Ako ste ovih dana hteli telefonski da zakažete pregled kod lekara opšte prakse a niste uspeli... Pa obratite pažnju na slušalicu koja simulira zauzetost. Mesto radnje: Dom zdravlja Novi Beograd. Preuzeto od prijatelja sa Facebooka.
Doduše tamo ne simuliraju zauzetost. Jednsotavno se ne javljaju. Verovatn su isključili telefon, da im ne smeta zvonjava.
rade.radumiloda zakažeš direktno: - Ne može! morate pozvati telefonom.
Pa što nisi izvadio mobilni i zakazao telefonom?
tsunade te šalteruše su najveći maheri otresanja pacijenta kao sline...
te šalteruše su najveći maher
e neka si okačila i fotku!
ne mogu više da trpim iživljavanje i maltretiranje. rešila sam da ih kecam na sve moguće načine, kako znam i umem. jeste da sam nemoćna ko i svi mi al bar da si malo dam oduška kad ih ovako kolektivno svi ispljuvačimo.... stoku smrdljivu onu bahatu i odvratnu.
tsunadee neka si okačila i fotku! ne mogu više da trpim iživljavanje i maltretiranje. rešila sam da ih kecam na sve moguće načine, kako znam i umem. jeste da sam nemoćna ko i svi mi al bar da si malo dam oduška kad ih ovako kolektivno svi ispljuvačimo.... stoku smrdljivu onu bahatu i odvratnu.
Ako stvarnost lici na pljuvacinu, onda ima neki problem sa tom stvarnoscu.
qqriq čitam i ne razumem
qqriqalo bre, nemoj mi menjaš rečenicu. smisli opet nešto novo a jednako glupo kao Ako stvarnost lici na pljuvacinu, onda ima neki problem sa tom stvarnoscu.
Više od mesec dana je prošlo od kako je Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave lansiralo plan ‘smanjenja broja zaposlenih u javnoj upravi’, nazvan ‘racionalizacija’, a poznatiji kao ‘otpuštanje šest i po posto’. Ipak, iz ono malo informacija koje se mogu ‘uhvatiti’ po medijima i dalje nije jasno na koga bi tačno ovaj plan trebalo da se odnosi, i šta tačno znači. Kao prvi korak, budžetski finansiranim institucijama (i dalje se ne zna pouzdano kojim) iz Ministarstva je poslat upitnik sa uputstvom za popunjavanje, kojim se traži da dostave broj ljudi koji će biti otpušten ove godine kako bi se ispunio plan od ‘šest i po posto’. Rok je 22. februar, dakle, još dan-dva. O tome je na Peščaniku već objavljeno nekoliko sjajnih tekstova: Mario Reljanović, Vesna Pešić i Dejan Ilić ukazali su na sve što je mutno, sumnjivo i naopako u tom zahtevu. Međutim, možda je najvažnije pitanje koje je postavio Dejan Ilić – zašto oni koji su primili ovaj zahtev ćute? Jednako zabrinuta, slažem se da se „nikakvo ćutanje o tome ne može opravdati”. Ipak, meni se čini da je ćutanje znak da je ovaj one-size-fits-all potez vlasti do te mere prevazišao granice smisla da ga niko zapravo nije shvatio ozbiljno. Čini se da svi čekaju da se pokaže da je ministarka Udovički jedno mislila a drugo kazala, kao i toliko puta do sada. Pošto smo već godinama svikli da plivamo kroz gustu maglu kontradiktornih poteza, suprotnih saopštenja i raznih manipulacija, čini se da mi u prosveti, zdravstvu, sudstvu jednostavno čekamo da neki tanak glas zdravog razuma kaže „ne, ne, naravno, ministarka nije to dobro objasnila, naravno da se racionalizacija državne uprave ne može odnositi na škole, fakultete, klinike, naučne institute, sudove”. Ali, ta je nada uzaludna. Sada je potpuno očigledno da u pitanju nije greška, već vrlo ozbiljna namera, štaviše, dalje sprovođenje jedne jasne politike. Kako je moglo da se čuje na tek ponekom informativnom mediju, 12. februara je održana treća sednica Saveta za reformu javne uprave u Vladi Srbije (da li javnost uopšte zna da postoji takav ‘savet’, čime se bavi i koja su mu ovlašćenja?), kojim je predsedavala ministarka Udovički, a prisustvovali ministri pravde, unutrašnjih poslova, prosvete, sporta i državni sekretari raznih ministarstava (TV N1, 12.2.2015). Savet je jednoglasno usvojio „polazne osnove za predlog zakona kojim će se regulisati smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi” do kraja 2017. godine, i to kroz dve faze – „racionalizacija broja zaposlenih, i dalja optimizacija javne uprave (dubinska reorganizacija), u cilju poboljšanja efikasnosti i efektivnosti javne uprave”. Iz ove šture informacije jedno je jasno – Vlada namerava da na ovom projektu istraje, i možemo očekivati da se još jedan sumnjiv zakon ‘provuče’ kroz Skupštinu po hitnoj proceduri i bez javne rasprave. Dobro, ali na koga će se odnositi taj zakon o ‘javnoj upravi’? Nagoveštaj odgovora može se naći u izvodu iz intervjua koji je ministarka dala „Vodiču za investitore”, objavljenog 12.2. na sajtu Ministarstva. Na pitanje u kojim delovima uprave, po planu racionalizacije, slede najveća otpuštanja, ministarka je odgovorila da „očiglednih viškova u državnom sektoru (izvan javnih preduzeća) nije toliko mnogo (sic!). Mnogo je veći problem što su nam strukture opravdanih usluga: sudovi, domovi zdravlјa i škole prilagođene nekoj Srbiji koja više ne postoji, pa ih je mnogo tamo gde je negde bilo puno industrije i građana”. Ponovimo svojim rečima šta je rekla ministarka: u državnoj upravi, administraciji viškova nema; najveći problem su sudovi, bolnice i škole. Istini za volju, ovi ‘pružači usluga’ (mi smo mislili da smo stubovi društva, ali sada vidimo da smo uslužne delatnosti) jesu ‘opravdani’, ali ih, znate, ima previše. A za to su krivi nevaljali građani koji su, iza leđa vlasti, prvo uništili industriju, a onda se i sami smanjivali, smanjivali i konačno nestajali iz svih tih mesta ‘gde je nekad bilo puno industrije i građana’. A pošto ih već nema, više nikad, valjda, ne treba ni da ih bude. Dakle, u svetlu ove izjave ministarke Udovički, postaje jasno šta znače dve „faze” predviđene zakonom u najavi: nama, toj „Srbiji koja više ne postoji” (a to je, sve više, cela Srbija osim Beograda i još par gradova koji tavore u blatu do nosa) – „racionalizacija” desetkovanjem zaposlenih u školama, bolnicama i sudovima; a za državnu upravu – „optimizacija” i „dubinska reorganizacija”, i to „u cilju poboljšanja efikasnosti i efektivnosti”, a ne smanjivanja trošenja budžetskog novca. Policiju, vojsku i crkvu, doduše, niko nije spominjao; to će nam, valjda, ostaviti i u toj Srbiji koje više nema.
Dodatno svetlo na ciljeve kojima vodi ‘racionalizacija’ baca još jedan detalj. U samom upitniku za otpuštanje ‘šest i po posto’ veoma je značajna kolona broj 10. U njoj se traži da se navede „broj zaposlenih koji će biti stavljen na raspolaganje na internom tržištu rada”. U tu kolonu mogu se upisati samo „neraspoređeni državni službenici”, a uputstvo za popunjavanje obrasca pojašnjava: „ova kolona odnosi se samo na organe državne uprave, jer po Zakonu o državnim službenicima (članovi 138. i 163) postoji interno tržište rada čiju evidenciju vodi Služba za upravljanje kadrovima”. Zaista se trudim da budem dobro informisana, i verujem da je to obaveza svakog odgovornog građanina (iako loše utiče na zdravlje). Ipak, informacija o tome da postoji ‘interno tržište rada’, samo za službenike državne uprave, koje ne samo da je regulisano posebnim zakonom već postoji i posebna služba koja brine o tome da oni ne ostanu nezaposleni, bila je za mene pravi šok. Na stranu pitanje zašto ove informacije građanima nisu pribavili mediji, novinari, čiji je to posao, jer, iako su danas mnoge informacije dostupne na internet sajtovima državnih organa, običan građanin, uz najbolju volju, ne može da odvoji sate i sate kako bi pročitao sve zakone, sve informatore o radu i sve uredbe, odluke i prateće dokumente. Na stranu i pitanje šta rade narodni poslanici u Skupštini, čiji je posao da pažljivo čitaju zakone i razmišljaju o njihovim posledicama za nas koji smo ih izabrali. Sve to na stranu, Zakon o državnim službenicima, donet još 2005. a poslednji put ‘dopravljen’ septembra 2014. godine, zaista kaže nekoliko vrlo važnih stvari. Za razliku od ‘običnog’ građanina, zaposlenog u fabrici, prodavnici ili čak u državnoj školi ili bolnici, za zaposlene u državnoj upravi, za ‘državne službenike’, važe posebna pravila: „dok je neraspoređen, državni službenik ima pravo na naknadu plate”, a radni odnos mu prestaje tek ako „u roku od dva meseca, ne bude premešten u drugi državni organ”. Dva meseca plate – gratis. Povrh toga, dok naši najbolji diplomirani studenti i masteri, u onoj Srbiji koje više nema, godinama obijaju pragove ove naše druge, obične (valjda ‘eksterne’?) evidencije tržišta rada, svako ko je uspeo da se ‘ubaci’ u prvu Srbiju, onu zaposlenu u državnoj upravi, može da računa na punu podršku tog zasebnog, ‘internog’ tržišta rada.
Interno trziste rada? I to imamo - tajno trziste? Zar je to po zakonu?
srdjan.pajicA možda je tetka samo slučajno pomerila slušalicu iz ležišta, tražeći nešto u ovom krtogu na stolu.
odkazi
Usput dali bi ste podržali da vlada odpusti 40 % sestrinsko šalteruškog kadra i 15 % doktora i zaposli mlade.. i da klijenti ocjenjuju usluge.
blogovatelj odkazi Kako frau Gabriela divno jednaci suglasnike po zvucnosti
epilog je da sam nekoliko meseci kasnije dobio poziv u prekrsajni sud, sudia se lepo ismejala na moju pricu i na kraju odredila minimalnu kaznu od, koliko se secam, 3000 rsd. kaze tako mi je jednostavnije, ako ocu da se zalim trajace i kostace jos. ja platio
ja platio
srdjan.pajic Kolega, ako ikad budeš hteo da pišeš na blogu, moš kod mene da gostuješ. Samo podnesi ličnu kartu i izvod iz matične knjige rodjenih, ne starije od 6 meseci .
e kitu, kaze brka, salteri nisu pokriveni kamerama.. e jbg, bas me nec
nego bre tuzbu protiv sistema, ministra, tadica i djilasa i cede i nikolica i krkobabica bre, i debila koji je smislio te njihove brojeve i cekanja... a moze i protiv sluzbenice koja mi je otela pasos. i da ih tuzim sve bre za maltretiranje i zadrzavanje i zloupotrebu, za srebrenicu i hirosimu i nagasaki i za sve ...
Hvala za ovaj a i prethodni blog.
realnost je postala neizdrživa za mene
tsunade
qqriq
talking to me?
ti porazi, to propadanje, to ponižavanje na svakom koraku... to da me država vuče za nos neprestano, uteruje mi osećaj niže vrednosti... taj rat koji država (koja ima instrumente sile) vodi protiv mene, tebe, društva... taj rat predugo traje. i sad smo kolektivno iscrpljeni do krajnjih granica. sa nama može da radi ko god hoće šta god hoće.
i sa 42 godine, koliko je meni, nit mi je da bežim nit mi se ostaje.
A da jebe - jebe!
i da ti kažem, najviše jebe one od kojih profitira i ubire.
šta će onda
. udjem u komentare čitalaca kad ono drvlje i kamenje... nikako da se prodaje. večno da ostane na državnim jaslama i večno da plaćamo te cehove i dugove. i tu shvatiš da je ovo klasna borba izmedju onih koji žive od budžeta i onih koji plaćaju harač i ne mogu tirjanstvu da stanu za vrat.
slobini kadrovi
i onda odem na jogu tri put nedeljno da vaspostavim koliki toliki mentalni balans...
nije po pravoslavlju
tsunade nije po pravoslavlju danas se oglasio neki katolički kardinal. veli da je to djavolja delatnost koja gura čoveka na mračnu stranu... nisam pametna
i tu shvatiš da je ovo klasna borba izmedju onih koji žive od budžeta i onih koji plaćaju harač i ne mogu tirjanstvu da stanu za vrat.
Ima mnogo ljudi koji jesu na budžetu al radom zasluže platu
nema ih mnogo. mnogo, mnogo je više onih koji je ne zasluže tako što podignu slušalicu kad dodju na posao i ne spuste je do kraja radnog vremena.
tsunadei tu shvatiš da je ovo klasna borba izmedju onih koji žive od budžeta i onih koji plaćaju harač i ne mogu tirjanstvu da stanu za vrat.
nim_opeti onda odem na jogu tri put nedeljno da vaspostavim koliki toliki mentalni balans... Ne znam, tsunade, cuh proslog proleca u autobusu raspravu dve 20ogodisnjakinje kako joga nije po pravoslavlju, ne bi me cudilo da se uskoro SPC oglasi protiv iste. Pa onda gde ces?
КЛИЈЕНТИЛИЗАМ
Ima mnogo ljudi koji jesu na budžetu al radom zasluže platu. I ti su u problemu
tsunadeti porazi, to propadanje, to ponižavanje na svakom koraku... to da me država vuče za nos neprestano, uteruje mi osećaj niže vrednosti... taj rat koji država (koja ima instrumente sile) vodi protiv mene, tebe, društva... taj rat predugo traje. i sad smo kolektivno iscrpljeni do krajnjih granica... i sa 42 godine, koliko je meni, nit mi je da bežim nit mi se ostaje. ... imam dete. ne mogu si priuštiti maničnu depresiju, šizofreniju ili tako šta.
Begaj
zovitemegrunftsunadeti porazi, to propadanje, to ponižavanje na svakom koraku... to da me država vuče za nos neprestano, uteruje mi osećaj niže vrednosti... taj rat koji država (koja ima instrumente sile) vodi protiv mene, tebe, društva... taj rat predugo traje. i sad smo kolektivno iscrpljeni do krajnjih granica... i sa 42 godine, koliko je meni, nit mi je da bežim nit mi se ostaje. ... imam dete. ne mogu si priuštiti maničnu depresiju, šizofreniju ili tako šta. Begaj, ja se zahebo, baš sa 42, i ostao. Posle otišli ortaci i sa 45, 46 i snašli se. Ima vremena za tebe, a pred detetom je ceo život. Zar da ga provede, kao mi poslednjih 35 godina (najmanje) u nedavanju Kosova. Ovog leta obeležićemo 50 godina privrednih reformi, posle kojih će biti mnogo bolje, toliko ja pamtim. I, da, moja deca su iza Shengenske crte, i dobro im ide. Uz sliku, poznajem dvojicu sa kojima pričam povremeno samo zato što ih je boljka snašla u Kanadi, a ne u Srbiji.
... pošto i ja imam jedno dete, najviše se plašim da se i ona ne ponese za sentimentima i ne ostane ovde zbog roditelja tj mene i mog muža. to sebi ne bih mogla da oprostim.
cult
Занимљив модни детаљ: шалтерска службеница у пошти са розе виклером на глави.
шалтерска службеница у пошти са розе виклером на глави.
apelujem na sve da ih snimamo i slikamo do iznemoglosti i da to kačimo kroz sve moguće mreže i da ih pljujemo i ponižavamo na sve moguće načine..
apelujem na sve da ih snimamo i slikamo do iznemoglosti i da to kačimo kroz sve moguće mreže i da ih pljujemo i ponižavamo na sve moguće načine... mala kompenzacija al veseli čoveka
mala kompenzacija al veseli čoveka
princi 21:50 25.02.2015 / *novo Čoveče Srbija...
Srbija...
ono kad si poražen i ponižen do koske.