(Baš u vrijeme dok je trajala rasprava oko događaja u vezi sa Šarlijem, ja sam bio odsutan ... pa eto ako nije problem iskoristio bih priliku da u vezi svega togaponešto kažem)
Komotno je naslovna slika bloga mogla biti i ovo:
ili ovo:
a moglo je da stoji i ovo:
Jel' da da sve to formalno potpada pod slobodu govora i izražavanja mišljenja?
Naravno da potpada.
Takođe sam tekstualni dio bloga mogao početi npr. ovako:
"Iz aspekta današnje zapadne kulture pretprošle srijede u Parizu se praktički ništa nije dogodilo. Jedna grupa ljudi iskoristila je svoje pravo na slobodu izražavanja stavova, kroz sistematsko štancanje uvredljivih i provokacionih karikatura, a opet druga grupa ljudi je takođe iskoristila svoje pravo na slobodu izražavanja stavova i izrešetala onu prvu grupu.
Radi uspostavljanja balansa policija je nešto kasnije urokala onu drugu grupu."
A mogao je početak da bude i još ciničniji, kao ovo npr:
"U pretprošlu srijedu u Parizu nesvakidašnji susret autora sa nezadovoljnim čitaocima završio je sa tragičnim posljedicama ... itd. i tome sl."
Znači sve ovo gore su mogli biti alternativni počeci bloga i to ne samo zato što iza njih formalno stoji pravo slobode govora i izražavanja mišljenja, nego i zato što su svi do jednog odvratno amoralni.
I upravo ta odvratna amoralnost njih i povezuje sa onim šta se dogodilo u prošlu srijedu, jer to što se tada dogodilo u Parizu mirne duše bi se moglo posmatrati izvan bilo kakvog moralnog rakursa - i ubice i 7 ubijenih novinara su sebe svjesno postavili iznad bilo kakvih moralnih normi.
E ali ja sebe tako ne pozicioniram, ja sam i vaspitan i razvijan u sasvim drugačijem duhu, što Boga mi ne znači da ću biti blag ili licemjeran i da ću pričati o navodnom pucanju u demokratiju ili u branik i svetionik slobodne riječi.
Šarli Ebdo nije ništa od toga - on je generalno gledajući smeće.
On je za sada krajnji izraz postmodernističke mentalne kuge.
On je zapravo postmodernistički der Stürmer. Pljuvač univerzalne namjene i on nikako nije metapozicionirano objektivan, on je mainstrimovski bezidejan.
On je izbljuvak one svijesti koja je, svjesna sopstvene jalovosti, krenula u totalnu profanaciju i dekonstrukciju svih ranijih "velikih priča", pa čak i one unutar koje je i ona formirana.
Šarli je apogej te dekonstrukcije, apogej koji se ovih dana na sva usta prodaje kao vrhunski oblik konstrukcije.
Šarli je uživanje u destrukciji, on ne nudi ništa, jer on, kao i njegovo duhovno okruženje, to jednostavno nije u stanju, on nije ni opcija, ni solucija, ni alternativa, a najmanje od svega je sloboda.
Šarli je u stvari redukcija slobode, on je primjer pogubnosti njezinog parcijalnog tumačenja. On nije širenje njezinih horizonata on je njezina mutacija u svedozvoljenost.
Šarli je opasnost za slobodu.
Sloboda ima smisao samo ako je oruđe konstruktivnog osmišljavanja i usavršavanja sadašnjosti, a ako to nije, ako je nesvjesno upražnjavanje i otaljavanje rođenjem dobijenog prava, onda ona nema ni pravo da se zove slobodom. Šarli slobodu shvata kao igračku, svojevrsnu carte blanche za realizaciju svih mogućih afiniteta i kompleksa.
Šarli je poražavajuće neshvatanje dijalektičkog odnosa dužnosti i prava, odnosa u kojem dužnost legalizuje prava i u kojem svako pravo porađa novu dužnost.
On je pozicija asocijalnog idiota, koji kaže ja sam slobodan, jer mogu svakoga uvrijediti i poniziti. On ne priznaje da je sloboda i biti slobodan od toga da budeš ponižavan i vrijeđan.
Šarli ne shvata da je sloboda odgovornost, obaveza da promišljaš postupke koji su ti slobodom dani, da razmišljaš o njihovim posljedicama, percepciji i refleksiji na javnost.
Šarli je veličanstveni dokaz da su u pravu oni koji su govorili da je Deklaracija prava čovjeka i građanina trebala biti donesena zajedno sa Deklaracijom o dužnostima čovjeka i građanina.
Šarli nije ni prosvetitelj ni emancipator. Samo totalni kreten može očekivati da poslije ovoga:
ili ovoga:
bilo koji musliman ili bilo koji hrišćanin razmisli o svojim religioznim uvjerenjima.
Šarli prosvjetitelj jednostavno ne može biti , jer on nema ništa da ponudi - on je samo banalni eksponent duhovne bijede i praznine.
On je epataž kao stil.
Epataž, ne kao detonator poruke, ne kao polazna tačka neke nove teze, nego epataž kao jedino što je preostalo.
Šarli je postmodernistički impotent, koji je, nakon što se ispišao u sopstvenu kolijevku, umislio da je raskinuo sve okove, da je vrhunac evolucije i uzor svima - uzor koji ima pravo da piša na sve četiri strane.
Šarli je svojevrsni totalni rat, ne samo sa religijama, nego sa bilo kakvom hijerarhijom vrijednosti.
Šarli je neprijatelj kulture.
Kultura može postojati samo ako postoje ograničenja, a ako nema ograničenja, onda nema ni onoga što je Aristotel nazvao zoon politikon.
Šarli je i lično moj neprijatelj.
On polazi od pretpostavke da sam ja beslovesna stoka, koja se raduje i uživa u situacijima kada se ismijava ono što je drugome vrijednost par exellence.
Šarli je simptom patologije stanja kada postoji civilizacija, ali je kultura u agoniji. Šarli je ... (i to je ono što najviše boli) ustvari današnja Evropa.
Šarli je simptom njezine uznapredovale šizofrenije.
Na jednoj strani je uklanjanje "uvredljivih" božičnih jelki i raspela sa vratova televizijskih voditelja, brisanje svinjetine iz jelovnika školskih menzi i uvođenje posebnih muslimanskih dana na javnim bazenima, a na drugoj strani je bjesni pas Šarli.
I sve to u istoj kutiji sa naljepnicom tolerancija.
Šarli je simbol degeneracije procesa sekularizacije. Nekadašnja dehristijanizacija javne sfere, pod uticajem stava o neodrživosti mišljenja zasnovanog na bilo kakvom idejnom sistemu, mutirala je u sveobuhvatno odricanje hrišćanstva.
To je kriminalna autodestrukcija, to je samoubilačko iskopavanje temelja, a Šarli je onaj koji preoranu zemlju soli svojom pornografijom.
Šarli se u suštini ponaša kao Evropa. Evropa koja je, zato što je uvjerena da je došao kraj istorije i da će budućnost biti samo malo više sadašnjosti, gordo umislila da je vlasnik istine i recepta koji do nje vodi,.
Šarli reflektuje sve posljedice takvog stava - izabranost, elitizam, nadmenost, nonšalanciju, prezir.
Šarli je sramota ateizma.
Šarli je primitivni ateizam boljševičkog seoskog lidera. Nema nikakve razlike između te primitivnosti i primitivnosti shvatanja islama onog jedača srca iz Sirije, inače mentalnog kolege Šarlijevih egzekutora - djece jemenske verzije tzv. Arapskog proljeća.
Šarli je degradacija i satire.
To što on radi to zapravo ni nije klasična satira, jer ona po defaultu uvijek ima naglašenu društvenu funkciju.
Satira je ta koja svojim podsmijehom, često izlazeći izvan okvira pristojnog i korektnog, demonstrira nam naše slabosti, sujetu i predrasude.
Šarli to ne radi - on ne problematizuje, on problem vulgarizuje i banalizuje i pri tom u svemu tome zlurado uživa.
Tako da iz mog ugla gledano pretprošle srijede u Parizu dva idiota sa kalašima pobili su 7 idiota sa perima i 5 ljudi koji ni sa čim tim nisu bili povezani.
Ja suosječam sa porodicama ubijenih, njima je najteže, ali ne suosječam ništa sa onim milionima Francuza koji su izašli na ulice, jer ja nisam Šarli, a pogotovo ništa ne suosječam sa francuskom državom.
________________________
I na kraju - to što nisam Šarli Ebdo, to ne znači onda automatski da sam islamist .., a pogotovo to ne znači ni da podržavam teror ili ubistvo.
Nema te karikature koja je vrijedna ljudskog života.
Ali i ne shvatam zašto bih ja trebao u ovom slučaju da se kategorički pozicioniram.
Ubistvo kategorički osuđujem, ali to što su autori smeća ritualno pogubljeni, ne utiće na karakter njihovih radova - ono je bilo smeće i prije 7.1. i ostalo je smeće i poslije tog datuma.
To ne znači ni da sam protivnik slobode slova i misli, ja sam protiv raspuštenosti i neodgovornosti. Ja sam protiv stava - hajmo da ispljujemo što je moguće gnusnije nečiju svetinju i da se onda radujemo tome što nam zbog toga ništa neće biti.
Sloboda je teret - ona pred nas stavlja mnoštvo mogućnosti i upravo naš izbor između tih mogućnosti je ono što potvrđuje ili ne potvrđuje i našu ljudskost i nas, kao racionalna bića svjesna svojih postupaka.
Moji stavovi u vezi slobode misli i slova podudaraju se sa osnovnim dokumentima koj regulišu ljudska prava na svjetskom i evropskom nivou:
Ja npr. nisam hrišćanin.Neki dan sam napisao da sam veći dio dana ateista, a prava istina je da sam otprilike jednu trećinu dana ateista, drugu trećinu sam agnostik, a negdje uveće sam religiozan.
No ja sam baštinik hrišćanske tradicije sa svim njezinim protivrječnostima, ta tradicija mi je imanentna i ona je neodvojivi dio mene.
Ja nisam antievropljanin. Evropa je jedna od mojih odrednica, ja sam čovjek, bijelac, Sloven, Srbin, Evropljanin ... No ja Evropu ne idealizujem, kao što ne idealizujem ni jednu drugu svoju odrednicu. Meni se današnja Evropa ne sviđa, ona je pretvorena u duhovnog beskućnika, no meni nije drago što je to tako, jer ako Evropa propadne, ja kao evropljanin idem sa njom.
Ja nisam protiv satire. Satira, njezina ironija, pa čak i sarkazam, kao forma ismijavanja ljudskih ili društvenih poroka je nadasve korisna stvar.
No granica jednostavno mora postojati - granica, između ismijavanja, kojim se pljuje u ljudsku dušu i ismijavanja kao metode borbe protiv raznih devijacija, a među njima naravno i onih iz sfere religioznog.
U svom stavu prema Šarliju ja nisam usamljen, mnogo je onih kojima se u svemu tome mnogo šta ne sviđa, jedan takav specifičano-disharmonični stav među prvima je npr. izrazio Princ Karl-Filip Orleanski na svom fejsbuku:
On je to iskoristio i da uputi i kritiku republikanstvu i ateizmu, s čim se ja kao zadrti republikanac i trećinski ateista naravno ne slažem, ali bez obzira na to za ovako nešto je svejedno trebalo hrabrosti.
Kao što je trebalo i hrabrosti i principjelnosti za masovne osude suludog ubistva od strane muslimana po cijelom svijetu.
A kako je na taj gest muslimanskog svijeta odgovorila Evropa i novi Šarli?
Pitanje je naravno retoričko - svi znaju odgovor.
Tako da sve u svemu - nije dobro .., nikako nije dobro.
Atačmenti
- charli10.jpg / 45.4 / KB image/jpeg
Tagovi
Blogovi autora
- Berserkeri (817)
- Dan kada je počelo odbrojavanje (309)
- Двадцать семь лет тому назад (78)
- Obećao sam Tasi (dio treći) (49)
- Obećao sam Tasi (dio drugi) (188)
- Obećao sam Tasi (dio prvi) (401)
- Argonauti i Uncle Joe na Tauridi (104)
- Prije sedamdeset i dvije godine i jedan dan (362)
- Dvadeset dana i dvadeset noći (389)
- Politi i zapaliti ili ... (82)
- Šarlitanstvo (371)
- Nije u redu (43)
- Kurvini sinovi (108)
- "Totalitaritolozi" suzama ne vjeruju (667)
- Ecce homo (115)
- Defensor civilisationis (91)
- Fjodor Mihajlovič i Arkadij Grigorjevič (73)
- Ubiti Robina Huda (95)
Najnovije VIP blogeri
- Klasicna tema- Beograd, popodne i gitare
jednarecfonmoi - Fragmenti stvarnosti u opštem prividu
Hansel - Horizontala, koja ne da vertikali da se vidi
angie01 - СРБИЈА ‒ ЗАЈЕДНИЧКА ДОБРОБИТ И КАЗНА
Predrag Brajovic - Lični izbori
njanja_de.manccini - Džez kao religija
Ivan Blagojevic - Diznijev svet
jinks - ovde je nigde dobro mesto ...
Đorđe Bobić - вабомамом спојке сунчане
Черевићан - Jolene
njanja_de.manccini
Najnovije blogeri
- DUB PUB: Milion kvadrata
docsumann - Dokon um đavolje igralište
zilikaka - НАЦРТ РЕЗОЛУЦИЈЕ О ГЕНОЦИДУ У СРЕБРЕНИЦИ
Filip Mladenović - DUB PUB: A Bright New Day Is Coming
docsumann - Srbija u EU i NATO do 2030...
Filip Mladenović - DUB PUB: Woman, Hey
docsumann - DUB PUB: No Love, No Home
docsumann - ŽUTA OSA (7/24)
horheakimov - Hronologija antipatriotizma...
Filip Mladenović - Bebče siroče o tranzicionoj pravdi
Nebojša Milikić
Arhiva
Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana
- Muzika (3)
- Eksperimenti u blogovanju (3)
- Zabava (2)
- Reč i slika (2)
- Hobi (2)
- Mediji (2)
- Gradjanske inicijative (1)
- Društvo (1)
- Kultura (1)
- Gost autor (1)
Najaktivniji autori u poslednjih 15 dana
SRPSKI / ENGLISH
INFO TV RADIO VIDEO B92.FM SPORT PUTOVANJA BIZ POSLOVI MAPE ŽIVOT KULTURA BLOG FORUM TEHNOPOLIS AUTOMOBILI SHOP MUSIC vrh strane© 1995 - 2009, B92 | Kontakt | O nama | Impresum | B92 lica | Pravila korišćenja
B92 je organizacija koja brine o zaštiti životne sredine.
Mi ublažavamo štetu nastalu zagađenjem u avio-saobraćaju i ulažemo napore da se smanji emisija izduvnih gasova.
climatecare.org