Gost autor| In memoriam| Život

Suze jedne žene… i, uopšte, ironije konvencija i sudbine(?)

Hansel RSS / 23.12.2014. u 23:16

Једнa од „бон-тон" порука која се код мене никако није примила, јесте она о негледању у људе. Збиља, неотесано је, али када немам другу преокупацију не могу да не гледам и не видим лица на улици, у аутобусу... (Нешто међу људима и у људима тражим, можда и не знам шта.)

Тако је једног дана у аутобус ушла млађа жена и села око пет метара даље, наспрам мене (делио нас је „зглоб" полупразног аутобуса). Када ми је неколико минута касније поглед прешао преко њеног лица (она је гледала негде у страну), уочио сам неки грч. Убрзо је почела да се грчи брада, правећи мноштво рупица... онда су се скупиле и обрве и очи више нису могле да задрже сузе. Сузбијан неми плач се жени ипак отео. Лице се зацрвенело. Заискрила је понека незадржана суза. Нешто касније изашла је из аутобуса.
Гледао сам за женом која је одлазила у супротном смеру, у њено благо храмање и питао се шта је мучи. (... Да ли је плакала због себе или неког свог? На крају крајева, не плачемо ли увек и због себе?...) А и да знам, да ли сам могао нешто да учиним? Шта би било да сам пришао? Да сам јој пружио руку, да сам је загрлио? Да сам јој понудио неку помоћ? Да ли би плач експлодирао? Да ли би била пренеражена и с гнушањем одбила гест саосећања? Да ли би тек тада постала слаба, да можда не би ни могла да изађе сама из аутобуса? ... Можда је требало само је питати колико је сати? К'о бајаги још колико станица је до Карабурме, Миријева? ... Да ли ме ово дотиче више него што би ме иначе дотакло зато што у њој видим себе од пре неколико година?

...

Опет градски аутобус... Овога пута гледам кроз прозор. Станица у Рузвелтовој. Наш аутобус лагано креће, али онда видим да поред стоји дечак-младић коме се из зацрвењених очију неколико суза слива низ наизглед мирно лице. Шта њега мучи? Емитује усамљеност у људском окружењу, примораност на постојање и опстајање у непријатности, али нисам сигуран да не читам и у овом призору заправо нека своја стања. У сваком случају, ситуација веће физичке дистанце углавном ме ослобађа размишљања да ли би се њему могло некако помоћи, да ли би овде имало смисла нешто питати, колико би било (не)умесно... како би се заправо осећао свако ко би видео да су његове сузе откривене? Што је најгоре(?), мислим да је он у тренутку видео да сам видео. Ипак, то је била секунда, ја непознат, отишао у ко зна ком смеру... Анонимност туге загарантована, мада у некој другој димензији – када за њен делић зна други анонимус... а обојица анонимуса – људи... или бар покушавају да то буду...

...

Пролазим поред Института за онкологију*. На клупама седе пацијенткиње и пацијенти, неки са људима који су их посетили. Једна девојка „у цивилу" седи и плаче баш као дете. Опет имам порив да приђем. Опет се бесмислено питам да ли је болесна она или неко њен. Опет ми је ужасно што је у томе у том тренутку сама. Опет настављам даље мислећи да је најмања грешка не мешати се. (?!)

* Пре неку годину био сам унутра, на прегледу за који сам (сасвим рационално) претпостављао да је промашен, али повиновао сам се „протоколу". Био сам и остао згрожен страшним одсуством људскости система који тамо влада, недовољном броју места за седење, прозивању пацијената у групама и њиховом вођењу као некаквог стада (немам никакав еуфемизам у резерви) до простора испред врата, у полумраку, одакле ће их коначно позвати да уђу у ординацију, да стоје с десетинама других који чекају испред тих или неких других врата. Док већина не зна да ли су на фабричкој траци смрти или можда неког краткотрајнијег или дугорочнијег излечења... Неки само у очекивању пресуде.

...

Ево ме поново у родном граду. Чекам градски аутобус до гробља. Поглед ми пада на једну од тзв. плаката („зидних" умрлица, које су у унутрашњости много чешће него у Београду... или се више умире у односу на број становника или је то чешћи обичај, не знам). На необично оштрој фотографији видим интелигентно и благо лице проницљивог погледа које ми се чини однекуд познатим. У тексту читам једну чудну формулацију... Одакле га знам? Скоро да нема шансе да познајем неког његовог годишта а да ми није рођак. Име и презиме ми чудно одзвањају, не знам да ли су ми познати по себи или зато што личе на исто презиме и слично име некога кога знам... Наредних пола сата – сат скоро да ме прогања слутња да младог човека ипак однекуд познајем. ... Сетим се у једном тренутку да је то неко кога сам видео два пута у животу. Први пут када је дао крв за моју мајку (коју није познавао, одазвао се на позив који је чуо од колегинице), када смо се још надали да није превише озбиљно болесна. И други пут када ме је препознао из баште неког кафића и позвао да се придружим друштву за столом. Правдао сам се журбом, враћао сам се из болничке посети мајци – заправо, требало је да се вратим и нешто јој однесем, а и није ми било до седења и пића. Хтео сам ја да частим, одбио је...
Налазим начина да проверим да ли је на слици заиста он, да ли је заиста умро само неколико дана раније... Чудним стицајем околности, током болести моје мајке, упознао сам његову... Сазнајем да то јесте он. И да је умро – од болести од које је умрла и жена за коју је пре четири године несебично дао крв, моја мајка.

Осећам да сам опет у жрвњу страшног апсурда, заправо да сам његов немоћни посматрач. Нешто сам за њега могао да учиним, за њега бих имао „покриће", „повод", јер сам га ипак познавао. А упознао сам га захваљујући његовој племенитости. Као што нисам на време сазнао за његову болест, тако сам се чудно прецизно сусрео с његовом смрћу. Могао сам да се само мало другачије крећем тог дана и да у догледно време сигурно за њу не сазнам, а можда и никад. У свим овим мимоилажењима и сударима с правилима и околностима, није било ироничније опомене да (ми) неке ствари нису дате, али да су дате оне које говоре да оне прве нису.

 



Komentari (106)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

larisa_bg larisa_bg 23:20 23.12.2014

...

eto ti, jednom stignem prva, a onda ukapiram da je blog težak pa moram da editujem i tako...
larisa_bg larisa_bg 23:33 23.12.2014

Re: ...

Pročitala. Mnogo težak tekst.
Prvo sam pomislila: na koji način će sad blogeraši da isprate ovu temu? Ljudski bi bilo pričati o smrti, istinski, onako, iz svog najdubljeg užasa. Ali blogerski će verovatno biti da se priča o tome kako su nehumane bolnice i odeljenja za onkologiju. Što je činjenica. Ali nije suština. Suština je smrt.

A zatim sam pomislila da je pred ovom temom potpuno nebitno sve ono što se čini bitno na Krletovoj temi, recimo.

Ne znam gde bih radije da budem. Kao, zanimaju me suštinske stvari, u teoriji. Ali u praksi, sad bih radije bila i na Filipovoj temi. I to je ljudski, zar ne?
Hansel Hansel 23:39 23.12.2014

Re: ...

Све може да буде тема од овога што си поменула, а за мене је основна ова упитаност о конвенцијама где им место није. Ево, Маргос је баш дивно показала како ту и не мора да буде било каквих дилема.

Наравно да не мораш да будеш на теми која ти мање лежи у неком тренутку.
antioksidant antioksidant 00:08 24.12.2014

Re: ...

smrt je prolazna
emsiemsi emsiemsi 06:39 24.12.2014

Re: ...

Hansel
Све може да буде тема од овога што си поменула, а за мене је основна ова упитаност о конвенцијама где им место није. Ево, Маргос је баш дивно показала како ту и не мора да буде било каквих дилема.

Наравно да не мораш да будеш на теми која ти мање лежи у неком тренутку.

Дубоко поштовање за аутора овога блога и за његову загледаност у људске сузе.
Уколико је, још увек, способан и да сам пусти покоју сузу, може са сигурношћу да верује да је (још увек) Човек.
Hansel Hansel 08:43 24.12.2014

Re: ...

Хвала. Иначе, борио се тај за право на своје сузе.
margos margos 23:34 23.12.2014

Evo jednog od mojih iskustava...

Stigla sam kasno i dobila poslednji ležaj u sobi. Gornji, naravno. Ne volim. Plašim se da ne padnem ili da mi ne padne nešto od stvari koje moram da držim pod jastukom - torbicu s novcem i dokumentima, flašicu s vodom i mobilni. Al' ok. Tako mi je i ćutim...

Dok nameštam vreću za spavanje, čujem plač iza sebe. Okrenem se i vidim: žena, na krevetu do mog, zatvorenih očiju, plače tako bolno. Priđem joj i položim, obazrivo, ruku na njeno rame. Ne otvara oči. Plače. Stojim, ne pomeram se i nakon nekog vremena - par trenutaka, otvori zamagljene oči, i svojim dlanom poklopi moj, na svom ramenu. Plačemo sad obe. Ja zbog nje, ona zbog sebe.

Njen muž staje do mene i objašnjava mi zašto je tužna. Milujem je po obrazu i - i dalje plačemo. Muž kaže da će joj dati pilulu, da će za kratko vreme zaspati i da će biti sve u redu. Nas dve se samo gledamo, suzne i bez reči. Milujem je po ramenu i ruci - dajem do znanja da sam tu i da ću biti, koliko treba. Ona, zaista ubrzo, tone u san.

Nije prošlo mnogo, počinje da hrče. Neki u sobi se bune - smeta im, a ja sam srećna - odagnati su joj demoni, makar na kratko i makar na silu.

Srećemo se sutradan, na nekom drugom mestu, i ona, opet bez reči, prilazi, zagrli me i poljubi.


Sve je dobro...




PS... često priđem i pitam 'da li nešto mogu da učinim za vas/tebe?'.

Edit:
... a ovo je susret iz hodnika Onkološke klinike, kada sam čekala jednu prijateljicu dok je bila na komisiji:

Dama, operisana od tumora na mozgu, na hemioterapiji, hoda polako, uz pratnju prijateljice, dugačkim, pretrpanim bolničkim hodnicima. I stane, zakuca se tik do mene. I stoji. Onda joj prijateljica tepa, priča svašta, nagovara je da krenu, a ona stoji. I dalje samo stoji. Bez nekog posebnog izraza lica, nije čak ni ravnodušno, više nekako udaljeno. U meni se javi želja da je pomilujem po obrazu. Upitam za dozvolu. Pogleda me i dalje udaljena. Osetih da joj taj dodir prija. Pomilujem je još jednom. Potom se uhvatimo rukama, kao da se levoruko rukujemo - iznenadi me jak, snažan stisak tople, energične ruke - i onda se nasmeši.
Zove se Dragana.


Hansel Hansel 23:52 23.12.2014

Re: Evo jednog od mojih iskustava...

Шта да ти кажем, одраније је позната лакоћа твог прилажења.

А, да ли ти се чини да то ипак изазива, или би изазвало већу подозривост када мушкарац прилази? Све чешће видим да се некако отресито одбија понуђена помоћ при изласку из трамваја, да ли због повећаног неповерења или због "угрожавања" самосталности, не знам... Као што је и све ређе "хвала" за уступљено место, и када се прихвати.
margos margos 00:00 24.12.2014

Re: Evo jednog od mojih iskustava...

Ne mislim da je pol bitan, samo način i mera... a opet, moj poriv da priđem je jači od straha od odbijanja, pa to, valjda, donosi i dobar rezultat u ogromnom procentu.
Hansel Hansel 00:10 24.12.2014

Re: Evo jednog od mojih iskustava...

Ни ја не мислим да је објективно битан, али субјективно, чини ми се, ипак јесте: неким субјектима којима би се мушкарац обратио и неким субјектима мушкарцима који имају блокаду прилажења у таквим ситуацијама само због претпостављеног социјалног клишеа; у оној првој твојој причи упадљиво ми је да муж није баш видљиво делио бол с њом, или просто није стало у причу. Чини се да је прилично типично, бар за наше поднeбље. С друге стране, нисам баш много саосећања видео ни за мушкарце који показују своју тугу. Виде се као слаби, ваљда...
margos margos 00:27 24.12.2014

Re: Evo jednog od mojih iskustava...

Ok, tu si u pravu, ali se onda i način menja unekoliko, ali ne suštinski.
U prvoj priči je muž bio hrabar za oboje - imao je na licu osmejak koji zovem 'facijalni grč' i itekako je pokaziovao (u želji da prikrije) ogroman bol... do njega sam došla preko nje. Ako ih ti ili onaj koji prilazi ne svrstava u slabiće, oni to osete i prihvate pomoć...

Kako da ti kažem, nema pravila, svaka situacija i svaki susret je jedinstven, pa se ti tu lepo tjuniraš na datu osobu i date okolnosti i kreneš. Ja sa sobom ne mogu da izađem posle na kraj, ako sam samo prošla. Zato učinim sve, budem načisto i budem mirna. Ti si ove ljude poneo i nisi miran. Nekad kažem da to činim iz čistog egoizma - budući da je rezultat uglavnom pozitivan, onda mi i to umiri savest.
Hansel Hansel 00:39 24.12.2014

Re: Evo jednog od mojih iskustava...

Ti si ove ljude poneo i nisi miran.

Не знам, није то немир. Чини ми се (и чини ми се да то није самообмана) да много не бих могао да помогнем (ОК, можда зато што помоћ тренутно вреднујем више из неког конкретног угла, а за онај емотивни угао нисам сигуран да би било нечег епохално доброг, а можда би баш било и нешто супротно... не знам... али осећам да није природно што нисам био слободан да приђем.
hajkula1 hajkula1 14:12 24.12.2014

Re: Evo jednog od mojih iskustava...

Hansel
Шта да ти кажем, одраније је позната лакоћа твог прилажења.

А, да ли ти се чини да то ипак изазива, или би изазвало већу подозривост када мушкарац прилази? Све чешће видим да се некако отресито одбија понуђена помоћ при изласку из трамваја, да ли због повећаног неповерења или због "угрожавања" самосталности, не знам... Као што је и све ређе "хвала" за уступљено место, и када се прихвати.



Shvatila sam da je važno umeće prihvatanja. O davanju i prilaženju, nisam razmišljala, jednostavno priđem kada primetim. Mada mi se dešava da baš žurim, onda produžim u žurbi ali se posle pitam i grizem... tešim da je neko drugi primetio.

Kao što je margos napisala, važan je način i mera.

nsarski nsarski 23:45 23.12.2014

Pre 140 godina

H.W. Longfellow je napisao stihove koji o ovoj temi sve govore:


Ships that pass in the night, and speak each other in passing,
Only a signal shown and a distant voice in the darkness;
So on the ocean of life we pass and speak one another,
Only a look and a voice, then darkness again and a silence.


Otuda je nastao izraz "ships that pass in the night" koji bas to stanje zivotnog mimoilazenja opisuje.
Hansel Hansel 23:56 23.12.2014

Re: Pre 140 godina

Хвала за ово... 140 година је ништа... Нисмо, чини се, превазишли ни онолике античке теме... Све је то мање-више и данас актуелно, само у нешто друкчијем руху.
looping looping 05:54 24.12.2014

Re: Pre 140 godina

nsarski
H.W. Longfellow je napisao stihove koji o ovoj temi sve govore:


Ships that pass in the night, and speak each other in passing,
Only a signal shown and a distant voice in the darkness;
So on the ocean of life we pass and speak one another,
Only a look and a voice, then darkness again and a silence.


Otuda je nastao izraz "ships that pass in the night" koji bas to stanje zivotnog mimoilazenja opisuje.

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:24 24.12.2014

Re: Pre 140 godina

Хвала за ово... 140 година је ништа... Нисмо, чини се, превазишли ни онолике античке теме... Све је то мање-више и данас актуелно, само у нешто друкчијем руху.

To je zato što postoje teme ljudskog života koje nikada ne prolaze, one koje ljude spajaju kroz prostor i vreme. Veliki umetnici su veliki upravo zbog toga što su im te teme tema.
Hansel Hansel 10:37 24.12.2014

Re: Pre 140 godina

Па, да... Свачији живот је живот изнова, не може се искуство врсте тек тако сипати у нову јединку која би просто могла да настави тамо где су неке претходне генерације стале...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:34 24.12.2014

Re: Pre 140 godina

Prosto, postoje stalnice koje spajaju ljudske živote, ponekad ili zapravo mahom izgledaju kao sitnice...ali to su stvari koje se ne obaziru na vreme.
st.jepan st.jepan 00:07 24.12.2014

GOST AUTOR

A ko je gost autor?
Ne insistujem, pitam samo za slučaj da si zaboravio da napišeš.
Hansel Hansel 00:13 24.12.2014

Re: GOST AUTOR

Нисам заборавио. Више је то "ghost autor", што у неком другачијем контексту написа Шарски.
buba_truba buba_truba 17:04 24.12.2014

Re: GOST AUTOR

st.jepan
A ko je gost autor?
Ne insistujem, pitam samo za slučaj da si zaboravio da napišeš.

Eh, Stjepane, laprdalo jedno! I sama sam isto pomislila... ali ukapirah do kraja da je gost ustvari - ghost.

Kako-god, posle dužeg vremena poželeh da nešto kažem, ulugovah se, preporučih... i uživah. Hvala, Hansele.
Hansel Hansel 17:49 24.12.2014

Re: GOST AUTOR



Хвала (и) теби. Знаш да сам текст прво послао на рецензију, да проверим да није много глуп, патетичан... Тако да ми је лакше када видим да ипак има смисла.
st.jepan st.jepan 23:41 24.12.2014

Re: GOST AUTOR

Lep blog.

Tvoj ghost autor potsetio me na onog Wendersovog adjela.


violina violina 00:20 24.12.2014

tragovima ironije konvencija i sudbina

ispada nekako, utiče čovek na okruženje pre rođenja, za života i posle, neko vreme, sve zavisi
angie01 angie01 00:45 24.12.2014

,

pre nesto vise od mesec dana, cujem od zajednicke prijateljice, da se S vratila sa krtkog putovanja iz Pariz i da nesto nije dobro,...ubrzo je nesto ambulantno operisana, potom rezultati ne slute na dobro, jos uvek neverica i onda krece haos,...danas u Srbiji bez bliskih ljudi, tesko da ce se neko od lekara zauzeti kako treba,...prolaze tako dani, a da S niko zaistinski ne vodi strucno, ispada da su svi pregledi samostalni i nepovezani, tako da nema ni adekvatne terapije,...svi bliski su se zauzeli, nabavljali, ugovarali,...pa je S stigla do konzilijuma i dobila neki plan delanja,...tog ponedeljka, dodjem bolesna da je posetim- stalno se nesto dogovaramo i uvek odlazemo zbog nekih vaznih gluposti, kako to danas vec biva- nesto mi nije dalo mira, morala sam,...S je oduvek bila slatka, skladna, fina, skockana, filigranski tanana,...jedva sam je prepoznala u senci koja me je docekala, grlim je i sakrivam uznemirenost u povisenom tonu kojim izgovaram neke sale, ona se smeje, blistaju beli zubi na licu koje vise nije njeno, ona lezi, ja je milujem preko pidzame i dogovaramo okupljanje kada se oporavi,...kaze, da joj dovedemo frizerku, nervira se sto nije ofarbana i mene raduje ta njena besmislena briga i njeno pozitivno raspolezenje i tako smo se smejale, pricale, ona se svaki put zagrcne, nema daha,...njena cerka nam donosi posluzenje, koje je muz pripremio za drugarice,.. sve lici na kao i obicno,...odlazim, grlim je snazno, a gubi mi se medju rukama,...cujemo se sutradan po nekom dogovoru, opet su svratile neki iz ekipe,... sve lici kao i obicno,...ujutro dobijem sms- da je vise neama,...proslog ponedeljka dosao je neki stari, od pre ovog vremena, Beograd, koji je bio umrezen, tako da su se svi znali da sa nevericom otprati S na neko drugo mesto,...gde su otisle njene misli, sve to sto je znala i bila, njena ljupkost, dobrota?...svirali su tiho noci.
Hansel Hansel 00:58 24.12.2014

Re: ,

gde su otisle njene misli, sve to sto je znala i bila, njena ljupkost, dobrota?

Ех, кад бих рекао да верујем да нису нестале, не би то било потпуно тачно; кад бих рекао да знам да нису нестале, ни то не би било потпуно верно истини, јер имам рационалну сумњу у та чудна (са)знања... то је требало да буде да буде један посебан блог, али сам се увек "бојао" да нисмо спремни за довољно толерантну расправу.
emsiemsi emsiemsi 06:44 24.12.2014

Re: ,

angie01
pre nesto vise od mesec dana, cujem od zajednicke prijateljice, da se S vratila sa krtkog putovanja iz Pariz i da nesto nije dobro,...ubrzo je nesto ambulantno operisana, potom rezultati ne slute na dobro, jos uvek neverica i onda krece haos,...danas u Srbiji bez bliskih ljudi, tesko da ce se neko od lekara zauzeti kako treba,...prolaze tako dani, a da S niko zaistinski ne vodi strucno, ispada da su svi pregledi samostalni i nepovezani, tako da nema ni adekvatne terapije,...svi bliski su se zauzeli, nabavljali, ugovarali,...pa je S stigla do konzilijuma i dobila neki plan delanja,...tog ponedeljka, dodjem bolesna da je posetim- stalno se nesto dogovaramo i uvek odlazemo zbog nekih vaznih gluposti, kako to danas vec biva- nesto mi nije dalo mira, morala sam,...S je oduvek bila slatka, skladna, fina, skockana, filigranski tanana,...jedva sam je prepoznala u senci koja me je docekala, grlim je i sakrivam uznemirenost u povisenom tonu kojim izgovaram neke sale, ona se smeje, blistaju beli zubi na licu koje vise nije njeno, ona lezi, ja je milujem preko pidzame i dogovaramo okupljanje kada se oporavi,...kaze, da joj dovedemo frizerku, nervira se sto nije ofarbana i mene raduje ta njena besmislena briga i njeno pozitivno raspolezenje i tako smo se smejale, pricale, ona se svaki put zagrcne, nema daha,...njena cerka nam donosi posluzenje, koje je muz pripremio za drugarice,.. sve lici na kao i obicno,...odlazim, grlim je snazno, a gubi mi se medju rukama,...cujemo se sutradan po nekom dogovoru, opet su svratile neki iz ekipe,... sve lici kao i obicno,...ujutro dobijem sms- da je vise neama,...proslog ponedeljka dosao je neki stari, od pre ovog vremena, Beograd, koji je bio umrezen, tako da su se svi znali da sa nevericom otprati S na neko drugo mesto,...gde su otisle njene misli, sve to sto je znala i bila, njena ljupkost, dobrota?...svirali su tiho noci.

На жалост, тако то иде (и мора) !
gavrilo1 gavrilo1 07:54 24.12.2014

Re: ,

Hansel
gde su otisle njene misli, sve to sto je znala i bila, njena ljupkost, dobrota?

Ех, кад бих рекао да верујем да нису нестале, не би то било потпуно тачно; кад бих рекао да знам да нису нестале, ни то не би било потпуно верно истини, јер имам рационалну сумњу у та чудна (са)знања... то је требало да буде да буде један посебан блог, али сам се увек "бојао" да нисмо спремни за довољно толерантну расправу.


Mozda nisu nigde otisle, tu su, svukuda okolo ali ih ne primecujemo,
Jer retko primecujemo i ljude oko nas i njihove misli tj. njihova lica koja i okamenjena nesto govore

+ za blog
angie01 angie01 09:53 24.12.2014

Re: ,

Ех, кад бих рекао да верујем да нису нестале


prosle subote smo otpratili mog omiljenog kolegu- covek bio dzin, gabaritno velik, ali i dominantan svojom inteligencijom, znanjem, neverovatno vrcavim autetnticnim humorom, cije su fazone svi posle kopirali i koristili, iskren, moralan, a opet pravi mangup sa beogradskog asfalta, koga su sve postavke kelnera iz kafana koje nesto znace pozdravljale na ulici,...

nemoguce da je sve to nestalo u toj zemlji gde je polozen.
predatortz predatortz 10:02 24.12.2014

Re: ,

nemoguce da je sve to nestalo u toj zemlji gde je polozen.


Da, teško je poverovati u to da ljudi prosto nestaju. Jako teško.
qqriq qqriq 10:46 24.12.2014

Re: ,

ujutro dobijem sms- da je vise neama,...


život je staklo.
violina violina 17:42 24.12.2014

Re: ,nestajanje, najveća tajna prirode

nemoguce da je sve to nestalo u toj zemlji gde je polozen.


Preneo je on sve na vas, na kelnere, na beogradski aspfalt, na svoje bližnje i daljnje, na život i žive.
AlexDunja AlexDunja 09:42 24.12.2014

suputnik

ima i dobriša cesarić
divnu malu pesmu koja bi mogla da bude na ove teme

Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice živē.

I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.
mirelarado mirelarado 09:49 24.12.2014

Re: suputnik

AlexDunja
ima i dobriša cesarić
divnu malu pesmu koja bi mogla da bude na ove teme

Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice živē.

I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.


Има и о смрти некога кога смо знали тек из виђења:

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše---
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više.
Hansel Hansel 10:24 24.12.2014

Re: suputnik

Хвала што сте ме подсетиле, одавно нисам чуо или читао ове песме.
alselone alselone 10:10 24.12.2014

Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

na ovom mestu.

Hvala ti Hansele.
predatortz predatortz 10:13 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

alselone
na ovom mestu.

Hvala ti Hansele.


Ma, pusti ga!
Muva ribe na što sam emotivan foru.
Hansel Hansel 10:33 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Јес', видиш да је Лариса одмах побегла.

Хвала теби, Alse, а хвала и Предатору, додуше на неки други начин. Ефекат читања ова два коментара једног за другим ме, на неки начин, из неког другог смера, приближава стању из дефиниције хумора из Вујаклије: "највиши степен комике праћене извесном примесом бола".
predatortz predatortz 10:43 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Ефекат читања ова два коментара једног за другим на неки начин, из неког другог смера приближава ме стању из дефиниције хумора из Вујаклије: "највиши степен комике праћене извесном примесом бола".


Humor je najefikasniji lek protiv crnila koje nas okružuje. Ume, bar kod mene, nekad da se graniči sa cinizmom. Ali, čak i takav, bolji je od letargije.

Vratimo se temi. Kad vidim, a muvam se po firmama, tužna, depresivna lica, ja počnem sa zezanjem. Često, bar na momenat, izmamim osmeh. Na šalu mi odgovore šalom, na budalaštinu smehom...
Često od ljudi čujem : Blago vama Bosancima, vi se uvek zezate...

Blago nam je u pičku materinu! - mislim se ja. I nastavim da se zajebavam...
Hansel Hansel 10:49 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Humor je najefikasniji lek protiv crnila koje nas okružuje. Ume, bar kod mene, nekad da se graniči sa cinizmom. Ali, čak i takav, bolji je od letargije.

Слажем се. Уз напомену да то није универзално. Код неких изазива супротан ефекат. Зависи и од човека и од његовог стања (и узрока тог стања).
predatortz predatortz 10:53 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Hansel
Humor je najefikasniji lek protiv crnila koje nas okružuje. Ume, bar kod mene, nekad da se graniči sa cinizmom. Ali, čak i takav, bolji je od letargije.

Слажем се. Уз напомену да то није универзално. Код неких изазива супротан ефекат. Зависи и од човека и од његовог стања (и узрока тог стања).


Ostalo je meni još uvek one pandurske sposobnosti da procenim šta kad smem, i do koje granice. Imam i tu osobinu da mi se ljudi lako povere. Saslušam, ako imam neku pametnu, kažem im. Ako nemam, umem i da zagrlim prijateljski.
emsiemsi emsiemsi 11:33 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

predatortz
alselone
na ovom mestu.

Hvala ti Hansele.


Ma, pusti ga!
Muva ribe na što sam emotivan foru.

Глупости !
Hansel Hansel 11:44 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Ostalo je meni još uvek one pandurske sposobnosti da procenim šta kad smem, i do koje granice.

Мислио сам и на људе из једне посебне категорије. Један стари дијалог као илустрација:

– Знаш ти мене, ја се на све то зезам.
– Мислим да нисте баш тако весели као што изгледате, да се испод крије нешто друго...
– Хм, па да, пре неки дан ми човек рече: "Знао сам једног што се шегачио исто као и ти. Убио се прошле године".

Срећом, ова саговорница није била баш у тој категорији, што би рекли неки – метастабилној.
mirelarado mirelarado 11:49 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

– Хм, па да, пре неки дан ми човек рече: "Знао сам једног што се шегачио исто као и ти. Убио се прошле године.


Знам једног који се шегачи, а није се убио (и не верујем да би то икада учинио). Е, па, он каже да је човек спреман за смрт онда када себе убеди да су сви други људи, око њега и уопште, будале. Јер, ко би паметан живео с будалама? :)
margos margos 12:08 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Često od ljudi čujem : Blago vama Bosancima, vi se uvek zezate...

Jedan od najdražih komplimenata, iako joj to nije bila namera, dobih od jedne dame s one strane Drine. Reče:
''Znaš li kako tak'e ko ti, zovu kod nas?''
- Kako?
''Nit' brige, nit' pameti.''
Na to joj se zahvalim, uz konstataciju da sam uspela u životu. :)
predatortz predatortz 12:29 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

emsiemsi
predatortz
alselone
na ovom mestu.

Hvala ti Hansele.


Ma, pusti ga!
Muva ribe na što sam emotivan foru.

Глупости !


Jesi li i ti primetio, a?
Ovaj Als stvarno piše sve same gluposti.
alselone alselone 15:48 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Jesi li i ti primetio, a?


Brate ovaj carli smara sa primecivanjem gore od cireva na guzici. Najvise me smori kada dodjem posle par sati na blog i vidim desetak novih komentara na blogu na kom je bilo dobre diskusije, sav srecan otvaram stranicu a ono od deset devet je "saglasan" ili "nisam saglasan".

Mislim da necu pogresiti ako kazem da 99.999% ljudi ovde savrseno zabole, sta ih vec boli, da li je carli saglasan ili nije, tako da carli ako ima da kaze neko carlijevo misljenje, neka ga lepo kaze, ali ako je carlijevo misljenje jedino carlijevo slaganje ili neslaganje, onda neka carli zadrzi carlijeve prstice mirne.
emsiemsi emsiemsi 16:19 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

alselone
Jesi li i ti primetio, a?


Brate ovaj carli smara sa primecivanjem gore od cireva na guzici. Najvise me smori kada dodjem posle par sati na blog i vidim desetak novih komentara na blogu na kom je bilo dobre diskusije, sav srecan otvaram stranicu a ono od deset devet je "saglasan" ili "nisam saglasan".

Mislim da necu pogresiti ako kazem da 99.999% ljudi ovde savrseno zabole, sta ih vec boli, da li je carli saglasan ili nije, tako da carli ako ima da kaze neko carlijevo misljenje, neka ga lepo kaze, ali ako je carlijevo misljenje jedino carlijevo slaganje ili neslaganje, onda neka carli zadrzi carlijeve prstice mirne.

Не знам ко ти је тај Чарли, но видим да те "уопште нити најмање не занима да ли сам ја сагласан или нисам сагласан".
То ти не верујем.
Такође, не верујем да моја сагласност или несагласност , као и став да неко пише глупости, унижава "квалитет дискусије".
Не слажем се са тим оценама. Дође ми, чак, да овај твој пост оквалификујем као глупост, но, суздржаћу се --- јер ми ти, пратећи твој "рад" не делујеш нити мало глупо.
Наравно, то што мени не делујеш глупо (и што, највероватније, и ниси глуп), не значи да не можеш да одвалиш глупост --- то сам ти и рекао када си Крстића оквалификовао "малим нацистом".
Признајем да сам само бленуо од изненађења када сам то прочитао --- од тебе. За неке друге се не бих изненадио.
Према томе --- ниси у праву (да овај пута не банализујемо).
qqriq qqriq 16:35 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

''Nit' brige, nit' pameti.''


nsarski nsarski 18:40 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

emsiemsi
alselone
Jesi li i ti primetio, a?


Brate ovaj carli smara sa primecivanjem gore od cireva na guzici. Najvise me smori kada dodjem posle par sati na blog i vidim desetak novih komentara na blogu na kom je bilo dobre diskusije, sav srecan otvaram stranicu a ono od deset devet je "saglasan" ili "nisam saglasan".

Mislim da necu pogresiti ako kazem da 99.999% ljudi ovde savrseno zabole, sta ih vec boli, da li je carli saglasan ili nije, tako da carli ako ima da kaze neko carlijevo misljenje, neka ga lepo kaze, ali ako je carlijevo misljenje jedino carlijevo slaganje ili neslaganje, onda neka carli zadrzi carlijeve prstice mirne.

Не знам ко ти је тај Чарли, но видим да те "уопште нити најмање не занима да ли сам ја сагласан или нисам сагласан".
То ти не верујем.
Такође, не верујем да моја сагласност или несагласност , као и став да неко пише глупости, унижава "квалитет дискусије".
Не слажем се са тим оценама. Дође ми, чак, да овај твој пост оквалификујем као глупост, но, суздржаћу се --- јер ми ти, пратећи твој "рад" не делујеш нити мало глупо.
Наравно, то што мени не делујеш глупо (и што, највероватније, и ниси глуп), не значи да не можеш да одвалиш глупост --- то сам ти и рекао када си Крстића оквалификовао "малим нацистом".
Признајем да сам само бленуо од изненађења када сам то прочитао --- од тебе. За неке друге се не бих изненадио.
Према томе --- ниси у праву (да овај пута не банализујемо).


Boktejebo, Čarli, kad bi nekim slučajem tebi ukinuli slobodu da rečenice konstruišeš u prvom licu jednine (u prevodu "ja pa ja" ), i zabranili upotrebu uskličnika, ti bi bio kao tinejdžerka bez mobilnog.
Izgubljen u duhu i tijelu.
Verovao sam da je F.M. (dobro, jbg., nije Dostojevski) ekstreman i tužan slučaj, ali...


larisa_bg larisa_bg 19:07 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Hansel
Јес', видиш да је Лариса одмах побегла.


Prozrela sam tvoj mračni naum.

A inače nisam utekla, čitam ovu temu iz potaje, al' ne smem da se mešam, suviše sam tantofobična.(Da ne kažem, suviše sam emotivna. )
emsiemsi emsiemsi 21:26 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

nsarski
emsiemsi
alselone
Jesi li i ti primetio, a?


Brate ovaj carli smara sa primecivanjem gore od cireva na guzici. Najvise me smori kada dodjem posle par sati na blog i vidim desetak novih komentara na blogu na kom je bilo dobre diskusije, sav srecan otvaram stranicu a ono od deset devet je "saglasan" ili "nisam saglasan".

Mislim da necu pogresiti ako kazem da 99.999% ljudi ovde savrseno zabole, sta ih vec boli, da li je carli saglasan ili nije, tako da carli ako ima da kaze neko carlijevo misljenje, neka ga lepo kaze, ali ako je carlijevo misljenje jedino carlijevo slaganje ili neslaganje, onda neka carli zadrzi carlijeve prstice mirne.

Не знам ко ти је тај Чарли, но видим да те "уопште нити најмање не занима да ли сам ја сагласан или нисам сагласан".
То ти не верујем.
Такође, не верујем да моја сагласност или несагласност , као и став да неко пише глупости, унижава "квалитет дискусије".
Не слажем се са тим оценама. Дође ми, чак, да овај твој пост оквалификујем као глупост, но, суздржаћу се --- јер ми ти, пратећи твој "рад" не делујеш нити мало глупо.
Наравно, то што мени не делујеш глупо (и што, највероватније, и ниси глуп), не значи да не можеш да одвалиш глупост --- то сам ти и рекао када си Крстића оквалификовао "малим нацистом".
Признајем да сам само бленуо од изненађења када сам то прочитао --- од тебе. За неке друге се не бих изненадио.
Према томе --- ниси у праву (да овај пута не банализујемо).


Boktejebo, Čarli, kad bi nekim slučajem tebi ukinuli slobodu da rečenice konstruišeš u prvom licu jednine (u prevodu "ja pa ja" ), i zabranili upotrebu uskličnika, ti bi bio kao tinejdžerka bez mobilnog.
Izgubljen u duhu i tijelu.
Verovao sam da je F.M. (dobro, jbg., nije Dostojevski) ekstreman i tužan slučaj, ali...



Преведи професоре !
Успут --- пишући у првом лицу (једнине), смањује се могућност да повређујем друге.
Успут 2 --- никада није касно да и ти спознаш то.
nsarski nsarski 22:30 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Преведи професоре !


Mrzi me, iskren da budem. Nego, da li si se ti nekad predstavljao na ovom blogu kao novikov?
emsiemsi emsiemsi 22:36 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

nsarski
Преведи професоре !


Mrzi me, iskren da budem. Nego, da li si se ti nekad predstavljao na ovom blogu kao novikov?

Не.
nsarski nsarski 22:49 24.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Не.


OK, onda. Mora da mi se pricinilo.
Take it easy, bro, and keep up the good work.
blogovatelj blogovatelj 10:23 25.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Nego, da li si se ti nekad predstavljao na ovom blogu kao novikov?


Mislim da on više ni sam ne zna kojim se sve imenima predstavljao na blogu.
To se ne može nazvati više ni višestrukom ličnošću. To je šira društvena zajednica višestrukih ličnosti sublimirana u jednu jedinu osobu.
Je li Čarli, a kakva ti je poenta kad napišeš one svoje "saglasan" i "gluposti" plitke komentare? Šta ti pomisliš u momentu dok pišeš te svoje obznane? Tipa "e sad ću im pokažem koji sam baja" ili nešto sasvim drugačije? Ozbiljno te pitam, zanima me.
blogovatelj blogovatelj 10:30 25.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Najvise me smori kada dodjem posle par sati na blog i vidim desetak novih komentara na blogu na kom je bilo dobre diskusije, sav srecan otvaram stranicu a ono od deset devet je "saglasan" ili "nisam saglasan".




Saglasan !
I kad napiše "gluposti" sa sve uzvičnikom na kraju, onako najpliće moguće, ubeđen je da je rekao vrhunsku mudrost univerzuma.
A znaš na šta me podseća to kad je fin blog, a on spiči klaster plitkih komentara? Podseća na divnu livadu, posutu poljskim cvećem, koju jedan beslovesni vo urniše random ispuštenom balegom.

PS.

Ponekad kad pročitam njegovu nadrkanost u komentarima pomislim da je on neki dalji nepismeni rođak cerskog.
Hansel Hansel 10:59 25.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

Молим да се мало брижљивије бирају речи.
emsiemsi emsiemsi 13:07 25.12.2014

Re: Jedan od lepsih tekstova koje sam procitao

blogovatelj
Nego, da li si se ti nekad predstavljao na ovom blogu kao novikov?


Mislim da on više ni sam ne zna kojim se sve imenima predstavljao na blogu.
To se ne može nazvati više ni višestrukom ličnošću. To je šira društvena zajednica višestrukih ličnosti sublimirana u jednu jedinu osobu.
Je li Čarli, a kakva ti je poenta kad napišeš one svoje "saglasan" i "gluposti" plitke komentare? Šta ti pomisliš u momentu dok pišeš te svoje obznane? Tipa "e sad ću im pokažem koji sam baja" ili nešto sasvim drugačije? Ozbiljno te pitam, zanima me.

Пошто ме озбиљно питаш, те, пошто те и занима, да ти одговорим на питање.
Да ли сам ја баја или не (и шта ти значи то - Баја) је апсолутно небитно.
Када напишем те две речи, дакле, сагласан и глупости, то значи да сам са цитираним текстом сагласан, а у другом случају да о цитираном тексту мислим да су глупости.
Да ли ти је сада јасније или требаш још подробније објашњење ? Ако ти је јасно ОК, а ако треба да поновим, поновићу --- није ми тешко.
qqriq qqriq 10:49 24.12.2014

znači

nikad: "Пролазим поред Института за онкологију*"
Hansel Hansel 10:52 24.12.2014

Re: znači

Никад не пролазиш или не пролазиш јер заобилазиш?
qqriq qqriq 10:55 24.12.2014

Re: znači

zaobilazim.

emsiemsi emsiemsi 16:21 24.12.2014

Re: znači

qqriq
nikad: "Пролазим поред Института за онкологију*"

На жалост, тамо сам неколико година свраћао послом.
Било ми је јако тешко сваки пута.
qqriq qqriq 16:32 24.12.2014

Re: znači

На жалсот, тамо сам неколико година свраћао послом.
Било ми је јако тешко сваки пута.


i ja sam nekad išla, zbog mame.
zato.
qqriq qqriq 11:19 24.12.2014

kad

smo kod smrti, meni omiljen stih:

..."It's not death that matters,
is the sadness, the sadness.
The astonishment.
The few good people who cry in the night.
The few good people. "

(Charles Bukowski)

nije praznična priča, ne.
Hansel Hansel 11:53 24.12.2014

Re: kad

Нисам знао да је Буковски имао и овакве моменте у опусу. Хвала.
nije praznična priča, ne.

Ех, некога лоше вести пресретну и око празника. Нису празници за све и увек весели.
qqriq qqriq 12:07 24.12.2014

Re: kad

Нисам знао да је Буковски имао и овакве моменте у опусу. Хвала.

Genije.

Recimo:
“We're all going to die, all of us, what a circus!
That alone should make us love each other but it doesn't.
We are terrorized and flattened by trivialities, we are eaten up by nothing.”
― Charles Bukowski

Ех, некога лоше вести пресретну и око празника. Нису празници за све и увек весели


Mislila sam na blog. Mada meni tuga nije strana, nikad.
Hansel Hansel 17:43 24.12.2014

Re: kad

Mislila sam na blog.

Укапирао сам. Него, хтео сам да кажем да има људи који живе своје драме и кад су неки празници, па због тога нисам хтео да одгађам објављивање.
qqriq qqriq 17:56 24.12.2014

Re: kad

Укапирао сам


i ja, naravno.
qqriq qqriq 11:23 24.12.2014

a kad

smo kod filma, meni omiljen ending:




mahler, gustav mahler
larisa_bg larisa_bg 19:09 24.12.2014

Re: a kad

qqriq
smo kod filma, meni omiljen ending:
mahler, gustav mahler


jedan od najdirljivijih filmova ikada!

i jedna od najlepših filmskih smrti

umro čovek od lepote i čežnje, šta ćeš bolje


qqriq qqriq 21:28 24.12.2014

Re: a kad

jedan od najdirljivijih filmova ikada!

i jedna od najlepših filmskih smrti

umro čovek od lepote i čežnje, šta ćeš bolje


da, uvek plačem kad ga iznose s plaže.jbt, i man, i viskonti, i bogard, i maler, pa to mora da bude, a jeste, masterpiece. al taj ending je, čisto filmski, briljantan, sa onom crnom bojom od kose koja se sliva niz lice, zbog svega.

nego, gde si ti?
anccis anccis 14:40 24.12.2014

Žena iz autobusa

Poštovani Hansele,

Da li ste možda tu mladu ženu ugledali 11. decembra u 65-ici, oko 9h?
Morala sam da se registrujem da bih vas ovo pitala, jer mi se čini kao kao da ste opisali mene. A na kraju, ko zna koliko nas ima uplakanih u gradskom prevozu...

Srdačan pozdrav...
wilma68 wilma68 15:06 24.12.2014

Re: Žena iz autobusa

Оооо, како би ово било бајно, да не буде(мо) анонимуси!
Дакле, Ханселе?!
qqriq qqriq 16:34 24.12.2014

Re: Žena iz autobusa

anccis
14:40 24.12.2014
Žena iz autobusa
Poštovani Hansele,

Da li ste možda tu mladu ženu ugledali 11. decembra u 65-ici, oko 9h?
Morala sam da se registrujem da bih vas ovo pitala, jer mi se čini kao kao da ste opisali mene. A na kraju, ko zna koliko nas ima uplakanih u gradskom prevozu...

Srdačan pozdrav...


Ovo je fenomenalno!
Pozz


Hansel Hansel 17:09 24.12.2014

Re: Žena iz autobusa

anccis
Poštovani Hansele,

Da li ste možda tu mladu ženu ugledali 11. decembra u 65-ici, oko 9h?
Morala sam da se registrujem da bih vas ovo pitala, jer mi se čini kao kao da ste opisali mene. A na kraju, ko zna koliko nas ima uplakanih u gradskom prevozu...

Srdačan pozdrav...

Драга anccis, нисам. Ову жену сам видео пролетос, у аутобусу 74.

Питао бих шта је вас мучило, али то је можда сувишно (мада је овде добро што се мање-више може писати без терета јавног идентитета). Можда је право питање како бисте реаговали да вам се неко обратио, ако можете да претпоставите.



P. S. Питам се сада да ли плач провоцира окруженост људима у ситуацији када смо заправо изразито сами, тај контраст је некада можда теже издржати.

А сетих се данас и једне девојке коју сам заборавио у тексту: водила је пса Светогорском улицом и баш много плакала.
anccis anccis 19:35 24.12.2014

Re: Žena iz autobusa

Некако ми се чини да плачемо/патимо успут, на улици, у превозу јер не можемо узнемиравати колеге на послу а не желимо оптеретити ближње и ето суза на јавном месту.

А тог дана у аутобусу мучило ме питање одласка на овде више пута поменути Институт и све што уз то иде...
Hansel Hansel 00:01 25.12.2014

Re: Žena iz autobusa

Желим вам да све буде добро. Јавите се!
wilma68 wilma68 15:03 24.12.2014

Крај почетка

На крају крајева, не плачемо ли увек и због себе?...

На почетку почетка, на крају крајева, а и све време између тога-да, плачемо само због себе.То је тако Људски.
А постоји и "крајем почетка":оперисана од (доброћудног) тумора на мозгу, када јој доктор рече "Контрола за 3 месеца" (а био је крај октобра), жена понавља, да покаже да је схватила:"Значи, видимо се-крајем почетка!". (није могла да дефинише јануар, али зна да је то почетак године...
Живот је чудо.
Ово је моја цртица са Бг улица од пре 4 године:


Prvi decembar
Kišno BG prepodne, ulice sive, blatnjave, vozila tutnje, redom upadaju u istu rupu-dok kupujem u radnji na prometnom uglu, dođe mi da izađem i pitam ih-da li znate kuda ste pošli, gde ćete stići, da li je vredno te halabuke, te mašine čiji ste deo-a proždire vas rutinski i neumoljivo?!
Nikako da uđem u neku od novih i čistih trola, na kojima piše-VOLIM BG, ČUVAM VOZILA, tek da nas podseti na nešto sasvim obično, razumno i normalno;tiskam se u starim, ulubljenim trolama iz devedesetih (osamdesetih?!), koje leti greju, a sada-uspešno, i prirodno hlade, kroz zalomljena vrata, poklopce na krovu (čak osetih i kišne kapi), zamagljene prozore.Vozim se, kao u nekom rashodovanom oblaku-ništa ne vidiš, u vozilu ne piše koliko ima stanica duž trase;rešavam kviz pitanja sa Maselovog panoa, nisu laka, nikako, tek nešto više od pola odgovora znam.
Najzad ulazim u lepo vozilo, kulise su drugačije, nadam se novom činu.
Samo ljudi su isti: dugokose, promrzle srednjoškolke crnih noktiju, izdašno crnim opcrtanih očiju, kao u japanskom NO pozorištu, liče mi na neke groteskne lutke,zagledane u Nigde, voljne za Ništa, spremne na Sve...dame, bogato zamaskiranih godina...velegradom dodatno iznureni starci, koji čudesno brzo prvi kroče u vozilo-potom, nikako da savladaju put do sedišta...zvone telefoni:da li si učila biologiju, vežbaj matematiku, molim te...nemoj ti kupovati hleb, ja ću...(govornom automatu):halo, ja sam, zovem te da te zamolim da ubrzaš svoj deo posla, moram da završim rad...
Niko od njih ne trpi samo jednu jedinu, tako prirodnu stvar-pogled u oči.
Espresso u Greenetu je divan, gojazna gospođa bira deo za pušače, neprekidno ponavljajućivde su ekolozi, ovde su ekolozi;da, lepše nam je bez njene cigarete, falseta i životinjskih ostataka na glavi i oko vrata.
Kiša jenjava, dan se puni lepim vestima-odložiću za neki drugi put tu neodoljivu potrebu da nekome kažem nešto, najvažnije.Kupujem mlevenu kafu, da obnovim sećanje na te trenutke u kafeu, uz drugačije slike i zvuke.
Izlazim na iste ulice, nova, drugačija, a otvorenog pogleda-kao i uvek.

П.С.:Ханселе, блог је диван.Људски.Волим такве приче.Чак и у дану у коме ми људи нису најпријатнија бића.


Hansel Hansel 17:31 24.12.2014

Re: Крај почетка

wilma68

Wilma, Cass, драго ми је да сте и ви пронашле нешто у овом тексту, дуго ми то стоји... А сада мало "филозофије" -- занимљива ми је ова нека, да кажем, дисонанца ваших и још нечијих оцена (alselone је рецимо сличан епитет дао) с једне стране и речи које бих ја можда у сличној ситуацији бирао -- врло тешко бих за ову тематику употребио, ма колико да је текст добар, употребио реч "леп". Капирам шта сте хтели сви да кажете и хвала вам на томе. Само ми је овог тренутка занимљива та разлика коју сам уочио, па идем да мозгам онолико колико мозак може да мозга -- о себи.

А, Wilma, твоја прича је заиста лепа, хвала ти, а ако имаш још и хоћеш да објавимо -- ту сам!
wilma68 wilma68 20:07 24.12.2014

Re: Крај почетка

А, Wilma, твоја прича је заиста лепа, хвала ти, а ако имаш још и хоћеш да објавимо -- ту сам!


О,хвала ти Ханселе, до неба;"ко први девојци..."
Hansel Hansel 23:58 24.12.2014

Re: Крај почетка

Нема на чему, а сада видех да нисам на ово одговорио:
На почетку почетка, на крају крајева, а и све време између тога-да, плачемо само због себе.То је тако Људски.

Нисам сигуран. Не да није људски, него да је само због нас. Ипак имамо могућност емпатије и саосећања (није исто, ако ћемо по званичним дефиницијама). Па, на пример, пси то имају. Видео сам некад да је омањи чопор немоћно гледао и цвилио због повређеног пса на коловозу, а један је пришао и кружио око њега. Ако то имају пси, па ваљда тек ми имамо.
emsiemsi emsiemsi 04:01 25.12.2014

Re: Крај почетка

wilma68

...

П.С.:Ханселе, блог је диван.Људски.Волим такве приче.Чак и у дану у коме ми људи нису најпријатнија бића.


Да !
За разлику од већине будалаштина, људска, човечанска прича увек годи --- па била и у сузама.
cassiopeia cassiopeia 16:00 24.12.2014

...

Био сам и остао згрожен страшним одсуством људскости система који тамо влада


Ja apsolutno nemam razumevanja za ponašanje nekih lekara. Pokušavam, al' ne ide. Sve sebi objasnim, ali ne razumem gde se izgubi saosećanje.
A lepo sam ih pitala da me puste samo na kratko da se pozdravim! Šta da ti kažem. Na kraju sam ipak uradila šta sam želela, a sve je moglo jednostavnije i sa manje gorčine.

A neki drugi su me iznenadili i prosto se videlo da razumeju! Hvala im!

p.s. lep ti je blog
Hansel Hansel 17:38 24.12.2014

Re: ...

Ja apsolutno nemam razumevanja za ponašanje nekih lekara. Pokušavam, al' ne ide. Sve sebi objasnim, ali ne razumem gde se izgubi saosećanje.
A lepo sam ih pitala da me puste samo na kratko da se pozdravim! Šta da ti kažem. Na kraju sam ipak uradila šta sam želela, a sve je moglo jednostavnije i sa manje gorčine.

Тај садизам, не само изгубљена саосећајност, посебна је прича. Потпуно разумем. Једна дивна особа, професорка Душка Кликовац, рекла је једном приликом да су "места контроле рађања и смрти страховити центри моћи, ко то контролише, контролише све". На први поглед предимензионирана реченица, на други -- отрежњујуће тачна.

И, сад, пази -- ја сам горе написао "систем". Систем наравно чине људи, али су га људи и поставили и одржавају га таквим какав јесте, али често је то и пасиван процес, просто се утапају у њега. Не знам има ли излаза из тога, у неко догледно време...
wilma68 wilma68 20:06 24.12.2014

Re: ...


Poznajem tri žene, lekarke (onkolozi i hematolog)-one se tako brane, jer zarađuju za hleb gledajući najstrašnije, slušajući najstrašnije, sa sve mlađim ljudima...kad ih čovek pogleda, rek'o bi #"%&##;ali, one su sasvim drugačije van tog strašnog posla.Nemojmo sad o njihovim platama, bla, bla, o psihološkoj samoodbrani je reč...
Napominjem da sam na strani humanog pristupa, i Sistem me izluđuje, zreo je za rastur, samo kažem, iz njihovog ugla je tako.
angie01 angie01 20:16 24.12.2014

Re: ...

iz njihovog ugla je tako.


aha,...koji se potpuno promeni brzinom munje, kada njima zatreba lekarska pomoc.
cassiopeia cassiopeia 20:32 24.12.2014

Re: ...

Poznajem tri žene, lekarke (onkolozi i hematolog)-one se tako brane



Moja dobra prijateljica je onkolog, znam jako dobro sa čime se suočava svakodnevno. Takođe, prof. Džodića nikada, ali nikada, nisam videla da je arogantan, neprijatan i da nema razumevanja.

Načini prevazilaženja neprijatnih situacija se uče. Uzgred na Institutu radi sjajan psiholog od koga mogu dobiti praktične savete ako žele.
predatortz predatortz 20:34 24.12.2014

Re: ...


Poznajem tri žene, lekarke (onkolozi i hematolog)-one se tako brane, jer zarađuju za hleb gledajući najstrašnije, slušajući najstrašnije, sa sve mlađim ljudima...kad ih čovek pogleda, rek'o bi #"%&##;ali, one su sasvim drugačije van tog strašnog posla.Nemojmo sad o njihovim platama, bla, bla, o psihološkoj samoodbrani je reč...


Slažem se, Vilma. Kad je moja majka ležala na VMA, galopirajući karcinom, lečila je - zašto javno ne reći ime te divne žene Dr Gordana Kujović. Žena je, bukvalno, plakala od nemoći što ne može ništa da učini, što može samo da gleda i čeka... Ona i pokojna stara su se na neki način vezale.
Zbog nje, i još nekih meni dragih ljudi u belim mantilima, ne volim generalizacije i priče o zlim lekarima... I njih ljudi, kao i nas ovde, ima svakakvih. Eto, uzmimo za primer doktorku Gordanu, ima i divnih ljudi i posvećenih profesionalaca.
wilma68 wilma68 21:08 24.12.2014

Re: ...

aha,...koji se potpuno promeni brzinom munje, kada njima zatreba lekarska pomoc.


Samo ako su Tomica Milosavljević i njemu slični...
Hansel Hansel 23:47 24.12.2014

Re: ...

cassiopeia
Načini prevazilaženja neprijatnih situacija se uče. Uzgred na Institutu radi sjajan psiholog od koga mogu dobiti praktične savete ako žele.

Не би смело да се то оставља иницијативи појединца, то би морао да буде програм, захтев за обнављање лиценце, рецимо. Стварно разумем да се људи бране од синдрома "сагоревања", али не смеју то да раде игнорисањем потреба пацијената или, чак, агресијом према њима. Мени још одзвања у глави вика којом је мојој мајци докторка саопштила дијагнозу, као да је жена била крива што је болесна, и то насмрт. Несхватљиво и нема никаквог оправдања.
qqriq qqriq 18:13 24.12.2014

mislim

da je sad trenutak da kažem nešto se ne osećam dobro



sad videla, pomislila JA:

Beograd -- Osamdesetdvogidišnja žena izvršila je samoubistvo oko 13.30 h skokom sa zgrade u Ulici kneginje Zorke u beogradskom naselju Vračar

princi princi 20:35 24.12.2014

Sjajna Seinfeld minijatura

qqriq qqriq 21:22 24.12.2014

Re: Sjajna Seinfeld minijatura

talking to me?
sjazz sjazz 21:42 24.12.2014

Re: Sjajna Seinfeld minijatura

qqriq
talking to me?



Ma ne, on to meni, genijalan je i džaba,
ali ti si kreten.

qqriq qqriq 21:58 24.12.2014

Re: Sjajna Seinfeld minijatura

što se fool such as you meša u moju i princijevu prepisku?
nepozvan, ničim izazvan, juče ovde ukačen, totalno frik i fejk osoba, al aj da ne kvarim dalje ovaj lepi Hanselov blog.
mada mogu, najbolje obožavam idiote.

edit: dala odmah preporuku princiju, nego mi super da s njim pričam, al ko si ti da to shvatiš?
sjazz sjazz 22:13 24.12.2014

Re: Sjajna Seinfeld minijatura

qqriq
mešaš u moju i princijevu prepisku...nego mi super da s njim


Hm, kako li on to vodi prepisku s tobom, da mi je znati?

Ti, u stvari, ovo nisi ni skapirala, al ti lepo da se iskenja?

Romantično?

I onda uradiš ovo:
qqriq qqriq 23:21 24.12.2014

Re: Sjajna Seinfeld minijatura

Ma ne, on to meni, genijalan je i džaba,
ali ti si kreten.


princi de si, nemoj se kriješ, die hard



edit: idem da stavim viklere dok čekam

Hansel Hansel 23:53 24.12.2014

Re: Sjajna Seinfeld minijatura

Оставио је линк и мислим, на негледано да се није обраћао теби (није био Reply), а кад будем стигао, погледаћу -- јер, можда се обраћао мени?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana