Društvo| Ljudska prava| Život

Advokati, pa prosvetari... ko je sledeći?

Vojislav Stojković RSS / 21.12.2014. u 15:54

Advokati u Srbiji su već nekoliko meseci u generalnom štrajku. Isto toliko srpsko pravosuđe je u blokadi. Svi sudski i parnični postupci  su obustavljeni i odlažu se do unedogled. Dakle, treći stub demokratske vlasti – sudska vlast,  uopšte ne funkcioniše. Ostala dva stuba, zakonodavna, a pogotovo izvršna vlast, ponašaju se kao da se ništa ne događa i kao da je baš sve u državi u najboljem redu. Istovremeno, demokratska javnost,  odnosno građani, ćute kao zaliveni. Čudno je to da oni ćute, a kuća im se nakrivila i samo što se ne sruši. Moguće je da bi ponešto i rekli, ali kako kada nemaju gde?  Oni koji imaju vlast učinili su sve da i poslednji odušak za drugačije mišljenje i kritiku  u srpskim medijima čvrsto zabetoniraju.

Ne štrajkuju samo advokati*, već šest nedela šrtajkuju i prosvetari**, dakle učitelji, nastavnici i profesori. Štrajkuju u skladu sa zakonom i obezbeđuju minimum rada – umesto da drže časove u trajanju od 45 minuta, skratili su ih na 30 minuta. Tek za taj štrajk nikoga nije briga, pa baš zato pregovori sa vladom skoro da se nisu pomerili sa početne tačke. Doduše, oglasio se zaštitnik građana Saša Janković i, kao proročica Pitija sa Apolovog hrama u Delfima, poručuje da su zahtevi prosvetnih radnika opravdani, ali da borba za njihovo ostvarivanje ne sme da nanese štetu učenicima.

Kad Poverenik za zaštitu građana može biti Pitija, zašto moja malenkost ne bi, u ovom slučaju, bila Solomon. Dakle, evo solomonskog rešenja kako da prosvetni radnici štrajkuju za svoja prava, a da pri tom ne prekrše ni jedan zakon i, što je daleko važnije, bar de facto ne oštete svoje učenike:

1.    Sa skraćenim časovima odmah treba prestati  i  časove , kao i sve druge oblike nastave,  držati u regularnom vremenu.

2.    Ocenjivanje učenika i vrednovanje njihovih edukativnih rezultata, putem svih oblika evaluacije, također treba vršiti redovno.

3.    Međutim, na kraju polugodišta i na kraju školske godine, kada se zaključuju ocene na razrednim i nastavničkom veću dovoljno je da više od polovine nastavnika štrajkuje i ne prisustvuje sednicama -  učenici će ostati neocenjeni.

Drugim rečima, učenici će tokom polugodišta i školske godine, u skladu sa svojim naporima, steći znanje, ali će ostati bez ocena u đačkim knjižicama i svedočanstvima. Na taj način biće blokiran čitav školski sistem, a učenici neće biti oštećeni de facto, već samo de yure, sve dok vlast ne ispuni opravdane zahteve njihovih učitelja, nastavnika i profesora.

Naravno, postavlja se i pitanje ko bi mogao sledeći započeti generalni štrajk?

To sigurno neće biti radnici, pogotovo ne industrijski. Njih u Srbiji gotovo da i nema. Prošlo je vreme socijalističkog samoupravljanja. U Srbiji danas mogu štrajkovati, sa kakvom-takvom nadom u uspeh, samo oni koji državu mogu na najdirektiji način ucenjivati.  

Nešto mi se javlja, da bi to mogli biti zdravstveni radnici. Doduše, nije da  oni nisu nešto oko štrajka pokušavali, ali koliko znam rečeno im je da u Srbiji  ima toliko nezaposlenih lekara, pa ako ovi zaposleni žele da štrajkuju, samo neka izvole.

Moguće da će i u najortodoksnijim  delovima državnog sistema, kao što su policija i vojska, proraditi svest da se od mrvica sa partokratske i tajkunske trpeze ne može preživeti. Kada do toga dođe, a sva je prilika da hoće,  bilo  bi razumno da svoja sredstva za rad tokom štrajkova i protesta ne potežu, već da ih ostave u soškama u svojim policijskim stanicama i kasarnama.

Nisam siguran šta na štrajkove  može pokrenuti preduzetnike i vlasnike malih preduzeća i kako da oni privole vlast da im omogući poštenije uslove i bolji ambijent za poslovanje. Ali verovatno da ni takav generalni štrajk nije isključen.

Verujem da će se i trećepozivci, dakle svi oni penzioneri, kojima je aktuelna vlast zavukla ruke u džepove, priključiti generalnom štrajku. Oni, doduše, ničim ne mogu da ucenjuju, sem da zaprete vlasti da će što duže da žive i da, u skaldu sa tom pretnjom, o svom zdravlju povedu što više računa.

Naravno, ne treba zaboraviti ni knjigovesce, a ni vunovlakače.

 

.......

* Koristim se prilikom da podržim, pozdravim i zaželim ugodno nedeljno veče blogokolegama niccolu, ecce-florianu i ostalima iz advokatske branše.

** Naravno,  podržavam, pozdravljam i želim ugodno nedeljno veče i svim  blogokolegema učiteljima, nastavnicima, profesorima i tetkicama.

 

 

Tagovi



Komentari (202)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

qqriq qqriq 16:44 24.12.2014

Re: Evo ko nije sledeći


Da, naravno, nije stvar u toj kafi, ćevapima ili kolači koje će ovaj poždrati ili strpati u torbu odneti kući, nego u moralnom hazardu, što se time podstiče osećaj nedodirljivosti i posebnosti (odabranosti) a sami poslanici i ex-poslanici se podstiču da budu još bezobrazniji i nemoralniji.

Ovaj argument "to svi rade" je totalno idiotski, jer 1) to ne sme da se radi od poreskih para i 2) kad te uhvate i za mnogo manje stvari, obično sledi dranje kože, a svakako kraj političke karijere- ovde nikom ništa neće faliti.

I taj argument "drugovi, zakon je tu jasan" je takođe idiotski, jer su ove dripčine same donosile pravilnike kojim su legalizovale svoj bahatluk.


VATALA BAŠ ZALET DA KAŽEM gde je princi I UPIŠEM 200!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:34 24.12.2014

Re: Evo ko nije sledeći

Pretpostavljam da doživetna legitimacija otvara vrata i "Kluba narodnih poslanika" na Dedinju, a tamo su ne samo restoran visoke klase, već i teniski tereni i dr. Cene su kao i u skupštinskom restoranu, usluga vrhunska...naravno ulaz je samo za članove (bio jednom, kao pozvani gost od par drugova članova). Nisam siguran da li Klub ima i biblioteku.


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana