Muzika| Život

Neuroze sumornih nedelja

Vojislav Stojković RSS / 08.12.2014. u 11:18

Iako obojica Mađari, malo je verovatno da su se Šandor Ferenci i Reže Šereš ikada sreli. Čak i činjenice da su i jedan i drugi poreklom Jevreji i da su između dva velika rata živeli u Budimpešti ništa ne menja. Ipak, njih dvojicu još nešto povezuje - povezuju ih nedelje, sumorne nedelje.

Dr Šandor Ferenci (1873-1933), lekar psihijatar, pripadnik prvog Frojdovog kruga psihoanalitičara, u svom teorijskom opusu napisao je i jedan kratak rad o osećanju uznemirenosti, neraspoloženja, bezvoljnosti, suvišnosti, besmisla, depresiji i anksioznosti koja se javlja kod jednog broja ljudi vikendom, a već u ponedeljak, prvog radnog dana, nestaje. To mučno stanje nazvao je “neuroza nedelje”.

Za razliku od svog učenog zemljaka, Reže Šereš (1899-1968) je čovek bez formalnog obrazovanja, čiju profesiju je teško odrediti. Još kao golobradi dečak zaljubio se u razgolićenu artiskinju na trapezu i sa cirkusom napustio svoju porodicu i rodnu varošicu Komaron.  Hteo je da i on postane akrobata. Putujući sa cirkusom po zabitim mađarskim varošicama i selima marljivo je vežbao, ali pred svoj prvi nastup je pao sa trapeza i iz cirkuske šatre je iznesen na na nosilima. Kosti je polomio, ali duh nije. Upisuje školu glume u Budimpešti odlučan da postane komičar. Čitavu deceniju živi u bedi i besparici glumeći po trećerazrednim peštanskim kabareima. Nije uspeo ni kao komičar, ali je u jednom od kabarea pronašao stari raštimovani klavir i rešio da postane muzičar. Nikad nije naučio note, a ni da svira klavir sa dve ruke. Desnom je prebirao dirke, a levom, samo jednim prstom, udarao ritam. To, međutim, nimalo nije smetalo njegovoj publici - rabadžijama, prostitutkama, noćobdijama i pijancima, stalnim gostima “Male lule”, neuglednog bircuza na peštanskoj periferiji. U tom bircuzu je, tridesetih godina prošlog veka,  samopromovisani pijanista Reže svake noći svirao klavir i, uz obaveznu cigaretu u uglu usana, pevao napuklim glasom sve do ranih jutarnjih časova. Noću je svirao, a danju komponovao. U svom skučenom stanu, na kuhinjskom stolu imao je nacrtane klavijaturu, prelazio je prstima preko nje i zviždukajući komponovao. Na taj način je svoja osećanja i raspoloženja pretakao u nove pesme, koje bi iste noći u “Maloj luli” doživljavale svoju premijeru. Godine su prolazaile Reže je komponovao, svirao i pevao, maštajući da će postati poznat kao slavni zemljak Franc List, ali nikada nije uspeo da stvori bilo šta vredno. A, onda, jednog dana sve se iznenada promenilo.

Laslo Javor, pesnik i  jedan od stalnih gostiju “Male lule”, napisao je pesmu “Szomorú vasárnap” (Tužna je nedelja) i predložio Režeu da uz reči pesme napiše muziku. U pesmi Laslo opisuje svoju tugu za devojkom koju voli, a koja ga je napustila. Pišući muziku Reže je u pesmu uspeo da utisne i Laslovu tugu, sumorna raspoloženja svog ispraznog života i svu melanholiju mađarske puste. Da se devojka, na koju su se stihovi pesme odnosili nije ubila - pronađena je mrtva a u ruci joj je umesto oproštajnog pisma bila ceduljica sa naslovom pesme - i da to ondašnja peštanska štampa nije prenela, šansonu “Sumorna nedelja” čuli bi samo gosti bircuza “Mala lula” u peštanskom predgrađu. Međutim, uskoro ju je slušao čitav svet. Svetsku slavu stiče kada  je, u engleskom prepevu (Gloomy Sunday) 1936.g, šansonu snimila crna kraljica bluza, Bili Holidej. Gotovo preko noći sastav gostiju u “Maloj luli” se promenio.  Inače, u tom bircuzu u jednom uglu je bila ogromna furuna koja je zimi brektala i dimila, a u suprrotnom uglu pijanino iza koga se jedva video pijanista Reže Šereš (bio je visok svega 155 cm), a između furune i pijanina, u zadimljenom bircuzu tiskali su se od tada, zajedno sa peštanskim polusvetom, princ od Velsa, iranski šah Reza Pahlavi, Džon Štajnbek, Arturo Toskanini, Lui Armstrong, Jehudi Menjuhin, Lukino Viskonti, Spenser Tresi i mnogi drugi.

Pored svetske popularnosti “Sumorna nedelja”, prema legendi, postala je zaštitni znak i svojevrsna himna samoubica. Evropska bulevarska štampa iz tog vremena beleži mnoge slučajeve suicida počinjene uz melanholičnu tonove  Šerežove pesme. Za verme Drugog svetskog rata BBC je zabranio izvođenje “Sumorne nedelje”, jer je navodno, pogubno delovala na moral vojnika. Iz istog razloga komanda Wermachta  je zabranila njeno izvođenje u Budimpešti. Ipak, “po kafanama su je izvodili tajno, samo po narudžbini bogatih i uticajnih desperadosa. Kažu da su je u Pešti za vreme rata nemački oficiri naručivali nekim lozinkama i naročitom mimikom. Ljudi, možete li da zamislite tu perverziju, naručiš pesmu, ali da ti se peva šapatom, a ceo orkestar mora da svira pijanisimo, samo primaš jedva čujno nijansiranu melodiju, a ako iznenada uđe patrola, dogovor je da budu spremni da namah grunu nešto veselo”, prenosi deo legende o “Tužnoj nedelji” Danilo Kiš, a beleži Vida Ognjenović.

Iako slavan, Reže Šereš se nije otisnuo u veliki svet, a i zašto bi kada je taj mondenski i bogati svet dolazio njemu na noge u Peštu. Ostao je da svira u “Maloj luli” do početka rata. Budući da je bio poreklom nemački Jevrej, (zvao se Rudolf Špicer, ali se osećao Mađarom i kao vrlo mlad je promenio i ime i prezime), deportovan je u logor. Preživeo je, verovatno zahvaljujući svojo slavi.  Posle rata nova  mađarska vlast dozvolila mu je da ponovo nastupa u “Maloj luli”, ali ne i da napusti Budimpeštu.  Ni pre, ni posle “Sumorne nedelje” nije uspeo da komponije ni jednu iole vredniju šansonu. Život je okončao samoubistvom. Prvo se sa prozora svog stana bacio na ulicu, ali nije uspeo, kao i pri padu sa trapeza samo se polomio. Prebačen je u bolnicu, gde je 11..januara 1968.g, vešanjem dovršio svoj suicidni naum. Prethodno je, na parčetu papira ispisao stih iz Tužne nedelje: “Moje srce i ja odlučili smo da svemu učinimo kraj…”

Gotovo je sigurno da Reže Šereš nikada nije čitao naučne  radove  dr Šandora Ferencija , pa ni onaj o “neurozi nedelje”. Isto tako je sigurno da ugledni lekar Šandor Ferenci nikada nije bio gost u zadimljenoj “Maloj luli” i slušao melanholične note pijaniste Šereša. Ipak su, ova dvojica Mađara, svaki na svoj način - učeni Ferenci naučnim, a neuki Šereš muzičkim jezikom - prvi upoznali ostatak sveta sa neurozama sumornih nedelja. 

 

 …………….

U subotu sam, slušajući radio u kolima, čuo mali deo emisije Radio Beograda “Gosti iz prošlosti”, a zatim na internetu preslušao celu emisiju, što i vama toplo preporučujem. Tako je nastao gornji tekst. Ipak, nisam ga postavio u nedelju, već danas u ponedeljak, jer je vrlo moguće da su i današnje nedelje nekima sumorne.

 

 



Komentari (136)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stefan.hauzer stefan.hauzer 01:23 10.12.2014

Re: četvrtak

mislim i nadam se da si ispunila svoju dozu grubosti za danas

ne znaš ti bejb.
ona pada na onu stvar; koliko je imala godina,koliko kotor vekova...
sad se tu folira sa ovim kino orkestrom.
helouuu - ti i ja znamo se bol(i),pazi šta imam za tebe

(klikni ako smeššš)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:54 10.12.2014

Re: četvrtak

(klikni ako smeššš)

e, stvarno ne podnosim džima kerija, ali ne mogu da odolim. :))))
docsumann docsumann 06:06 10.12.2014

Re: četvrtak

e, stvarno ne podnosim džima kerija, ali ne mogu da odolim. :))))



ali ovog lika voleš (pazi mu logo na majici)



e, da, evo ih ovdje u kolabora(K)ciji :



kako je Zorn sam za njih rekao - ND su mu otvorili (očepili) uši ...

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:27 10.12.2014

Re: četvrtak

super za Zorna, blago njemu.
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:59 10.12.2014

Re: četvrtak

:) a da zaboravio sam,ti si fan doris bizetić! pazi ovo,ne mogu da sakrijem oduševljenjeeee ee jee jeeeeee


docsumann docsumann 15:15 10.12.2014

Re: četvrtak

BebaOdLonchara
super za Zorna, blago njemu.




zorn je, kao autentični muzički genijalac, na prvu skapirao ekspresivni potencijal ND-ovskog ekstremističkog pristupa konvencionalnim (rok-pop) oruđima.

to, između ostalog, govori i o širini njegovog slušanja na stvari.



a evo i kako zvuči Zornov grindcore ... obratiti pažnju na alll stras postavu Painkillera:

John Zorn - saksofon
Bill Laswell - bas
Fred Frith - gitar
Mike Patton - vokal
i na bubnjevima - Mick Harris (Napalm Death)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 16:58 10.12.2014

Re: četvrtak

a evo i kako zvuči Zornov grindcore

potpuno urnebesno. mislim da bih se i ja ovako dobro zabavljala. suštinski, mislim da se ne razlikuje preterano od ovog dole, samo je drugi žanr - zabave nikad dosta!



ps. takođe, samo da napomenem da je Zorn tamo gde jeste, a ja sedim na blogu b92.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:07 10.12.2014

Re: četvrtak

doris bizetić

ćoveče! pa naša je najbolja! :)))))))))))
emsiemsi emsiemsi 20:12 10.12.2014

Re: četvrtak

BebaOdLonchara
te zastrašujuće reči

pa ne bih, da ti nisi pomenula benignu temu. dala si mi šlagvort, ali abitno je sad. stvarno mrzim kad izgubim vreme da objasnim nešto nekome ko baš ne razume o čemu pričam, čak ni iz trećeg pokušaja.

evo još malo blazirane muzike:

Покушај четврти пута --- разумљивије !
emsiemsi emsiemsi 20:17 10.12.2014

Re: četvrtak

BebaOdLonchara
a evo i kako zvuči Zornov grindcore

potpuno urnebesno. mislim da bih se i ja ovako dobro zabavljala. suštinski, mislim da se ne razlikuje preterano od ovog dole, samo je drugi žanr - zabave nikad dosta!



ps. takođe, samo da napomenem da je Zorn tamo gde jeste, a ja sedim na blogu b92.

Каква је ово будалаштина !?
docsumann docsumann 20:54 08.12.2014

Rossz Csillag Alatt Született

iliti - rođen pod lošom zvijezdom

je album kanadskog brejkor (podvrsta dnb-ja) muzičara Aaron Funk-a (alias Venetian Snares) nastao kao inspiracija Budimpeštom i mađarskom kulturom. imena svih pjesama su na mađarskom, a treća numera sa album predtavlja obradu Tužne Nedelje i zove se Öngyilkos Vasárnap




mada, meni je ovo ubjedljivo najbolja stvar sa tog albuma:

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:31 08.12.2014

Re: Rossz Csillag Alatt Született

Lepo, ali ne bi bilo dobro da i Kanađani počnu da se samoubijaju po ugledu na Mađare.
docsumann docsumann 21:34 08.12.2014

Re: Rossz Csillag Alatt Született

Lepo, ali ne bi bilo dobro da i Kanađani počnu da se samoubijaju po ugledu na mađare.


to bi blogi mogao da nam kaže nešto više o tome koja je stopa samoubistava (suicidal feet ) u Kanadi.
cgubg cgubg 23:37 08.12.2014

Albahari o nedelji


Krajnje je vreme da vratimo nedelju!
Ako to uskoro ne učinimo, nikada je
više nećemo videti.

Šta se desilo s nedeljom?
Juče sam je celog dana tražio i nigde nisam mogao da je nađem. Nekad je, sećam se, svaka nedelja bila praznik,oblačila se bela košulja i prale se uši i vrat. Nedeljom se išlo na porodične ručkove posle kojih su svi dremali, razbacani po stanu kao nasukani kitovi, i tek bi nas miris crne kafe budio iz te omamljenosti.
Ustajali smo polako,pažljivo, ništa nije smelo da bude brzo i naglo.Nedelja je bila dan sporosti, dan lenjosti, dan koji se provodio tako kaoda mu ništa nije prethodilo ili kao da se ništa neće desiti posle njega.
"Nedelja-dan bez budućnosti", napisao je u jednoj svojoj pesmi Raša Livada. Ne znam na šta je on mislio kada je napisao taj stih, ali to je za mene najlepši opis nedelje.. One druge nedelje, kakva je nekada bila, a ne kakva je sada i kakva je bila kada sam juče izašao iz kuće. Nekada nedeljom nisu radile radnje. U stvari, do deset se u nekim prodavnicama mogao kupiti hleb, mleko i pogačice, a bili su, takođe do deset, otvoreni i kiosci za prodaju štampe. Sve ostalo je bilo zatvoreno i uživalo u nedeljnom miru.
Na pijacu se išlo subotom. To je bio pravi dan za kupovinu paprika,lubenica i kajmaka. Nedeljom se odlazilo na pijacu samo u slučaju da vas je nešto sprečilo u subotu. Uostalom, nedeljna ponuda na pijaci je pružala bledu sliku u poređenju sa subotnjim obiljem. Nedelja je bila dan za izlet. Penjali smo se na Avalu kao da osvajamo Mont Everest, a onda smo trčali nizbrdo sve dok se ne bismo umorili. Tada bismo izvadili kifle namazane buterom, tvrdo kuvana jaja, kriške "Zdenka" sira i
crvene jabuke.
Nedeljom je podnevni mir u dvorištu duže trajao. Nismo igrali fudbal,nismo udarali loptom u zid. Ćutali smo čak i dok smo igrali klikere. Tek kasnije popodne, kada se suton već prikradao preko neba, počinjali smo da govorimo glasnije i slobodnije, mada ni tada nisu naši glasovi odjekivali kao tokom drugih dana.
Nedelja je bila spor dan. Dan obnove. Dan kada su u celom gradu u podne složno zveckale kašike za supu, kada su ulice bile puste, a vozila gradskog saobraćaja prazna.
"Nedelja - dan bez budućnosti." Dan u kojem se zaboravljala prošlost i nije se mislilo na budućnost. Prošlost je bila užurbana subota, koju je trebalo što pre smetnuti sa uma; budućnost je dolazila sa ponedeljkom,strašnim danom, koji je predstavljao početak nove jednolične radne nedelje.
Nedelja je bila kao rajska bašta, dan između stvarnosti i snova. Dan u kojem je sve moglo da počne, a ništa nije moralo da se završi. Čardak ni na nebu ni na zemlji.
Međutim, kada sam juče izašao napolje, pomislio sam da je četvrtak, ili petak, ili bilo koji dan. Samo ne nedelja. Naime, sve radnje su bile otvorene: piljarnica, bakalnica, čak i apoteka.
Jedino banka nije radila. Međutim, to i ne očekujem od banke, jer banke svugde rade manje od svih drugih. Ako i banke počnu da rade nedeljom,biće to znak da uskoro dolazi propast sveta. (Nek propadne, nije šteta...)
Onda sam počeo da tražim nedelju. Zavirivao sam u razne zgrade, prošetao sam pored reke, pitao sam ljude koji su čekali na autobuskoj stanici,zatim mladiće i devojke sa slušalicama na ušima, ali niko nije znao da mi odgovori. Slegali su ramenima i gledali me pogledima koji su pokazivali da ne razumeju šta ih pitam, kao da je nedelja zaboravljen i mrtav jezik,razumljiv samo nekim lingvistima i arheolozima.
Lepa je nekad bila nedelja. Ujutru se duže spavalo, kasnije se doručkovalo i svako je smeo da odugovlači koliko god želi.
Nedeljom se išlo na fudbalske utakmice, zatim u šetnje pored reke, a onda, pred kraj dana, naručivale su se palačinke sa čokoladom i orasima.Veče se šunjalo preko neba, ali niko na to nije obraćao pažnju jer smo znali da je nedelja dan drugačiji od svih dana i da se, u stvari, nikada ne završava.
Ali onda se nešto desilo i nedelja je nestala. Ma šta mi radili, ma koliko pokušavali, ne uspevamo da je nađemo. Sakrila se negde, uvređena i zastrašena od mogućnosti da je neko natera da promeni ime. Naime, ako naziv nedelja potiče od reči
"ne delati", a svi se tog dana ponašaju kao da je u pitanju bilo koji dan i ne prestaju sa svojim delatnostima, onda nedelja nije nedelja i s pravom je pobegla. Otišla je negde gde se još uvek poštuje jednostavan nauk:šest dana radi, a sedmog se odmaraj, čitaj knjige, piši pesme, otiđi u prirodu, budi nešto drugo, nešto različito od onoga što si ostalih šest dana. Budi drugačiji tog dana da bi ostalih dana bio uvek isti.Uspori ritam. Nađi neku sporu pesmu i slušaj je celog dana. Uživaj u sporosti. Kaži: "Spor sam, priznajem, ali kada bih bio brži, ne bih znao
da postojim."
Da, krajnje je vreme da vratimo nedelju. Ako to uskoro ne učinimo, nikada je više nećemo videti. A život bez nedelje, odnosno, život bez dana odmora nije više život, već sumorni ringišpil koji se zaustavlja samo jednom - onda kada
je kasno za sve.

David Albahari
objavljeno: 05/07/2010
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:07 09.12.2014

Re: Albahari o nedelji

Nedelja očito ima raznih, kao i ljudi i porodica. Poneki izgube svoje nedelje, pa ih onda traže. Najčešće se zagube nedelje detinjstva i mladosti. Čini se da u ovom tekstu za takvim nedeljama traga i Albahari.
horheakimov horheakimov 23:54 08.12.2014

svaki dan naučiš nešto novo

ovaj ponedeljak se bliži kraju...

nask nask 00:29 09.12.2014

Cartola

Lepa priča Vojislave ali gde u ove sive dane kad baš dira. A sad lečenje metodom “klin se klinom izbija“.



Otkliknulima preporučujem da obavezno overe verziju koju izvode Zeca Pagodinho i Marisa Monte.
JJ Beba JJ Beba 01:49 09.12.2014

Re: Cartola

“klin se klinom izbija“.

u mom kraju se kaže- klin se klinkom izbija :)
nask nask 01:53 09.12.2014

Re: Cartola

Pa ako se klinka zove Marisa Monte, vrlo rado.
mirelarado mirelarado 02:02 09.12.2014

Re: Cartola

nask
Pa ako se klinka zove Marisa Monte, vrlo rado.


Сјајна Мариза!

Oвај самотни плес је за полагано, слатко умирање. :)

Gospodja Klara Gospodja Klara 00:43 09.12.2014

Samo

da se pridružim, odličan blog.

(I mali doprinos, seča vena utorkom:)



BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:43 09.12.2014

Re: Samo

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:42 12.12.2014

Re: Samo

Gospodja Klara
(I mali doprinos, seča vena utorkom:)


Prođe i taj utorak, možemo se opustiti (do naredne nedelje, ukoliko i ta bude sumorna):


nask nask 01:33 09.12.2014

Sunday neurosis

Dr Šandor Ferenci (1873-1933), lekar psihijatar, pripadnik prvog Frojdovog kruga psihoanalitičara, u svom teorijskom opusu napisao je i jedan kratak rad o osećanju uznemirenosti, neraspoloženja, bezvoljnosti, suvišnosti, besmisla, depresiji i anksioznosti koja se javlja kod jednog broja ljudi vikendom, a već u ponedeljak, prvog radnog dana, nestaje. To mučno stanje nazvao je “neuroza nedelje”.


Kod mene je češći slučaj da patim od “workweek neurosis”.



PS Kažu da je Viktor Frankl izmislio izraz "nedeljna neuroza".
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 02:22 09.12.2014

Re: Sunday neurosis

Ferenci je svoj rad o "neurozi nedelje" objavio početkom XX veka, Frankl je tada još bio dečak.

Kako sam ja razumeo, Frankl je na osnovu svojih iskustava iz konc. logora, dakle posle 1945.g. razvio logoterapiju (lečenje smislom). U okviru koje egzistencijalni vakum ili besmisao definiše kao rupu, prazninu u našim životima. Navodi da je dosada jedan od najzapaženijih znakova praznine, pa pokazuje da kada konačno imaju vremena da čine šta hoće, ljudi ne znaju šta bi sa sobom: padaju u provaliju kada se penzionišu, a oni koji rade ili studiraju opijaju se svakog vikenda i uranjaju u pasivnu zabavu. Frankl je taj način popunjavanja praznine nazvao "nedeljnom neurozom".
Черевићан Черевићан 01:48 09.12.2014

petitio principii

ако решиш да се рокнеш
потпуно ти мис'им свеедно
оћел' бити нуз музику
кад већ живет није вредно
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 02:32 09.12.2014

Re: petitio principii

Kod Knuta Hamsuna u romanu "Poslednje poglavlje" opisuje se sanatorijum Torhaus. Svi gosti, ujedno i likovi romana, u taj sanatorijum dolaze da se izleče ili okrepe, samo je jedan došao da izvrši samoubistvo. Čitavo vreme on razmišlja i raspravlja sa drugim gostima o načinu kako da ga izvrši, tvrdeći da je prost način samoubistva (vešanje i sl.) uvreda za smrt.

Na kraju Torhaus izgori, većina gostiju strada, jedino samoubica ostaje živ.
docsumann docsumann 21:56 09.12.2014

Re: petitio principii

Na kraju Torhaus izgori, većina gostiju strada, jedino samoubica ostaje živ.


slično kao u Amanitijevoj priči Posljednja Nova Godina.
petargli petargli 02:29 09.12.2014

neuroze sumornih godina

...

...
bocvena bocvena 08:21 09.12.2014

...

da priložim...

Teodor Iljdefons Galjčinski - Inge Barč

Inge Barč, glumica, poslije prevrata nestala
u tajanstvenim okolnostima...
Ovo je slovo o Inge Barč,
u svoj svojoj prostoti
namjenjeno potomcima.

Ona je bila ridja, ali ne sasvim,
neki sjaj joj je na kosi bujao.
Živela je sa Finkom. Fink je bio režiser.
Iz snobizma se komunizma igrao
(ima takvih i kod nas u Mazovjeckoj).
A Inge? Inge je imala u sebi neku draž, nemačku,
onaj akcenat u reči "Mond" (mesec)...
der Mond, im Monde...
A Fink je bio glupak i blondin.

Istorija prosta: upravo sam bio stigao iz
Poljske...
Berlin... Berliiin... dažd...
Gvozdeni Fridrih kao mora srce mi davio ludo...
Dosada i odjednom čudo!
Malo pozorište! Malo srce u podzemlju!
Čuje se pesma: autor, Kurt Tuholski.

Vidim: Inge sjedi za klavirom,
pjeva i svira: Ah kakva mora biti kad ustane!
Ustala je. Grudi je imala male, savršene
i oprostite molim trbuh
tako joj se divno pod haljinom ocrtavao
da počeh vikati Bravo! i drečati: - Živeo trbuh!
a neki Englez na to progundja:
He's gone mad (ovaj je lud).

Prošlo je ljeto, jesen i zima,
i još proljeće i još jedno ljeto,
i opet jesen puna magle i dima.
(Ja volim jesen eto).
Kad jednog dana čujem ja,
državni udar. Coup d'etat.
Državni udar, uzgred, imao je u sebi nečeg
od zvezde vitlejemske
za kojom se vuklo 3 000 000 madjioničara.

I sve je bilo spremno za scenu:
sedim ja sa Ingom u Tirgatenu,
a jesen u Berlinu. u Tirgatenu,
to su, gospodo moja, takve strune...
Sa drveća magla se dimi,
vjetar nizak kao bas
i odjednom Inge: Wiffen Sie waf?
(ona je uvek govorila nekako preko zuba.)
Wissen Sie was? Meni je
dosadilo da živim.

Hm...
Pogledah u nju, cigaretu pušim,
nisam Vispjanjski, ali ipak u duši
ne mogoh ovu njenu izjavu da primim.
Prekasno: revolver nije veći od ruže;
Pik! I njene oči počeše da kruže
au - dela, po metafizici njemačkoj.
Neki debeljko je sjedio, pivo pio,
nije ni zadrhtao niti se začudio,
jer takvo pik!
Ta to se moglo ubiti najviše kakvo dijete.

A zatim je imala još duže trepavice;
leš je mirisao na jesen, na crnu kafu,
na gljive i besmislice.
Barč Inga!
Šteta!
Tvoj talenat je mogao vrijediti
mnogo sterlinga.
Inge Barč ! ! !

Vratih se u hotel.
40 lula za jednu noć,soba sva crna od dima...
Ne, to ne može tako;
to je previše prosto: dosadno,
tu treba, da se tako izrazim,
dopisati nekakve komentare
da, šta ja znam, da... krvavi zločini režima,
da je osumnjičena zbog semitizma,
da... mrkva... u logoru... gnjila...
Ma biće to sjajan članak od 300 redova.
(U Poljskoj zvani "kobila".)

Recimo da je to bilo jedne jeseni,
na primer, prije jedno tri godine.
No, i ako urednik ne izmjeni,
biće ovako:

"Nije izdržala u zagušljivim stegama režima
Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
u sumnjivim okolnostima..."
A na kraju možda nešto od Rilkea,
o ljubavi,
o samoći koja davi,
a naslov običan: Inge Barč.

Šteta.
Lijepa.
Mlada.
Pleća ko somot persijski.

I bilo je u njoj nečeg...
ženskog,
neuhvatljivog,
dalekog,
nečeg što treba hvatati noktima.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:10 09.12.2014

Re: ...

bocvena

Wissen Sie was? Meni je
dosadilo da živim.

Eh, ta dosada. Siguran znak unutrašnje praznine. A kod takvih svi su dani sumorni, a i godine i ceo život.

Naravno, zato je blog b92 tu, kao terapija.
bocvena bocvena 10:51 09.12.2014

Re: ...

Siguran znak unutrašnje praznine.

ne budi tako strog.

ja čeznem za dosadom. stalno me melju uzbudljiva istorijska i porodična vremena. mogli bi malo da sjašu:)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:30 09.12.2014

Re: ...

Iz istorijskog ugla gledano mi na brdovitom Balkanu i nemamo naročit problem sa dosadom, ali nije kod svih tako. Evo, da se malo samoreklamiran i linkujem svoj skromni uvid u fenomenologiju dosade kao majke i kraljice svega i kao pokretača velikih istorijskih događaja.
mariopan mariopan 22:58 09.12.2014

Re: ...

bocvena
Siguran znak unutrašnje praznine.

ne budi tako strog.

ja čeznem za dosadom. stalno me melju uzbudljiva istorijska i porodična vremena. mogli bi malo da sjašu:)

Неће да сјашу, одмах да ти кажем, не надај се.
Каква те љуља заљуља .... и ја још чекам та досадна времена ал никад да стигну.
mr.fogg mr.fogg 20:22 09.12.2014

Ovo nije trol

Poštovani VIP blogeru, molim Vas da obratite pažnju na katastrofu u Istočnoj
Srbiji koja se dešava u poslednjih 10-tak dana. Pokažite da ste VIP. Hvala.

Ova očajnička poruka poslata je na blogove objavljene u poslednjih 7 dana:
http://blog.b92.net/text/25003/Raskini-lanac-korupcije/
http://blog.b92.net/text/25000/25000/
http://blog.b92.net/text/24996/najbolji-tenis-na-planeti/
http://blog.b92.net/text/24994/Neuroze-sumornih-nedelja/
http://blog.b92.net/text/24993/Kako-zaista-izgleda-devojka-II-deo/
http://blog.b92.net/text/24992/Ko-sve-dobija-nagrade-za-afirmaciju-ljudskih-
prava/
http://blog.b92.net/text/24991/Cu-da-izadjem-u-Politike/
http://blog.b92.net/text/24990/Cija-je-nasa-kultura/
http://blog.b92.net/text/24989/Terapija-jutranja-urbanisticka/
http://blog.b92.net/text/24987/KARMAGEDON-U-PERIONICI-CARAPA-NA-ROMBOIDE/
http://blog.b92.net/text/24986/Lider-opozicije/
http://blog.b92.net/text/24985/S-kutijom-promenicu-svet/http://blog.b92.net/text
/24984/Ni-Kosovo-ni-Evropa-ni-Juzni-tok/
http://blog.b92.net/text/24983/4-am/
http://blog.b92.net/text/24982/Toblerone-afera/
http://blog.b92.net/text/24981/Bes/
http://blog.b92.net/text/24980/Suza-nisam-vredan/
http://blog.b92.net/text/24977/Biciklom-oko-sveta----Povratak-na-drum-ili-
Mjanmar-Burma/
http://blog.b92.net/text/24976/Gosn-Verbicu-imate-minut/
http://blog.b92.net/text/24974/Roditelji-procitajte-vise-puta-i-razmislite-svaki
-put/
http://blog.b92.net/text/24973/SIFRA-F/
http://blog.b92.net/text/24972/Osobe-sa-integritetom/
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:57 09.12.2014

Re: Ovo nije trol

Verujem da smo svi spremni da pomognemo, ali o situaciji u Istočnoj Srbiji znamo samo iz medija i vidimo da je teška, međutim kako pomoći?
Inače, to naše "VIP" je precenjeno.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana