Društvo| Ekonomija| Jubileji| Politika

O tajkunima i samoupravljačima

freehand RSS / 30.11.2014. u 11:26

Ili: od govana pita

 

Juče Dan Republike, sutra Dan nastanka Kraljevine SHS I posledično Jugoslavije.

Drugu ubila okupacija I revolucija.

Prvu... Oko uzroka smrti postoje oprečna mišljenja u desetinama varijacija. Možda bi najbliže istini bilo da joj je iznutra glave došla neefikasnost I opšta idejna korupcija naslonjena na sitne interese, I velika prekompozicija političke mape Evrope spolja.
No nije ideja da ovo bude tekst o jubilejima i davno izdrndanoj partizani/četnici vuni.
Hoću da kažem da je ono što nam se desilo a od čega evo 25 godina ne možemo kao društvo da dođemo sebi bauljajući naokolo sa uvek istim besmislenim pitanjima -kapitalizam.  

Kapitalizam nam se desio. Neophodan uslov za njegovo nastajanje jeste privatizacija. Da, to je ono o čemu se 25 godina - a poslednjih 12 naročito - neprekidno govori kao o izvoru svih zala.  

Kao prvo, mimo uvrežene besmislice da su privatizaciju pravili ministri I savetnici (Vlahović, Đunić, Đelić) - valjalo bi imati u vidu da je ova poslednja privatizacija bila privatizacija Zorana Đinđića.
A valjalo bi se podsetiti i konteksta i momenta u kome se moralo opredeliti za njen oblik: sporu i kobajagi pravednu, vaučersku  ili brzu I efikasnu uz uvažavanje iskustava drugih zemalja koje su tranziciju prošle.

 

I tu su Đinđić i Vlada bili pred problemom pred kojim je Tito bio '45: humani resursi i pravljenje pite od neadekvatnog materijala, kako se to danas popularno zove: Titu su za socijalizam očajnički nedostajali proleteri kao što su Đinđiću za kapitalizam falili kapitalisti. Pa je svako radio sa onim što ima: Tito sa seljacima, a nesrećni Đinđić sa samoupravljačima.
Okruženje je bilo sačinjeno od ratom, sankcijama, katastrofalnim vladanjem I na kraju bombardovanjem razvaljene infrastructure I privrede. Tehnološki tri koraka iza konkurencije. I sa vazda nezadovoljnim samoupravljačima kao opoziciji svakom radikalnom koraku I zaokretu.
Teško je to kad naše postaje njegovo. Od toga se do danas nismo oporavili. Kao ni od vulkanizera I vodoinstalatera koji su se dokopali velikih firmi zakopavši potpuno zakonomerno I u kratkom roku I sebe I njih. I pokazalo se da su najbolji I najefikasniji kapitalisti u stvari bivši socijalistički direktoti. Ne zbog marksizma, već zbog završenog fakulteta I upravljačkih veština.
Odluka je, dakle, bila da se ide brzo ne bi li se hvatao korak sa svetom a da se o neminovnim devijacijama briga prepusti nadležnima - policiji I pravosuđu. Ispostavilo se da je neefikasnost privrede bila jednaka neefikasnosti državnih organa I da su sudstvo I birokratija na nivou svega ostalog u državi.
O samoj privatizaciji - čini mi se sasvim korektan, sažet članak sa Vikipedije, deo o privatizaciji iz 2001. naslonjen na analizu Boška Mijatovića.

Privatizacija u Srbiji

Počeci

Prvi talas je pokrenula savezna vlada Ante Markovića 1989. godine, sa korekcijom 1990. godine. Metod privatizacije bila je dokapitalizacija, sa popustima na račun društvenog kapitala, a uz uverenje da će i takva delimična privatizacija dovesti do povećanja efikasnosti upravljanja. Privatizacija je bila neobavezna, ali je podsticaj dobila u odredbi da se rast zarada zaposlenih može isplaćivati samo u akcijama. Tokom reformske 1990. godine privatizacija je uzela maha (1.200 preduzeća je prešlo u status mešovitih), delimično i zbog tehničkih slabosti operacionalizacije modela i mogućnosti manipulacija.
Da bi se doterao model, Srbija je 1991. godine donela sopstveni zakon o svojinskoj transformaciji koji je u znatnoj meri zakočio privatizaciju baš time što je zaoštrio procedure i uklonio slabosti u propisima. Bitnom usporenju privatizacije svakako je doprineo i rat na području bivše Jugoslavije.
Neočekivani podsticaj privatizaciji došao je 1993. godine sa visokom inflacijom, odnosno sa inflacionim obezvređenjem duga kod kupovine akcija na rate. Krajem 1993. veliki broj preduzeća je, koristeći nepostojanje odredbe o revalorizaciji duga za inflaciju, potpuno privatizovan. Po stabilizaciji cena početkom 1994. godine, donet je zakon o revalorizaciji kojim su inflacioni dobici građana poništeni, a privatizacija bitno vraćena nazad. Stoga u sledećem periodu, do 1997. godine, pa i kasnije gotovo da nije bilo privatizacija u Srbiji.
Model iz 1997. godine
Koncept privatizacije iz 1997. godine predstavljao je nastavak starog modela privatizacije, čije su osnovne osobine da je privatizacija i dalje autonomna (decentralizovana), neobavezna i usmerena ka radničkom akcionarstvu. Neobaveznost privatizacije bila je kombinovana sa podsticajnošću, odnosno sa popustima u ograničenom vremenskom periodu, što je trebalo da navede zaposlene da privatizuju svoja preduzeća.
Važnija rešenja bila su sledeća: svi zaposleni i bivši zaposleni u društvenom i državnom sektoru i osigurani seljaci imali su pravo na besplatne akcije u iznosu od 400 DEM za svaku godinu radnog staža; vraćen je popust od 20% fiksno i 1% za svaku godinu radnog staža, a na akcije do 8.000 DEM; najviše 60% kapitala preduzeća moglo je biti izdato kroz besplatne akcije, 10% kapitala se odmah prenosilo penzijskom fondu, a najmanje 30% kapitala prodavalo se zainteresovanima; kapital koji preostane po upisu akcija prelazio je u svojinu državnog Akcijskog fonda.
Neobaveznost privatizacije učinila je da je proces privatizacije prepušten vrlo složenoj igri motiva i podsticaja zaposlenih i menadžera.
U Srbiji je do 2000. godine privatizovan mali deo društvenog i državnog kapitala. Do jeseni 2000. godine, proces privatizacije započet je po modelu iz 1997. u oko 350 preduzeća, a završen samo u osamnaest. To su uglavnom bila manja preduzeća, sa skromnim kapitalom, pa je ukupna vrednost emitovanih akcija dostigla samo 12 milijardi ondašnjih dinara. Jedino veliko preduzeće koje je (delimično) privatizovano je Telekom, gde je 49% vlasništva prešlo u ruke STET-a i OTI-a 1997. godine.
Model iz 2001. godine
Po političkim promenama od 5. oktobra 2000, u Srbiji je formirana je tzv. prelazna vlada, pod kojom je započeta privatizacija oko 500 boljih preduzeća po zakonu iz 1997. godine. No, Skupština je 12. februara 2001. godine usvojila je izmene i dopune zakona o svojinskoj transformaciji, kojima je privremeno obustavljena privatizacija novih preduzeća.
Vlada Srbije iz 2001. godine odabrala je donekle modifikovan model klasične prodaje. Osnovne odlike izabranog modela su bile sledeće.
Prodaja, a ne besplatna podela. Metod prodaje društvenog i državnog kapitala odabran je sa idejom da se pokušaju naći pravi kupci, u smislu onih koji će iz preduzeća koja se privatizuju (ekonomskih resursa) izvući najviše. Osnovni uzrok takvog izbora bili su dotadašnje tranziciono iskustvo i drugih istočnoevroopskih zemalja i iskustvo same Srbije.
Drugi uzrok ovog izbora bili su prihodi koje budžetu donosi ovaj model, jer vlada Srbije je pripremila jedan socijalno velikodušan koncept tranzicije, gde bi narod prihvatio promene pošto bi socijalna davanja bila znatna, dok bi ti socijalni rashodi bili finansirani i iz prihoda od privatizacije.
Prodaja strateškim investitorima. Vlada je s pravom pridala veliku važnost korporativnom upravljanju u postprivatizacionom periodu, te je optirala za prodaju većinskog paketa (70%) društvenog/državnog kapitala jednom investitoru. Time je omogućeno preuzimanje pune kontrole nad preduzećem od strane jednog većinskog vlasnika, a kako bi se olakšao i učini efikasnijim veoma složen proces restrukturiranja preduzeća u postprivatizacionom periodu.
Manji deo se poklanja građanima i zaposlenima. Zakon o privatizaciji ipak predviđa i poklone, ovog puta i zaposlenima i svim ostalim građanima. Zaposlenima se poklanja 30% akcija u preduzećima koja se prodaju aukcijom i 15% u preduzećima koja se prodaju na tenderima, dok se za građane rezerviše po 15% akcija u ovim drugim preduzećima. Na taj način ovaj je zakon pravedniji od prethodnih, jer ne daje samo zaposlenima već i svim ostalima. Individualno pravo nije promenjeno: po 200 evra za svaku godinu radnog staža. Svrha poklona je zadobijanje političke podrške za reforme, ali je važno to što poklon ne enja model privatizacije: i dalje postoji većinski vlasnik sa 70% kapitala u novoprivatizovanim preduzećima, što je bitno za način funkcionisanja preduzeća.
Konkurentski metodi prodaje. Zakon je predvideo dva metoda prodaje, oba konkurentska: aukciju, odnosno licitaciju za manja i slabija preduzeća i tender za veća i bolja, namenjena prvenstveno stranim investitorima. Uvek se prodaje 70% neprivatizovanog kapitala (ostatak od 30% se, kako je navedeno, poklanja zaposlenima i građanima). Među metodima prodaje ne nalazi se direktna pogodba između države i kupca, pošto je ona previše rizična pošto omogućuje korupciju. Kod tih loših preduzeća izvešće se ili uređeno restrukturiranje ili stečaj. Upotrebom isključivo konkurentskih metoda prodaje trebalo je obezbediti maksimalnu transparentnost procesa, tj. onemogućiti korupciju i druge mahinacije ishodom privatizacije.
Najvažnija novost tiče se prava Agencije da pokrene postupak prodaje društvenog kapitala u svakom preduzeću, čime je ukinuta dobrovoljnost privatizacije u Srbiji i obezbeđeno da privatizacija ipak ima kraja.
Restitucija. Zakonom o privatizaciji predviđeno je da se od svake prodaje 5% prihoda izdvoji za buduće naknade za nacionalizovanu imovinu. Time je potraživanje bivših vlasnika implicitno priznato, ali sam zakon o privatizaciji nije prejudicirao rešenja iz zakona o denacionalizaciji.
Rezultati privatizacije u periodu 2001-2004. Broj preduzeća. U periodu 2001-2004. privatizovano je 1382 preduzeća, što je dva po jednom radnom danu. Ovo je primerna brzina, ali nedovoljna za veliki broj preduzeća koja čekaju redu za privatizaciju, pa kraj procesa još nije blizu. Prihod od privatizacije. Ukupan prihod od prodaje kaptala u 1.382 preduzeća izneo je za ove tri godine samo 1,5 milijardi evra.
Restrukturiranje. Za preduzeća za koja ne bi bilo realnih izgleda da nađu kupca u sadašnjem stanju predviđen je proces restrukturiranja kao privatizaciona priprema. Oko sedamdeset preduzeća uključeno je u grupu za restrukturiranje. Dve su osnovne ideje kako da im se pomogne: prvo, da se neka od njih podele na više preduzeća i prodaju atraktivna, a u stečaj pošalju ona koja ne nađu kupca; drugo, da se izvrši otpis dela dugova prema državi, kako bi im se vrednost podigla iznad nule.


