Društvo| Kultura| Muzika| Umetnost| Život

MUZA

jedi-knight RSS / 09.12.2014. u 22:01

Rottenhammer,_Minerva_and_the_Muses.jpg

Posmatrao sam je krišom.
Već na prvi pogled bila je drugačija od ostalih. Visoka i vitka, hodala je polako, gotovo obredno, korakom lakim i mekim kao sneg. Nosila je svečanu crnu haljinu koja joj je isticala tanak struk i naga leđa. Kosa joj je bila skupljena u punđu, otkrivajući dugačak i lepo oblikovan vrat. Krupne tamne oči bile su joj širom otvorene; gotovo da nije treptala.

Nemam običaj da pratim posetioce, ali bilo je nešto parališuće privlačno u njenoj pojavi; nešto uzvišeno, snažno, izazovno kao strah. Od prvog trenutka bilo mi je jasno da nije došla da posmatra slike ili skulpture.
Ma koliko to izgledalo nepristojno, pošao sam za njom, ne odvajajući pogled od nje. Ostalim posetiocima to je svakako izgledalo u najmanju ruku čudno: čuvar muzeja prati u stopu mladu ženu. Ona laganim korakom napreduje; on zastajkuje, ide čas levo, čas desno, skrivajući se između iznenađenih ljudi. Išao sam za njom uporan kao vuk. Nije me, međutim, zanimala ona, već ono što je naumila.

Mnogo ljudi posećuje ovo zdanje, ali retko ko ostavi ustisak pravog zaljubljenika u umetnost. Većina je tu jer je muzej nadaleko poznat po izuzetno vrednim eksponatima. No posetioci najčešće samo protrče kraj njih, bacivši tek poneki pogled. Muzej, zoološki vrt, vožnja brodom po reci... ; za mnoge su to samo mesta koja svakako treba obići, ali uz što kraće zadržavanje. Često sam ih posmatrao kako prolaze pokraj nekog remek-dela, kuckajući poruke na telefonu. Ponekad bi prilazili da me pitaju za put do nekog čuvenog eksponata pa odlazili žurno tamo i fotografisali se sa njim u pozadini. Nisu se obazirali čak ni na to da je fotografisanje u muzeju strogo zabranjeno.
"Pravila postoje da bi se kršila", rekao mi je mladić koga sam jednom prilikom uhvatio kako sam sebe fotografiše sa nekom slikom u pozadini. Čak ni činjenica da je čuvar stajao pored njega nije ga odvratila da ostvari svoj naum.
Vekovni napor umetnika da udahnu život kamenu, bronzi ili platnu ostajao je potpuno zanemaren u prisustvu telefona poslednje generacije.

Konačno se zaustavila.
Brzo sam se sakrio iza teške satenske zavese koja je zaklanjala prozor. Nije se osvrnula. Na uzdignutom staklenom postolju stajao je predmet kome je hrlila.
Gledala ju je očarana.
Violina.
To nije bila bilo kakva violina iako se nalazila u zabačenom delu muzeja na koji je većina posetioca tek uzgred bacala pogled, ne skrećući sa glavnog hodnika. Posredi je bio nesumnjivo najvredniji muzički instrument u bogatoj muzejskoj zbirci, ali je retko ko znao za priču o violini. Ispod crvene trake koja je ograđivala mali podijum bila je tabla sa rečima čuvenog majstora:

"Ovu violinu moje ruke nisu napravile. Tu je neko drugi umešao prste; đavo ili bog, ne znam. Ja sam samo držao alat. Trebalo bi da je neko spali, jer ja ne mogu. Svirati se na njoj ne sme."

Nakon smrti majstora, violina je dospela u ruke njegovih naslednika, koji su je čuvali nekoliko pokolenja, a zatim poklonili muzeju.
Tako na violini, bar zvanično, niko nije svirao.

Pridigla je haljinu, prekoračila traku i pružila ruke ka violini.
Čitavo telo mi je uzdrhtalo. Moj posao čuvara bio je da je zaustavim. Hteo sam da pritrčim, da pružim ruku, da viknem, ali ništa od toga nisam uradio. Misli su mi se kovitlale.
Možda samo želi da je uzme, da je oseti u rukama. Neka je... vidi kako je ushićena. Alarm! Aktiviraće alarm!... Možda je i sama muzičar, pa samo želi da je... Ne, neće valjda... To bi bilo...
Violina se začas našla pod njenom bradom, a desnom rukom isukala je gudalo kao mač. U očima sam joj video odlučnost da svoj naum ostvari do kraja. Alarm se nekim čudom nije oglasio. Tu je, dakako, neko umešao prste.
Skamenio sam se.
Dok joj je obraz čvrsto držao violinu, levom rukom odvrtala je i zavrtala čivije, istovremeno prvevlačivši gudalom preko žica. Pokreti su joj bili prirodni, uvežbani, meki. Violina je u trenu postala deo njenog tela.
Štimovanje je bilo brzo završeno i desna ruka se podigla spremna da zaseče žice. Tada se desilo nešto što sam najmanje očekivao. Naglo se okrenula i pogledala me pravo u oči, Prožela me je jeza. Bio je to pogled dželata, pogled bez savesti, bez kolebanja. Gledala me je tren ili nešto duže, ne znam ni sam, tek ostao sam kao ukočen.
Tada se široko osmehnula i ne spuštajući pogled odsvirala prvi ton. Prostorijom se razlegao zvuk kao pucanj. Trgao sam se. Zažmurila je i muzika je počela. Svirala je zaneseno, strasveno, čas divlje, čas mazno. Violina je šaptala, vikala, smejala se, jecala, pričala i pevala. U jednom trenutku bi podrhtavala kao da se kikoće, a već u sledećem bi se uvijala u dugačkim i dalekim tonovima. Muzika je ispunila čitavu prostoriju, odjekivala između zidova, pojačavala se i stišavala. Zarobljeni duh bio je konačno slobodan.
U jednom trenutku, devojka je spustila gudalo, osmotrila me opet onim dubokim pogledom,osmehnula se još jednom, vešto vratila violinu na mesto. Ali muzika nije prestala. Nastavljala se sa istim žarom u istom zanosnom ritmu, smenjujući andante i grave, alegro i lento, adađo i presto...
Prošla je kraj mene kao leptir dok je odlazila. Više nisam ni obraćao pažnju na nju. Jedino je muzika živela u meni. Video sam talase obojene molskim lestvicama i durske pejzaže ispresecane kadencama kao cvrkutom. Širila se rapsodija kao osmeh, ljuljala se pod teškim udarima fuge, tek zamirisala na menuet, a onda opet poskakivala u ritmu ronda. Prosipala je svoje čini kao jesen boje i tada sam shvatio da prokletstvo nije u violini. Nije drvo krivo za muziku. Uklet je ili blagosloven onaj ko sluša.

Prenulo me je kuckanje po ramenu. Okrenuo sam se i video grupicu turista kako šapatom nešto raspravljaju. Jedan od njih mi se obratio.
"Izvinite, kako se dolazi do krila sa muzičkim instrumentima?"
Pogledao sam okolo. Sve je izgledalo uobičajeno. Ljudi su i dalje bili tu zagledani u vodiče. Muzej je živeo svojim životom. Muzika je i dalje bila tu, samo nekako tiša, udaljenija.
"Do muzičkih instrumenata? Lako. Pokazaću vam. Sigurno želite da vidite violinu na kojoj još niko nije svirao."

 

 



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

larisa_bg larisa_bg 22:36 09.12.2014

1.



mariopan mariopan 22:46 09.12.2014

Re: 1.

larisa_bg



Нема нам реаниматора, има жив да се поједе кад види ово.
jedi-knight jedi-knight 22:47 09.12.2014

Re: 1.

larisa_bg



Dobrodošla
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:40 09.12.2014

mora biti neke sumnje u ovom osećanju






zevzek samo, nisam ozbiljan, da se ne istripuje ko.

jedi-knight jedi-knight 22:52 09.12.2014

Re: mora biti neke sumnje u ovom osećanju

zevzek samo, nisam ozbiljan, da se ne istripuje ko.


Bio si motivisan da zalepiš Kjubrika. Pokušavam da domislim zbog čega. Možda zato što znaš da sam fan
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:58 09.12.2014

Re: mora biti neke sumnje u ovom osećanju

pa, ova ženska je prosto toliko bolna lepa da mora biti nekakva ozbiljnija stremnja.



a i ti si pored, kao naklonjeni promatrač, koji gotovo nehotimično biva uvučen u tminu savršene lepote.

jedi-knight jedi-knight 23:01 09.12.2014

Re: mora biti neke sumnje u ovom osećanju

a i ti si pored, kao naklonjeni promatrač, koji gotovo nehotimično biva uvučen u tminu savršene lepote.


U svetlost Srđane. U tmini nema ništa lepo
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:15 09.12.2014

Re: mora biti neke sumnje u ovom osećanju

ah, nisi nikada ljubio prvo čelo filharmonije (izmišljenost instrumenta je da ne bi došlo do povezivanja sa stvarnom osobom).
larisa_bg larisa_bg 22:42 09.12.2014

A sad sam i pročitala

Lepa priča.

Umetnost prelazi granice i blokira alarme, to je sigurno.

Podsetila me, na samom početku, na čuvenu scenu sa početka filma Brajana de Palme, jesi gledao?

jedi-knight jedi-knight 22:55 09.12.2014

Re: A sad sam i pročitala

Umetnost prelazi granice i blokira alarme, to je sigurno.


Samo retko pronalazi put. Potrebno je čudo.


Podsetila me, na samom početku, na čuvenu scenu sa početka filma Brajana de Palme, jesi gledao?


Nisam gledao, ali ću baš večeras da pogledam. Uspeo sam čak i link da nađem.
mariopan mariopan 22:44 09.12.2014

...

Леп ти је блог витеже, куцнула сам препоруку пре читања а сад бих могла још једну.

jedi-knight jedi-knight 22:56 09.12.2014

Re: ...

Леп ти је блог витеже, куцнула сам препоруку пре читања а сад бих могла још једну.


Hvala lepo. Drago mi je da ti se dopala priča.
mariopan mariopan 23:02 09.12.2014

Re: ...

jedi-knight
Леп ти је блог витеже, куцнула сам препоруку пре читања а сад бих могла још једну.


Hvala lepo. Drago mi je da ti se dopala priča.

Обожавам баш овакве приче.
Ту је све што волим + мало чаролије.
wilma68 wilma68 00:07 10.12.2014

Двојник

Док сам читала, имала сам утисак да је аутор неко кога баш, баш добро познајем, један М., који није Џедај, нот ет ол.
Има неки делић ДНК који се распршио по људском роду, те географски и временски удаљени људи, пишу истим пером, дишу истим дахом.
Свако од нас је нечији двојник.
Ја сам вечерас упознала М-овог.
Задовољство је моје.
Хвала.
jedi-knight jedi-knight 00:18 10.12.2014

Re: Двојник

wilma68
Док сам читала, имала сам утисак да је аутор неко кога баш, баш добро познајем, један М., који није Џедај, нот ет ол.
Има неки делић ДНК који се распршио по људском роду, те географски и временски удаљени људи, пишу истим пером, дишу истим дахом.
Свако од нас је нечији двојник.
Ја сам вечерас упознала М-овог.
Задовољство је моје.
Хвала.


M mi je srednje slovo :)
Hvala Wilma na lepom komentaru.
tasadebeli tasadebeli 01:01 10.12.2014

"Има нешто у томе када дигне леву руку...

... а десну остави на клавијатурама." Или тако некако...


horheakimov horheakimov 01:43 10.12.2014

violina

mirelarado mirelarado 13:30 10.12.2014

Re: violina

Прича о црвеној виолини, на неки начин антипод овој лепој Џедајевој приповести:

vera.nolan2 vera.nolan2 09:08 10.12.2014

Prožela me jeza


Vau,kakva priča,majstorska,filmična...
Prvo sam videla Odri Hepbern,a potom sa nagoveštenom namerom,dodirnuti zabranjeno!,Andjeliku Hjuston...
Zaista dobra,nema šta...
...i da, film Brajana de Palme,preporuka! na larisinu preporuku,retko dobar triler
koji je navukao gnev brojnih feminističkih pokreta,zbog voajerskog prikaza nasilja nad ženama...sa fenomenalnom Endji Dikinson
ljubinka.bg ljubinka.bg 09:30 10.12.2014

Neka neobicna tisina...

...sada, posle citanja.

Zarobljeni duh bio je konačno slobodan.


Divno
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:45 10.12.2014

Muze...

Lepa priča, viteže

Prilažem muzu, malu ali veliku...

jedi-knight jedi-knight 13:13 10.12.2014

Re: Muze...

Jelica Greganović
Lepa priča, viteže

Prilažem muzu, malu ali veliku...



Hvala Jelice

Potpuno ide uz priču
violina violina 21:53 10.12.2014

kuckanje po ramenu

čuvar zaljubljen u violinu, da bi je oživeo, on ju je oženio najlepšom posetiteljkom muzeja svih vremena, spojio božanstveno sa božanstvenim, tako nastala u njemu i za njega sonata za violinu i ženu, koju bi slušao i dan danas, da ga posetioci nisu kuckali po ramenu i pitali gde je …
jedi-knight jedi-knight 21:57 10.12.2014

Re: kuckanje po ramenu

kuckanje po ramenu
čuvar zaljubljen u violinu, da bi je oživeo, on ju je oženio najlepšom posetiteljkom muzeja svih vremena, spojio božanstveno sa božanstvenim, tako nastala u njemu i za njega sonata za violinu i ženu, koju bi slušao i dan danas, da ga posetioci nisu kuckali po ramenu i pitali gde je …


Sluša je on i dalje

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana