Pobunjenim studentima svaka čast. Proteklih dana, a i danas, svima u Srbiji javno drže lekciju iz predmeta "GRADJANSKA HRABROST I NEPRISTAJANJE". Njihova glavni protestni slogan "POŠTEDITE NAS VAŠE ŠTEDNJE" na jednostavan i provokativan način izražava dah i duh jedne mladosti, ostavljene našim kolektivnim kukavičlukom na milost i nemilost neobuzdanoj pohlepi i neshvatljivoj neodgovornosti svih dosadašnjih režima u Srbiji.
Činjenice su neumoljive i porazne! U Srbiji nadniči oko 390.000 radnika, koje poslodavci nisu prijavili - tako kaže zvanična statistika. U Uniji poslodavaca procenjuju da ih ima dva puta više, a sindikati tvrde da na crno radi i do milion ljudi.
Inspektori za rad prošle godine kontrolisali su 27.969 poslodavaca, a skoro 6.000 ljudi je zatečeno na radu bez ikakve dokumentacije.
Među onima koje su inspektori zatekli da rade bez potpisanog ugovora, oko 20 odsto je bilo angažovano u trgovini, 15 odsto u ugostiteljstvu, 16 odsto u građevinarstvu i osam odsto u proizvodnji prehrambenih proizvoda. Međutim, sve i kada inspektori zateknu radnike bez prijave, često ne mogu mnogo toga da urade, jer ne postoji jasna obaveza za poslodavce da kod sebe imaju ugovore o radu, već mogu naknadno da ih dostave.
Ovoj crnoj cifri treba dodati oko 700 hiljada nezaposlenih. Ali, ni to nije sve u tragediji zvanoj Srbija.
Za minimalnu zaradu od 21.000 dinara u Srbiji radi oko 400.000 ljudi, od kojih polovina ne prima ni taj iznos, izjavio je sekretar Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) Zoran Mihajlović.
Ministar za rad Aleksandar Vulin prethodno je izjavio da niko u Srbiji ne može i ne treba da radi za platu ispod 21.000. Odlukom Vlade, poslodavci će od sledeće godine, umesto dosadašnjih 115 dinara, radnicima minimalno morati da uplaćuju 121 dinar po satu, tako da će "minimalac" u 2015. biti 28.000.
"Na žalost, mislim da većina poslodavaca neće poštovati tu odluku, jer su se i ranije izjašnjavali da nisu u mogućnosti da isplaćuju ni minimalne zarade", izjavio je Zoran Mihajlović.
Radnici kojima poslodavci ne isplaćuju ni minimalne zarade mogu da ih prijave inspekciji rada koja ima mogućnost da poslodavca novčano kazni ili podnese krivičnu prijavu. Međutim, niti ima dovoljno inspektora, niti oni valjano obavljaju svoj posao, a ljudi koji rade u takvim firmama ne smeju to da prijave zbog straha od gubitka posla.
Zašto, dakle, ćutimo i trpimo? Na ovo pitanje pokušala je da odgovori i Maja Volk u najnovijem izdanju emisije "Mućni glavom" (subota, 4. oktobar 2014, LINK: http://www.radiobeograd.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=3256&Itemid=182)
Njena metafora o tome kako se krote slonovi od malih nogu možda je jedan od najistinitijih odgovora na pitanje iz naslova bloga!