gost autor - martin_krpan
Oportunitetni trošak je alternativni trošak ili drugim riječima neiskorištena mogućnost za profit. Nerazumijevanje oportunitetnog troška u Srbiji je veliki problem. U tome se ogleda ljenost, sporost, neznanje postkomunističke Srbije. Problet O- troška je u tome veći što on ne pogađa samo jednu stranu - subjekt, već pogađa sve društvene faktore.
Primjer 1: Marko je počeo 01.01.2010 da iznajmljuje poslovni prostor i za njega traži 1000€ mjesečno. 31.12.2010 Marko još uvijek nije iznajmio poslovni prostor. 01.01.2011 Marka zove Janko i kaže mu: "Marko, vidim da iznajmljuješ prostor - nudim ti 800€ za mjesečni kiriju". Marko kaže: "Ma kakvi, ovo je centar grada blablaaa". Janko se okrene i ode. 01.01.2012 Marka nazove Stevo i ponudi mu 600€ za poslovni prostor. Marko kaže 900€ zadnja cijena. Stevo ode. Danas je 01.01.2014.
Šteta:
a) Da je Marko Janku 01.01.2011 iznajmio prostor, 01.01.2012 bi bio bogatiji za 9600€. Da se kojim slučajem Janko predomislio i 01.01.2012 rekao Marku: "Ok, uzimam tvoj prostor za 1000€", Marko bi tek nakon 4. godine bio na pozitivnoj nuli. dakle 9600/ (1000-800)=48mjeseci. Dakle, Marko bi tek 49. mjeseca profitirao od toga što je iznajmio prostor za cijenu za koju je želio a ne za tržišnu cijenu. Da li bi Janko mogao da plaća kiriju 48 mjeseci po 1000€? Pa vjerovatno ne bi.
b) a onda dolazi Stevo. Dakle od 1.1.2011 - 1.1.2012 - 9600€ + 14400€ za dvije godine potencijalne rente od Steve - gubitak je 24000€ za Marka.
c) Stevo i Janko nisu ostvarili svoje ambicije iako su imali dobre planove. Uprkos skupim cijenama pokušavali su da iznajmljuju skupe prostore ali su ubrzo zatvarali radnje. Trenutno su nezaposleni i realno i statistički.
d) Ako računamo samo PDV od rente, budžetski korisnici su izgubili oko 5000€. A gdje su ostali prihodi.
e)Pored Markovog prostora Boban ima super moderan restoran koji super posluje. Međutim, Markov prostor je sa vremenom postao neugledan, prljav, išaran, a u zadnje vrijeme se blizu njega skuplja i ološ. Bobanovi prihodi su počeli da padaju.
Građani Srbije su mrtvački spori. Nisu spori zato što ne mogu da budu brži, već zato što imaju siguricu. Marko kaže: "meni se ne žuri". Da li smijem reći da je Marko i budžetski korisnik.
Budžetski deficit je zlo. Na kratkom roku mnogi nevini će ispaštati. Na srednjem roku ljudi će se ubrzati a na dugom roku racionalizovati. Marku se ne žuri. A šta će oni kojima se žuri? Sklonimo Marka sa puta.
Primjer 2: u komentarima.