Umesto otvorenog pisma u kome bih govorio o pobuni prosvetara,pobuni ljudi kojima je otimanje ljudi na vlasti (i sada i pre 5, 6 godina) preko glave, o pobuni advokata koji osim svoje profesije brane i sve nas, makar od pljačke.
Uzgred, da li je neko primeto da 3 meseca nemamo pravosudni sistem.
Nasilje koje se nije smanjilo, naprotiv bilo bi jedna od tema.
Pismo bi svakako dotaklo i temu akciza na električnu energiju, na sokove...
U pismu bih pomenuo one koji licemerno imaju lažne dileme ili ovaj ili onaj a saučesnici su i jednog i drugog.
Ne bih nikako zaboravio ni privatizaciju SVIH veterinarskih stanica i šta to znači za bezbednost zdravlja SVIH.
Možda bih pomenuo i zakon koji još nije napisan a kojim bi bilo predviđeno da vam oderđeni ljudi dođu na vrata i kažu : DAJ!!!!!!!!!!!!
Umesto tog pisma, koje bi nekome zvučalo depresivno ja sam našao pesmu koju je napisao Milan Grol 1902. (citiram je po knjizi Veljka Đurovića 'Profesija ratni reporter, Samizdat 2014)
SAN*
Zamislite jedan ružan san.
Jedan narodić, sa dva miliona sirotinje, sa pola milijarde duga!
Jednu zemlju sa nadničarima od groša i činovnicima od 20.000 din.
Jednu nepoštenu vladu od nesposobnih i pijanih ministara.
Jednu iscepanu i gladnu vojsku, sa puno zlatnih đeneralskih epoleta.
Jednu crkvu sa ukaljanim mitrama.
Jedno činovništvo sa puno odličja i prljavih dela.
Jedno Predsedništvo u kome sede zelenaši, u kome presuđuju špijuni i falsifikatori.
Jedno novinarstvo u rukama policijskih dostavljača i provokatora u kome pišu robijaši.
Zamislite zemlju u kojoj to ne bi bio san,
već narod koji je sve to doživeo.
(* potrebno je ispraviti neke cifre od 1902 do 2014 bilo je promena, ali samo u tome)
Kraće je od pisma . Možda bih ga samo dopunio rečenicom, mislim, Tomasa Džefersona : Kada nepravda postane zakon, pobuna je dužnost.
PS: Predivna pesma, programska. Buduća himna