Život

Život u dubini

Saša Zorkić RSS / 26.01.2015. u 00:16

 Trst.jpg

kraken.jpg

Interesantna je i pomalo zbunjujuća činjenica da bolje poznajemo površinu Meseca nego dna naših mora. Imamo preciznije karte Marsa nego površine Zemlje pod okeanima. Uopšte, slabo poznajemo dve trećine naše planete pokrivene velikim vodama. Kada je pre više godina cunami pogodio Šri Lanku i Indiju onda je na obalu izbacio i velik broj živih organizama koje biolozi nikad ranije nisu videli. Iako su morima rutinski putovali još stari narodi, a u novije doba slavni evropski moreplovci preplovili svet, sve do 19. veka poznavanje morskih dubina merilo se metrima. O živom svetu u vodi znalo se samo po onome što je plivalo blizu površine i hvatano ribarskim mrežama. Mornari su se u to doba još užasavali morskih nemani kao što je ogromna morska zmija koja je, kako se pričalo, mogla čitav brod da proguta (ali bi odmah zaronila u vodu čim bi je neko pogledao u oči). Još strašnije biće bio je kraken, ogromna kreatura sa pipcima koja bi ledila krv u žilama prestravljenih mornara (slika desno).

Edvard Forbs

Edward_Forbes.jpg

Stvari sa upoznavanjem morskih dubina su počele malo da se popravljaju tridesetih godina 19. veka kada je Edvard Forbs (Edward Forbes, 1815 -1854) počeo da ih izučava. Forbs se rodio na ostrvu Man, a to ostrvo je onako, kao neka država u moru između Irske i Britanije. Država ali na čijem čelu je britanski monarh. Zbog slabog zdravlja Forbs je u školu krenuo tek nakon 11 godina od rođenja, zatim je dobio ideju da postane slikar pa se jedno vreme time bavio u Londonu, ali je slikarstvo napustio da bi studirao medicinu. Onda je napustio i medicinu jer je shvatio da ga više od svega interesuje izučavanje života u moru. Plovio je Atlantikom i Sredozemnim morem i nauku zadužio dokazom da života ima čak i na tako velikim dubinama kao što je 400 metara jer je iz tog ponora izvukao morsku zvezdu. Procenio je da života ima i dublje, možda i do svih 600 metara i da je to granica jer na tako velikim dubinama vlada mrkli mrak, a pritisak je nepodnošljivo velik. Svetski rekord zarona čoveka na dah je 214 metara pa je i to čudo jer teorijski sa te dubine čovek bi morao da se vrati samo mrtav. Dakle, 600 metara je pravi užas od dubine. Gotovo Tartar.

Ipak, života ima i mnogo dublje nego što je Forbs pretpostavljao. Kada je 1860. godine radi popravke izvučen jedan od prvih tansatlanskih telegrafskih kablova sa dubine od preko tri kilometra zbunjena posada broda koja je vadila kabel je videla da je bio obrastao koralima, školjkama i raznim drugim do tada neviđenim stvorenjima.

Sva ta i druga otkrića dovela su konačno do prve prave istraživačke ekspedicije kojoj je u zadatak stavljeno istraživanje okeanskog bezdana. Jedan britanski ratni brod lišen je topova i drugog oružja i opremljen laboratorijama sa naučnim instrumentima i 21. decembra 1872. isplovio iz Portsmuta. Brod se zvao HMS Čelindžer (izazivač) što je u neku ruku bilo prigodno ime i za naučnu ekspediciju.

Bila je to veoma naporna ekspedicija. Tri i po godine ona je lutala okeanima, uzimala uzorke vode, hvatala ribu mrežama, pravila razne naučne zapise, merila dubine. Od 240 naučnika i članova posade četvrtina nije dočekala njen završetak. Neki su se razboleli, neki pomrli, a neki jednostavno pobegli s broda prvom zgodnom prilikom. Konačno, 1876, nakon prevaljenih blizu 130 hiljada kilometara brod se vratio u matičnu luku. Rezultati ekspedicije su bili impresivni. Otkriveno je preko 4000 novih, do tada poptupno nepoznatih vrsta živih bića što je zajedno sa ostalim otkrićima izazvalo stvaranja nove naučne discipline: okeanografije.

Ogist Pikar

fa76fe44b41bb353f036c94b11d0f1bd.jpg

Na ovom mestu ćemo preskočiti nekoliko narednih decenija da bismo se upoznali sa neobičnom porodicom Pikar. Ogist Pikar (Auguste Piccard, 1884-1962, slika desno) je bio švajcarski fizičar, pronalazač, istraživač i pasionirani balonista. Svojevremeno je držao rekord u dostignutoj visini balonom od preko 16 kilometara. Njegov brat blizanac Žan Pikar (Jean Piccard, 1884-1963) bio je hemičar, inženjer i pasionirani balonista. Usavršio je izradu balona za velike visine. U članku jednih novina iz 1952. izrazio je uverenje da se balonom može stići i na Mars. Njegova žena, Žanet (Jeannette Piccard, 1895-1981), bila je pasionirana balonistkinja i bezmalo tri decenije je držala ženski rekord u osvojenoj visini balonom. Njihov sin, Don, bio je pasionirani balonista. Na prvi let balonom krenuo je sa roditeljima kada je imao samo sedam godine. Ogistov unuk Bertrand, bio je, pogađate, pasionirani balonista i prvi koji je balonom obišao svet u jednom letu.

Džin Roderberi, tvorac Zvezdanih staza je svom junaku, kapetanu Žan Luk Pikaru nadenuo ime po Ogistu i Žanu Pikaru.

Dakle, bilo je to društvo okupirano balonima i osvajanjima visina. Zbog toga izgleda pomalo čudno što je Ogist Pikar jedne godine odlučio da napravi batiskaf. A zapravo o tome ćemo da pričamo.

Na vrlo velikim visinama balonom možete da letite i ostanete živi samo ako ste hermetički izolovani od spoljnog sveta. U suprotnom razređen vazduh i mali pritisak vam ne pružaju nikavu šansu da se na zemlju vratite živi. Pikarovi su za osvajanje visina koristili gondolu u obliku kugle okačenu o balon. Ta gondola je Ogistu dala ideju za konstruisanje hermetički zatoverene sfere koja bi omogućila zaranjanje do ekstremnih dubina okeana. Projekat je dovršio 1953. i jedno vreme je francuska mornarica koristila taj batiskaf, ali i pored toga projekat je srljao u ekonomsku propast. Stvar se naglo popravila kada je američka mornarica 1958. kupila batiskaf za 250 hiljada dolara što je u ono vreme bila ogromna suma novaca, koja je Ogistu omogućila da zasuče rukave i bez razmišljanja koliko će to da košta usavrši svoju veliku konzervu. Batiskaf je dobio ime Trst po gradu u kome je izgrađen. Pripadao je američkoj vojsci ali je njime rukovodio Ogist. Sfera u koju su mogla da stanu dva ronioca imala je čelične zidove skoro 13 cm debele i prozorčić od svega pet centimetara. Ceo batiskaf težio je 13 tona i bio je spreman za velike poduhvate.

Challenger Deep

Najdublje mesto na svetu nalazi se u Tihom okeanu, istočno od Marijanskih ostrva u ogromnom rovu koji se po obližnjim ostrvima zove Marijanski, a koji je dug čak 2550 kilometara, ali širokom svega 69. Maksimalna dubina od preko 10 kilometara se nalazi u malom udubljenju nazvanom Challenger Deep. Da se tu nalazi Mont Everest, najviša planina na Zemlji (8848 m), njegov vrh bi bio dva kilometra pod vodom. Svoje ime, Challenger Deep ova provalija je dobila po brodu koga smo pominjali nekoliko pasusa napred.

b32303e6cb7b28f502a68838c2d9a97f.jpg
Challenger Deep, oznaka u centru slike

23. januara 1960. iznad najdubljeg mesta na planeti stigao je brod sa batiskafom Trst. U batiskaf su se ukrcala dva čoveka: Žak Pikar i Don Volš. Žak (Jacques Piccard 1922 -2008) je bio sin Ogista Pikara, inače švajcarski okeanograf i inženjer. Volš (Don Walsh, 1931) američki okeanograf, istraživač i mornarički oficir koji je petnaest godina svog života proveo na moru, uglavnom ispod površine, u podmornici.

Bathyscaphe_Trieste.jpg

401c7d2d6e6ecf1a5f18a75ababa9abc.jpg

Teško je dočarati koliko je to bio riskantan poduhvat. Kada zaronite već nakon 100 metara vi ste izolovani od svega. Posle hiljadu metara lebdite u potpunom, gluvom mraku, a osvojili ste tek deseti deo najdublje dubine na ovoj planeti. Batiskaf je tonuo satima, a sa svakim metrom pritisak je rastao. Na devet hiljada metara dubine snažan prasak je zatresao ceo batiskaf kada je jedan od spoljnih prozora iznad kapsule sa roniocima pukao.

Konačno, nakon 4 sata i 48 minuta padanja batiskaf je dotakao dno i njegovi reflektori su obasjali do tada neviđeni krajolik. Bila je to prva svetlost na dnu okeana od kako je stvoren. Dva čoveka iznutra su piljila kroz prozorčič u nepoznati svet. Odjednom, spazili su jato poljsnatih riba kako je elegantno prošlo pored njih. Na dnu okeana, 11 km ispod površine! Danas nam je neverovatno da nisu imali čime da fotografišu to što su videli.

Nakon 20 minuta boravka na dnu okeana vratili su se gore, u ovaj svet.

Slika desno: Istorijska fotografija: Žak Pikar (u centru slike) i Don Volš
(u prvom planu).

***

To je bilo jedini put da je čovek dotakao najdublje dno - sve do marta 2012. kada je isti podvig napravio Džejms Kameron, režiser nekih od najpopularnijih filmova u istoriji (Avatar, Titanik...). Međutim, nekoliko puta je na najdublje dno spušteno robotizovano plovilo, bez ljudske posade. Jednostavno, sve je to suviše skupo, a očekivani naučni rezultati ne baš impresivni da bi se putovalo tako duboko. Zato se istražuju mnogo manje dubine.

Ali ostaje ono glavno: svuda u okeanu, od površine do dna, ima života. Po nekim procenama u morima živi čak i 30 miliona raznih vrsta živih stvorenja. Većinu niko nikad nije video. Pred naučnicima je ogroman posao.

Tagovi



Komentari (68)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 00:36 26.01.2015

Dioptričke igre

pomalo zbunjujuća činjenica da bolje poznajemo površinu Meseca nego dna naših mora

Eh... Dalekovidost.
a_jovicic a_jovicic 22:13 27.01.2015

Re: Dioptričke igre

loader
pomalo zbunjujuća činjenica da bolje poznajemo površinu Meseca nego dna naših mora

Eh... Dalekovidost.

... a ima nešto i u svojstvima morske vode

Lako je istraživati Mesec kad možeš da ga gledaš (što sa Zemlje, što izvan Zemljine atmosfere). Kroz vodu možeš da "gledaš" samo ultrazvukom a i tu ima dosta komplikacija ... a još i to sve samo relativno uskim snopom ... tako da bi mapiranje kompletnog okeanskog dna bilo enormno skup posao. Sem toga, ima nešto i u površini ... površina Meseca je 38 miliona kvadratnih kilometara a okeana 361 milion.
freehand freehand 00:57 26.01.2015

BBC Blue planet

Sjajan serijal koji sam odgledao nekoliko puta.



Mislim - lako je kad ga imaš na 3 DVD-a.
:)

Odličan blog. Epidemija neka, šta li?
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:12 26.01.2015

Re: BBC Blue planet

Gled'o! BBC ima običaj da snimi neobično dobre serije. Recimo, Human Planet..

Hvaalaaaa
tess tess 14:01 26.01.2015

Re: BBC Blue planet

freehand
Odličan blog. Epidemija neka, šta li?


Da, vala baš.
nsarski nsarski 01:50 26.01.2015

Ovo je nedavno javljeno

freehand freehand 01:52 26.01.2015

Re: Ovo je nedavno javljeno

nsarski
Ispod 800m leda na Antarktiku, naucnici su nasli zivot. Vest od pre 4 dana:

Stunned scientists find FISH beneath 2,400ft-thick Antarctic ice sheet - and they could be getting energy from Earth's core


I u Plavoj planeti one bakterije koje ne znaju za svetlost a žive od sulfida kilometrima pod morem.
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:13 26.01.2015

Re: Ovo je nedavno javljeno

A život u Vostoku? To je tek misterija. O teome ćemo u sledećem blogu.
Kraja Kraja 09:22 26.01.2015

...taman sam...

...hteo da izustim
Danas nam je neverovatno da nisu imali čime da fotografišu to što su videli.

dok sam citao...

...mada je pogresan zakljucak da nisu imali CIME...
...pravo pitanje je, ako zanemarimo da je neverovatno da su posli bez (makar) fotoaparata, ko, gde i zasto cuva fotke...

ps...zamisli neko slika njih dvojicu u "trstu", ali se niko ne seti da im doturi taj isti aparat...
freehand freehand 09:37 26.01.2015

Re: ...taman sam...

Kraja
...hteo da izustim
Danas nam je neverovatno da nisu imali čime da fotografišu to što su videli.

dok sam citao...

