Jest da sam vas prije samo par blogova izbombardovao radovima Neo Raucha, ali eto moraću ponovo njime da vas maltretiram. Šta ću, Rauch mi je jedan od najzabavnijih modernih slikara, čija poetika prilično dobro naleže na moj likovnoljubiteljski senzibilitet .
Ovom prilikom okačiću radove koje on upravo predstavlja u Njujorku, tačnije na adresi David Zwirner Gallery, 533 West 19th Street. Pa ako se kojim slučajem nalazite u Velikoj Jabuci posjetite ovu zanimljivu izložbu pod nazivom "At the Well" … možda tamo sretnete i Bred Pita koji je njegov veliki fan.
Neo Rauch rođen je 1960 u Lajpcigu, u tadašnjoj DDR. Zanatu se učio u Hochschule für Grafik und Buchkunst, na kojoj je u to vrijeme dominiralo figurativno slikarstvo. Odrastanje u socrelističom okruženju i pripadajućoj mu estetici advertajzinga, često se reflektovalo na njegovim ranijim platnima na kojoj su prisutne velike plastične instalacije, predmeti, objekti u prepoznatljivim “odbojnim” sintetičkim bojama.
Rauchova platna su, uglavnom, velikih dimenzija, par metara x koji metar više, i prilično su grubo pikturalisana. No, pošto sagledavanje tolikih slika zahtjeva fizičku distancu, tako se sa njom i sama slika izoštrava u posmatračevom oku.
Ono što se meni u njegovom slikarstvu najviše dopada je veoma uspjelo (po)odražavanje logike snova. Onih začudnih situacija u kojima se događaji, ljudi, prostori kombinuju na uvrnute načine. Rekao bih da se, od svih (modernih) slikara, u tome najviše približio izvornoj ideji nadrealizma.
Ukrštajući perspektive i planove, ljude i životinje, ubacujući neke čudne ko-zna-čemu-služeće objekte u svoje kompozicije, stičući ih sve zajedno u radnjama koje tek ovlaš asociraju na neku suvislu akciju, Rauch nam isporučuje zbunjujuća platna koja nas privlače magičnom, nanovo probuđenom dječjom znatiželjom – ko je to? i šta to oni rade?
Dodatno uneobičavanje Rauch postiže i iznenađujućim kolorističkim intervencijama, bojeći pojedina područja, ili djelove tijela, fluoroscentnim, drečavim i svijetlijim tonovima koji ispadaju iz ostatka hromatske šeme.
No, multi mixanje se tu ne zaustavlja. Kod Raucha ćete u istoj sceni naći ljude iz različitih istorijskih epoha, pa i različitih redova (fizičkih) veličina. A ponekad su mu slike kolažno koncipirane, sa prostorima i radnjama koje povezuje tek poneki detalj ili neko misteriozno biće.
Narativne, ali u najboljem maniru apsurdne književnosti, Rauchove slike, svaka za sebe, predstavljaju čitav strip u jednom jedinom, al’ džinovskom, kvadratu.
Marina
Čuvari noći
Rog
Klirinško liječenje
Plava riba
Kasni povratak kući
Domaćin stijene
Preko krovova