Preuzeto sa: Wikipšedija, Privatizacija u Srbiji

http://sh.wikipedia.org/wiki/Privatizacija



Komentari (348)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

princi princi 22:25 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Mislim, u Srbiji su ljudi fokusirani na ta pitanja vlasništva zato što vlada neka ponekad i teško objašnjiva sveopšta glad i zavist, ko je koga pokrao, ko je šta na čiji račun zaradio, ali osnovni problemi srpske ekonomije su, po meni, potpuno drugačije prirode. Nije Srbija svakako propala zbog gradilišne vrednosti tih 70ak hiljada stanova na Novom Beogradu (uzgred, Novi Beograd pre rata jedva da je i postojao, gro te zemlje je reclaimed land nastao refuliranjem savskog i dunavskog peska).
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:33 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Ima negde podataka o tome da je radnik sa prosečnom platom za ceo radni vek (četrdeset godina izdvajanja, a takvih je malo jer je izdvajanje počelo oko 1960.) izdvojio za tek 15 metara kvadratnih stana.

Jezda i Dafina princip, svi uplaćuju, malo njih dobije, a kad se lanac prekine sve staje, ko je dobio dobio je, ostali...jbg.

Ма немој?!
Тако је било???
Ко би рекао...

Чекај, сад баш не разумем пуно: оно добију цео стан, а плате само његову четвртину??? И, чије су оне 3/4 које ипак постоје? Тог домаћина? Његове фирме? Друштвене? Државне? Или -- оних иностраних банка код којих се Србија задуживала да би могла несметано да гради те станове, а дугове да остави деци из тих станова? Чије су, стварно?

И то са становима, то му дође као нека Титова лутрија. Велики шмекер био Стари, он је знао из сваке ситуације, и кад боли, мангупски да исплива:

niccolo niccolo 22:41 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

чарапе из Ударника

Udarnik ne bi spasili ni Henri Ford, Stiv Džobs i Baja Patak lično. Problem Udarnika nije loša privatizacija već to što braća Kinezi naprave milijardu čarapa za pola dana primajući za to minus 0.2 centi po čoveku. Protiv toga možeš da se boriš samo ako si izgradio brend u međunarodnim okvirima, zbog čega će ljudi želeti da kupe tvoj, iako skuplji, proizvod. A da bi izgradio brend u toj industriji prvo moraš da imaš značajno domaće tržište na kome možeš da prodaš svoj proizvod. Da ne pričamo o tome da naše firme nikada nisu znale da dizajniraju bilo šta što bi ličilo na nešto što bi neko na svetu želeo da kupi.

Mislim, ne vidim da se privatizacijom nešto postiglo.

Pa zbog onoga što sam gore pomenuo. Privatizacija je samo pravni način da dođe do promene vlasništva. Kakav će ekonomski rezultat toga biti nema nikakve veze sa privatizacijom.
princi princi 22:44 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ima negde podataka o tome da je radnik sa prosečnom platom za ceo radni vek (četrdeset godina izdvajanja, a takvih je malo jer je izdvajanje počelo oko 1960.) izdvojio za tek 15 metara kvadratnih stana.

Ovo je glupost. Pa kolika je bila gradilišna vrednost stana u SFRJ? Mislim, gradilišna jer tržišna vrednost nije ni postojala jer ona podrazumeva postojanje nekog tržišta koga u socijalizmu nije bilo. Koliko stanova je izgradila ta SFRJ? Novi Beograd je nekih 70K stanova, prosečna veličina stana je oko 60 kvadrata, to je, računajući cenu građenja od 500 evra po kvadratu, koliko, 2.1 milijarde evra za čitav NBG. Koliki je BDP Srbije? 40 milijardi dolara (nije bog zna koliko rastao od 1989. možemo da uzmemo sadašnju vrednost). To je, znači, 1600 milijardi dolara za 40 godina. Koliko Novih Beograda je Srbija napravila? 10? (pazi, to je trećina stambenog fonda Srbije). Ajde neka je napravila 20. Nije neki prezamašan deo tih 1600 milijardi.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:52 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

niccolo
Udarnik ne bi spasili ni Henri Ford, Stiv Džobs i Baja Patak lično.

Ни ово блесоње не разумеју. Те и сличне фирме постојале су само зато што су биле заштићене од конкуренције. Како то изгледа кад се суочиш са стварним светом, показала је она епизода са Yugom, којом су достигнути невиђени комични ефекти. Грађевинарство,
војна индустрија -- то је једино што ми сада пада на памет као озбиљан сектор. Оба су гурала наше политичке везе и позиција доброћудног и не надменог старијег брата афричкој и другим сиротињама. Заиста, има ли нешто да смо градили, онако, велико, у озбиљним земљама?

hoochie coochie man hoochie coochie man 22:55 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih


lučaj Energoprojekta koji je u socijalizmu bio čudo prirode a koji je danas beda od firme, Mostogradnja, Trudbenik (ne znam ni da li postoji kao firma). Ili PIK Takov


To su veliki sistemi i na njih se odnosi neka druga logika, neki drugačiji interesi, ali postojalo je dosta malih firmi koje jesu koliko toliko uspevale da drže glavu iznad vode sve do tih nesrećnih kriznih štabova. One nisu bile meta velikih, i niko nije imao interes da ih uništi kako bi ih jeftino kupio zbog zemljišta ili iz nekog drugog razloga.
Kod takvih firmi se desilo baš ono o čemu je vrabac u steni gore pisao, kupac nije imao koga da postavi za menadžera, nije imao stručnajka u proizvodnji, sve je to najureno pre nego što je privatizovano.

U primeru o kom pričam, toj mojoj firmi, kupac je bio stranac, neki Švajcarac, čovek koji pojma nije imao o toj proizvodnji. Verovatno se vodio nekom logikom da plasira višak svog kapitala, a da onaj deo neposredne proizvodnje prepusti dotadašnim zaposlenim. Nije imao pojma ko je tu ostao.
Vuklo se to nekoliko godina i naravno na kraju puklo definitivno, ta firma više ne postoji, hale su prazne i ruše se. Kraj.

Svakako, postoje i propasti iz sasvim drugih razloga. Srbijaka iz Valjeva je jedna od tih.
Bio je zainteresovan jedan vrlo ozbiljan kupac, Nektar iz Bačke Palanke, ali tadašnje rukovodstvo, opet postavljeno od strane kriznog štaba, je sve učinilo da on ne kupi Srbijanku nego da je kupi bugarski Medijasvjat, neki bugarski prevaranti od kojih je jedan kasnije ubijen u nekom kriminalnom obračunu a drugi uhapšen negde na zapadu.

Nektar onda kupi Delišeš iz Vladičinog Hana, Hebu iz Bujanovca i Fruktal iz Ajdovščine. Sve to danas savršeno radi a Srbijaka je definitivno stala, oprema isečena za sekundarne sirovine.
Ali ispostavi se da dva direktora koji su vodili Srbijanku u periodu privatizacije volšebno postanu vlasnici nekih stanova u Begradu.

Ako je nešto napravilo štete posle 5. oktorba to su ti krizni štabovi koji se pripisuju Đinđiću ali je Dinkić i negovi "eksperti" za sve to zaslužan.

A društevni stanovi..ma ništa presudno, samo kad se pojave ovakve tvrdnje da je sve to ok meni se malo nasmeši brk :)
zilikaka zilikaka 22:58 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Udarnik ne bi spasili ni Henri Ford, Stiv Džobs i Baja Patak lično. Problem Udarnika nije loša privatizacija već to što braća Kinezi naprave milijardu čarapa za pola dana primajući za to minus 0.2 centi po čoveku. Protiv toga možeš da se boriš samo ako si izgradio brend u međunarodnim okvirima, zbog čega će ljudi želeti da kupe tvoj, iako skuplji, proizvod. A da bi izgradio brend u toj industriji prvo moraš da imaš značajno domaće tržište na kome možeš da prodaš svoj proizvod. Da ne pričamo o tome da naše firme nikada nisu znale da dizajniraju bilo šta što bi ličilo na nešto što bi neko na svetu želeo da kupi.


Uglavnom je tako, al u istom tom gradu, malo kasnije, otvara se opet fabrika koja većinom pravi čarape.
I opstaje.

Ono, istina da je kod nas dosta toga upropašteno zato što neki nisu hteli da puste uzde, i što je na određenom mestu morao biti taj i taj.

Možda, da je taj Udarnik na vreme uzeo dva nova dizajnera i dva pametna tehnologa, bi priča izgledala drugačije, ali u Srbiji velikim delom imaš ono:
"To će da bude radno mesto za mog... pa taman sve propalo za par godina. Do tada ćemo se nekako snaći"

...što je najgore, mislim da ni svest o mogućoj propasti nemaju.

Da imaju, valjda bi bar za ministre stavljali drugačije.



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:59 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
A društevni stanovi..ma ništa presudno, samo kad se pojave ovakve tvrdnje da je sve to ok meni se malo nasmeši brk :)

Чини ми се да је Републички завод за статистику давно био објавио податак да је крајем осамдесетих четвртина станова била у друштвеном власништву? Ако је тако, ради се о 500-600 хиљада стамбених јединица у целој Србији.

П.Н.
Ах, погрешио сам: Republički zavod za statistiku navodi da je 1991. godine 76,8 odsto stanova za stalno stanovanje od ukupnog stambenog fonda bilo u privatnoj svojini... Дакле, неких 20% само ;-)
freehand freehand 23:00 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

војна индустрија -- то је једино што ми сада пада на памет као озбиљан сектор.

Koja vojna industrija? Krušik? Sloboda Čačak? FAP?
Prva iskra Barič? Župa Kruševac?
Zastava oružje? 14. oktobar?
Teško da možeš da izdvojiš fabriku sem Prvog partizana koja se bavila isključivo namenskom proizvodnjom. A i ako jeste zavisila je od mnoštva drugih snabdevača i koperanata.
Nije to baš tako jednostavno.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:02 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Mislim, gradilišna jer tržišna vrednost nije ni postojala jer ona podrazumeva postojanje nekog tržišta koga u socijalizmu nije bilo.


A kad je oni koji su ih dobili prodaju, traže li za njih gradilišnu ili tržičnu vrenost?
Oni koji su dobili stanove dobili su vrednost koja se potvrđuje na tržištu a ne u kalkulacijama gradnje.
On to može da unovči, a novac koji za njega dobije je četiri puta veći od onoga koji je za to dao. To je jedina ispravana računica.
Evo sad ću pokušati da neđem to o petnaestak procenata.
G.Cross G.Cross 23:05 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Овдашње бистрице не капирају да је један део народа опљачкао онај други.


Nije da se nesto cesto slazem sa tobom , ali tvoje insistiranje na privatizaciji stanova (jeste prodavanje stanova za gloginje je bilo jos jedna lopovska, verovatno najveca lopovska privatizacija) je sasvim u redu, ali to nekako ne pali kod raje valjda zato sto su i oni usicarli pa je to onda u redu.

Teoretski razumem zasto neko proda seceranu za 1 euro ali nikada necu razumeti zasto su stanovi podeljeni za Dz.

Jedino objasnjenje koje mozda ima smisla je da su stanarsko pravo uglavnom imali vojna lica i clanovi partije , dakle najvazniji deo glasackog tela. Mada ne mogu da shvatim da je neko toliko lud da to uradi.

Jeli u stvari postoji ikakvo makar kvazi ekonomsko objasnjenje zasto su to radili?


freehand freehand 23:07 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Jedino objasnjenje koje mozda ima smisla je da su stanarsko pravo uglavnom imali vojna lica i clanovi partije

Daj, Krose, ozbiljan si čovek. Ovo je budalaština.
Ako je u nečemu socijalizam bio zaista efikasan i solidaran - to je bilo rešavanje stambenog pitanja.
Mada... I u zdravstvu. i u školstvu.
Ali lezi lebe da te jeden - e to ga je sjebalo načisto.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:11 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Дакле, неких 20% само ;-)


:)
princi princi 23:11 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

To su veliki sistemi i na njih se odnosi neka druga logika, neki drugačiji interesi, ali postojalo je dosta malih firmi koje jesu koliko toliko uspevale da drže glavu iznad vode sve do tih nesrećnih kriznih štabova. One nisu bile meta velikih, i niko nije imao interes da ih uništi kako bi ih jeftino kupio zbog zemljišta ili iz nekog drugog razloga.

Nije. Energoprojekt ti je imao par hiljada zaposlenih, nije to nikakav veliki sistem, pogotovu ne u svetskim okvirima gde su konsultantske firme prave male države (mislim da onaj AECOM ima 100K inženjera, to je kao pola Islanda ili petina Crne Gore). Ali su generisali ogromne prihode, imali su know how, dobru podršku države, direktan prodor do onih koji su imali kintu. Oni su otvarali prostor mnogim našim firmama na strana tržišta (mada je tačno da su i mnogo koju našu firmu orobili, tj profitirali na njen račun).

Hteo sam samo da kažem da je pitanje vlasništva potpuno sekundarno za uspešnost neke ekonomije (to potkrepih poređenjem akcijskog kapitala i samoupravnog socijalizma), odnosno da se Srbija, počevši sa Đinđićem, 15 godina bavila pogrešnim pitanjima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:14 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

G.Cross
Nije da se nesto cesto slazem sa tobom...

:)))))))
Ово ми се допада!

Мислим да је сва економска памет била иста оној која је и овде изнета: то је већ неко зарадио и платио, То што је тај исти неко у том трену био задужен у, рецимо, данашњој противредности од 64 МЛРД долара, нема везе. Нема логике: дугујеш толике паре, као друтшвена заједница, а стан тебе као појединца отплаћен, ово-оно? Па чиме је отплаћен тај стан? Задуживањем? Па онда ни тај стан није баш нити само твој нити отплаћен...
princi princi 23:15 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

По званичној процени, радни човек је у стамбени фонд годишње издвајао противвредност од 04 метра квадратна стамбеног простора. За 40. година радног стажа, он је у стамбени фонд уплатио само за 16. метара квадратних стамбеног простора.

O kojoj vrednosti stana se radi, tržišnoj ili gradilišnoj?
freehand freehand 23:16 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

odnosno da se Srbija, počevši sa Đinđićem, 15 godina bavila pogrešnim pitanjima.

Samoupravljanje ne mora da ima veze sa vlasništvom.
Ali pitanje vlasništva mora da bude rešeno da bi se išta uopšte radilo. Pokazalo se da koncept društvene svojine ne može da opstane i da generiše društveni kancer.
princi princi 23:19 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ali pitanje vlasništva mora da bude rešeno da bi se išta uopšte radilo. Pokazalo se da koncept društvene svojine ne može da opstane i da generiše društveni kancer.

Jbg, koncept i praksa akcijskog kapitala postoji već 350 godina. Zapadni svet je onda tom logikom davno pokojan.
G.Cross G.Cross 23:22 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ovo je budalaština.
Ako je u nečemu socijalizam bio zaista efikasan i solidaran - to je bilo rešavanje stambenog pitanja.


Stvarno? A zasto ja za 16 godina u Energoprojektu nisam dobio stan ?

Hint: Nisam bio clan partije, nisam falsifikovao dokument da mi tetka nema obe noge i clan komisije nije bio iz istog sela. I tako 16 godina.

I pogodi sta, sto bi rekao Predrag, tih 16 godina sam placao stambeni doprinos. I gde su moje pare?

U pravu si, ja sam bdala.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:23 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

O kojoj vrednosti stana se radi, tržišnoj ili gradilišnoj?


O tržišnoj, najverovatnije, ali to je vrednost koju su ljudi dobijali.

Oni neke pare uplaćuju, dobiju nešto za te pare, to što dobiju ima neku vrednost. Ta vrednost se potvrđuje na tržištu.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:26 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Jeli u stvari postoji ikakvo makar kvazi ekonomsko objasnjenje zasto su to radili?


Pre svega, kupovali su društveni mir u ratno vreme. Zatim, dobili su prihode od poreza na imovinu, dotle nisu imali ništa od tih stanova, a ljude nisu mogli tek tako da izbace na ulicu, bilo ih je previše.
G.Cross G.Cross 23:27 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

...
G.Cross G.Cross 23:27 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

...
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:28 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Jbg, koncept i praksa akcijskog kapitala postoji već 350 godina.


Akcijski i društveni nije isto.
Akcijski definiše ko može a ko ne može da odlučuje, tj koliko da odlučuje. Društveni sve ravna, briše razlike između pametnih i glupih, štediša i raspikuća, odgovornih i neodgovornih.
G.Cross G.Cross 23:28 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

...
freehand freehand 23:29 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

princi
Ali pitanje vlasništva mora da bude rešeno da bi se išta uopšte radilo. Pokazalo se da koncept društvene svojine ne može da opstane i da generiše društveni kancer.

Jbg, koncept i praksa akcijskog kapitala postoji već 350 godina. Zapadni svet je onda tom logikom davno pokojan.

Akcijski kapital je privatna svojina, Princi. Društvena svojina je svačija i ničija.
freehand freehand 23:31 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Stvarno? A zasto ja za 16 godina u Energoprojektu nisam dobio stan ?

Ne znam, pitaj stambenu komisiju. Moj otac je dobio stan iako nije bio vojno lice niti je ikada bio u partiji. U "bloku" u kome sam odrastao nije bilo vojnih lica a ni partijske knjižice nisu bile mnogo česte.

Edit: reč "budalaština" nije upotrebljena da bi ti bio označen budalom već da bi označila tvrdnju kao besmislicu.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:32 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

vrabac_u_steni
Jeli u stvari postoji ikakvo makar kvazi ekonomsko objasnjenje zasto su to radili?


Pre svega, kupovali su društveni mir u ratno vreme. Zatim, dobili su prihode od poreza na imovinu, dotle nisu imali ništa od tih stanova, a ljude nisu mogli tek tako da izbace na ulicu, bilo ih je previše.


Ma ja mislim da su se i oni tu malo zajebali.
U početku je to bila koliko tolliko ozbiljna cifra za otkup. Bilo je to nekoliko hiljada maraka. Neki su se ozbiljno zaduživali da otkupe stanove.

Onda ih sila prilika natera da puste inflaciju, ona obezvredi vrednost stanova i cena postaje smešna.
Ko je imao živaca da čeka, (ili nije imao para), taj je potrefio.
princi princi 23:33 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

O tržišnoj, najverovatnije, ali to je vrednost koju su ljudi dobijali.

Oni neke pare uplaćuju, dobiju nešto za te pare, to što dobiju ima neku vrednost. Ta vrednost se potvrđuje na tržištu.

Pa to je glupost. Ti kad gradiš plaćaš book a ne market value.
G.Cross G.Cross 23:34 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Stvarno? A zasto ja za 16 godina u Energoprojektu nisam dobio stan ?

Ne znam, pitaj stambenu komisiju. Moj otac je dobio stan iako nije bio vojno lice niti je ikada bio u partiji. U "bloku" u kome sam odrastao nije bilo vojnih lica a ni partijske knjižice nisu bile mnogo česte.


Ma u redu je to ali gde su moje pare koje sam placao godinama?

Da ti pomognem , u vrednosti necijeg stana koji je dobijen bud zasto.

I ti to zoves efikasnim i solidarnim??

To se brate zove Ponzi sema.
Privatizacija stanova je preteca Dafine i Jezde.
princi princi 23:35 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Akcijski kapital je privatna svojina, Princi. Društvena svojina je svačija i ničija.

Ali izvršne odluke o akcijskom kapitalu donose ljudi koji ne moraju (i najčešće nisu) vlasnici. Sa gledišta poslovnih odluka, postoji principal agency problem koji je identičan onom u samoupravnom socijalizmu. Inače se Detroit nikad ne bi dogodio.
princi princi 23:36 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Akcijski definiše ko može a ko ne može da odlučuje, tj koliko da odlučuje. Društveni sve ravna, briše razlike između pametnih i glupih, štediša i raspikuća, odgovornih i neodgovornih.

Aha, kaži to vlasnicima Enrona, na primer.
freehand freehand 23:40 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ali izvršne odluke o akcijskom kapitalu donose ljudi koji ne moraju (i najčešće nisu) vlasnici.

Vlasništvo i menadžment su dve potpuno različite stvari. Pa ni u mnoštvu velikih svetskih kompanija koje su u poptunom vlasništvu jednog čoveka ili porodice njima ne upravljaju vlasnici već bogato plaćeni menadžeri.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:40 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Иначе, занимљива расправа.
Мислим да има нешто у Мистер Кросовим речима: ту су били Слобини гласачи.
Друго, стално се заборавља да смо ми били издржавана земља. Ми смо успешно извезли сиромаштво крајем шездесети и седамдесетих, и то у Европу, и од тад нам је кренуло. Мислим -- кренуле су дознаке! (Чини ми се да тек пар земаља постоји којима су дознаке већи проценат БДПа него код нас.)
Надаље, радници грађевинци нису добијали умањене плате, него као и сви други. По таквој су цени и продавали свој производ.
И, ХЦМ, добро се сећаш: цифра, с почетка, није била мала. Ми смо је платили за наша 104 квадрата (породица од петоро).
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:40 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

G.Cross


Ma u redu je to ali gde su moje pare?


pojela maca, baš kao i neke nekretnine i akcije mog dede po Beogradu 45-46.

kažem ja, vihor istorije i duh vremena.

pomiri se sa tim.
princi princi 23:41 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

A kad je oni koji su ih dobili prodaju, traže li za njih gradilišnu ili tržičnu vrenost?

To je potpuno druga stvar. Ono o čemu ja pričam da su stanovi bili vrlo mali deo tog nasleđa i da je preraspodela vlasništva nad njima od sekundarnog značaja (osim za envy talk. Ne kažem da nije bitno za moral nekog društva i, ponavljam verovatno po treći ili četvrti put, ne kažem uopšte da je to izvršeno pravedno, samo kažem da su direktni efekti stanogradnje mizerni u oceni stanja čitave ekonomije.
princi princi 23:42 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Vlasništvo i menadžment su dve potpuno različite stvari.

Da, to pokušavam sve vreme da kažem. Srbija nije i nema problem sa vlasništvom (tj on je potpuno sekundaran), nego sa upravljanjem.
Pa ni u mnoštvu velikih svetskih kompanija koje su u poptunom vlasništvu jednog čoveka ili porodice njima ne upravljaju vlasnici već bogato plaćeni menadžeri.

Pitanje vlasništva i upravljanjem nad privatnim kompanijama (private companies) je potpuno irelevantno za temu o kojoj se povela rasprava. Ja pravim poređenje sa javnim kompanijama (public companies), čijim se akcijama trguje na berzi. Ima na internetu dosta materijala o razlikama između private i public companies.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:45 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Pa to je glupost. Ti kad gradiš plaćaš book a ne market value.


Misliš li da je cena gradnje četiri puta manja od tržišne, da građevinari zarađuju 400% na stanovima?

Ni tom računicom, a ne znam zašto bi se ona uzimala u obzir ako neko ne gradi nego dobija izgrađen stan, se ne dolazi do toga da su ti stanovi zapravo kupljeni.
Nisu, oni su dobijeni a plaćaju ih svi ostali.
Da li su od ostalih uzeli manje ili više se može računati ali su uzeli svakako.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:46 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

И, ХЦМ, добро се сећаш: цифра, с почетка, није била мала. Ми смо је платили за наша 104 квадрата (породица од петоро).


i mi, ali opet verovatno manje od tržišne vrednosti, doduše i stan je bio manji.
no dobro, mi smo bili "reakcija" pa nam verovatno i nije sledovalo više, niti smo zaslužili.

no kako vidim, nije tebi problem otkup sam po sebi, već to što su neki platili manje?
freehand freehand 23:48 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

no kako vidim, nije tebi problem otkup sam po sebi, već to što su neki platili manje?

Stisli pa čekali da inflacija odradi posao.

Nego evo jedne lektire za sve. Ko nije čuo ovo je obavezno!
Komšijska građevinsko-preduzetnička.

G.Cross G.Cross 23:48 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Ali izvršne odluke o akcijskom kapitalu donose ljudi koji ne moraju (i najčešće nisu) vlasnici.

Vlasništvo i menadžment su dve potpuno različite stvari. Pa ni u mnoštvu velikih svetskih kompanija koje su u poptunom vlasništvu jednog čoveka ili porodice njima ne upravljaju vlasnici već bogato plaćeni menadžeri.


Ovo je samo delimicno tacno.
Postoji Board of Directors koji postavljaju i kontrolisu manadzment firme.
A Board je izabran i postavljen od Skupstine akcionara (vlasnika).

Tako da vlasnici i te kako imaju rec u odlukama o akcijskom kapitalu.
Oni se ne mesaju u day-to-day poslovanje ali ako manadzment nije performantan Board reguje i menja ih.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:51 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Занимљиво, сад ми паде на памет: да су станови откупљени и по петини реалне вредности, Србија 1990. с тим парама не би имала спољни дуг. Ето зашто смо се били задужили.

Тај наш живот изнад реалних могућности изгледа да је константа наше ближе историје.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:51 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Srbija nije i nema problem sa vlasništvom (tj on je potpuno sekundaran), nego sa upravljanjem.


Ali kod društvene svojine je to i problem, što takvo vlasništvo obavezno regrutuje loše upravljače.
Kod akcionara, onaj ko ima dovoljno akcija da odluuje postavlja upravljajče, društvenjaci svi do jednog, kakvi god da su i kolkiko god da znaju ili ne znaju, se pitaju ko će da upravlja.
G.Cross G.Cross 23:51 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

stanogradnje mizerni u oceni stanja čitave ekonomije.


Jel moze neki broj da ovo potvrdi, u svakoj ekonimiji u svetu stanogradnja i home ownership je stub ekonomije. Zato ja o ovme i govorim. Pitaj Alana Grinspena.

Da su oni pare od prodaje stanova upotrebili da grade nove stanove to i ne bi bio toliko katastrofalan potez, ali oni se te pare potrosili na rat , penzije i plate glasaca.

princi princi 23:52 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Misliš li da je cena gradnje četiri puta manja od tržišne, da građevinari zarađuju 400% na stanovima?

Ni tom računicom, a ne znam zašto bi se ona uzimala u obzir ako neko ne gradi nego dobija izgrađen stan, se ne dolazi do toga da su ti stanovi zapravo kupljeni.
Nisu, oni su dobijeni a plaćaju ih svi ostali.
Da li su od ostalih uzeli manje ili više se može računati ali su uzeli svakako.

Uporno brkaš 2 stvari, ti stanovi kad su pravljeni, za njih nije postojalo tržište, pa prema tome je glupo pričati o njihovoj tržišnoj vrednosti. Tad smo bili svi drugovi i drugarice, braća i sestre, i putovali smo u srećnu budućnost. Ta budućnost se dogodila tako kako se dogodila i sad imamo tržište. Market value, tržišna vrednost ide gore dole, ali book value je uvek ista. Društvo, država, ko god je uložio, tj potrošio novac u book value ne u market value.

Pokušao sam da ti objasnim i iscrpeo sve svoje mogućnosti. Možda neko drugi može.
freehand freehand 23:56 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

G.Cross
freehand
Ali izvršne odluke o akcijskom kapitalu donose ljudi koji ne moraju (i najčešće nisu) vlasnici.

Vlasništvo i menadžment su dve potpuno različite stvari. Pa ni u mnoštvu velikih svetskih kompanija koje su u poptunom vlasništvu jednog čoveka ili porodice njima ne upravljaju vlasnici već bogato plaćeni menadžeri.


Ovo je samo delimicno tacno.
Postoji Board of Directors koji postavljaju i kontrolisu manadzment firme.
A Board je izabran i postavljen od Skupstine akcionara (vlasnika).

Tako da vlasnici i te kako imaju rec u odlukama o akcijskom kapitalu.
Oni se ne mesaju u day-to-day poslovanje ali ako manadzment nije performantan Board reguje i menja ih.



Ma ok su i upravni i nadzorni odbori, i bord direktora. Nego, jel ima tamo neki Radnički savet i samoupravna radnička kontrola? I društveni pravobranilac samoupravljanja?
I ima li nešto da je svačije i ničije?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:58 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

vrabac_u_steni
no kako vidim, nije tebi problem otkup sam po sebi, već to što su neki platili manje?

Напротив.
Истина је, ми смо платили највише од свих које знам. То нам није био проблем. Били смо црвена буржоазија. Мислим -- били смо заиста имућни, али не на основу очеве пензије, већ на основу тога што смо од 1973. или 1974. године (заборавио сам тачну годину) имали предузетничку радњу за штампање застава у Инђији са петоро запослених, која је сјајно пословала. Ја сам већ као клинац штампао заставе техником ситоштампе и лепо зарађивао. (Ето, и у Србији је било оног дечијег рада ;-)

Ја показујем како смо појели сами себе.
То је сврха мог наратива овде.
Није нас нико други појео.
Да су сви платили свој стан као моја породица, спољни дуг Србије би тим парама био готово сигурно отплаћен.
G.Cross G.Cross 23:58 30.11.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

princi

Pokušao sam da ti objasnim i iscrpeo sve svoje mogućnosti. Možda neko drugi može.


Da probam ja. Potpuno si u krivu. Nije vazno koliko je para drzava potrosila da izgradi stanove i kolika je njihova knjigovodstvena vrednost. Ona je bila vazna mozda samo za racunanje amortizacije .

Ako je u redu prodati stan po knjigovodsvenoj vrednosti onda je u redu i prodati fabriku po knjigovodstvenoj vrednosti.

A ja kazem nije;
princi princi 00:01 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ako je u redu prodati stan po knjigovodsvenoj vrednosti onda je u redu i prodati fabriku po knjigovodstvenoj vrednosti.

A ja kazem nije;

Ja uporno pričam o trošku gradnje a ti o asset managementu. To su dva različita pojma. Ma, dobro, pravite račune kakve hoćete, isključujem se iz ove rasprave.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:02 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

G.Cross
Ako je u redu prodati stan po knjigovodsvenoj vrednosti onda je u redu i prodati fabriku po knjigovodstvenoj vrednosti.

По овој логици су и све приватизације исправне и поштене.
mariopan mariopan 00:03 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Брајовићу, кад се већ јављаш за реч не би било лоше да прескочиш блесоње и мало се информишеш колико је фабрика чарапа постојало у старој Југославији, где су све извозиле своје производе ( што у преводу значи да су конкурисале својим квлитетом и једна другој и страним фабрикама) па се лепо рапиташ и о услужним пословима које су радиле за странце, углавном за Немце и Италијане.

Да ти нацртам процес производње да би схватио колико лупеташ:

Један плетач рецимо Немац контролише и до 80 плетаћих машина које плету сировим полиамидним влакнима, белим, у облику црева ( која још нису чарапа) и тога могу у три смене да наплету на тоне.

Неколико радника и погон пун машина појефтињује процес производње том Немцу али му је јако скупо да за мануелне послове плати Немцима да те чарапе дораде.

Онда Немац сва та сирова цревца спакује у вакумиране вреће и довезе пред Ударник да му ти радници : сашију чарапе, затворе прсте на чарапама, обоје, испеглају, прегледају и издвоје оштећене ( класирају) спакују, залепе декларацију на немачком језику и са логом немачке фабрике ........па када ти купиш немачке чрапе и откинеш за тим квалитетом појма немаш да ду те чарапе комплетно урађене у Ударнику.

И остале фабрике у Југославији радиле су те услужне послове странцима и нису постојале зато што нису имале конкуренцију него су напротив, постојале ако су добро радиле.
Разумеш се у чарапе ко Марица у ...
freehand freehand 00:04 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Да су сви платили свој стан као моја породица, спољни дуг Србије би тим парама био готово сигурно отплаћен.

Sigurno ne bi bio otplaćen. A ni problem nije prevashodno bio, niti je sada u spoljnom dugu. Inače bi Rumunija procvetala onog momenta kad ga je Čaušesku skinuo sa dnevnog reda.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 00:04 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

(Ето, и у Србији је било оног дечијег рада ;-)


eh ja sa 15 radio na građevini, ubacivao šut i kopao ilovaču da zaradim za prvo samostalno letovanje, kod unuka generala Simovića (da onog Simovića, 27. mart i taj rad). čovek iz Francuske napravio jednu od prvih građevinskih firmi u Srbiji. mogu da ti pokažem zgrade u Maršala Birjuzova i Kneza Miloša na kojima sam radio.
šta ćeš, mi reakcija se uvek povežemo i rovarimo, pa makar to rovarenje bilo i po beogradskoj ilovači :)

edit:
jednu od prvih PRIVATNIH građevinskih firmi
G.Cross G.Cross 00:05 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ja uporno pričam o trošku gradnje


Ma dobro je da si ti uporan
Ali zasto je trosak gradnje uopste vazan.

Kad prodajes kola jel kupac pita koliko si ih platio?

uuppps ti vec otisao.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:07 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ћерка или мајка?
По тону и искуству и некоришћењу смајлија -- мајка.
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:08 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Uporno brkaš 2 stvari, ti stanovi kad su pravljeni, za njih nije postojalo tržište, pa prema tome je glupo pričati o njihovoj tržišnoj vrednosti. Tad smo bili svi drugovi i drugarice, braća i sestre, i putovali smo u srećnu budućnost.


Ma razuem ja šta ti pričaš, ali to bi važilo u uslovima da sve to još traje, da tržišta nema, da se stanovii dalje dele, i da smo i dalje drugovi i drugarice.

Problem i jeste taj tenutak kad se budućnost dogodila tako kako se dogodila i kad neko nešto najednom dobija a neko drugi ne dobija, a svi su plaćali.
Onda postaje važno koliko je dao taj za to što je dobio, a koliko to vredi, a koliko vredi govori tržište.

. Društvo, država, ko god je uložio, tj potrošio novac u book value ne u market value.


Ali da li je taj potrošeni novac država mogla da uveća? Makar za kamatu ako ne i za deo koji bi mu tržište vratilo?
Zbog čijeg dobra ona to nije htela da učini, ko je profitirao time?
Za dobro građana sigurno ne, nego za dobro samo određenog broja građana.
Time država deli građane i to jeste osnovni problem.
G.Cross G.Cross 00:22 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

pomiri se sa tim.

Ma pomirio se ja davno.
I na neki nacin sam zahvalan Slobi, da njega nije bilo ne bih imao hrabrosti da se pokrenem.

Ali skoro 25 godina kasnije ako nismo u stanju da prepoznamo ogromne greske koje smo pravili nikad necemo nista nauciti.

Knjigividstvena vrednost : Koliko te kosta da nesto napravis - vazna samo za amortizaciju i u vezi sa time porezom
Trzisna vrednost; Jedina vazna vrednost, ono za koliko mozes da prodas.

U trenutku privatizacije stanova pobrkana su dva prava 1) pravo koriscenja sa 2) pravom vlasnistva.

Zato su ljudi mogli da kuê stanove za onoliko koliko su kostali da se izgrade (manje amortizacija i naravno manje inflacija) a ne oniliko koliko vrede.

Ljudi koji su godinama placali stambeni doprinos su platili razliku i dobili veliko nista.

Sloba je uzeo sve te pare potrosio i na rat.

I to je to.

Efikasno i solidarno.
freehand freehand 00:27 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

U trenutku privatizacije stanova pobrkana su dva prava 1) pravo koriscenja sa 2) pravom vlasnistva.

Pa nisu pobrkana, sve je namerno učinjeno, i to kroz zakon donet u skupštini.
Ali ima tu još jedna stvar koju ovde prenebregavate: stanove su gradile građevinska preduzeća i prodavala ih drugim preduzećima. Ova druga preduzeća su ih, na osnovu svojih planova kupovala za svoje radnike kojima su stanovi dodeljivani prema internim pravilnicima.
Te je u ovom slučaju država posredno i uslovno oštećena, samo kao (i to uslovno) titular kapitala u tim firmama, ako su u pitanju javna preduzeća. Ako su bila društvana - šipak.
hajkula1 hajkula1 00:30 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ti smatraš da su oni plaćeni oduzimanjem, obustavljanjem dela zarade, ali da li je taj do koji je obustavljan bio stvarna, realna zarada, ili neka fiktivna, obračunata suma,



Moja firma je uplaćivala unapred izvođaču, tačnije nekoliko firmi učestvuje u finansiranju zgrade, delom avansno, u pretplati i tokom izvođenja radova, po situacijama. Tako kvadratni metar stana bude jeftiniji nego kad se kupi završen stan; građevinari i građevinska industrija ima posla, budžet priliv.




hoochie coochie man hoochie coochie man 00:37 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Moja firma je uplaćivala unapred izvođaču, tačnije nekoliko firmi učestvuje u finansiranju zgrade, delom avansno, u pretplati i tokom izvođenja radova, po situacijama. Tako kvadratni metar stana bude jeftiniji nego kad se kupi završen stan; građevinari i građevinska industrija ima posla, budžet priliv.


Ma milina.
I tako, svi plaćaju, svi rade, proizvode, štede...i sve ode do đavola.
Kako, zašto?

Da li je tvoja firma za to avansno plaćanje, davala zdrav, zarađen novac, ili je taj novac stizao i sa nekih drugih strana?
Da li je i u tvojoj firmi bilo onog novca koji je državu najpre oterao u stečaj a na kraju je i rasturio, onog novca koji smo pozajmljivali od drugih?

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:50 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Једина разумна музика уз ову расправу о генези наше пропасти јесте ова:



princi princi 01:00 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ma razuem ja šta ti pričaš, ali to bi važilo u uslovima da sve to još traje, da tržišta nema, da se stanovii dalje dele, i da smo i dalje drugovi i drugarice.

Jbg, sad je odmor između 2 četvrtine a i ovi jebeni novoengleski Patrioti će izgleda pobediti. Da, tako nešto. Kad su ti stanovi pravljeni, nikom nije padalo na pamet da će se njima nekad trgovati, da će imati tržišnu vrednost. Jeste, sada zvuči skroz šašavo, ali funkcija cilja tog društva (bar ona proklamovana) je bila drugačije postavljena, ti stanovi su građeni da se živi u njima, a ne da se od stanara naprave landlordovi. Zato je glupo gledati njihovu tržišnu vrednost- oni danas imaju tržišnu vrednost ali onda je nisu imali. Ja sad vidim da je ovde pola društva rođeno k'o nekakvi jebeni grofovi i baroni, veleposednici i da su od samog početka imali ciljnu funkciju realizacije nekakvih nekretnina na tržištu. Verovatno su sa sličnom motivacijom išli u svoje osnovne, srednje škole i fakultete, neki, boga mi, i na usavršavanje i doškolovavanje u inostranstvo (verovatno ništa od toga nisu direktno plaćali ni oni ni njihovi članovi porodice) ali za ono naivno pučanstvo koje je živelo u neznanju i veru u komunizam to nije bilo tako (jbg, ove rasprave ovde me još jednom podsećaju na onu everything is obvious once you know the answer).

Bilo bi super da život živimo unazad i da odluke donosimo na osnovu naknadnog znanja, ali, jbg, na žalost, nije tako.

Da, tačno je, izvršena je preraspodela bogatstva, možda (ili najverovatnije) nepravedna, ali nije ona uzrok srpskih nedaća.
freehand freehand 01:04 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Da, tačno je, izvršena je preraspodela bogatstva, možda (ili najverovatnije) nepravedna, ali nije ona uzrok srpskih nedaća.

Ali to nije bilo kroz prodaju stanova, i tu si ti potpuno u pravu. Štaviše, i to je bio način da se lumpengologuzija bar za nešto ogrebe pred veliki lom.
princi princi 01:08 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Štaviše, i to je bio način da se lumpengologuzija bar za nešto ogrebe pred veliki lom.

Pa da. Po meni to je možda i najmanje nepravedno. Ako ništa drugo, makar je od nekog napravilo preduzetnika (jbg, mogao je 10ak godina kasnije da založi taj stan i uzme kredit od banke da pokrene neki biznis). Da sam bio na mestu Đinđića 2000. čitavom narodu bih podelio akcije i zabranio trgovinu njima na 3 meseca za vreme kojih bi na TVu objasnio narodu koncept trgovine istima. Posle tog moratorijuma bih pustio slobodnu trgovinu i pustio ekonomiji da nađe svoju ravnotežu.

Ali ponavljam još jednom, osnovni problem srpske (i ne samo srpske) ekonomije nije problem vlasništva, već problem upravljanja.

Inače, vidim da neko pomenu problem duga ovde: Srbija 2000. uopšte nije imala problem duga. Ono malo što ga je ostalo je otpisao što Pariski što Londonski klub. Većina sadašnjeg srpskog duga je napravljena u poslednjih 14 godina. A dug i inače nije problem sam po sebi. Problem je ono u šta ga investiraš: ako to donosi više para od kamate, ti si na konju, praviš pare, praktično, ni iz čega. Problem je kad dug koristiš da bi finansirao svoje neproizvodne navike.
hajkula1 hajkula1 01:47 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Evo ovo možda može da posluži, makar kao putokaz za detljnije proveravanje


По званичној процени, радни човек је у стамбени фонд годишње издвајао противвредност од 04 метра квадратна стамбеног простора. За 40. година радног стажа, он је у стамбени фонд уплатио само за 16. метара квадратних стамбеног простора.



Ne znam koja je cena kvadratnog metra uzeta za procenu?

Da ponovim:
Razlika u ceni po kvadratnom metru
-kada projektuješ, izvodiš radove a dobijaš avanse, plaćaju ti po situacijama na sigurnom tržištu i
-kada sam finansiraš, projektuješ, izvodiš radove, da bi prodao na gde je ne mali deo cene uračunate kamate i faktor rizika.
-Čak je mnogo niža cena kada se prodaju stanovi u fazi sive gradnje nego gotovi.

Posebno što je izvođenje radova bilo jeftinije (a građevincima plate manje) nego što bi moglo realno da bude.

Mnoge stanove su sufinansirali, deo firma deo, učešćem, sam zaposleni. Neki su imali garsonjeru, manji stan koji bi ustupili firmi i dobili nov veći. Taj stariji manji stan bi dobio drugi zaposleni a kolika košta m2 tog stana?



P.S.
Nisam dobila stan. Ni stambeni kredit. Na žalost.
hajkula1 hajkula1 02:34 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Stvarno? A zasto ja za 16 godina u Energoprojektu nisam dobio stan ?

Ne znam, pitaj stambenu komisiju. Moj otac je dobio stan iako nije bio vojno lice niti je ikada bio u partiji. U "bloku" u kome sam odrastao nije bilo vojnih lica a ni partijske knjižice nisu bile mnogo česte.

Edit: reč "budalaština" nije upotrebljena da bi ti bio označen budalom već da bi označila tvrdnju kao besmislicu.



Neke firme (one bogatije, slobodno mogu da kažem, za državu važnije, tipa Rafinerija, Tehnogas, možda Azotara), su bile u mogućnosti da podele više stanova. Članovi KP su dobijali bodove za članstvo i ne samo pri dodeli stanova. Tačka.

gabriele gabriele 07:48 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih


Ovo je glupost. Pa kolika je bila gradilišna vrednost stana u SFRJ?.

prevelika i preskupa... ovde čak ni aga kan ne može da kupi stan ....
stanovi su bili preskupi u izgradnji i sredinom osamdessetih kvadrat gradnje je debelosisao kvadrat u minkenu (mislim na društvene stanove koje su radili giganti)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:28 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Како се лако овде на екрану-папиру раздужује и задужује државе, како лепо раде чарапаре и титовске фабрике, како се станови јефтино и без муке граде, и то финансирани ниоткуда, како је небитно да ли дугујеш пет или седам милијарди, као да се милијарде с јесени беру на Ташмајдану.

Можда најкомплекснији производ с којим је Србија изашла у свет био је Yugo. Иза њега је била стала цела Србија. А он, несретан, отпадали су му ретровизори други-трећи дан по изласку из фабрике, а ја се сећам да је онај један, који је мој друг купио, прокишњавао на киши као бушна ципела, јер су врата имала неке деформације.

Хоћу да кажем да је то, тај Yugo, био реални показатељ српске привреде и економије и технологије, њених могућности и знања. Ни то није мало: стотине земаља у свету тада ни толико нису могле да произведу.

Нама стално недостаје знање, процедуре, приступи... И то се калеми на тај историјски менталитет титовских фабрика. Нема наде да се нешто по овом питању промени, изнутра, јер се знање у овом систему обезвређује.
mariopan mariopan 16:03 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

@ ХЦМ

Јака привреда а путеви изровани?
Јел ти то мене зезаш?
Не знаш да је оно био систем где се крава само музла док не цркне, па и кад цркне?
Е, нас су само музли.
Ником није падало на памет да макар онај мостић код Ченте поправи, био до скоро у стању распадања, а било је лепо када је у Београд стизало хлеба, уља, шећера и свега другог.....деценијама?
Поправљен је тек сад скоро кад се неко препао да се мост не стрмекне у реку. Тако се " домаћински" односила власт према Зрењанину.
freehand freehand 17:30 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Можда најкомплекснији производ с којим је Србија изашла у свет био је Yugo. Иза њега је била стала цела Србија. А он, несретан, отпадали су му ретровизори други-трећи дан по изласку из фабрике, а ја се сећам да је онај један, који је мој друг купио, прокишњавао на киши као бушна ципела, јер су врата имала неке деформације.

Ako misliš na Yuto sa kojimse krenulo u SAD - niti je on bio (samo) srpski već jugoslovenski proizvod, niti je sa njega išta otpadalo. Sasvim je druga stvar što nije mogao da se meri sa velikim svetskim proizvođačima, ali je i pravljen kao pokušaj tehnološkog i komercijalnog proboja, namenjen da bude studentski i domaćički auto za pijacu, međufaza za napredovanje u dizajnu i proizvodnji.
Хоћу да кажем да је то, тај Yugo, био реални показатељ српске привреде и економије и технологије, њених могућности и знања. Ни то није мало: стотине земаља у свету тада ни толико нису могле да произведу.

Svet u vreme Yuga nisu činile "stotine zemalja" nego njih oko 180.
A u pančevačkoj "Utvi" (kad već stalno o Srbiji i u vreme Jugoslavije) pravljeni su avioni, na primer. I to pristojni avioni za ono vreme.
E to je malo složenija tehnologija od automobilčića.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:42 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

1986 Yugo Car Commercial for the 1987 Models. It's called a Yugo because when it broke down the driver and the passenger would argue on who would walk to the nearest phone to call for help. You go, no you go.

emsiemsi emsiemsi 17:59 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

mariopan

...
Разумеш се у чарапе ко Марица у ...

Да ли је поменута Марица правила чарапе и за криви ..... ?!
Де, де - шалим се !
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:17 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Е, нас су само музли.


Trepča radi Beograd se gradi, čiji su naši novci, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu....i tako dalje.

Ajd budi malo originalna, svi su tvrdili ovo što ti tvrdiš :)

Evo i Hjakula nešto slično tvrdi, pa ko onda potroši one silne pare kad svi tvrde da su oni radili i zarađivali a drugi im otimali?
Biće ipak da to nije bilo tako kako se tebi čini.
princi princi 18:42 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ako misliš na Yuto sa kojimse krenulo u SAD - niti je on bio (samo) srpski već jugoslovenski proizvod, niti je sa njega išta otpadalo. Sasvim je druga stvar što nije mogao da se meri sa velikim svetskim proizvođačima, ali je i pravljen kao pokušaj tehnološkog i komercijalnog proboja, namenjen da bude studentski i domaćički auto za pijacu, međufaza za napredovanje u dizajnu i proizvodnji.

Mnogi drugi su u to doba pokušavali (mahom, neuspešno) da naprave prodor na američko tržište. Hyundai je tako 1986 probao da plasira Pony II (nije uspeo da prođe američke emisione standarde). Hyundai je, za razliku od Zastave, uspeo da se povrati od tog neuspeha (izgleda da su korejski generali bili pravljeni od čvršćeg materijala od YU komunista). U životu i biznisu je jako važno pravo na neuspeh i drugu šansu, relativno retki su oni koji uspevaju iz prve. Srpsko društvo, čini se, još nije dovoljno sazrelo za tu ideju, kao da još uvek živi u epskim i klinačkim deluzijama herojskih podviga (i patnji). Dobro, jbg, nešto je i do zrelosti.
freehand freehand 18:48 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Predrag Brajovic
1986 Yugo Car Commercial for the 1987 Models. It's called a Yugo because when it broke down the driver and the passenger would argue on who would walk to the nearest phone to call for help. You go, no you go.


Ja sam naslednika ovog Yuga Amerika, Yuga GVX u zdravlju i veselju vozio dve godine i danas mi je tog auta žao. Jer je bio odličan, za ono vreme i za moje potrebe. Mislim da sam ga do prošle godine još viđao na ulici povremeno.
Ali ne zaboravi da to nije bio samo srpski auto, i da je daleko od toga da je bio najviši tehnološki domet Srbije.
freehand freehand 18:52 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Hyundai je, za razliku od Zastave, uspeo da se povrati od tog neuspeha (izgleda da su korejski generali bili pravljeni od čvršćeg materijala od YU komunista). U životu i biznisu je jako važno pravo na neuspeh i drugu šansu, relativno retki su oni koji uspevaju iz prve. Srpsko društvo, čini se, još nije dovoljno sazrelo za tu ideju, kao da još uvek živi u epskim i klinačkim deluzijama herojskih podviga (i patnji). Dobro, jbg, nešto je i do zrelosti.

Što se srpskog društva, Zastave i druge šanse tiče - bilo je kasno, jer je država otišla u tri nanine, zajedno sa Zastavom.
Pogodilo se da su te dve države, Jugoslavija i Južna Koreja bile na upravo suprotnim istorijskim trendovima. Dok je jedna kao kamen padala druga se strelovito uzdizala.
A odličan si primer dao, ja zaboravih da kažem da su se Amerikanci (i svi lizguzi uključujući nas sa njima) isto tako smejali i Japancima pa Korejancima. Sad se više ne smeju Kinezima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:33 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Учитава се у мој коментар нешто што не стоји.

Прво, ја сам, како год било, српској индустрији дао хвале где јој хвале треба дати: она је ипак била боља од 2/3 светске, у том је смислу био мој коментар о оних стотину других држава. Ипак, она је била технолошки заостала, и као и она чарапара -- која је служила да јефтини мануелни радници, уместо скупих немачких, направе завршну обраду производа, који су моћне индустријске машине направиле у Немачкој -- дакле, та је индустрија седамдесетих тек била побегла из оног круга земаља трећег света (мислим да онај тенк М 84 није био лош). Појединачни искораци, као они типа Утва авиона, малих серија и без икаквог знаачајног учешћа у индустрији, не мењају ту слику. Тако, у Бгду су прављене нека сјајна појачала, а и дан данас се у Србији праве сјајне аудио компоненте (www.dayens.rs), док мој један драги познаник ради високо софистициране мераче неких специфичних ствари у телекомуникационој индустрији, по ценама 200-300 К € комад и у серијама од 30-40-50 годишње, тако некако :)

Осамдесетих смо већ изгубили корак (двапут банкрот у тој деценији), па смо морали да се задужујемо, и то је задуживање на једвите јаде прошло :) Оптерећени генерацијама које нису, као оне претходне, виделе свој спас од сиромаштва у Западној Европи, него су тај спас тражиле у СФРЈот државној служби и државним фабрикама, та индустрија заштићена енормним царинама (исправно) почела је да посустаје од тог прилива људи које је требало да запосли (неисправно). Ту су пропуштене прилике и тај БДП моментум раста касних седамдесетих.

Те пропуштене прилике, и на томе утемељене грешке, као да су се поновиле после 2000: земља којој су дугови добрано отписани, која је имала повољну политичку ситуацију и кредит као миљенче Европе јер је свргла "диктатора", своје је кредитне капацитете искористила да купује Милке и Орбит жваке, а уведене сулудо ниске царинске баријере и низак ниво протекционизма то мало привреде што је преостало почистило је као метлом. Мрвице које су остале разграбили су Ђивановићи или Матићи или ко већ се и за колико снашао. Нама је пољопривреда угушена тим европским субвенционисаним производима, и сада је на тањиру сваком озбиљнијем играчу.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:44 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Evo i Hjakula nešto slično tvrdi, pa ko onda potroši one silne pare kad svi tvrde da su oni radili i zarađivali a drugi im otimali?

Па јесте!
То, рецимо, значи да највећи лопов -- назовимо га Мишко, рецимо -- има зилион хиљада милијарди евра. А нема, једва ако може и једну милијардицу да накрпи.
princi princi 20:06 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Pogodilo se da su te dve države, Jugoslavija i Južna Koreja bile na upravo suprotnim istorijskim trendovima. Dok je jedna kao kamen padala druga se strelovito uzdizala.
A odličan si primer dao, ja zaboravih da kažem da su se Amerikanci (i svi lizguzi uključujući nas sa njima) isto tako smejali i Japancima pa Korejancima. Sad se više ne smeju Kinezima.

Da, JK je danas četvrta zemlja na svetu po broju proizvedenih automobila (godišnja proizvodnja (SOE) bezmalo 10 puta veća od, na primer, Italije). Taj koncept State Owned Enterprises se pokazao izuzetno uspešnim u Koreji. LG je 65. hteo da uđe u biznis sa tekstilom, ali su generali rekli odlučno "njet!" i naterali ih da prave električne kablove. Posao sa kablovima je poslužio kao odskočna daska za elektronsku industriju i danas je LG elektronski gignat sa 50ak milijardi dolara godišnjeg prometa.

Jbg, zašto EI Niš ili Rudi Čajavec (i oni su bili SOE) to nisu mogli da postignu?
freehand freehand 20:10 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Учитава се у мој коментар нешто што не стоји.

Šta to? Ja mislim da nisam učitavao ništa.
Прво, ја сам, како год било, српској индустрији дао хвале где јој хвале треба дати: она је ипак била боља од 2/3 светске, у том је смислу био мој коментар о оних стотину других држава.

Sem što nije bilo stotinu nego stotine, komentar ti je bio posprdan. Eno ga gore, još stoji.
Можда најкомплекснији производ с којим је Србија изашла у свет био је Yugo. Иза њега је била стала цела Србија. А он, несретан, отпадали су му ретровизори други-трећи дан по изласку из фабрике, а ја се сећам да је онај један, који је мој друг купио, прокишњавао на киши као бушна ципела, јер су врата имала неке деформације.
...
Хоћу да кажем да је то, тај Yugo, био реални показатељ српске привреде и економије и технологије, њених могућности и знања. Ни то није мало: стотине земаља у свету тада ни толико нису могле да произведу.

Појединачни искораци, као они типа Утва авиона, малих серија и без икаквог знаачајног учешћа у индустрији

"Utva" je bila daleko više od pojedinačnog iskoraka,iako i ona žrtva Ustava i ZUR-a, kao i najveći deo ostatka privrede. U jednom momentu imala je 7.000 zaposlenih, praveći sve što je metalski kompleks mogao da pravi, od čega su avioni bili samo deo. Utva aluminijum i njena eloksaža rasadnik su i jezgro centra aluminijumske industrije u Srbiji, bajdvej.
I uzgred - broj napravljenih aviona uopšte nije bio mali, iako se prvenstveno radilo o poljoprivrednoj avijaciji i sklopovima za ratne avione pravljenu u kombinatu "Soko" u Mostaru.


freehand freehand 20:12 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

LG je 65. hteo da uđe u biznis sa tekstilom, ali su generali rekli odlučno "njet!" i naterali ih da prave električne kablove.

Goldstar?
Jbg, zašto EI Niš ili Rudi Čajavec (i oni su bili SOE) to nisu mogli da postignu?

Zato što Južna Koreja nije imala ustavne amandmane pa Ustav iz '74, nije imala CK SK i nikako nije imala Zakon o udruženom radu. Mislim da su to bili osnovni razlozi.
princi princi 20:20 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Zato što Južna Koreja nije imala ustavne amandmane pa Ustav iz '74, nije imala CK SK i nikako nije imala Zakon o udruženom radu. Mislim da su to bili osnovni razlozi.

Znači, nije bitno da li je državno ili privatno (moja osnovna teza) nego kako se upravlja. Pitanje vlasništva je potpuno sekundarno, i to je ono što Đinđić nije razumeo i meni je potpuno jasno zašto nije razumeo. On je, slično Krstiću, bio polutalentovani amater. To nije loše za filozofa, sociologa, ili čoveka u bendu- ne znam kako bih Krstića drukčije nazvao, jer on je pre bio umetnička instalacija nego bilo šta drugo, neka vrsta muške Marine Abramović, samo bez žileta- ali je pogubno za šefa države, pogotovu države koja se nalazila u situaciji u kojoj se Srbija našla decembra 2000.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:35 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Sem što nije bilo stotinu nego stotine, komentar ti je bio posprdan. Eno ga gore, još stoji.

Не, није поспрдан, него ме не симпатишеш, па гледаш шта би ми надодао. Пошто ниси у стању да нормално читаш моје прилоге, што се и овом приликом потврдило, био сам те замолио да их прескачеш, а обећао ти да ћу и ја твоје коментаре. Тако је паметније.

Што се тиче оног немалог броја Утвиних авиона, у свету одраслих успех се мери једино успехом. А не причама о могућном успеху. И никога, осим историчаре и емотивно везаних, не интересује фуснота типа: То је био сјајан модел авиона, али... Да не кажем да сам шокиран да је Утва имала 7.000 запослених. Шта је толико људи ту радило?
freehand freehand 21:09 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Не, није поспрдан, него ме не симпатишеш, па гледаш шта би ми надодао. Пошто ниси у стању да нормално читаш моје прилоге, што се и овом приликом потврдило, био сам те замолио да их прескачеш, а обећао ти да ћу и ја твоје коментаре. Тако је паметније.

Dve stvari: prvo, dva puta sam te citirao. Nema učitavanja. Još je posrprdan i blaga reč za ono ruganje. No to je manje bitno, bitnije su netačnosti i zluradost.
Drugo je preskakanje o kome govoriš. Brajoviću, ne preskačem nikoga na svom blogu. A na neke tvoje komentare nisam imao primedbi, negde sam kliknuo "preporuči". KMoji komentari dobiju ličnu notu samo kad odgovaram na uvrede. Te stoga ja ni ovde ne komentarišem tebe nego napisano.
Што се тиче оног немалог броја Утвиних авиона, у свету одраслих успех се мери једино успехом. А не причама о могућном успеху. И никога, осим историчаре и емотивно везаних, не интересује фуснота типа: То је био сјајан модел авиона, али...

Nije reč o mogućnom nego o nekadašnjem uspehz, to je bitna razlika. To što gigant propadne ne znači da nekada nije bio vrhunski. Besmisleno je, naravno, živeti u iluziji o nekadašnjoj veličini, ali to ovde i nije tema.

Да не кажем да сам шокиран да је Утва имала 7.000 запослених. Шта је толико људи ту радило?


Avione, cisterne, silose, aluminijumske konstrukcije... Čudo. Svašta.
Kao bonus epizoda o tome kako se nekadašnji generalni direktor šarančić suprotstavio ourizaciji i cepanju fabrike. Pa završio u bajboku optužen kao sovjetski špijun. Nikad posle toga Utva nije bila ni senka one dotadašnje.

freehand freehand 21:13 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Znači, nije bitno da li je državno ili privatno (moja osnovna teza) nego kako se upravlja. Pitanje vlasništva je potpuno sekundarno

Ti bi bio potpuno u pravu, da nije jedne sitnice: ono što jebe naše koke a nije pevac jeste društveno vlasništvo. E to je ono čudo koje smo mi imali ovde, gde je sve bilo svačije i ničije.
Te u skladu s tim i sve ostalo o tome šta Đinđić nije razumeo, i čvengiranjem odsutnog Krstića.

ali je pogubno za šefa države, pogotovu države koja se nalazila u situaciji u kojoj se Srbija našla decembra 2000.

Ovo tek ne razumem. U decembru 2000. šef države bio je Koštunica.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:20 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Znači, nije bitno da li je državno ili privatno (moja osnovna teza) nego kako se upravlja. Pitanje vlasništva je potpuno sekundarno, i to je ono što Đinđić nije razumeo


A da je razumeo šta bi uradio, tj. šta je bilo pametno uraditi sa društvenom svojinom?
Podržavti je i trajno je ostaviti u tom stausu?
To podrazumeva komunizam sovjestkog tipa, ne verujem da je to bilo moguće a ni da bi donelo bilo šta dobro..
Ostaviti društvenu svojinu?
Zašto bi najednom isti ljudi, zaposleni, samoupravlajči, na istim mestima, u istim fabrikama, na istim poslovima, počeli drugačije da se ponašaju?

Veoma je važno vlasništvo jer iz njega proističe i upravljanje.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:21 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih


Predrag Brajovic
hoochie coochie man
Evo i Hjakula nešto slično tvrdi, pa ko onda potroši one silne pare kad svi tvrde da su oni radili i zarađivali a drugi im otimali?

Па јесте!
То, рецимо, значи да највећи лопов -- назовимо га Мишко, рецимо -- има зилион хиљада милијарди евра. А нема, једва ако може и једну милијардицу да накрпи.


A evo i Utva je super radila :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:48 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man

Predrag Brajovic
hoochie coochie man
Evo i Hjakula nešto slično tvrdi, pa ko onda potroši one silne pare kad svi tvrde da su oni radili i zarađivali a drugi im otimali?

Па јесте!
То, рецимо, значи да највећи лопов -- назовимо га Мишко, рецимо -- има зилион хиљада милијарди евра. А нема, једва ако може и једну милијардицу да накрпи.


A evo i Utva je super radila :)

И запошљавала 7.000 људи!
А Ербас у фабрици у Бремену само 3.000. У Тулузу, ипак, има њих 11.500, мало више него у Утви. :(

Зајебанцију на страну -- то је оно што друштво из чарапаре не види: ми смо били неископродуктивни, неефикасни, расипни... И данас смо. Мрзи ме да проверавам, али, на мом Филолошком факултету, мислим да је било 220 ненаставног особља, и 180 наставног. Мислим -- 220 људи административно се брине за њих 180 и студенте :))))
И, по закону, нико не може да добије отказ.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:02 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Znači, nije bitno da li je državno ili privatno (moja osnovna teza) nego kako se upravlja. Pitanje vlasništva je potpuno sekundarno, i to je ono što Đinđić nije razumeo


A da je razumeo šta bi uradio, tj. šta je bilo pametno uraditi sa društvenom svojinom?
Podržavti je i trajno je ostaviti u tom stausu?
To podrazumeva komunizam sovjestkog tipa, ne verujem da je to bilo moguće a ni da bi donelo bilo šta dobro..
Ostaviti društvenu svojinu?
Zašto bi najednom isti ljudi, zaposleni, samoupravlajči, na istim mestima, u istim fabrikama, na istim poslovima, počeli drugačije da se ponašaju?

Veoma je važno vlasništvo jer iz njega proističe i upravljanje.

Зајебана прича.
JTI, огромна мултинационалка, дуго је био претежно државна компанија, а и сада јапански министарство финансија држи 1/3 (пре 1/2) ИЗВОР. У Теленору држава је већински власник. ИЗВОР

Друго је када се зна шта је чије, шта је чија одговорност, а друго кад је друштвено -- значи ничије. А оно што је ничије свима припада :) А и позитивни примери државног власништва који се овде наводе или могу навести јесу примери држава са традицијом и високим узајамним поверењем између државе и грађана. Такође, и о обрасцу менаџмента је реч, што би рекао Млађа Динкић -- ништа без квалитетних људи! :)))))))
niccolo niccolo 22:14 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

А и позитивни примери државног власништва који се овде наводе или могу навести јесу примери држава са традицијом и високим узајамним поверењем између државе и грађана.

Jbg, to ti ko što Engleska nema Ustav kao kodifikovan dokument, već kombinaciju raznoraznih što dokumenata što običaja koji se i dan danas uredno poštuju, a Srbiji (i Jugoslaviji) ni xy njenih od 1804. nije pomoglo da se ijedan od njih uredno poštuje...
freehand freehand 22:16 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

niccolo
А и позитивни примери државног власништва који се овде наводе или могу навести јесу примери држава са традицијом и високим узајамним поверењем између државе и грађана.

Jbg, to ti ko što Engleska nema Ustav kao kodifikovan dokument, već kombinaciju raznoraznih što dokumenata što običaja koji se i dan danas uredno poštuju, a Srbiji (i Jugoslaviji) ni xy njenih od 1804. nije pomoglo da se ijedan od njih uredno poštuje...

Koliko ja mogu da se prisetim - Efikasno državno vlasništvo i demokratija teško idu zajedno.
niccolo niccolo 22:31 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
niccolo
А и позитивни примери државног власништва који се овде наводе или могу навести јесу примери држава са традицијом и високим узајамним поверењем између државе и грађана.

Jbg, to ti ko što Engleska nema Ustav kao kodifikovan dokument, već kombinaciju raznoraznih što dokumenata što običaja koji se i dan danas uredno poštuju, a Srbiji (i Jugoslaviji) ni xy njenih od 1804. nije pomoglo da se ijedan od njih uredno poštuje...

Koliko ja mogu da se prisetim - Efikasno državno vlasništvo i demokratija teško idu zajedno.

A? Ma ja samo pravio paralelu o državama sa tradicijom i visokim uzajamnim poverenjem između države i građana. I onim drugim državama...
pnbb pnbb 22:33 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

већ на основу тога што смо од 1973. или 1974. године (заборавио сам тачну годину) имали предузетничку радњу за штампање застава у Инђији са петоро запослених, која је сјајно пословала.

ono sto me cudi je , kako je moguce da se nije zadesio bas nijedan lokalni partijski rukovodilac, da mu zasmeta visina prijavljenog poreza preduzetnicke radnje..ili uspesnost poslovanja..ili bilo sta...pa da intervenise?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:01 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

pnbb
већ на основу тога што смо од 1973. или 1974. године (заборавио сам тачну годину) имали предузетничку радњу за штампање застава у Инђији са петоро запослених, која је сјајно пословала.

ono sto me cudi je , kako je moguce da se nije zadesio bas nijedan lokalni partijski rukovodilac, da mu zasmeta visina prijavljenog poreza preduzetnicke radnje..ili uspesnost poslovanja..ili bilo sta...pa da intervenise?

Хм...
Прво, зајебена је ствар што је власник радње био овај главоња на слици доле здесна, с великим пиштољем и великом шаком:

Првоборац, Титов пратилац, несуђени командант артиљерије Југославије, начелник у Генералштабу за војно-истраживачки сектор, некадашњи командант V сарајевске војне области, победник свеармијског кроса те области у трчању 5 километара у трену кад има 115 килограма а трчало се у чизмама, тако нека глупост... углавном, зајебан тип. А био ми је отац.

Сметали смо, да. Председник општине се жалио што су нам све раднице биле пријављене на максимум, на онолико колико је износила и његова плата. На крају смо, због неке зајебанције, тамо неке 82-83. нагужени у пореској контроли. Судски процес (запрећена казна затвора) трајао је две године и ослобођени смо одговорности. Рачун нам је био блокиран, и мислим да се по окончању процеса на њему налазила страшна количина пара. То јест, требало је да се налази. Тражили смо да нам се паре исплате. На то смо добили одговор да може, али да ће се онда тражити и поновно покретање процеса по основу инспекцијског надзора, ревизијe, шта ли. Отац је одустао.

Све раднице су биле пријављене на могући платни максимум. Сећам се, као куриозитет, како смо се једном радовали што је укупна стопа доприноса и пореза смањена са 130 на, рецимо, 118%. :))))

Тада сам научио технику сито штампе, шивење и кројење и друге лепе занате :))))) У ствари, тек сад то видим, цела моја породица је рано научена да ради. Просто, најпре отац је био такав, предузимљив човек необичне биографије и индикативно дугог пуковничког стажа: чак 17 година :))))))
mariopan mariopan 23:05 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

emsiemsi
mariopan

...
Разумеш се у чарапе ко Марица у ...

Да ли је поменута Марица правила чарапе и за криви ..... ?!
Де, де - шалим се !

princi princi 23:36 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Veoma je važno vlasništvo jer iz njega proističe i upravljanje.

Ne proističe. U javnoj kompaniji imaš board direktora koji uglavnom iz svojih redova bira CEOa. Board direktora na godišnjim skupštinama biraju akcionari, ali oni, iako nominalni vlasnici kapitala, uglavnom između tih skupština nemaju ama baš nikakvog uticaja na upravljanje (a svakako nemaju nikakvog uticaja na operativne odluke)- a najverovatnije ni na njima jer će te akcije između 2 godišnje skupštine hiljadu puta promeniti ruke pa oni neće ni imati nekog prevelikog interesa za dugotrajnu dobrobit korporacije već će gledati kako da maksimizuju svoju kratkotrajnu korist koja uopšte ne mora biti u dugotrajnom interesu korporacije... itd, itd... tj, tako propada PLC i korporacijski kapitalizam.

Društveno vlasništvo je lako moglo ili da se prebaci u državno (što, u suštini, i jeste bilo) ili akcijski kapital (tj da se podeli narodnim masama, što bi opet bila neka vrsta društvenog vlasništva).
freehand freehand 23:44 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Društveno vlasništvo je lako moglo ili da se prebaci u državno (što, u suštini, i jeste bilo) ili akcijski kapital (tj da se podeli narodnim masama, što bi opet bila neka vrsta društvenog vlasništva).

Princi, odvoj dva minuta i informiši se, aman. Sve je to rađeno u nekoliko navrata.
Pročitaj u tekstu bloga siže sa Vikipedije o privatizaciji u Srbiji, od kraja osamdesetih do danas, piše sve. Kratko i tačno.
princi princi 23:49 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Tja, ovo je razgovor gluvih. Bezveze trošiti vreme.
mariopan mariopan 23:54 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Е, нас су само музли.


Trepča radi Beograd se gradi, čiji su naši novci, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu....i tako dalje.

Ajd budi malo originalna, svi su tvrdili ovo što ti tvrdiš :)

Evo i Hjakula nešto slično tvrdi, pa ko onda potroši one silne pare kad svi tvrde da su oni radili i zarađivali a drugi im otimali?
Biće ipak da to nije bilo tako kako se tebi čini.

Не пада ти на памет да смо у праву?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana