Ljubodraga Stojadinovića, stalnog komentatora „Politike", upoznao sam 1984. godine u magičnom Skoplju, gde sam služio vojni rok u nekadašnjoj JNA. Pošto sam u kasarni „Maršal Tito" završio obuku (streljačka pešadija), prebačen sam u Komandu Skopske vojne oblasti, gde sam bio angažovan kao novinar u armijskom listu „Za pobedu". Jedan od mladjih starešina te komande bio je i Ljubodrag Stojadinović, na službi u JNA od 1970. do 1995. godine.
Povod za gostovanje u emisiji „Mućni glavom" 20. XII 2014. (LINK: http://www.radiobeograd.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=3256&Itemid=182) bio je njegov komentar „NOVA KASTA" u „Politici", publikovan 4 dana ranije. U tom veoma čitanom i citiranom „mućkanju glavom", Ljubodrag Stojadinović je, izmedju ostalog, napisao:
„...Predsednik i premijer se, pored ostalog, ne slažu o modelu rešavanja ‘tajkunskog fenomena', mada je, po mom skromnom sudu, on inače nerešiv. Pre svega zbog čarobne snage novca i uticaja gotovine na sivu zonu u kojoj su upleteni interesi političkog i realnog podzemlja, i nove kaste koja osvaja tržište uticaja, i već stiče svoje prve milione.
Kad se naprave bilansi otimanja, ovde je novca ipak malo, a pretendenata previše, pa se svako snalazi kako ume: od neplaćanja poreza, kredita koji se ne vraćaju, astronomskih plata za štetočine, trgovine uticajem, bušenja ionako traljavih zakona, daljeg devastiranja nesrećnog pravosuđa, zaborava za razbojničke privatizacije. Ako tome dodamo i lošu, podaničku i servilnu prodaju kapitalnih državnih resursa, računice pokazuju da je ogromna gomila para (smatra se, i preko 15 milijardi dolara), praktično isparila za petnaestak godina u kojima su se odvijale bar četiri temeljne reforme.
Sve vladajuće klike u prošlosti dale su svoj doprinos rasparčavanju bogatstva zemlje. Nijedna vlast nije umela da se izbori sa sistemskim pljačkama, ako je to uopšte želela. Najbogatiji ljudi u Srbiji duguju državi skoro milijardu dolara poreza. Eto, rešenja za praznu državnu kasu. Ali, tajkuni umeju da brane svoje bogatstvo, a penzioneri i srednjoškolski nastavnici svoje siromaštvo ne mogu. U međuvremenu, kao i uvek ranije, vladajuća grupa je vidno popravila svoje imovinske karte, i to su sada, po svim standardima vrlo bogati ljudi. To je nova (najnovija) kasta, izrasla na bezobzirnom unovčavanju političke moći. Za njih su građani samo mera za upoređivanje koliko su se uzdigli, i predmet sumnjivih reformskih eksperimenata..."
Poseban deo emisije posvećen je komentarisanju pasivnog i kukavičkog ponašanja većine srpske inteligencije, naročito akademika SANU. Nedavni kritički istup Dušana Batakovića, direktora Balkanološkog instituta SANU, neuobičajen za srpske akademike, Ljubodrag Stojadinović je prokomentarisao na svoj način (LINK: https://www.youtube.com/watch?v=r5pR01NgKXY&feature=youtu.be).
A čime je Dušan Bataković iznenadio ovdašnju javnost? Pa time što je konačno jedan akademik smogao hrabrost da javno prozbori o katastrofalnom stanju Srbije:
"Prodali smo se za male privilegije, stanove, zapošljavanja, za kraduckanje i došli do toga da je dva miliona ljudi ostalo bez posla da bi se 10 tajkuna i njihovih ljubavnica vozikali u jahtama od tri ili pet miliona evra, a čitav jedan narod je izgubio perspektivu... Politikom se ljudi danas bave, ne da bi pomogli svom narodu ili da bi svoje znanje iskoristili za boljitak zemlje, pa onda i za vlastiti i boljitak svoje porodice i prijatelja, već naprotiv, to je način da se dođe do dobro plaćenih položaja, da se zapošljavaju snaje, šurnjaje, ljubavnice, kumići, a onda se ta piramida spušta sve do vratara. Taj jajarsko-funjarski pristup ekonomiji i životu predstavlja nedostatak odgovornosti, ljubavi prema otadžbini, razumevanja šta je opšte dobro.
Srbija je došla do tačke kada je bilo bolje da smo objavili bankrot, nego što su neustavno smanjene penzije i plate, zato što niko neće da otpusti partijske kadrove koji su, zapravo, višak. Rešenje je u proglašenju bankrota posle kojeg bi Srbija krenula iz početka, ali nisam siguran da to znaju ljudi koji se bave ekonomijom.
Svaki put kad smo pomislili da su prethodni bili najgori do sada, ispostavljalo se da su dolazili drugi - još gori", zaključio je akademik Dušan Bataković.