...mada je pogresan zakljucak da nisu imali CIME...
...pravo pitanje je, ako zanemarimo da je neverovatno da su posli bez (makar) fotoaparata, ko, gde i zasto cuva fotke...

ps...zamisli neko slika njih dvojicu u "trstu", ali se niko ne seti da im doturi taj isti aparat...

Nije ih slikao neko nego kamera unutar batiskafa.
a kamera unutar batiskafa i kamera koja trpi uslove na 11km pod morem nisu baš ista stvar. Razlika je, otprilike, kao između fiće i vasionskog broda.
Kraja Kraja 12:09 26.01.2015

Re: ...taman sam...

...mea culpa...
...svakako je pametnije izgubiti malo vremena u pretrazi...

VIDEO SNIMAK IZ BATISKAFA TRST

...ili isto to...you tube...

VIDEO SNIMAK IZ BATISKAFA TRST

Saša Zorkić Saša Zorkić 12:20 26.01.2015

Re: ...taman sam...

Ne znam. Možda nisu očekivali da će videti išta zanimljivo? Njima je verovatno bio cilj samo da se spuste, a ne da i osmatraju. Oni su inženjeri, a ne naučnici.

nask nask 10:31 26.01.2015

Tajne

Sećam se da sam, kao klinac, knjigu o tom poduhvatu (Trieste) barem pet puta pozajmljivao iz biblioteke. Svako čitanje te knjige je bila potpuna čarolija. Žak Kusto i Tajne Jadrana, vremena kad smo bili bombardovani turbpopularizacijom nauke.
Da li neko zna kako stvari stoje sa otvaranjem USA i SSSR podmorničarskih arhiva. Ja se sećam priča da su oni navodno daleko više istražili dubine ali kao ne smeju da objave iz razloga nacionalne sigurnosti.
a_jovicic a_jovicic 23:18 27.01.2015

Re: Tajne

nask
Da li neko zna kako stvari stoje sa otvaranjem USA i SSSR podmorničarskih arhiva. Ja se sećam priča da su oni navodno daleko više istražili dubine ali kao ne smeju da objave iz razloga nacionalne sigurnosti.

Stvari stoje verovatno ... nikako! ... tj. sve dok postoje strateške nuklearne podmornice teško da će biti objavljivanja.

Za razliku od klasičnih arhiva gde dokumenti posle 50-tak godina zastare, podmorničarske karte su još uvek aktuelne. Hidrografski premer je previše skup "hobi" da bi ozbiljnije bio finansiran od strane civilnog sektora (a da to nisu naftne kompanije) tako da ovakvu vrstu mapiranja mogu da priušte samo vlade supersila ... a to onda automatski ide pod pečat "vojna tajna" i daje se na "kašičicu" jedino ako se novijim premerom ustanovi da su prethodni materijali pogrešni (bilo poziciono bilo po izmerenim dubinama ... zbog npr. nepreciznosti ondašnjih uredjaja)

Za razliku od navigacionih karata gde je svima u interesu da budu ažurne (pošto se iste koriste za priobalnu navigaciju), karte velikih dubina su interesantne jedino ratnim mornaricama i naučnicima ... medjutim tu primat uvek odnese "nacionalna bezbednost".


EDIT: Za sada možemo da se zadovoljimo jedino rezultatima IHO/IOC projekta GEBCO
vera.nolan2 vera.nolan2 11:24 26.01.2015

Svetlost u tami

Ispod granice svetlosti,90% vrsta ima sposobnost bioluminiscencije,čudesne sposobnosti evolucionog prilagođavanja.
Bioluminiscencija, nastaje kao rezultat hemijske reakcije molekula luciferina koji oksiduje u oksiluciferin,oslobađajući svetlost uz enzim luciferaze. Postoji više varijanti enzima, kao i molekula luciferina,te od kombinacije koju životinje poseduju,zavisi boja emitovanog svetla.Životinje u moru uglavnom stvaraju svetlost plavo zelene ili zelene boje jer svetlost tih talasnih dužina najdalje putuje kroz morsku vodu.



Morske životinje su osetljive na taj deo spektra,te im bioluminiscencija omogućava komunikaciju,koristi u peroidu rituala parenja,udvaranja(ženke izvode „svetlosni ples" da bi privukle mužjake)...a mnogi predatori koriste "svetlosni lov" plena...
Divota jedna,najlepši,najstrašniji i najružniji "vanzemaljci" žive u dubinama morske tame!
Saša Zorkić Saša Zorkić 13:27 26.01.2015

Re: Svetlost u tami

Divota jedna,najlepši,najstrašniji i najružniji "vanzemaljci" žive u dubinama morske tame!

Ima mnogo maštovitih slikara i književnika, naročito onih koji pišu naučnu fantastiku, ali mašta ni jednog od njih nije dorasla mašti prirode.
jinks jinks 11:47 26.01.2015

...

U vezi sa egzotičnim životinjskim vrstama ... skoro je bila emisija o istraživačima života na drugim planetama, koji su krenuli od pretpostavke da bi verovatnoća života van Zemlje bila mnogo veća ukoliko bi na samoj Zemlji pronašli vrste koje pripadaju alternativnom drvetu života ... sa drugačijom strukturom dnk, na primer.

Takve su oblike života počeli da traže u životnim sredinama sa uslovima dijametralno suprotnim od onih koji vladaju na gro Zemlje, uključujući i one najnegostoljubljivije, o kojima govorite i u blogu.

Na primer, u jezerima neke baš otrovne supstance (da li je arsenik u pitanju, negde u J. Americi) pokušavaju da pronađu mikroorganizme koji bi pripadali potpuno drugom drvetu razvoja života (a ne nekoj ekstremnoj grani na našem drvetu, pošto sve do sada poznate vrste, uključujući i one na najvećim morskim dubinama, pod kilometrima debelim glečerima, ili u vrelim podzemnim vodama, pripadaju istom drvetu života, sa istom strukturom dnk, na primer) - jednako koliko bi to mogle da predstavljaju i vanzemaljske vrste.

Mislim da još uvek nisu ništa pronašli, ali kažu da su na dobrom putu :)
freehand freehand 12:38 26.01.2015

Re: ...

Mislim da još uvek nisu ništa pronašli, ali kažu da su na dobrom putu :)

Rekoh gore da jesu: na najvećim dubinama postoje bakterije kojima za život ne treba ni svetlost ni kiseonik. Snimljene, proučavaju ih.
Potraži "Blue planet". Fantastično.
jinks jinks 12:41 26.01.2015

Re: ...

Da li se radi o "vanzemaljskoj" vrsti, u smislu da im je i DNK struktura drugačija ... kao da pripadaju nekom alternativnom drvetu života ovde na Zemlji, pored našeg.
freehand freehand 12:49 26.01.2015

Re: ...

jinks
Da li se radi o "vanzemaljskoj" vrsti, u smislu da im je i DNK struktura drugačija ... kao da pripadaju nekom alternativnom drvetu života ovde na Zemlji, pored našeg.

E to ne bih znao da odgovorim, jer u emisiji koju pominjem o tome nisu govorili.
Od nauke u tom smislu baratam samo onim u kombinaciji "naučno-popularno". :)
Saša Zorkić Saša Zorkić 13:32 26.01.2015

Re: ...

Mislim da još uvek nisu ništa pronašli, ali kažu da su na dobrom putu :)

Mogu da nađu neobične, čak jako neobične forme života, ali verujem da će u suštini to ipak biti isti život, onaj koji nam je već poznat. Postoje ekstremofili koji su opet isti ovaj život. Ali, dobro, s nestrpljenjem čekamo rezultate tih istraživanja.
freehand freehand 13:36 26.01.2015

Re: ...

Saša Zorkić
Mislim da još uvek nisu ništa pronašli, ali kažu da su na dobrom putu :)

Mogu da nađu neobične, čak jako neobične forme života, ali verujem da će u suštini to ipak biti isti život, onaj koji nam je već poznat. Postoje ekstremofili koji su opet isti ovaj život. Ali, dobro, s nestrpljenjem čekamo rezultate tih istraživanja.

Kako može biti isti život ako su mu osnova sumporna jedinjenja a ne treba mu sunce ni u kom obliku?
Koliko e sećam - sunčeva svetlost i kiseonik tretirani su kao osnove života na Zemlji, i kada naučnici razmatraju mogućnost nastanka života na drugim planetama - prvo traže vodu. Ili grešim?
jinks jinks 14:17 26.01.2015

Re: ...

S. Zorkić
Mogu da nađu neobične, čak jako neobične forme života, ali verujem da će u suštini to ipak biti isti život, onaj koji nam je već poznat. Postoje ekstremofili koji su opet isti ovaj život. Ali, dobro, s nestrpljenjem čekamo rezultate tih istraživanja.

Palo mi je na pamet još nešto što deluje kao da ima veze sa temom bloga.

Naime, pišete koliko muke ljudi imaju da naprave mašine sa kojima silaze na veće dubine. Dok, na primer, neke vrste kitova koje se hrane džinovskim sipama bez problema sa površine silaze na ogromne dubine (kilometrima i kilometrima), gde provode podosta vremena loveći hranu.

Jedino što pre svakog zarona negde oko sat vremena dišu na provršini zasićujući telo kiseonikom. Mislim, radi se o sisarima od krvi i mesa, a ne o čeličnim batiskafima. Pa sad vi vidite ko raspolaže superiornijom tehnologijom, mi ili priroda (ili ko već) :)
nask nask 16:36 26.01.2015

Re: ...

Da li se radi o "vanzemaljskoj" vrsti, u smislu da im je i DNK struktura drugačija ... kao da pripadaju nekom alternativnom drvetu života ovde na Zemlji, pored našeg.


Bilo malo panike oko toga ali se ispostavilo da je sve po starom. Link

E to sa tim kitovima/delfinima je zaista čudo. Kažu da ido do 3km dubine. Kako im se pluća ne zalepe za same sebe.
chitach chitach 17:04 26.01.2015

Re: ...

freehand
Mislim da još uvek nisu ništa pronašli, ali kažu da su na dobrom putu :)

Rekoh gore da jesu: na najvećim dubinama postoje bakterije kojima za život ne treba ni svetlost ni kiseonik. Snimljene, proučavaju ih.
Potraži "Blue planet". Fantastično.


Tacno. Jos prije 20 godina o njima nam je na prvoj godini pricao profesor mikrobiologije, pa imamo jos termofilne bakterije (zive na temp. izmedju 90 i 100 °C) itd. itd.
Osvjezavajuci blog, cestitke .
chitach chitach 17:14 26.01.2015

Re: ...

freehand

Kako može biti isti život ako su mu osnova sumporna jedinjenja a ne treba mu sunce ni u kom obliku?
Koliko e sećam - sunčeva svetlost i kiseonik tretirani su kao osnove života na Zemlji, i kada naučnici razmatraju mogućnost nastanka života na drugim planetama - prvo traže vodu. Ili grešim?


Veoma dobro pitanje ! Koje povalci logicno podpitanje, a sta je to Zivot ? Kako ga definisemo ? Naime, ako nismo religiozni i ne vjerujemo da je zivot nastao onako kako stoji u nekoj od svetih religijskih knjiga ili se prenosi razlicitim religijskim vjerovanjima, onda su te bakterije mozda jedan od najprostijih/najsavrsenijih (zavisi iz koga ugla gledate ) oblika zivota na Zemlji. Sto se tice sunceve svjetlosti i kiseonika, RNK i DNK nisu gadljivi na bilo koji izvor energije koji bi duplicirao njihov lanac .
nask nask 17:37 26.01.2015

Re: ...

Koliko e sećam - sunčeva svetlost i kiseonik tretirani su kao osnove života na Zemlji, i kada naučnici razmatraju mogućnost nastanka života na drugim planetama - prvo traže vodu. Ili grešim?


Voda da, kao transportni medijum za metabolizam. Koliko se za sada kapira voda je neophodna, mada ima tu i hipoteza o životu koji je recimo baziran na amonijaku, tečnom metanu itd. Sunce je opcija, treba nekakav izvor energije, tako da je život koji koristi toplotu termalnih izvora moguć. Štaviše, smatra se da su prvi organizmi nastali baš oko termalnih izvora. A kiseonik je ustvari bio otrovan nusproizvod prvih organizama, a naročito kasnije kad su se pojavile životne forme koje su koristile fotosintezu. Trebalo životu na zemlji jedno par milijardi godina da postane otporan na kiseonik.
Saša Zorkić Saša Zorkić 18:12 26.01.2015

Re: ...

Kako može biti isti život ako su mu osnova sumporna jedinjenja a ne treba mu sunce ni u kom obliku?

Na to bi trebalo da odgovori neki biolog. A evo vidim da je Nask poslao link
Saša Zorkić Saša Zorkić 18:15 26.01.2015

Re: ...

Pa sad vi vidite ko raspolaže superiornijom tehnologijom, mi ili priroda (ili ko već) :)

Kitovi su u prednosti kad se radi o dubokom ronjenju. I samo u tome
nsarski nsarski 19:13 26.01.2015

Re: ...

I samo u tome


Pa, ne bas samo u tome. Kitovi komuniciraju medjusobno na rastojanjima od mnogo hiljada kilometara - od obala Kanade do Portorika.

Deep water whale communication

Saša Zorkić Saša Zorkić 19:40 26.01.2015

Re: ...

Koliko se za sada kapira voda je neophodna, mada ima tu i hipoteza o životu koji je recimo baziran na amonijaku, tečnom metanu itd.

Problem je što mi znamo samo za jedan, ovaj naš, život, pa na osnovu njega pokušavamo da zaključimo kakav bi život mogao da postoji na drugom mestu. Da, naše iskustvo nam govori da su za život neophodni ugljenik i voda. Umesto tih elemenata neki pominju silicijum, amonijak i metan. Ali silicijum ipak daleko zaostaje za sposobnostima ugljenika da se vezuje u duge lance, a metan i amonijak su tečni samo na izrazito niskim temperaturama - a niske temperature ne pogoduju životu.

Treba imati u vidu i to da voda, odgovarajući izvor energije itd jesu pogodni uslovi za život, ali ništa više od toga. Drugim rečima: ako negde nema vode, nema ni života (kakav je nama poznat). A ako negde ima vode, to ne znači da ima i života.
Saša Zorkić Saša Zorkić 19:43 26.01.2015

Re: ...

Pa, ne bas samo u tome. Kitovi komuniciraju medjusobno na rastojanjima od mnogo hiljada kilometara - od obala Kanade do Portorika.

A čovek komunicira od Hjustona do Vojadžera

Naravno da čovek sam, bez batiskafa, ne može da preživi veliku dubinu ili veliku visinu. Ali ako govorimo o tehnologiji (a to je bilo pitanje), onda čovek bolje i dalje komunicira od kitova
Saša Zorkić Saša Zorkić 19:50 26.01.2015

Re: ...

E to sa tim kitovima/delfinima je zaista čudo. Kažu da ido do 3km dubine. Kako im se pluća ne zalepe za same sebe.

Isto tako, kako se žirafama ne vrti u glavi kad je ona tako visoko i daleko od srca? Ili, kako detlići ne dobiju potres mozga kada toliko snažo i brzo kljucaju u tvrdo drvo?

Pa sama priroda je čudo! Za sve pomenuto ona je našla rešenje.

nask nask 20:42 26.01.2015

Re: ...

onda čovek bolje i dalje komunicira od kitova


Za ono da umemo dalje da komuniciramo se slažem ali da umemo bolje to je već pomalo diskutabilno.
nsarski nsarski 12:34 27.01.2015

Re: ...

A čovek komunicira od Hjustona do Vojadžera

Naravno da čovek sam, bez batiskafa, ne može da preživi veliku dubinu ili veliku visinu. Ali ako govorimo o tehnologiji (a to je bilo pitanje), onda čovek bolje i dalje komunicira od kitova


Ne, cak ni tada nije bolji od kitova. Komunikacija pomocu elektromagnetskih talasa pod vodom je veoma losa. Recimo, komuniciranje sa podmornicama se vrsi pomocu Very Low Frequency (VLF) talasa, ili Extremely Low Frequency (ELF) talasa, ali i tada samo na ogranicenim rastojanjima (par stotina metara ispod vode). Kitovi komuniciraju na rastojanjima od par hiljada kilometara.
Saša Zorkić Saša Zorkić 19:16 27.01.2015

Re: ...

Ne, cak ni tada nije bolji od kitova.

Iako sam puki laik ipak moram reći da mi je to veoma čudno. Zar je moguće da pored sile tehnologije čovek ne može iz jednog dela okeana da pošalje baš nikakav signal u drugi deo okeana, pa da ih u tome nadmašuju kitovi?! Nekako, ne mogu u to da verujem.

Uostalom, podmornice, ma gde se nalazile, u stalnom su kontaktu sa svojim bazama koje se nalaze na drugom kraju sveta. Kako? Pa preko satelita. Kad zaroni batiskaf njegova posada je u stalnom kontaktu sa posadom broda, a preko nje i sa ostatkom sveta. Pa i sa drugim batiskafom, ako im je to važno.

Naravno da kitovi imaju prirodne senzore i odašiljače signala, ali čovek ima tehnologiju kojom nadamšuje komunikaciju kitova. Jasno je da ptice imaju krila, a tigrovi kandže i čeljusti i da su u velikoj prednosti nad čovekom – kada je on go i sam, bez svoje opreme. Ali mi govorimo o tome da čovek ima inteligecnciju koju koristi za naučna i tehnološka dostignuća, pa je tako napravio avion, oklop, pušku itd.
nask nask 23:31 27.01.2015

Re: ...

Zar je moguće da pored sile tehnologije čovek ne može iz jednog dela okeana da pošalje baš nikakav signal u drugi deo okeana, pa da ih u tome nadmašuju kitovi?! Nekako, ne mogu u to da verujem.


Takvoj tehnologij stoji stoji na putu jedna stvar, a to je fizika.
Saša Zorkić Saša Zorkić 00:14 28.01.2015

Re: ...

Takvoj tehnologij stoji stoji na putu jedna stvar, a to je fizika.

Pa da, ali fizika važi i za kitove. Ako mogu oni, zašto ne bi mogao čovek svojom tehnoligijom? Je l' kitovi mogu da proizvedu viši, jači, dublji ili šta već zvuk nego čovek svojim instrumentima? Ja to ne znam, samo mi je čudno. Koju to frekvenciju čovek ne može da proizvede?
a_jovicic a_jovicic 02:51 28.01.2015

Re: ...

Saša Zorkić
Ne, cak ni tada nije bolji od kitova.

Iako sam puki laik ipak moram reći da mi je to veoma čudno. Zar je moguće da pored sile tehnologije čovek ne može iz jednog dela okeana da pošalje baš nikakav signal u drugi deo okeana, pa da ih u tome nadmašuju kitovi?! Nekako, ne mogu u to da verujem.

Uostalom, podmornice, ma gde se nalazile, u stalnom su kontaktu sa svojim bazama koje se nalaze na drugom kraju sveta. Kako? Pa preko satelita. Kad zaroni batiskaf njegova posada je u stalnom kontaktu sa posadom broda, a preko nje i sa ostatkom sveta. Pa i sa drugim batiskafom, ako im je to važno.

Podmornica nije baš u stalnom kontaktu sa bazom

Morska voda je prilično nezgodna sredina za komunikaciju ... radio-talasi ne prodiru baš duboko a čak i sa zvučnim talasima ima komplikacija usled nehomogenosti sredine (salinitet i temperatura se menjaju zavisno od struja, godišnjih doba, meteorologije) pa onda dolazi i do kojekakvih refrakcija i čudnih putanja propagacije.

Podmornice komuniciraju na dva načina ...

1. pridju "telefonskoj govornici" (tj. sistemu podvodnih komunikacionih uredjaja povezanih kablovima, koji su postavile supersile još tokom hladnog rata) i primaju ili odašilju akustične signale visokih frekvencija (samim tim i kratkog dometa)

2. izrone na periskopsku dubinu ili sa veće dubine izbace plutaču sa prijemnikom do dubina na kojima mogu da uhvate radio-talase koje nsarski pomenu ali to je samo jednosmerna komunikacija (mogu samo da primaju poruke)

Svaki "treći" način (npr. izbacivanje periskopa ili plutače na površinu i emitovanje radio-talasa) nikako nije "zdrav" po živote posade (to je kao da u glas vrište "ovde smo ... pratite nas ... gadjajte nas" ). Sateliti tu 'ič nemaju ulogu pošto za emitovanje radio-talasa niskih i ekstremno niskih frekvencija treba džinovska antena i ogromna snaga ... komunikacione stanice se nalaze na kopnu ... takva antena (a ni generisanje tolike snage) ne može da se smesti ni na podmornicu niti na satelit.

ROV-ovi su najčeše vezani kablom za brod na površini (nekada se koristio bakarni pa je rezolucija i kvalitet slike bila problematična ... danas uglavnom koriste optiku pa u realnom vremenu prenose HD video) ... a ako nisu vezani kablom onda koriste podvodni (akustični) "telefon", koji ima domet od par hiljada metera ali ne i performanse da u realnom vremenu prenosi video (ova vrsta komunikacije se češće koristi za vezu podvodnih senzora sa plutačama nego za komunikaciju sa ROV-ovima)

Prirodni zakoni "propisuju" da nije moguće imati visoku frekvenciju i velik domet što znači da ako se želi komunikacija na rastojanjima od više hiljada kilometara, mora da se obara frekvencija a samim tim i smanjuje brzina prenosa. Akustična komunikacija na 1000 km jedva tera do 100 bps. To nikako nije dovoljno za zahtevniju komunikaciju.

E sad da se vratimo na kitove. Definitivno jesu fenomenalna stvorenja i sposobni su da komuniciraju na vrlo velikim razdaljinama ali mislim da je priča o njihovoj komunikacionoj superiornosti malo veštački precenjena ... naime ... mogao bi možda čovek i da napravi uredjaj za akustičku komunikaciju na vrlo velikim daljinama ali opet bi to bilo "vrištanje" posade "evo tu smo ... potopite nas" (kao što su u onom videu gore pratili sirote kitove koji se motaju oko Velike Britanije)

BTW Jedan od pravih ciljeva u Srba "omiljenog" HAARP projekta je bio istraživanje propagacije radio-talasa na vrlo velika rastojanja ... u cilju komunikacije sa podmornicama.
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:59 28.01.2015

Re: ...

a_jovicic
E sad da se vratimo na kitove.


Hvala, eto naučili smo nešto. Što se kitova tiče, pa verujem da niko i ne misli da oni u svojoj međusobnoj komunikaciji recituju pesme. Verovatno se samo dovikuju – što im je dovoljno za njihove potrebe.
nsarski nsarski 13:37 28.01.2015

Re: ...

Definitivno jesu fenomenalna stvorenja i sposobni su da komuniciraju na vrlo velikim razdaljinama ali mislim da je priča o njihovoj komunikacionoj superiornosti malo veštački precenjena

Pa, nisam ni ja hteo da kazem da su kitovi sasvim nenadmasni, ali su nasli nacin da salju "poruke" preko velikih rastojanja pod vodom - makar to bila poruka tipa "evo me!".
Ne sumnjam, takodje, da ce ljudi naci neki podjednako efikasan nacin, ali za sada je to pomucu stapa, satelita, kabla i kanapa.
KItovi to postizu direktno. Njima su najvece smetnje razni brodovi i druga plovila koja proizvode sum i ometaju ih.
U svakom slucaju, hvala na gornjim informacijama. Nesto sam naucio.
Ja licno sam to tangencijalno pratio bas u vezi sa nekim budalastim pricama oko HAARP projekta, ali nista detaljno.
a_jovicic a_jovicic 01:44 29.01.2015

Re: ...

nsarski
Definitivno jesu fenomenalna stvorenja i sposobni su da komuniciraju na vrlo velikim razdaljinama ali mislim da je priča o njihovoj komunikacionoj superiornosti malo veštački precenjena

Pa, nisam ni ja hteo da kazem da su kitovi sasvim nenadmasni, ali su nasli nacin da salju "poruke" preko velikih rastojanja pod vodom - makar to bila poruka tipa "evo me!".
Ne sumnjam, takodje, da ce ljudi naci neki podjednako efikasan nacin, ali za sada je to pomucu stapa, satelita, kabla i kanapa.
KItovi to postizu direktno. Njima su najvece smetnje razni brodovi i druga plovila koja proizvode sum i ometaju ih.

Ups ... sad kad ponovo pročitah ono što sam napisao vidim da mi je stil bio malo "grublji" (žurio prošle noći da što više komentarišem pre nego što tema zastari). Izvinjavam se obojici.

Pokušao sam da objasnim kako upotreba akustičkih sredstava veze za dvosmernu komunikaciju na vrlo velikim daljinama i nema nešto taktičkog smisla a ispade da "prozivam" naučnike koji se bave kitovima.

"Pravda za kitove!" (a još više za delfine). Ovi prvu su stvarno razvili fantastičan način komunikacije na velikim rastojanjima a oni drugi usavršili sistem eho-lokacije na malim rastojanjima. Usput, delfini u stvari pripadaju podvrsti "zubatih kitova". Orke i Beluge spadaju u istu podvrstu i osim eho-lokacije zajednička im je velika pokretljivost pri plivanju ... znači "coktanjem" i "kliktanjem" lociraju ciljeve a onda ih vratolomno jure.
49 41 49 41 13:25 26.01.2015

Poceo da vaskrsava?!?



Pionir naucne fantastike, izgleda nije bio fantasta.
49 41 49 41 19:10 26.01.2015

Cinema 5.000 years ago

Na jezeru Onjega, naucnici su - '80-tih godina otklrili monolitne granitne stene izvanredno polirane; visoke do 10 m i vise.
Na njima crteze simbole iz lova.
Crtezi s licni prvim crtezima pecinskog coveka.

Zbunilo ih, jer je pola crteza bilo nad vodom - pola pod vodom. Naucno su ispitivali, jer su u prvi mah bili ubedjeni da se nivo vode na jezeru promenio i to je razlog.

Duzim ispitivanjem su konsttovali, da se nivo vode u jezeru nije nikad menjao hiljadama godina unazad.

Onda im je Eol pomogao u razresenju zagonetke.
Dunuo je punim plucima.
Jezero se ustalasalo, crtezi pod-nad vodom su poceli da krecu usled disperzije vodene "prasine".

Odgledali su ceo film.

Kako vuk trci, koplja-strele lete, jelen skace, ...

Ostala im je tajna; ko je, kako i cime polirao granitne stene sa crtezima.
Posekli su stene sa crtezima teske vise tona i odneli u Ermitraz muzej.

Mogli su na licu mesta da otvore najstariju kinoteku.
Uzeli bi vise para od ulaznica.
docsumann docsumann 19:54 26.01.2015

iz jednog bloga u pripremi...


Mnogi ljudi smatraju da smo se kao civilizacija možda prerano uputili u istraživanje svemira, jer još nismo otkrili ni šta se sve nalazi u dubinama okeana na našoj matičnoj planeti. No, možda bi prije svega trebali da istražimo šta se nalazi u dubinama našeg uma.
nask nask 20:37 26.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

Pa to valjda ide jedno sa drugim, kako naš narod kaže: pozitivna povratna sprega, a naučnici to zovu: jedno ćera drugo.
docsumann docsumann 20:46 26.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

Pa to valjda ide jedno sa drugim, kako naš narod kaže: pozitivna povratna sprega.


misliš svemir i okeani? pa ne znam da l' se bar približno ista energija i resursi usmjeravaju za istraživanje okeana kao za kosmički program.

istraživanje svijesti je tek posebna priča. interesantno kako o nečem tako fundamentalno važnom za sve nas nauka tako malo može da kaže.
mi, zapravo i jesmo samo naša svijest. dakle, drugim riječima - nemamo pojma ko smo.
nask nask 21:40 26.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

Vidi, nismo ni mi putem svemira krenuli zbog neke fundamentalne nauke ali bilo je usput i projekata u tom pravcu: Venera, Vojadžer, Viking kasnije Habl i ISS. A što se dubine tiče, mislim da je tu igrala ulogu i pomalo ljudka psihlogija. Gledanje u nebo je nekako inspirativno i povezuje se sa osećajem slobode, dok je gledanje u dubine...onako pomalo jezivo, izaziva sasvim neki drugi osećaj.
A kako radi svest? Pa izgleda da je to ipak malo komplikovanije nego kako radi jedan mikroprocesor. I na ta istraživanja su do sada uložene ozbiljne milijarde $, nije da nisu. Human Brain Project sam ima budžet od 10⁹$.
jinks jinks 23:30 26.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

Gledanje u nebo je nekako inspirativno i povezuje se sa osećajem slobode, dok je gledanje u dubine...onako pomalo jezivo, izaziva sasvim neki drugi osećaj.

A kako radi svest?

Ustvari, neki bi rekli da se odgovor na pitanje u drugoj rečenici upravo u dobroj meri i nalazi u prvoj rečenici citiranog dela komentara.

Odnosno, da one prastare priče o osnovna četiri elementa, vazduhu i vodi iz prve rečenice, kao i o preostala dva, ne govore toliko o materijalnim gradivnim elementima sveta, već više o gradivnim elementima svesnog i nesvesnog dela psihe.
Saša Zorkić Saša Zorkić 00:45 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

No, možda bi prije svega trebali da istražimo šta se nalazi u dubinama našeg uma.

A možda ne možemo da istražimo dubine našeg uma ukoliko ne istražimo ostale dubine, van uma

docsumann docsumann 05:55 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

Saša Zorkić
No, možda bi prije svega trebali da istražimo šta se nalazi u dubinama našeg uma.

A možda ne možemo da istražimo dubine našeg uma ukoliko ne istražimo ostale dubine, van uma



da, možda, kažem možda, to stvarno i jeste jedno te isto
A kako radi svest? Pa izgleda da je to ipak malo komplikovanije nego kako radi jedan mikroprocesor. I na ta istraživanja su do sada uložene ozbiljne milijarde $, nije da nisu. Human Brain Project sam ima budžet od 10⁹$.


pa možda je upravo u tome problem. ta istraživanja polaze od toga da svijest i mozak jesu ustvari jedno.

vera.nolan2 vera.nolan2 12:52 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

istraživanje svijesti.... o nečem tako fundamentalno važnom za sve nas
nauka tako malo može da kaže.
mi, zapravo i jesmo samo naša svijest. dakle, drugim riječima - nemamo pojma ko smo.

Uvek intrigantni doks, sa upečatljivim,filosofsko poetskim,inteligentnim zapažanjima!
Dokse,pa homo sapiens je tek otvorio oči svesti iliti razuma.
Onoliko malo koliko "malih sivih ćelija" tek funkcioniše,toliko malo
ili mnogo, već ili tek -znamo!
Slutim,nekako vidim paralelu,onoliko koliko znamo o razvoju praiskonskog univerzuma do formiranih i u razvoju,struktura kosmosa(evolucija materije),toliko znamo i o evoluciji i nastanku organskog života(hemijska i bio evolucija) i nastanku (samo)svesti!
U toku "beskonačnog" vremena,sve se kreće i razvija,do "kraja vremena" i tamo negde čekaju nas,kao neku novu vrstu Homo sp(?) ,valjda i jasniji odgovori.
Mene više brine upotreba razuma u svrhu samodovoljnih životinjskih nagona tzv sapiensa.
jinks jinks 16:21 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

vera.nolan2

Slutim,nekako vidim paralelu,onoliko koliko znamo o razvoju praiskonskog univerzuma do formiranih i u razvoju,struktura kosmosa(evolucija materije),toliko znamo i o evoluciji i nastanku organskog života(hemijska i bio evolucija) i nastanku (samo)svesti!

U toku "beskonačnog" vremena,sve se kreće i razvija,do "kraja vremena" i tamo negde čekaju nas,kao neku novu vrstu Homo sp(?) ,valjda i jasniji odgovori.


Saša Zorkić Saša Zorkić 19:18 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

iz jednog bloga u pripremi...

Dobro, napravićemo sačekušu i sačekati
docsumann docsumann 19:31 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

Saša Zorkić
iz jednog bloga u pripremi...

Dobro, napravićemo sačekušu i sačekati


obavezno ponjeti nešto za piće i meze ... dok se čeka
freehand freehand 20:29 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

docsumann
Saša Zorkić
iz jednog bloga u pripremi...

Dobro, napravićemo sačekušu i sačekati


obavezno ponjeti nešto za piće i meze ... dok se čeka

Jebo domaćina...
nask nask 21:48 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

pa možda je upravo u tome problem. ta istraživanja polaze od toga da svijest i mozak jesu ustvari jedno


Da, svest je definitvno precenjena.
docsumann docsumann 23:38 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

nask
pa možda je upravo u tome problem. ta istraživanja polaze od toga da svijest i mozak jesu ustvari jedno


Da, svest je definitvno precenjena.


ova naša - da, ali inače - ne
nask nask 23:59 27.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

ova naša - da, ali inače - ne


neprocenjena?
a_jovicic a_jovicic 03:46 28.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

docsumann
Pa to valjda ide jedno sa drugim, kako naš narod kaže: pozitivna povratna sprega.

misliš svemir i okeani? pa ne znam da l' se bar približno ista energija i resursi usmjeravaju za istraživanje okeana kao za kosmički program.

Nisu ... i neće ni biti. No bez obzira što je meni okeanografija bliža od astronomije (pa bi trebao da budem žestok zagovornik ravnopravnosti ovih istraživanja) ipak ima jedna značajna razlika ... Istraživanjem okeana možemo da saznamo jedino ponešto o razvoju naše planete ... njenoj geološkoj prošlosti i evoluciji živih organizama ... drugim rečima samo o prošlosti ove planete. Medjutim istraživanja kosmosa su vrlo povezana sa fundamentalnim istraživanjima u fizici i potencijalno netkrivenim silama koje bi mogle jednog dana da omoguće "kvantni" skok cele civilizacije i "evakuaciju" sa ovog našeg "plavog klikera" kada postane previše negostoljubiv ... A i gledanje u "daljinu" kosmičkog prostora je istovremeno gledanje i u njegovu prošlost ... a to nije samo prošlost ove planete nego i svih ostalih nebeskih tela.
docsumann docsumann 06:01 28.01.2015

Re: iz jednog bloga u pripremi...

nask
ova naša - da, ali inače - ne


neprocenjena?


neprocjenjiva
drzura drzura 00:10 27.01.2015

i pliće je zanimljivo

Saša Zorkić Saša Zorkić 19:26 27.01.2015

Re: i pliće je zanimljivo

i pliće je zanimljivo

Jeste, čak i zanimljivije nego u velikoj dubini!Bar što se života tiče.
vera.nolan2 vera.nolan2 10:15 27.01.2015

Gospodo,mikrobi će imati zadnju reč

Sa ovom tačnom Pasterovom konstatacijom,može se reći -imali su i prvu!
Ekstremofilni mikroorganizmi su jedini dokaz da možda ima i može da postoji vanzemaljski život(u ekstremnim uslovima faza razvoja planeta...)
Ako život postoji u nekom obliku van zemlje,mogao je nastati samo u nekoj od tih metaboličkih formi kojima i danas žive u ekstremnim uslovima!(na i pod zemljom,morima,pod lednicima,vulkanskim kraterima,termalnim izvorima, ets.)

Energija koja podržava oblike života u moru je hemosinteza(hemotrofne bakterije koje org. mat.sintetišu oksidacijom neorganskih jedinjenja i u anaerobnim uslovima)
Arhe bakterije,specifičnog metabolizma,metanogeni, halofili,termoacidofili,sumpor redukujuće vrste...

U naslagama i stenama na morskom dnu(kao i na zemlji)je fosilni i živi zapis zemljine prošlosti i biogeneze.
Čitav podvodni ekosistem(tamna biosfera)živi i buja bez svetlosti i kiseonika,dobija energiju od hemijskih reakcija stena i vode(hemiosinteza,za koju nije potrebna sunčeva svetlost),a i- pored termalnih izvora i podvodnih vulkanskih ventila.
Prvobitna praatmosfera je bila drugačijeg sastava i bez kiseonika(da je postojao,osujetio bi nastanak života oksidacijom )...koji nastaje tek biogenezom i nastankom fotosinteze(kojom je nastao kiseonik u atm.)...
te se može reći da su ovakvi mikroorganizmi na dnu okeana,neka vrsta,živućeg zapisa "drevnog metabolizma"
Saša Zorkić Saša Zorkić 19:24 27.01.2015

Re: Gospodo,mikrobi će imati zadnju reč

Što je organizam jednostavniji on je, po pravilu, otporniji. Postoje bakterije koje su milione godina provele više nežive nego žive. Ali kakav je taj njihov život? Oni i ne znaju da su živi.
docsumann docsumann 19:33 27.01.2015

Re: Gospodo,mikrobi će imati zadnju reč

šampion otpornosti je Tardigrada
a_jovicic a_jovicic 00:44 28.01.2015

Bob Ballard

To je bilo jedini put da je čovek dotakao najdublje dno - sve do marta 2012. kada je isti podvig napravio Džejms Kameron, režiser nekih od najpopularnijih filmova u istoriji (Avatar, Titanik...). Međutim, nekoliko puta je na najdublje dno spušteno robotizovano plovilo, bez ljudske posade. Jednostavno, sve je to suviše skupo, a očekivani naučni rezultati ne baš impresivni da bi se putovalo tako duboko. Zato se istražuju mnogo manje dubine.


Pri pominjanju ljudi koji su ostavili pečat u istraživanju okeanskih dubina nikako se ne sme izostaviti prof. Robert (Bob) Ballard ... čovek koji je otkrio pomenutu olupinu Titanika ali i vrlo značajan podmorski fenomen ... hidrotermalne "ventile" (koji su pomogli da se kompletna biološka okeanografija obrne "naglavačke" zbog činjenice da u tako hemijski agresivnoj sredini ne samo da uopšte ima živih bića nego ih ima izuzetno mnogo). Osim Titanika otkrio je i olupinu Bizmarka a značajna su i otkrića iz oblasti podvodne arheologije u Crnom moru.

On je i pionir u razvoju podvodnih daljinskih plovila ali i daljinski vodjenih ekspedicija kao i "nastave na daljinu".

Inače ljudski upravljane podmornice za velike dubine ne samo da su skupe nego i izrazito nepraktične. Samo putovanje na dno traje vrlo dugo, mora se obezbediti održavanje uslova za život, rizici su ogromni a korist ništa veća nego slanjem daljinski upravljanih vozila. Savremeni tehnologije omogućavaju da ROV uredjaji prikupljaju snimke savršenog kvaliteta, uzimaju uzorke tla i vode a sve to bez ikakvog rizika po život istraživača.

Evo jednog od Ballardovih predavanja gde daje odličan pregled prošlosti, sadašnjosti ali i budućnosti okeanografskih istraživanja



EDIT: Ballard je po pitanju popularizacije okeanografije otprilike ono što je Sagan bio za popularizaciju istraživanja kosmosa.
Saša Zorkić Saša Zorkić 13:20 28.01.2015

Re: Bob Ballard

Sjajno, hvala. Jako je zanimljivo. Komentari umeju da budu vrlo korisni.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana