Od svih tradicionalnih medija koji su nekada bili slobodni, pa čak i opozicioni, preživelo je svega par uporišta nesputane pisane reči. Tu se, na razmeđu između tradicionalnog i novog medija, nekako zatekao i ovaj naš Blog B92. Iznenađeni? Iako kuća B92 odavno više ne može da se pohvali da je bastion medijskih sloboda, ostala je ova okućnica u kojoj autori mogu da objave šta god požele, bez prethodnog odobrenja uredništva ili "menadžmenta".
Listovi poput Danasa, nedeljnika Vreme i Vranjskih još uvek nekako odolevaju naletima "cenzure tržišta" i "dobronamernih sugestija" iz Nemanjine 11. A koliko dugo će izdržati ne zavisi toliko od nas čitalaca koliko od moćnih oglašivača čiji krupni poslovni interesi idu ruku pod ruku sa političkom agendom najmoćnijeg među nama.
Sloboda one javne reči koja nije u saglasju sa politikom stranke na vlasti, pre svega se preselila na nezavisne internet portale i self-hosted blogove. Na njih je nemoguće uticati "soft power" metodama jer ne primaju političke naloge i nemaju velike troškove održavanja skupe emisione opreme ili štampanja tona i tona papirnih izdanja. Zbog toga se pribeglo čvršćim metodama u nameri da se i njima stavi čizma za vrat -- kao što su hakerski napadi u slučaju Peščanika i CINS-a, pretnje iscrpljujućim tužbama kojima su bili izloženi Autonomija.info i autori Psihopatologoije, ili besomučna maltretiranja različitih inspekcija kojima su iznurivane Južne vesti.
Koliko je slobodoumni komentar postao opasan pokazao je pre par meseci i Blic, kada je zbog blog-posta o ostavci Aleksandra Vučića naprasno pobrisao sve tekstove sa blogova na svom domenu i ukinuo celu svoju blog sekciju. Sve to bez ikakvog obrazloženja, pa čak ni obaveštenja. Da li ista sudbina čeka i nas, autore na Blogu B92?
Da, sloboda govora se smanjuje i na internetu: to pokazuje poslednji izveštaj Evropske komisije, o tome svedoče otkrića o korišćenju stranačkih programa za spinovanje vesti u sekcijama za komentare čitalaca, sumnjivi zahtevi za uklanjanje politički osetljivog sadržaja sa video platformi tokom kampanje "Feketić", orkestrirani hakerski napadi, kao i armije trolova i "botova" koji sateruju ljude u ćošak na Twitteru i sužavaju prostor za otvorenu diskusiju.
S druge strane, zabrana kritičke misli na TV ekranima se već toliko odomaćila u srpskim domovima da je uklanjanje "Utiska nedelje" i Olje Bećković iz etra primljeno gotovo kao očekivano. Još uvek ne znamo koliko dugo će prkositi ekipa "Insajdera" i tim Njuzovaca koji sa Kesićem produciraju "24 minuta."
Nikome više nije neobično ni kada se premijer čitavom svojom političkom silom obruši na novinarku zato što postavlja pitanja iz svoje glave, a ne iz pera vladinog kabineta:
Zato je potrebno boriti se za opstanak svakog nezavisnog medija ili bilo kog njegovog dela, za opstanak svake kritičke emisije, svakog poštenog urednika, odgovornog novinara i svojeglavog kolumnistu/blogera, za svaki nepotkupljivi menadžment koji obija pragove banaka kako bi refinansirao dugove prema nezajažljivim potražiocima pod patronatom sivih političkih struktura.
Nakon potpunog slamanja političke opozicije, jedini koji današnjoj apsolutnoj vlasti još uvek mogu da postave nezgodna pitanja su ovi retki medijski radnici, dok i njih potpuno ne slome. A jedini koji još uvek mogu da se bore za njihovo pravo da istražuju, ispituju i propituju smo -- mi, građani i građanke Srbije. Sada kada u javnosti gotovo niko više ne govori u naše ime, ostaje nam jedino da mi progovorimo za sebe, dok još uvek imamo i ovo malo prostora za to.
Ove nedelje niste gledaoci -- već protagonisti "Utiska". Dođite na protest!
PROGLAS NUNS-a O MEDIJSKIM SLOBODAMA U SRBIJI*
Sloboda govora u Srbiji je ozbiljno ugrožena. Novinari to osećaju i sa tim se svakodnevno suočavaju.
U srpskim medijima zamiru pluralizam mišljenja i ideja, kritika vlasti i borba za javni interes. To pogađa novinare kojima je stalo do digniteta profesije, nanosi ogromnu štetu građanima i smanjuje sposobnost društva da rešava ogromne probleme sa kojima se suočava.
Ukidanjem televizijskih emisija poput "Utiska nedelje", "Sarapinog problema" i "U centru" direktno se smanjuje prostor za razmenu mišljenja i ideja, a sumnje da vlasti u Srbiji guše slobodu govora postaju opravdane.
Reč je o suptilnim metodama gušenja slobodne kritičke reči. Srbija danas nije zemlja istinskih medijskih sloboda. Jer, naši medijski zakoni su dobri i u skladu sa evropskim standardima, ali u stvarnosti ne donose ono zbog čega su napisani - širok prostor za razmenu informacija i ideja. To ustavno i zakonsko pravo sputavaju upravo oni čiji je posao da štite i brane ustavni i pravni poredak Srbije - izvršne vlasti.
Umesto da se suoče sa činjenocim da se prostor medijskih sloboda u Srbiji sužava, izvršne vlasti "peru ruke" od svega i ponavljaju da one nisu ni za šta krive. To je cinizam i ruganje u lice čitavoj novinarskoj profesiji i samo pojačava sumnju da vlasti i njima bliski centri moći i stoje iza pokušaja gušenja medijskih sloboda.
Krajnje je vreme da počnemo ozbiljno da se brinemo zbog sledećih očiglednih činjenica:
- Sa programa televizijskih kanala ubrzano nestaju političke emisije u kojima je postojala razmena mišljenja i stavova i u kojima su predstavnici vlasti morali da odgovore na neprijatna pitanja koja im javnost postavlja
- Istraživačko novinarstvo je gotovo zamrlo
- Umesto istraživačkog novinarstva, imamo tabloidne kampanje u kojima se mediji kreću u unapred zadatim okvirima, koristeći „informacije" koje su im dostavili takozvani poverljivi izvori, čiji cilj je da realizuju svoje a ne javni interes. Oni koji koji nekim gestom pokažu da "nisu na liniji" sve češće se suočavaju sa divljačkim "raskrinkavanjem" i razvlačenjem privatnosti u tabloidima, lišeni svake mogućnosti da se odbrane.
- Na konferencijama za novinare srpskih zvaničnika gotovo da nema novinarskih pitanja koja nisu unapred dogovorena sa kabinetima
- Autocenzura među novinarima i strah za sopstvenu egzistenciju rastu iz dana u dan
Potpisnici Proglasa smatraju da su istinska sloboda medija i javne reči, pravna država i vladavina prava nužan uslov opstanka društva, zbog čega su odlučni da tu slobodu ne prepuste na milost i nemilost partijskim interesima i ličnim interesima pojedinaca koji se dokopaju moći i uticaja.
Zahtevamo od izvršnih i zakonodavne vlasti u Srbiji da stvore uslove za pun razvoj tih sloboda.
Svim kolegama koji su izloženi cenzuri i autocenzuri i žive u strahu za egzistenciju poručujemo da ćemo i u njihovo ime čuvati pravo na istinu, kritičku reč i zaštitu javnog interesa.
Potpisnici Proglasa odlučni su da daju sve od sebe kako bi sprečili izvršnu vlast da nas vrati u mračni period devedesetih, kada smo hapšeni, optuživani, osuđivani, otpuštani, proganjani, a mnogi među nama platili su i najskupljucenu. Ako ni zbog čega drugog, makar zbog njih dužni smo da slobodu koja je teškom mukom decenijama osvajana, čuvamo i branimo.
Pozivamo sve građane istinski zabrinute za budućnost srpskog društva da se pridruže Proglasu. Pozivamno političke partije, nevladine i druge organizacije da učine više kako bi se obezbedila ne samo formalna, već i suštinska sloboda medija u Srbiji.
Potpisnici ovog apela, pre svega, poručuju da se ne plaše.
U Beogradu, 6. oktobra 2014. godine
POTPIŠITE PROGLAS, koji će NUNS proslediti Skupštini Srbije sa zahtevom da se organizuje javno slušanje o sve uočljivijem trendu sužavanja javnih sloboda u Srbiji: http://www.peticije24.com/proglas_o_medijskim_slobodama_u_srbiji
*Proglas je pročitan na protestu ispred zgrade Studia B, zbog ukidanja polemičke emisije "Problem," autora Predraga Sarape.