Šestomesečna policijska istraga pokazala je da postoji osnovana sumnja da su roditelji male Tijane Ognjanović manipulisali novcem skupljenim u humanitarnoj akciji za spašavanje njenog života, da nisu prijavili sve račune na koji je novac uplaćivan, te da su raznim transakcijama pokušali da operu i prikriju značajne sume novca prikupljenog za lečenje njihove kćerke. Na osnovu takvih nalaza policija je podnela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu sa predlogom da podigne tužbu. I tako je, nažalost, najveća humanitarna akcija u Srbiji, prerasla u najveću humanitarnu aferu u Srbiji.
O slučaju "Tijaninog novca", namenjenog spašavanju života osmogodišnje devojčice Tijane Ognjanović, pre tačno godinu dana na ovom istom mestu, usudio sam se da postavim nekoliko pitanja. Među njima nije bilo i pitanje: Kako je moguće da su troškovi operacije u bolnici u Hjustonu mogli da iznose više od milion dolara, ukoliko je cena operativnog zahvata i svi prateći troškovi, prethodno ugovorena na 750.000 USD? Tijana, nažalost, nije ni dočekala transplataciju srca, ali je bolnici u Hjustonu, navodno, isplaćeno 1.112.000 USD. Tako postavljeno pitanje pre godinu dana nedvosmisleno bi asociralo na sumnju da je novac prikupljen za njeno lečenje proneveren. Nije da se mnogi nisu pitali, ali zbog pijeteta prema roditeljima i njihovom bolu, pitanje nisu postavljali. Danas, i to i mnoga druga pitanja, a i sumnje u proneveru, itekako izgledaju opravdana i osnovana.
Odgovore na pitanja šta se sve događalo sa "Tijaninim novcem", da li ga je i ko prisvojio i ko je sve umešan u ovu aferu bez presedana, moraju dati pravosudni organi. Dok oni ne donesu pravosnažnu odluku svi na koje se sumnja, uklučujući i Tijanine roditelje, su nevini.
Međutim, i pre toga trebalo bi potražiti odgovori na pitanje: Kako je moguće da su svi, počev od izvesne novinarke Sanje, pa do anonimnih učesnika u raspravama po društvenim mrežama, koji su se pre više od godinu dana, usudili da postave pitanja o sudbini humanitarnog novca prikupljenog za lečenje Tijane Ognjanović, napadani na krajnje neprimeren način?
Daleko opštije, a i složenije pitanje je: Kako se ljudi u Srbiji, najčešće bez dovoljno arumenata, opredeljuju za jedan ili drugi stav, zašto su tako rigidni kad ga zauzmu i agresivni u odnosu na one druge sa suprotnim stavom?