to je sad privatna imovina s kojom vlasnik ocito bas i ne zna sta bi. ali njegovo je. ako je nesto protiv zakona uradjeno pri kupovini postoje institucije koje bi time trebalo da se bave. s druge strane, postoji potreba jednog drustva da ima kulturu i izvan cisto komercijalnih transakcija. slicno kao i sa prostorom informisanja. zato je i potreban javni servis.zbog kulture i informisanja a ne da bude najgledanija televizija (ovo je veoma povezano sa osnovnom temom, tj nije u pitanju prevelika digresija) ali da se vratimo na bioskope. drustvu je potreban i umetnicki prostor van trznih centara. potrebna je i filmska umetnost van lagane vecernje zabave. potrebni su filmovi koji obrazuju, koji suocavaju, koji tese, koji provociraju, koji bude, s kojima se sanjari... i neko da ih snima (za to treba i novca) i mesto gde se prikazuju (i za to treba novca preko onih koji ce se prihodovati od karti i kokica). da li ce to mesto u beogradu biti "zvezda" ili ne, nije toliko ni bino. bitno je da u doba stednje i kresanja troskova neki troskovi predstavljaju investiciju u stavove koje ce imati sledeca generacija. a neka generacija dize glas i trazi, buni se protiv mraka i tisine potpune komercijalizacije umetnosti i kulture. sadasnji ministar kulture ima lepo iskustvou vodjenju jedne institucije kulture i mislim da je vise i od svih nas svestan koliko je moguce njeno opsatajanje na cisto komercijalnim osnovama (i institucije i kulture).
mehanizmi preraspodele novca van tog cisto komercijalnog kriterijuma dakle moraju da postoje (moj je zakljucak da moraju, vi se slozite ili ne) a gledajuci ovako sa strane (ne ucestvujem na trzistu kulture a ni u njegovim devijacijama) cini mi se da je tu situacija prilicno... pa recimo birokratizovano partijsko klanovska (kao na zalost i u drugim nekim segmentima naseg drustva). kad i kako to menjati s kojim zeljenim ciljevima drugo je pak pitanje. ovaj tekst je i onako bio samo izgovor da se cuje neka muzika...