Bitno je da razlikujemo adaptivno nesvesno od onog nesvesnog koje je opisano od strane Frojda – ono tamno, hladno mesto puno strahova, fantazija i neprijatnih sećanja. Treba ga uzeti kao onaj deo naše svesnosti koja pruža mogućnost da se u najkraćem vremenskom roku donese odluka koja je optimalna u odnosu na posledice, situaciju i informacije koje u trenutku imate. Ako na Vas juri kamion, vi nemate baš puno vremena da sagledate sve opcije. U skladu sa tom situacijom bitno je da se odluka donese u deliću sekunde – i tada Vaše Adaptivno Nesvesno – ono koje nas je održalo još od vremena kada su nas jurili preci tigrova i lavova – staje na scenu. To je aparat koji donosi krucijalne odluke sa vrlo malo dostupnih informacija – kao što npr., kako bi rekao Timothy Wilson u svojoj knjizi „Stranci sebi samima“, um deluje najfunkcionalnije ako većinu svog donošenja odluka prepusti nesvesnom, t.j. kao što automatski pilot može da vozi avion bez velikog učešća „svesnog pilota“.
Adaptivno nesvesno radi fenomenalan posao u skiciranju sveta, upozoravanja na opasnost, postavljanja ciljeve i kreiranja akcije na sofisticiran i efikasan način. Wilson kaže, da u zavisnosti od situacije mi se stalno krećemo iz svesnog u nesvesno razmišljanje i obratno. Kada na primer pozovemo svog kolegu na večeru, to radimo svesnim delom uma – razmišljamo, donesemo odluku i odradimo akciju. Kada odlučimo da se sa njim posvađamo, to uradimo nesvesno, sasvim drugim delom uma, motivisano sasvim drugim motivatorima vaše ličnosti.
Na primer, kada bi ste morali da procenite koliko je određen predavač sa vašeg fakulteta dobar, šta mislite, koliko bi Vam bilo potrebno vremena da to uradite?
Istraživanje koje je sprovedeno pokazuje da snimci predavača (čitaj profesora) na fakultetima, u dužini od 10 sekundi su sasvim dovoljni da učenici steknu apsolutno tačnu sliku toga da li je određeni predavač kvalitetan ili ne. Pri tome je zvuk bio totalno isključen – sve na osnovu čega su donosili odluku je vizuleni efekat u trajanju od 10 sekundi.
Kasnije je eksperiment ponovljen, samo je sada snimak skraćen na 5 sekundi. Eeeehhhhmmm, 5 sekundi!!!!! I rezultati su opet bili isti. Profesori koji su dobili lošije ocene od učenika koji su ih ocenjivali na kraju odslušanog semestra, dobili su lošije ocene i od onih koji su ih slušali i ocenjivali posle samo 5 sekundi slike bez tona!
Rezultat je bio isti kada je snimak bio skraćen na 2 sekunde! Bez zvuka!
Dakle, zaključak je da bilo koja osoba može da oceni koliko je kvalitetan određeni predavač, koga pre toga nikada nije videla, na osnovu snimka od 2 sekunde bez zvuka, podjednako kvalietno kao i osoba koja ga je slušala ceo semestar!
TO JE JAČINA NAŠEG ADAPTIVNOG NESVESNOG!
Naša svesnost je NAUČENA da se više veruje dužem procesu dolaženja do odluke. NAUČENI SMO da KVALITET ODLUKE ZAVISI OD VREMENA I KOLIČINE INFORMACIJA KOJE SMO PRIKUPILI! Naučeni smo da verujemo samo svesnim odlukama. Kada nismo sigurni šta da radimo, tražimo više informacija, i na osnovu njih odlučujemo. Ali nije svaka situacija tako srećno rešena da smo na osnovu više informacija više i sigurni u rezultat.
Moj zadatak je da probam da dokažem da odluka koja je donešena u trenutku može da bude itekako kvalitativno jednaka sa odlukom koja je donešena posle dugoročnog razmišljanja!
Takođe, treba da uzmemo u obzir i momente kada nas instinkti slažu – kao u slučaju Kurosa – treba da uzmemo u obzir da naši instinki mogu da budu prevareni pod uticajem naših želja i osećanja. Iako je statua bila očigledno lažna, mnogi su uspeli da se zavaraju u vezi realnosti. A najvažnija je bila činjenica da su ljudi koji su radili u muzeju ŽELELI da ta statua bude realna. Mladi muzej u tom trenutku je hteo da napravi postavku koja je vredna i zato je njihova odluka bila pomućena – donešena na osnovu želja i instinkt je bio zaslepljen željom.
I bitno je razumeti da naše nesvesno jeste jedan jak alat. Da je pre svega orjentir. Ali da je i pogrešiv. Da je pod uticajem. Da može da se prevari. Zavede. I zanemari. Mora da se bori da bi izašao na površinu nepromenjen. Takav da mu se može verovati.
A da bi se to uradilo treba uzeti u obzir da se takve odluke mogu vežbati i naučiti!!!!!
Ponoviću ovo – Vežbati i naučiti!
Suština je razumeti da se može doneti ispravna odluka u treptaju oka kao i posle dužemesečne analize.
„Uvek sam smatrala naučno gledište više objektivno nego gledište estetske procene“ rekla je jedna od eksperata Getijevog muzeja komentarišući slučaj Kurosa. „Sada shavam da nisam bila u pravu!“
Nastavak sledi....
Teorija kratkih rezova...
P.S. Izvinjavam se na kašnjenju - ali serijal se nastavlja. Ko nije čitao ima prvi deo da obnovi gradivo. Pozz