Gastronauti

LŠ: Real i Dortmund po 3:0

Spiridon RSS / 22.10.2014. u 20:32
 
Svaki dan poslije podne, kad su se vraćala iz škole, odlazila su djeca i igrala se u 
divovu vrtu. 
Bio je to velik, lijep vrt, s mekom, zelenom travom. Pogdjegdje u travi raslo je krasno 
cvijeće poput zvijezda, a bilo je tu dvanaest bresaka koje su se s proljeća rascvjetavale 
nježnim cvjetovima rumene i biserne boje, a ujesen rodile bogatim plodom. Ptice su sjedile 
na drveću i tako slatko pjevale da su djeca zastajala u igri i slušala ih. – Što smo mi sretni 
ovdje! – dovikivala su jedno drugome. 
Jednoga se dana vratio div. Bio je u pohodu kod prijatelja svojega ljudoždera i 
proživio s njim sedam godina. Kad je proteklo sedam godina, bio je izgovorio sve što mu je 
imao reći, jer nije im bio silan razgovor, pa je odlučio da se vrati u svoj dvor. Kad je stigao, 
spazi djecu kako se igraju u vrtu. 
– Što vi tu radite? – zavikne im jako otresitim glasom i djeca pobjegnu. 
– Moj vrt moj je vrt – reče div – svatko to razabire, a ja ne dopuštam nikome da se igra 
u mojem vrtu osim mene samoga. 
 Tako je digao uokolo visok zid i metnuo ploču s opomenom: 
PREKRŠITELJI BIT ĆE KAŽNJENI. 
Bio je on jako sebičan div. 
Sirota se djeca nisu sada imala gdje igrati. Pokušali su se igrati na cesti, ali cesta je bila 
vrlo prašna i puna tvrda kamenja, a to im se nije mililo. Kad im se svrši škola, obilazili su 
oko visokoga zida i razgovarali o krasnom vrtu za zidom. – Što smo bili sretni tamo – 
govorili su jedan drugome. 
Onda svanulo proljeće i sav se kraj prekrio sitnim cvijećem i sitnim pticama. Jedino u 
vrtu sebičnoga diva bila je svejednako zima. Ptice nisu marile da pjevaju u vrtu kad u njem 
nema djece, a drveće zaboravilo cvasti. Jednom provirio iz trave krasan cvijet, ali kad je 
opazio ploču s opomenom, rastužio se zbog djece i opet šmugnuo natrag u zemlju te 
zaspao. Jedini kojima je prijalo bili su snijeg i mraz. – Proljeće je zaboravilo na ovaj vrt – 
klicali su – mi ćemo dakle živjeti ovdje cijele godine. 
Snijeg prekrio travu velikim svojim bijelim pokrovom, a mraz posrebrio sve drveće. 
Onda pozvaše vjetar sjevernjak da se nastani s njima i on je došao. Umotao se u krzno, 
rikao cio dan po vrtu i otpirivao dimnjake. – To je divno mjesto – reče on – moramo 
pozvati tuču da nas pohodi. 
Tako je došla tuča. Svaki je dan tri sata treskala u krov na dvoru dok nije porazbijala 
škriljeve pločice, a zatim je oblijetala oko vrta koliko god je brzo mogla. Bila je u sivoj 
odjeći a ledena daha. 
– Ne razumijem zašto proljeće ovako kasni – reče sebični div sjedeći kraj prozora i 
gledajući svoj hladni bijeli vrt; – nadam se, promijenit će se vrijeme. 
Ali nije bilo proljeća, pa ni ljeta. Jesen je urodila u svakom vrtu zlatnim plodom, ali 
nije urodila u divovu vrtu. – On je presebičan – govorila je jesen. 
Tu je dakle uvijek bila zima, pa su vjetar sjevernjak i tuča i mraz i snijeg obigravali 
između drveća. 
Jednoga je jutra div ležao budan u krevetu pa začuo neku ljupku svirku. Zvučala mu je 
u ušima tako slatko te je pomislio da prolaze kraljevi glazbenici. A zapravo je samo mala 
konopljarka pjevala pod prozorom, ali div već odavno nije čuo ptičju pjesmu u svojem vrtu 
i učinilo mu se da je to najkrasnija svirka na svijetu. Tuča prestala obigravati iznad njegove 
glave, vjetar se sjevernjak okanio rike, a kroz otvoreni prozor zamirisao divan miris. – 
Mislim da napokon sviće proljeće – reče div te skoči iz kreveta i pogleda kroz prozor. 
Što je vidio? 
Vidio je najljepši prizor. Kroz malu rupu u zidu ušuljala se djeca i sjede na granama 
drveća. Na svakom drvetu vidi malo dijete. A drveće se toliko veseli što su mu se vratila 
djeca da se osulo cvijećem i milo se uzmahalo granama iznad dječjih glava. Ptice lete i 
cvrkuću blaženo, a cvijeće izviruje iz zelene trave i smije se. Bio je dražestan prizor, a samo 
je u jednom kutu još zimovala zima. Bio je to najdalji kut u vrtu, a tamo je stajao malen 
dječak. Toliko je malešan bio da se nije mogao popeti na granu, nego je obilazio oko drveta 
i gorko plakao. Bijedno je drvo sveudilj bilo pokriveno mrazom i snijegom, a sjevernjak je 32
puhao i rikao iznad njega. – Penji se, mališu – reče drvo i sagne svoje grane koliko god je 
moglo, ali dječak je bio premalen. 
A divu se razblažilo srce kad je to vidio. – Što sam bio sebičan! – reče on – sada znam 
zašto proljeće nije htjelo osvanuti. Dići ću bijednoga mališana na vršak na drvetu, a onda ću 
srušiti zid i moj će vrt biti dječje igralište do vijeka. 
Zaista se jako rastužio zbog onog što je uradio. 
Odšuljao se dakle dolje, otvorio tihano vrata i otišao u vrt. Ali kad su ga djeca spazila, 
uplašila se tako da su pobjegla i u vrtu nastala opet zima. Jedino mališan nije utekao jer su 
mu oči bile pune suza i nije vidio da div dolazi. A div se prokrao njemu iza leđa, prihvatio 
ga nježno na ruku i popeo ga na drvo. A drvo se odmah rascvalo, ptice došle i zapjevale na 
drvetu, a mališan raširio ruke, ogrlio diva i poljubio ga. A druga djeca, kad vidješe da div 
nije više opak, dohrlila natrag, a s njima došlo i proljeće. 
– To je sada vaš vrt, mala dječice – reče div te uze veliku sjekiru i sruši zid. A kad je 
svijet u dvanaest sati odlazio na trg, vidio je diva kako se igra s djecom u najkrasnijem vrtu 
što su ga ikada vidjeli. 
Cio dan su se igrali, a uvečer došli k divu i zaželjeli mu laku noć. 
– Ali gdje vam je vaš mali drug? – reče on – onaj dječak što sam ga popeo na drvo. 
Div ga je volio jer ga je dječak poljubio. 
– Ne znamo – odgovoriše djeca – otišao je. 
– Morate mu reći neka sutra zacijelo dođe – reče div. 
Ali djeca mu rekoše da ne znaju gdje on stanuje, a nikada ga prije nisu vidjeli; i div se 
jako ražalosti. 
Svako poslije podne, kad završi škola, dolazila su djeca i igrala se s divom. Ali nije se 
više javljao onaj mališan, kojega je div volio. Bio je jako prijazan svoj djeci, no ginuo je za 
svojim najboljim malim prijateljem i često je govorio o njemu. 
– Što bih ga volio vidjeti! – znao je govoriti. 
Protekoše godine, a div je jako ostario i oslabio. Nije se više mogao igrati s djecom, 
nego je sjedio u velikom naslonjaču, gledao djecu kako se igraju i divio se svojemu vrtu. 
– Imam mnogo krasna cvijeća – govorio je – ali djeca su među svim cvijećem 
najkrasnija. 
Jednoga zimskoga jutra, kad se oblačio, pogledao na prozor. Nije sada mrzio zimu jer 
je znao da to samo proljeće sniva, a cvijeće otpočiva. 
Odjednom on u čudu protare oči pa gleda te gleda. Zaista je bio divan prizor. U 
najdaljem kutu u vrtu osulo se jedno drvo ljupkim blijedim cvjetovima. Grane su mu 
sasvim zlatne, s grana mu vise srebrni plodovi, a pod drvetom stoji mališan, kojega on voli. 
Sav radostan strči div dolje u vrt. Pohrli travom i priđe djetetu, a kad mu je pristupio, 
zacrvenjelo mu se lice od gnjeva i on reče: – Tko se usudio raniti te? 
Jer na djetinjim su dlanovima bili bilježi dvaju čavala, a bilježi dvaju čavala bili su na 
malim nožicama. 
– Tko se usudio raniti tebe? – zaviče div – reci mi da trgnem svoj veliki mač i da ga 33
ubijem. 
– Ne! – odgovori dijete – to su rane od ljubavi. 
– Tko si ti? – zapita div i silan ga strah zaokupi i on klekne pred dijete. 
A dijete se osmjehne divu i reče mu: – Ti si mi dopustio jednom da se igram u tvojem 
vrtu; danas ćeš ti sa mnom u moj vrt, u raj. 
A kad su poslije podne dotrčala djeca, nađoše diva gdje mrtav leži pod drvetom, sav 
pokriven bijelim cvjetovima. 
 
beleske na margini:
 
Kada se pre nešto više od sto godina pojavio prvi film (1895. godine u Parizu, film „Ulazak voza u stanicu“ braće Limijer) niko nije mogao ni da nasluti njegov budući razvoj niti kasniji uticaj, pojavu igranog, narativnog i zvučnog filma. 


Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 20:45 22.10.2014

Liverpul

Znali su da se vrate posle 0:3 i postanu prvaci Evrope. Sad neće, razbiće ih Real.
A tekst čitam sutra
Spiridon Spiridon 20:51 22.10.2014

Re: Liverpul

libkonz
Znali su da se vrate posle 0:3 i postanu prvaci Evrope. Sad neće, razbiće ih Real.
A tekst čitam sutra

Лобковая вошь может передаваться от больного партнёра здоровому, перебираясь по лобковым волосам во время полового контакта. Также заражение может происходить через постельное и нательное белье во время сна в одной постели. Часты случаи заражения в банях, саунах, бассейнах.
libkonz libkonz 10:14 23.10.2014

Re: Liverpul

A tekst čitam sutra

pročitao
Lepo.
Spiridon Spiridon 11:31 23.10.2014

Re: Liverpul

libkonz
A tekst čitam sutra

pročitao
Lepo.


jedna od najlepsih prica za uspavljivanje klinaca =)
libkonz libkonz 12:43 23.10.2014

Re: Liverpul

jedna od najlepsih prica za uspavljivanje klinaca =)

ovih dana ću da je pročitam ćeri, pa ti javljam kako joj se dopalo
Spiridon Spiridon 15:27 23.10.2014

Re: Liverpul

libkonz
jedna od najlepsih prica za uspavljivanje klinaca =)

ovih dana ću da je pročitam ćeri, pa ti javljam kako joj se dopalo


probaj, ja u "letu" prevodim reci koje ne razume
libkonz libkonz 15:29 23.10.2014

Re: Liverpul

probaj, ja u "letu" prevodim reci koje ne razume

i ja
docsumann docsumann 16:28 23.10.2014

popićemo, poći leći ...


Spiridon Spiridon 19:33 23.10.2014

Re: popićemo, poći leći ...

docsumann




angie01 angie01 17:31 23.10.2014

,

Spiridon Spiridon 19:26 23.10.2014

Re: ,

angie01




stefan.hauzer stefan.hauzer 21:11 23.10.2014

.

zar nije borusija 0-4 na kraju? mogao si update,opet



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana