Posle dvogodisnje vladavine, sasvim je jasno da premijer Vucic ne ume nista drugo sem da proizvodi politikantski cirkus u kojem je on glavna Zvezda predstave:spasitelj ili zrtva.
Tako je pre nekoliko meseci pocela cirkus predstava u kojoj mocni spoljni factor ucestvuje u prljavoj kampanji protiv hrabrog premijera Vucica pod plastom problema sa cenzurom.
U kreiranje ovakvog cirkusa, sem Vucicevih bot ministara,medija, ukljucila se i urednica "Politike" Ljiljana Smajlovic,a donekle i professor Jovo Bakic gostujuci u emisiji "Utisak Nedelje".(08/06/2014).
I urednica Politike i professor Bakic manje vise su prihvatili Vucicev spin majstorluk da je tadasnja kritika OEBS na stanje slobode medija u Srbiji ustvari skriveni pritisak zapada na Vucica zbog njegove neutralne politike naspram Ukrajine.
Koliko je ustvari Vuciceva politika neutralna, opisao je mesec dana kasnije kamarad Miroslav Lazanski u svojoj kolumni u listu "Politika"(26/07/2014).
. Lazanski je zamerio srpskom premijeru jer je nesmotreno upao u klopku americkog ambasadora u Beogradu.
Vucic je naime odgovarajuci Kirbiju javno izjavio da Srbija podrrzava teritorijalni integritet Ukrajine. U istom tekstu saznajemo da srpski premijer u izjavama za zapadnu stampu vec duze vreme podrzava teritorijalni integritet Ukrajine, samo sto to domaca stampa ne prenosi.
Iako je bilo jasno da zapad u tom trenutku i toj situaciji od Srbije ne ocekuje nista vise nego sto je Vucic javno izrekao, jos se agresivnije nastavilo sa spinom o toboze ogromnom pritisku kog junacki podnosi srpski premijer.
Nedeljama je premijer , uz asistiranje svojih spin klovnova koji u slobodno vreme glume ministre, besomucno ponavljao kako on nece da uvodi sankcije Rusiji. A onda se ministar inostranih dela, Ivica Dacic, okurazio te se sam dohvatio identicne populisticke basne .
Nedugo posle izjave ministra Dacica da bez obzira na pritiske, Srbija nece da uvodi sankcije Rusiji, reagovao je premijer tvrdeci da nije bilo nikakvog pritiska.
Vucic je tako dao do znanja ministru Dacicu ciji je to cirkus, ko ga je stvorio,a jos vaznije ,ko je u toj kafanskoj politici sef sale.
A onda je Vucic malo promenio boje cirkus predstave . Pritiska je ipak bilo. Gledaoci RTS su to saznali kroz jednu od onih finih, neproverljivih anegdota premijera Vucica gde neimenovani cinovnik neimenovane zemlje nije smeo da naglas izusti da EU trazi da Srbija uvede sankcije Rusiji.
Ruski mediji, u koje spadaju "Novosti", "Politika",a odnedavno i sajt b92, forsiraju pricu kako je zapad toboze mnogo ljut, uznemiren zbog posete Putina.
Realnost je da je Srbija ,sto se tice interesa zapada, ali i Moskve, na poprilicnoj periferiji. Vojna Parada u Beogradu je Putinu bila samo odlican reklamni spot za domacu upotrebu. Spot koji vredi onoliko koliko vredi spremnost Putina da poseti Srbiju na dan oslobodjenja Beogradda ,a ne onako usput na putu do Milana.
Slicno je sa Vucicem kome je ovo samo jos jedna od njegovih malih predstava gde moze da glumi Aleksandra velikog koji kisne skupa sa svojom vojskom.
Zapad je svhatio da srpska politicka kasta ustvari ne zeli reforme. Sa druge strane, Vucic je razumeo da je dovoljno brbljati o reformama,a zapad ce mu gledati kroz prste koje se grce u otporu reformama dok god smece ne izvozi van granica zemlje kojoj je premijer.
Vucic se uzdda u apaticnost razocaranih gradjana koji nece reagovati na njegove sve otvorenije izlive autokratije. Svestan je da ce zapad reagovati jedino na nestabilnost , odnosno na ozbiljniju reakciju gradjana.
Zato Vucic konstantno pokusava da dodatno razbije bilo kakvu politicku alternativu. Povremenim udarima gusi SPS, svog najaceg koalicionog partnera dok u isto vreme ostavlja nadu partijama koje strpljivo cekaju na klupi za rezervu. Da pripomognu Vucicu, naravno. Demokrate sa druge strane, su glavni krivci , kako zbog nerazumevanja velicine Vucica, tako zbog kise na dan parade. Sasa Radulovic, sto se tice TV stanica sa nacionalnom frekvencijom , ukljucujuci tu nazalost i b92 , bukvalno ne postoji.
Vucic je svestan gde su granice njegovih malih predstava za domacu upotrebu. Svestan je takodje publike koja uvek lakse prihvata narativ o spasitelju i zrtvi, nego o odgovornosti politicke kaste, ali i samog drustva.