Budućnost| Kultura| Nauka| Obrazovanje| Život

SUSRET

jedi-knight RSS / 15.02.2015. u 02:26

dnevnik-ocene.jpg

 

Profesor srpskog jezika Raša Raspopović bio je već veoma pospan kada je nekome palo na pamet da pre odlaska kući popiju još jedno piće. Predlog je gromoglasno prihvaćen, a najbučniji među njima, Maksim, debeljko obrijane glave zvani Hulk, dosetio se da mu prijatelj ima klub koji sigurno radi u ovo doba noći i da tamo samo njih čekaju. 

 

 

"Idemo!" - uzviknuo je hor pijanih maturanata Devete beogradske gimnazije, zaglušivši profesora koji se u očaju branio:
"Kasno je. Idite bez mene."
"A ne, profesore. Večeras idete i vi."
Profesor je samo oborio pogled i nevoljno krenuo za grupom koju je do juče gledao u klupama. Sada ih je sledio. Nije dobro ovo, nije dobro, mislio je, ali je poslušno koračao osvćući se kao krivac.
Ovo je prva generacija kojoj je bio razredni starešina i kolege su ga kritikovale kako se previše predao, kako lično doživljava sve njihove probleme i kako će se brzo potrošiti ukoliko ne napravi distancu. Mladolik, tek zašao u tridesete, izgledom je mnogo više podsećao na đaka nego na profesora gimnazije i nije mogao da se odupre porivu da svojim ponašanjem bude deo njih. Više je govorio đačkim jezikom, nego strogim profesorskim. Smejao se njihovim šalama i kada ih nije razumeo, oblačio se kao oni, slušao istu muziku, čak je i primeran deo vremena provodio na društvenim mrežama gde je pratio šta mu rade đaci. Pratili su, međutim, i njega i to kao neočekivanu, ali spektakularnu zabavu za dugu i monotonu maturantsku godinu. Odgovarao je na najrazličitija pitanja ni ne sluteći da su vešto smišljena i unapred dogovorena. Komentarisao fotografije trudeći se da bude duhovit, ali umesto smeha, izazivao je podsmeh. Ponekad ljudi sledeći druge izgube sebe, a da se drugima nisu ni primakli.

"Poslednji put izašao sam na svoju svadbu", pokušao je da se našali. "Ne znam ni šta treba da radim."

"Mi ćemo da vam kažemo šta treba da radite. Pre svega, da se opustite. Niste na času." Namignuo je Vojin, bubuljičavi dugajlija koji je na časovima bio najpričljiviji. Razume se, kada ga niko ništa ne pita. Njemu je najčešće u privatnim porukama davao savete kako da rešava ljubavne probleme. Lice mu se iskrivilo u osmeh koji se nije dopao Ani Novaković:
"Ne treba ništa da radite, profesore. Uostalom, ako ne želite da idete sa nama, nemojte. Vi ste ipak u godinama." Ana je uvek imala stav suprotan od većine, zato je i dobila nadimak Ana Kontra.
Maksim se uključio u razgovor:
"Ali profesor želi da ide. Je'l da da želite?" rekao je Maksim ledeno gledajući Anu .
Znam ja dobro šta treba da radim... Treba da se okrenem i odem... Čuj nju, u godinama,.. Još mi se podsmeva..., mislio je on i nabirao čelo, dizao obrve, stiskao usne, mahao glavom levo-desno pogleda prikovanog za pločnik. Prebacivao je sebi što ovo radi. Još više mu je smetalo što nema snage da se odupre. Jedan unutrašnji glas ga je upozoravao da stane, drugi ga je mamio da nastavi. Na dnu svesti vodila se bitka, a on je sa površine to nemo posmatrao. Čovek je često samo posmatrač sopstvenog života, osmehnuo se gorko.
Koraci su ga izdali. Krenuli su tamo gde nije želeo.

