprepašcujuće mesto? ...*



*Artaud

jasnaz jasnaz 08:39 10.09.2014

: : još malo

bocvena bocvena 15:34 10.09.2014

moja koleginica

redovno vodi klince iz škole (mala grupa, ali odabrana:) na bitef polifoniju. tako se gaji buduća publika, a mi matorci se preispitujemo:)
jasnaz jasnaz 19:26 10.09.2014

(: za preispitivanje :

vera.nolan2 vera.nolan2 20:32 11.09.2014

Pošlost je sada ili prisutna,

,svejedno...Kad se pomene i dođe Bitef,prva misao mi je Mira Trailović,ona gromada žena,žena tvrđava!!!,te Jovan Ćirilov,ti hrabri "osvajači slobode"...
Kad je već tema PROŠLOST,evo mali prilog iz pratećeg programa,jednog od filmova prošlosti koji su me obeležili...kao što me Bitef obogatio;
uz magičnu muziku Sholom Katza







jasnaz jasnaz 11:38 12.09.2014

: Ona

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana