Kratka forma, zvana karikatura - a u širem smislu, po funkciji, tu spadaju i fotomontaže - može biti raznih sorti. Satirična, metaforična, humoreskna, jednosmerna, višeslojna, gorka, opuštajuća, ... uz sve moguće tematske kontekste.
Recimo, ova fotomontaža gore prikazuje ne celinu jedne prepoznatljive, goruće situacije, već, ipak, samo jedan njen bitan gradivni deo. Jednu stranu. Jednu stranu situacije. Jednu stranu sveta. Ali, to je stvar trenutnog izbora, i više je pitanje stila, nego suštine. Jer … ako se trči za nekakvim realitetom (?!) … može se tu u nekakvom proširenju slike, zdesna, postaviti i suprotna strana u sukobu, i to na najmanje dva načina - kroz pretežno pozitivnu vizuru, kao svojevrsna žrtva, ili, pošto i ona naravno ima mane, kroz takođe negativnu vizuru (poput ovo dvoje na slici). E, sad, beskraj nema kraja (hm?!): može se dodati i treći element, treća strana, ona najnemoćnija, žrtvena, pa da sve tri strane po funkciji budu međusobno suprotstavljene …
Elem, prikazana montaža je uokvirena tako kako jeste i sa tim likovima koji su tu. Vratimo se onoj prvoj sekundi gledanja. Par na slici. Evo jedne od mojih asocijacija… Angela, lokalni vodič (kao oni lokalni vodiči preko vrleti i riskantnih graničnih linija), koji ima i nešto dubljih topografskih iskustava, i, kraj nje, moćni gost u tranzitu, koji je uprkos neodoljivosti svog novca samom vodiču pomalo iritirajuć, jer je prenapadno fin, poput bogataša koji je počeo da veruje u toplinu svog osmeha i nije ni izbliza svestan svoje nadmenosti.
Priličan je broj načina na koji se može prići nekoj karikiranoj sceni. Ovde su u tom smislu, barem za moj damar, dva glavna načina. Jedan je da se navre sa diskusijom o ratnom sukobu koji se onamo zbiva i stepenu raznih krivica ili stremljenja, a drugi način je da se cela ta nesrećna stvar shvati (makar privremeno) samo kao potka za pravljenje karikature. Ovaj drugi pravac mi je sada fascinantniji. Tu osećaj kreatorstva, ona specifična moć koja se javi u času ponovnog oblikovanja delića sveta, čini da se osećaj kategorizacije pretvori u slobodu.
Tumačenja su nezahvalna. I, opet, ništa ne sme biti uzeto zdravo za gotovo. Npr. dvoje na slici hodaju suviše žustro. Ova "Barbarosa" se vodi sasvim, sasvim drugačije.
Ti si rusofil? Pitao me to jedan poznanik koji je video ovu fotomontažu gore. Odgovorio sam mu - Nisam. Valjda upravo to što nije bilo previše objašnjavanja, i što je odgovor bio tako lak, miran, uslovilo je da ne bude dodatnih pitanja, niti podozrivog razmatranja koliko je u glasu bilo iskrenosti. Jednostavno, videlo se da je istog časa bio uveren da sam kazao upravo onako kako stvari zaista stoje. Eh, te kratke forme.