U klubu nije bilo gotovo nikog. Nevelika, mračna prostorija, sa podijumom za igru u sredini. Na jednom kraju prostorije nazirao se šank iznad kojeg su svetlucale naopako okrenute flaše. Barmen i konobar su na momenat prekinuli razgovor dobro osmotrivši pridošlice, a zatim nastavili da ćaskaju. Tačno preko puta šanka, sa druge strane podijuma, nalazilo se nekoliko malih stolova. Svi su bili prazni osim jednog. Za njim su sedele dve devojke bledih lica sa dugačkim cigaretama među prstima. Razgovarale su gotovo ne mičući usne.
"Devojkeeee, pa nemoj da mi pušite u zatvorenom prostoru." Zaurlao je Maksim skočivši na podijum uvijajući se u ritmu muzike. Devojke su ravnodušno pogledale u njegovom pravcu, a zatim nastavile svoji nemu konverzaciju.
Profesoru je bilo veoma neprijatno zbog drskog i veoma prostog ispada svog učenika, te je podigao ruku da nešto kaže, kao da je na času, a ne u noćnom klubu.
"Maksime, ..."
"Pustite ga, popio je. Inače je pristojan. Pa znate Hulka. Ima dva lica."
Profesor Raša ugledao je Anu Kontru.
"Pristojnost nije odelo za posebne prilike, draga Ana."
Ana je spustila pogled, kao da o nečemu intenzivno razmišlja, zatim je pogledala negde u stranu.
"Hoću da vam kažem nešto."
"Ne treba vama, Ana, da bude neprijatno. Možda ja i jesam mator, kako kažete, pa ne razumem taj vaš humor. Popiću jedno piće i otići ću. Ja ovde ne pripadam, nisam izlazio ni kada je trebalo."
"E moj Rašo, ispred table si genije, a ovde si potpuno bespomoćan. Kada ga izvadiš iz vode i labud je patka." - rekla je više za sebe.
"Molim? Šta ste to hteli da mi kažete?"
Pogledala ga je ozbiljno, skoro sažaljivo. Do juče, bio je to Raša, Raša Frik, smušeni, ali dobri profesor srpskog jezika, kome su se podsmevali skoro svi iz njenog razreda. Sada je to samo pogrešan čovek na pogrešnom mestu, u pogrešno vreme, u pogrešnom društvu.
"Ništa."
Zamišljeno ju je gledao dok je širokim osmehom prilazila grupi koja je nazdravljala spajajući boce piva iznad glava. Više nikoga nije bilo oko njega. Na sceni je ostao on sam u tišini i graja, smeh i preglasna muzika noćnog kluba negde daleko izvan njega. Setio se svog života koji nije bio ovde. Setio se devojčice koja tako glasno škrguće zubima dok spava da ga redovno probudi čak u drugoj sobi. Večeras je nije poljubio pred spavanje i nije čuo njene reči koje bi ga uvek nasmejale:
"Laku noć. Bog ti bio u pomoć. Sanjaj lepe snove. Leptiriće, cvetiće i lepe snoviće."
"Laku noć, mila." Promrmljao je uplašivši se da ga je neko čuo.

Maksim zvani Hulk urlao je klečeći nasred podijuma. Ostali su se glasno smejali polivajući ga pivom. Ana mu je prišla i klekla preko puta njega. Privukao ju je sebi i vatreno poljubio. Gomila oko njih vrištala je u transu.
Ovo nisu moji đaci. Ja ovu decu ne poznajem, mislio je profesor Raša. Tako su naivni i nevini kada mi pišu, ali ovo...
"Treba se proveseliti, profesore. Gotovo je sa školom. Nije to šala." Vojin kao da je čitao njegove misli.
"Šta nije šala?"
"Škola, profesore. Završiti školu nije šala."
"Vojine, vaša škola tek počinje, samo će ocene u dnevniku zameniti osmesi ili suze."
"Preozbiljni ste, profesore. Preozbiljni. Čak bih rekao da smarate.
Nešto sam hteo da vam kažem, ali sada neću."
"I vi Vojine hoćete nešto da mi kažete, pa odustajete."
Vojin se samo iskezio, nategao iz flaše ne skrećući pogled sa profesora.
"Prijatna zabava profesore."

Profesor Raša opet je ostao sam.
Podigavši pogled primetio je da klub ima galeriju. Iznad samog šanka, pružala se drvena ograda nalik na terasu, a iza nje nazirali su se prazni stolovi. Sijalice raznih boja osvetljavale su prostor, više tvoreći senke nego svetlost. U tom polumraku, ugledao je devojku naslonjenu na ogradu. Nasmešila mu se. Spustio je pogled zbunjeno, osvrnuo se da vidi ima li nekog iza, zatim je pogledao oko sebe, pa kada se uverio da je jedini kome bi osmeh mogao biti upućen, uzvratio, takođe osmehom. Devojka se uspravila i konačno je video celu. Bila je lepa, krupnih očiju i kratke kose. Na sebi je imala tesnu košuljicu i jako kratku suknju ispod koje su se videli halteri. Bila je nešto starija od njegovih đaka i nešto mlađa od njega. Ponovo mu se nasmešila i taman je hteo da joj mahne u znak pozdrava, kada mu je prišao konobar.
"Za piće?"
Pogledao je konobara, pa devojku, pa đake koji su bili zaokupljeni igranjem na podijumu. Zadovoljno je zaključio da niko od njih ne obraća pažnju na njega.
"Viski. Dupli. Bez leda."
Kada je vratio pogled na galeriju, devojka je i dalje bila tamo. Stajala je držeći se sa ogradu, blago se nagnuvši napred. Gledao ju je u lice ali je video ga su grudi napunile do pola raskopčanu košulju. Zakleo bi se da je bila zakopčana malopre, pomislio je profesor Raspopović. Više se nije osmehivao. Devojka se pridigla pokazavši prstom prema profesoru kao da ga grdi.
"No no."- mogao je da pročita sa njenih usana.
"Želim te!" - mogao je da pročita sa njenog lica.
Profesoru je stiglo piće. Devojka mu je pokretom pokazala kako želi da ga popije naiskap. Na trenutak je oklevao, ali ona nije. Podigla je brzim pokretom zatvorenu šaku prema ustima pokazujući mu šta želi da on uradi. Kao po komandi, okrenuo je čašu i sasuo sadržinu u grlo. Iza njega je čuo uzvike oduševljenja, ali ne njegovim ispijanjem viskija, već Hulkovim valjanjem po podijumu.
Vratio je pogled na devojku. Stajala je na istom mestu i dalje se smešeći. Pokazala mu je prstom da naruči još jedno piće. Više nije oklevao. Odmah je potražio konobara. Šta mu se to dešava? Da li ga je piće toliko udarilo ili opet ne može sebi da se odupre. Možda je ipak suviše slab, ili su neke sile unutar njega suviše jake. Možda je baš ovo ono što mu nedostaje. Da li uopšte zna šta mu nedostaje. Da li o tome odlučuje svest ili nagon, mislio je i zaključio da bi odmah trebalo da krene kući. Tamo su ga čekale žena i ćerka. Tamo su ga čekale njegove knjige i rukopisi. Jedan miran, jednoličan život, bez izazova.
Ponovo je pogledao na galeriju. Devojka ga je gledala direktno u oči, ali nekako odsutno. Kao da mu stavlja do znanja da nije u pogledu ono što hoće da mu saopšti. Spustila je ruke sa ograde i stavila ih na bokove. Jedva primetnim pokretima širila je noge lagano povlačeći haljinicu prema gore. Centimetar po centimetar. Drugi viski popio je još brže. Haljina je bila toliko visoko da je jasno mogao da vidi njenu glatku obnaženost. Spustio je pogled zadihan. Đaci su i dalje bili zaokupljeni sobom i niko nije obraćao pažnju na njega.
Konobar mu je doneo i treći viski.
"Ovo vam šalje Ivana."
Ni jednog trenutka nije imao dilemu ko je Ivana. Uzeo je čašu i pogledao gore, a Ivana, ljupka, nasmejana, pokazivala mu je prstom na stepenice koje su vodile na galeriju.
Kao omađijan, krenuo je gore. Ivana se povukla u tamu i sela za jedan od stolova. Rukom mu je pokazala na stolicu kraj sebe. Poslušan kao kuče, seo je i spustio čašu na sto.
"Ja sam Ivana."
"Ja sam Raša."
Uzela je njegovu čašu i jednim potezom ruke sasula čitav sadržaj u usta. Odmah zatim, zgrabila je iznenađenog profesora za potiljak, privukla sebi i prislonila svoje usne o njegove. Osetio je kako viski iz njenih usta ulazi u njegova. Nije se opirao. Progutao je viski u jednom velikom gutljaju. Pošeo je da drhti. Kroz glavu su mu prolazili rojevi misli. Šta ja to radim. Videće me đaci. Ispričaće. Idem kući. Ne. Neka vide.
"Ivana."
"Molim."
Spustio je ruku na njeno koleno. Nije se opirala. Stavila je svoju preko njegove i povukla je ka sebi. Sada je i prstima mogao da oseti ono šta je malopre video. Kako je dodirnuo, jeknula je, zabacila glavu i još malo raširila noge. Taj njen pokret ga je ohrabrio i krenuo je dalje prstima.
Odjednom, skupila je kolena i kao klještima uhvatila njegovu ruku.
"Ne!"
Ustala je, spustila haljinicu i strčala niz stepenice.
Raša je ostao da sedi, užasnut, zapanjen, skamenjen. Čuo je svoje srce koliko je udaralo. Pokušavao je da dokuči šta se to dogodilo, ali ovoga puta glava mu je bila prazna. Ni jedne jedine misli. Samo je sedeo, širom otvorenih i usta i očiju. Prva misao koja mu je uletela u glavu bila je.
Đaci!
Ustao je i oprezno prišao ogradi. Posle prvog šoka, koji mu je priredila devojka sa galerije, usledio je drugi, veći. U klubu više nije bilo nikog. Ni đaka, ni konobara, ni devojaka sa cigaretama, ni barmena. Muzika je i dalje treštala, svetla su šarala po zidovima i tavanici, ali bio je potpuno sam. Ruke su mu odjednom postale hladne, telo počelo da drhti, kolena da klecaju.
Moram brzo napolje.
Vrata su srećom bila otključana, a i da nisu, takvom ih je silinom odgurnuo da bi ih izbio. Izleteo je na ulicu i stao da trči. Nebo je već posvetlelo i prvi automobili su brujali, a profesor Raspopović trčao je koliko ga noge nose. Potpetice su odzvanjale dok je mislio o svemu što mu se desilo. Poletale su mu kroz misli i Maksimovo ludačko ponašanje i Anina i Vojinova tajanstvenost.
Zašto?

Uleteo je u stan kao da ga gone. Zaključao je vrata i klonuo.
Kula od karata, to je život. Izvuku ti jednu i sve se sruši.
Sa gađenjem pogledao je sopstvene ruke. Otrčao je u kupatilo i ribao ih vrelom vodom skoro opekavši se. Ušao je obučen pod tuš i pustio da mu voda natapa odelo.
Pero. To sam ja. Lahor ga oduva.
Skinuo je mokru odeću, obukao pižamu i uvukao se u krevet gde ga je čekala žena. Budna.
"Dugo ste ostali."
"Da."
"To ne liči na tebe."
"Ne."
"Pio si."
"Pio sam."
"Đaci te naterali."
"Đaci."
"I...kako je bilo?"
Nasmejao se uz uzdah.
"Kada ga izvadiš iz vode i labud je obična patka."
Ustao je, prišao prozoru, pogledao duboko u noć, udahnuo i bacio se u ponor.

 



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kleinemutter kleinemutter 07:20 15.02.2015

pravila

Pravila postoje da bi ljude sacuvala ponekad i od sebe samih!
jedi-knight jedi-knight 11:34 15.02.2015

Re: pravila

Pravila postoje da bi ljude sacuvala ponekad i od sebe samih!


Pravilo je da ljudi sacuvaju sebe od sebe.
emsiemsi emsiemsi 19:08 16.02.2015

Re: pravila

jedi-knight
Pravila postoje da bi ljude sacuvala ponekad i od sebe samih!


Pravilo je da ljudi sacuvaju sebe od sebe.

Барем да је профа креснуо !
wilma68 wilma68 22:45 16.02.2015

Re: pravila

Барем да је профа креснуо !


Онда не би било Приче...
emsiemsi emsiemsi 23:05 16.02.2015

Re: pravila

wilma68
Барем да је профа креснуо !


Онда не би било Приче...

Па да !
Где је пуно приче, нема кресања.
jedi-knight jedi-knight 23:11 16.02.2015

Re: pravila

Re: pravila
wilma68
Барем да је профа креснуо !


Онда не би било Приче...

Па да !
Где је пуно приче, нема кресања.


Ima i puno price sa kresanjem, samo to nije knjizevnost :)
wilma68 wilma68 23:13 16.02.2015

Re: pravila

jedi-knight
Re: pravila
wilma68
Барем да је профа креснуо !


Онда не би било Приче...

Па да !
Где је пуно приче, нема кресања.


Ima i puno price sa kresanjem, samo to nije knjizevnost :)

То су, ваљда, оне "сиве нијансе"...чујем од деце...
jedi-knight jedi-knight 23:17 16.02.2015

Re: pravila

То су, ваљда, оне "сиве нијансе"...чујем од деце...


Da da...pitam za druga
emsiemsi emsiemsi 23:18 16.02.2015

Re: pravila

jedi-knight
Re: pravila
wilma68
Барем да је профа креснуо !


Онда не би било Приче...

Па да !
Где је пуно приче, нема кресања.


Ima i puno price sa kresanjem, samo to nije knjizevnost :)

Зато и не волим књижевност !
blogovatelj blogovatelj 16:24 19.02.2015

Re: pravila

Зато и не волим књижевност !


Bas me cudi da ti nisi ljubitelj knjizevnosti.
emsiemsi emsiemsi 20:41 19.02.2015

Re: pravila

blogovatelj
Зато и не волим књижевност !


Bas me cudi da ti nisi ljubitelj knjizevnosti.

Шта да читам када све знам !?
Dr M Dr M 09:57 15.02.2015

Profa...


...je, na kraju, sam sebi dao keca i to mu je bila poslednja greška u nizu.
Zato što posle takve, nema popravnog.

Jedi, muzika Ti je od najbolje sorte, nema ni šumova ni izobličenja

jedi-knight jedi-knight 11:38 15.02.2015

Re: Profa...

...je, na kraju, sam sebi dao keca i to mu je bila poslednja greška u nizu.
Zato što posle takve, nema popravnog.


"Ko vremena svoga ne razume duh, od njegovih zala strada." Šekspir



Jedi, muzika Ti je od najbolje sorte, nema ni šumova ni izobličenja


Hvala Doktore
tasadebeli tasadebeli 11:55 15.02.2015

Презиме

А да ли главни лик ове приповести сасвим намерно носи презиме Распоповић?

Ако је тако, Џедај, онда си ти српски Чехов 21. века!


П.С. - Хм... Мука је то када увек за себе мислиш да си лабуд? Живот није такав...

Неки пут си лабуд, неки пут си патка, неки пут врабац, неки пут соко сиви, а неки пут и кукавица... Ко то не разуме, тешко њему...
freehand freehand 12:21 15.02.2015

Re: Презиме

Неки пут си лабуд, неки пут си патка, неки пут врабац, неки пут соко сиви, а неки пут и кукавица... Ко то не разуме, тешко њему...

Nekad ševa, nekad sova.
Nego, jel otvorio FB da pogleda? Ja ne bih, na njegovom mestu.
jedi-knight jedi-knight 12:22 15.02.2015

Re: Презиме

А да ли главни лик ове приповести сасвим намерно носи презиме Распоповић?


Sasvim namerno.

Čehov je svojim delom promenio klimu. Mi smo se i bez svoje volje prilagodili.
A na te vrhove, samo gledam opčinjen.

Hvala Taso
jedi-knight jedi-knight 12:26 15.02.2015

Re: Презиме

Nego, jel otvorio FB da pogleda? Ja ne bih, na njegovom mestu.


Nevolja je što ni on nije na svom mestu ( misli se na profesora ).
tasadebeli tasadebeli 12:34 15.02.2015

Re: Презиме

freehand

nekad sova.







Нећу ништа да качим за шеву, то је непристојно...


jel otvorio FB da pogleda?



Сад си ме подсетио! Отворио ја профил на фејсбуку да бих видео како клинци из школе оговарају нас наставнике... Нисам, додуше одавно ишао да то читам, скоро и заборавих на то.

А отворио сам профил под именом Пајсије Хаџипопраспоповић. Најозбиљније, не зезам се.

Не рекох то Џедају...

Коинциденција?

У животу не постоје коинциденције...
jedi-knight jedi-knight 12:41 15.02.2015

Re: Презиме

У животу не постоје коинциденције...


Samo sinhroniciteti
freehand freehand 13:56 15.02.2015

Re: Презиме

Нећу ништа да качим за шеву, то је непристојно...

Tica ko tica... Guglaj ti, Taso moj dobri, na glagol iz germanskoga jezika vogeln. :)
Tako reći ptičenje.
jedi-knight jedi-knight 14:07 15.02.2015

Re: Презиме

Tica ko tica... Guglaj ti, Taso moj dobri, na glagol iz germanskoga jezika vogeln. :)
Tako reći ptičenje.


Sada tek počinjem da razumem Mocarta

Jukie Jukie 18:52 15.02.2015

Re: Презиме

tasadebeli
freehandnekad sova.
Нећу ништа да качим за шеву, то је непристојно...
jel otvorio FB da pogleda?Сад си ме подсетио! Отворио ја профил на фејсбуку да бих видео како клинци из школе оговарају нас наставнике... Нисам, додуше одавно ишао да то читам, скоро и заборавих на то.А отворио сам профил под именом Пајсије Хаџипопраспоповић. Најозбиљније, не зезам се.Не рекох то Џедају...Коинциденција?У животу не постоје коинциденције...

Ne pokazuje mi nikoga pod tim imenom :(
sadiovde sadiovde 14:24 15.02.2015

Super!

Iskreno, jedna od retkih stvari koju sam procitala poslednjih par dana da mi je prijala.
wilma68 wilma68 15:38 15.02.2015

Hva-la

Ponekad ljudi sledeći druge izgube sebe, a da se drugima nisu ni primakli.


"Pristojnost nije odelo za posebne prilike, draga Ana."


Kula od karata, to je život. Izvuku ti jednu i sve se sruši.


Uživala sam, dragi Jedi Knight!
Najzad nešto čovečansko na ovom blogu, gotovo u čehovljevskom maniru, krepi, pleni, pita-ali i pruža prilike za odgovore.
Div-no.
Hva-la.
hajkula1 hajkula1 15:58 15.02.2015

Preporučujem


Obavezno štivo za buduće nastavnike i profesore, da ne kažem, za lektiru.

jedi-knight jedi-knight 16:02 15.02.2015

Re: Preporučujem

Obavezno štivo za buduće nastavnike i profesore, da ne kažem, za lektiru.


Da. Posto djaci ionako nista ne citaju


mirelarado mirelarado 00:53 16.02.2015

Re: Preporučujem

jedi-knight
Obavezno štivo za buduće nastavnike i profesore, da ne kažem, za lektiru.


Da. Posto djaci ionako nista ne citaju




Читају, читају, али не оно што им се у школи натура. :)
anfieldroad anfieldroad 03:41 16.02.2015

banana ribe


Mene vise podseca na Selingerovu "Perfektan dan za Banana ribe".
Posebno kraj.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana