Ovo nije post o politici. ;) Nego o izveštavanju, odnosno o jeziku.
Videli ste vest o "ratu saopštenjima" koji su poveli kabineti predsednika i premijera, a povodom predložene rezolucije SRS.
Što se mene tiče, jasno je: u predsednikovom kabinetu rečeno je da u Ustavu piše da je Kosovo (a i Metohija) sastavni deo Srbije, i da otud nema nikakve potrebe da se na tu temu pišu - a na adresu EU upućuju - nekakve rezolucije.
Informacija koja ne zahteva više od 2-3 reda, međutim, na sajtu B92 prezentovana je na sledeći način:
Povodom predloga rezolucije SRS-a o odnosima Srbije sa EU, iz kabineta predsednika Srbije podsećaju da u Ustavu jasno piše da je Kosovo sastavni deo Srbije, i da nema potrebe da se takav stav potvrđuje rezolucijama. "Cilj predlagača skupštinske rezolucije je blokiranje evropske perspektive Srbije", stoji u saopštenju Tadićevog kabineta.
Svako onaj ko pročita Ustav Srbije, uveriće se da su bilo kakve naknadne potvrde državnog integriteta suvišne i nepotrebne, i da je jedini cilj predlagača skupštinske rezolucije blokiranje evropske perspektive Srbije, rečeno je danas Fonetu u kabinetu predsednika Srbije.
Kako podsećaju isti izvori, u Ustavu Srbije, najvišem pravnom aktu, koji je obavezujući za sve, jasno piše da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije.
"Zato nije jasno čemu služe bilo kakve rezolucije kojima se ponovo potvrđuje integritet i suverenitet naše zemlje ", napominju u kabinetu Borisa Tadića i poručuju da je "Ustav stariji od svih rezolucija".
Na četiri mesta je reč o Ustavu u kojem jasno piše da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije, odnosno Ustavu koji upućuje na državni integritet Srbije. Tri mesta govore o suvišnosti i nesvrsishodnosti rezolucije. Četiri puta se u ovoj vesti podseća na to da je rezolucija (nepotrebna) naknadna potvrda onoga što u Ustavu već stoji. A ponovljeno je i uverenje da je cilj rezolucije blokiranje evropske perspektive Srbije. I sad sam i ja sve to još jednom ponovila, pa ako sad niste shvatili, zaista nikad nećete.
Ovakav način izražavanja, ovakvo ničim branjivo doslovno ponavljanje i "malo drugačijim rečima" opisivanje jednog te istog mene istinski iritira. U čemu je saznajna razlika između prvog i drugog pasusa ove vesti? Ni u čemu. Čemu služi treći pasus? Tome da podseti (?!) na ono što piše u prvom pasusu - razumela bih da su pasusi Andrićevi, ili da čitam Albaharijev roman koji se po pravilu sastoji od jednog jedinog pasusa. Ovde, međutim, ne razumem. Četvrti pasus još jednom varira i ponavlja već rečeno, i završava smešnom poentom - "Ustav je stariji od svih rezolucija" (zaista???) - no, to bar ne ide na račun novinske agencije i medijske kuće, nego na račun kabineta Borisa Tadića.
Ako je možda medij (ovde B92) i obavezan da manje-više doslovno prenosi ono što mu servira, tj. prodaje novinska agencija (ovde FoNet), zašto neko nekoga u tom lancu obavezanosti ne obavesti o tome da nećemo biti bolje informisani ako vesti čitamo kao da su dosadne pesmice koje treba dovoljno puta ponoviti da bismo ih naučili napamet. Niti smo toliko glupi da nam treba četiri puta reći jedno te isto da bismo to i shvatili - bar ne u ovom slučaju, priznaćete. Niti nam je jadničak jezik toliko bezizražajan, bled, ružan, zakržljao da mu treba još samo konačno zavrnuti šiju i dokrajčiti ga već jednom za sva vremena.
Nemar prema jeziku, očigledan u stilskoj nakaradnosti ove, a i mnogih, mnogih drugih vesti kod nas, upućuje na dve stvari. Prvo, niti je važno kako je opremljena informacija, niti je važno kako će biti čitana. Drugo, besomučno ponavljanje krajnje jednostavnih, shvatljivih sadržaja - na šta vas to podseća? Mene na socijalizam. Na "platforme socijalističkog samoupravljanja", recimo. I u krajnjoj instanci, dakle, na ispiranje mozga. Čitajte, ponavljajte - ne da biste bolje shvatili, nego da biste se dovoljno smorili da pokleknete i poverujete da ništa, pa ni jezik, ne ume da bude bolje od onog što vam se nudi.