Pisalo početkom prošlog meseca u Večernjim novostima da je pre 44 godine u BG, na trgu Marksa i Engelsa (koji se sada zove Trg Nikole Pašića) bio „postavljen svemirski brod 'Apolo 10'". Zapravo radilo se o dva modula: komandnom i lunarnom koji su proputovali Jugoslaviju i bili izloženi prvo u Ljubljani, a posle Beograda i u Skoplju.
Apolo 10 je prethodio legendarnom odlasku čoveka na Mesec. Njegov let je bio generalna proba jer je letelica obavila sve sem samog spuštanja na naš satelit. Odletela je do Meseca, obletela oko njega 30-tak puta i onda se po planiranoj putanji vratila na Zemlju. Sledeći Apolo bio je Apolo 11 koji je ušao u istoriju najvažnijih čovekovih dostignuća.
Da se vratimo našoj priči. Izlaganje ove letelice u našoj zemlji bilo je prijatno, ali i ne neko posebno veliko iznenađenje. U to vreme u Jugoslaviju su dolazili najveći naučnici, kompozitori, diregenti, glumci, režiseri, sportisti, književnici, filozofi i tako dalje, sveta. Najveći!Dakle, nije bilo veliko čudo i kada bi nas posetila posada astronauta koja je hodala po Mesecu, ili kada bi na Tvrđavi, u Novom Sadu, uz svirku Janike Balaža, večerala posada Aplola 15. Ili kada bi smo na trgu većeg grada videli svemirsku letelicu.
Tako je to nekad bilo. Ali, nekako, kao da se nije primilo. Kao da su svi ti ljudi badava bili i uzalud trošili vreme kod nas. Jer, ponekad mi se čini da je od svih tih poseta ostalo samo ovo
Evo i lirike
Spavam, jadna, u drveni krevet,
a moj Mile, u Apollo 9.
Momci nam se veru na Veneru,
devojke im kiselicu beru.
Suve šljive i planete, a na Zemlji plače dete.
Traži hleba i salate, gladno dete, brate! (X2)
Kaži, Mile, vasionski brate,
na Mesecu ima li salate?
Il' salate, il' pršute stare,
il' su tamo sve gole pustare?
Napredno sam i ja dete, želim s tobom na planete!
Na Zemlji nas đavo vreba, sve zbog džaboleba! (X2)
Ko li našu Zemlju špijunira,
iz letećih nečijih tanjira?
Da l' su oni od Apolla veći,
il' su možda neki ljudi treći?
Navalila buka, jeka, dvadesetog našeg veka,
iz ove se naše kože nikuda ne može! (X2)