Badju: Rat protiv Srbije!

Dušan Maljković RSS / 11.03.2008. u 02:33

nato-french-gas-mask-with-new-filter-display-big.jpg "Uistinu, jedina autentična pravda bi bila da se traži raspuštanje NATO-a, za koji smo videli da ga čini međunarodna neodgovorna naoružana banda, vrlo opasna za ljudska prava i narode, i da se isto tako traži ras­puštanje suda [u Hagu], čija autonomija suđenja, očevidno, ne postoji, i koji če uvek optužiti i osuditi samo one za koje Amerikanci procene da je kori­sno za njihove posebne interese da budu optuženi i osuđeni. To će reći uskoro i sigurno: svi oni koji predlože revolucionarni preobražaj uspostavljenog poretka. Verujte, nikad neće biti teško da im se prikači neka afera s "ljudskim pravima". Američki marinci ih mogu onda uhvatiti, uz put će pobiti stanovništvo okolo, a sud će ih osuditi. Demokratija obavezuje."

*** 

U prethodnom izdanju, koje se bavi Žižekovom kritikom humanitarizma (link!), najavili smo citatom današnjeg gosta bloga.

Alen Badju (Alain Badiou, rođ. 1937), francuskih filozof i matematičar; po rečima nekih istanknutih kolega, jedan je od najznačajnih mislilaca današnjice. Školovao se na École Normale Supérieure (ENS), gde je takođe bio profesor i šef katedre za filozofiju. Predavao je i na Univerzitetu Pariz VIII (Vincennes-Saint Denis), Collège International de Philosophie, a gostujući je profesor na najuglednijim evropskim i američkim univerzitetima. (Neuobičajeno za savremenog evropskog filozofa, njegov rad sve više prihvataju militantni pripadnici pokreta siromašnih u zemljama kao što su Indija, Demokratska Republika Kongo i Južna Afrika.)

Autor je brojnih filozofskih, logičko-matematičkih, književnih i Alain_Badiou.jpgpolitičkih dela, među kojima su najpoznatija: Teorija subjekta, Biće i događaj i Logika svetova. Na srpski jezik prevedeno je nekoliko Badjuovih tekstova (Theoria, Treći program); u Zagrebu je pre nekoliko godina objavljen prevod Badjuove knjige Manifest za filozofiju.

Član je radikalno leve L'Organisation Politique (Politička organizacija), koju je 1985. godine osnovao zajedno sa saborcima Natašom Mišel i Silvanom Lazarisom. Povodom NATO-bombardovanja 1999. godine, Badju je organizovao protestni skup, na kome je prvi put pročitao O ratu protiv Srbije, objavljen 2003, dostupan na srpskom jeziku u časopisu Treći program III-IV-2006.

Tekst koji sledi još jedan je u nizu povodom gostovanja Slavoja Žižeka, slovenačkog filozofa i psihoanalitičara, u Beogradu, 22. marta u 12 sati, u Kulturnom centru Beograda, gde će predstaviti knjigu Istraživanje realnog (izdavač: Akademska knjiga iz Novog Sada, 2008; prevod Milan Brdar; moderator: prof. Časlav Koprivica, urednik biblioteke Epimelia). Nakon toga, u 14 sati, sledi projekcija dokumentarnog filma Perverzni vodič kroz bioskop (režija: Sofi Fines (Sophie Finnes), gl. uloga Slavoj Žižek).

Alen Badju: O RATU PROTIV SRBIJE

Ko koga bije u današnjem svetu?

Pitanje koje mi je poslužilo kao naslov može se postaviti povodom rata NATO-a protiv Srbije. Ono je, takođe, prisutno kad je reč o embargu i vazdušnim napadima na Irak; povodom masovnog pokolja u Africi; po­vodom izraelskih državnih postupaka prema Palestincima; ako je reč o kolonijalnom ratu Rusa protiv Čečena; o represivnim merama kine­ske države na granicama svoje teritorije, na Tibetu, u Sinkjangu. Reč je o pitanju rata u savremenom svetu posle „hladnog rata". Međutim, u onome što je nazvano „Kosovski sukob", rat se ne pominje, kao što se ne pominje ni onaj ko je u ratu. Je li Francuska, na primer, čiji avioni bombarduju Beograd, u ratu protiv Srbije? Vlada bi se zaklela da nije. To je dokaz da u celoj ovoj stvari treba bliže razmotriti korišćeni jezik.

Navedimo za početak ono što je bilo konsensualno viđenje rata protiv Srbije u celoj poslušnoj štampi. Ili, pre, nejasne tvrdnje koje su podupirale to videnje, i za koje je intervencija NATO-a protiv Srbije sa­mo jedan primer (uostalom, zato što je bila samo jedan slučaj, model, za one koje je očarala, ovaj rat i nije rat).

0524-15.jpgTotalitarni sistemi, diktatori, gladni i moćni, novi Hitleri, zverski tuku bespomoćne žrtve, gazeći tako ljudska prava. Zapadne vlasti, iako ih svakog dana reportaže štampe zapljuskuju surovostima, jedine koje su po naravi demokratske i humanitarne, oklevaju; još jednom su žrtve inercije koju izaziva državni razlog. Na sreću, postoji pritisak, sve upor­niji i uporniji, javnog mnjenja, koje, naročito u Francuskoj, predstavlja­ju filosofi-novinari, ovlašćeni da kažu ono što je pravo. Popustivši pod ovim neodoljivim moralnim pritiskom, demokratske i humanitarne udružene armije neumorno napadaju Zver. Moralni rat steže srce po­smatračkin gomila, ali Pravda mora biti zadovoljena. Postoje i neke ne­moralne hrapavosti. Prema saopštenju generalštabova (kao i uvek u ra­tu, druga [saopštenja] ne postoje) one ostaju marginalne. Ovde-onde nekoliko desetina nesrećnika mrtvih. Malo važno. Najzad, trupe ljud­skih prava osvajaju spornu teritoriju, kakva god da je. One imenuju prokonzula, čija je moralnost izvan svake sumnje. One su tu trideset ili pedeset godina, ali to je malo važno: javno mnjenje više ne brine ni o čemu, humanitarna oluja je prošla.

Za procenu ove montaže hteo bih da iskoristim semantičku meto­du. Istražiću imena koja su godinama služila za strukturaciju situacije u bivšoj Jugoslaviji, i koja su je strukturirala oko trilogije zločinca, žrtve i humanitarne intervencije, tj. oslobodilaca koji su došli sa lepog Zapa­da. Ova imena su, treba reći, nastojala da uvere ljude, koji su veoma da­leko od bilo kakvog interesa za ove sporedne regije, da je suština proce­sa raspada Federativne republike Jugoslavije bila ta „moralna" trilogija. Ili da je prema toj nominalnoj strukturaciji svako morao da poznaje si­tuaciju i pozove na intervenciju.

Kako je delovao niz imena, i kojega je privida on montaža?

Pogledajmo stvar najpre iz ugla zločinca i njegovog zločina. Zloči­nac ne može da bude demokrata, jer se - naročito u Francuskoj, gde se od kraja sedamdesetih godina intelektualna kontrarevolucija gradila na tom jeziku - cela drama se odigrava na sceni opozicije između demo­kratije i totalitarizma, između slobode i diktature. Milošević će, dakle, biti predstavljen kao poslednji tiranin Balkana, sa svim uobičajenim fol­klorom, nasleđenim od Tintina (Otokarovo žezlo): veoma zla gospođa Milošević, koja vuče konce iz senke, zlato pohranjeno u Švajcarskoj, nepodnošljiva glupost vladara, tajne službe, neizvesna zavera pukovni­ka itd.

Očigledno, ne vidi se da se Milošević suštinski ne razlikuje od Hrva­ta Franje Tuđmana, Bosanca Izetbegovića, Rusa Borisa Jeljcina. Konač­no, ni od šefa neke druge države. Kao i njegove kolege posle pada evrop­skih „socijalističkih" partijskih država, on je uredno izabran, kao i oni (i, pravo rekavši, kao svaki šef države), on je imao poverenje samo u svoju neposrednu okolinu, naime, u svoju porodicu (tako je bilo sa Miteranom, Niksonom, starim Maoom, tako je sa Klintonom, Širakom), kao oni, i on steže medije, i kao i oni, pošto se odrekao svakog unutrašnjeg političkog cilja, zahvaćen potresom prethodnog državnog sistema, poku­šava da se barem dobro predstavi iz ugla nacionalizma. Ali on je (malo) moćniji od svojih hrvatskih, bosanskih, crnogorskih, makedonskih, al­banskih... suseda i protivnika. On će, dakle, nasuprot drugima, koji, kad za to imaju priliku, čine isto što i on, biti obeleženi zločinac.

Da zločin, po prirodi stvari, ide uz diktatore glavna je teza dana­šnje politike, što ne smeta da bude apsolutno lažna. Uzmimo samo Francusku, nećemo reći da su vlade Četvrte republike, one sa počet­ka Pete republike, pod De Golom, bile totalitarne diktature. One su, ipak, u Alžiru počinile ništa manje grozne zločine, sistematsko muče­nje, obična silovanja, progonstva, paljenja sela itd. Ima isto toliko razloga da se generali i politićari iz tog vremena izvedu pred neki pretpo­stavljeni sud ljudskih prava koliko da se pred njega dovuku Pinoče ili soldati jugoslovenskog građanskog rata. A da uopšte ne govorimo o američkim rukovodiocima i vojnicima koji su uništili Vijetnam.

Bilo bi bolje da pre utvrdimo razlike između situacija nego režima. Ratovi su uvek surovi, no građanski i kolonijalni ratovi posebno su uža­sni. Ne vidi se da su oni to manje, kad ih vode parlamenti, nego kad ih vode „diktatori". Jugoslovenski problem je problem rušenja države i kr­vavog cepanja zemlje na etničkoj, jezičkoj i religijskoj osnovi, a ne zloči­ni totalitarizma.

Nato_AWACS_and_USAF_F16_fighter_aircraft2.jpgPosle zločinca, zločin. Danas, za „civilizovane" zapadne narode, ne postoji pravi zločin, koji bi zaslužio neposrednu vojničku kaznu, sem zločina koji se može uporediti sa suštinskim zločinom, sa bezu­slovnim zločinom: sa nacističkim uništavanjem Jevreja. Kao što skorojevićki birokrata Milošević mora biti Hitler (kao što je pre njega to bio Sadam Husein, i još ranije, u imperijlanom pamćenju, Naser, za francusko-englesku nesrećnu ekspediciju na Suec), tako uobičajeni i strašni pokolji civila, koji se počine u svakom građanskom i teritorijalnom ratu (Alžir, Čečenija, Kosovo), apsolutno moraju biti genocid­ni, rasistički.

Stožer ovog sintaksičkog obrta (koji je takođe gnusna desingulariza­cija nacističkog istrebljenja Jevreja) jeste izraz „etničko čišćenje", pod či­jom su zastavom, i gotovo prostodušno, ubojice različitih „nacionalnih" milicija bivše Jugoslavije, čistile prostor od svojih „neprijatelja" na terito­rijama koje su želele. Zna se da se, u tom slučaju (tehniku su majstorski koristili Izraelci u Palestini 1947), teror i razaranje moraju označiti i izre­ći, da bi se ljudi naterali u beg. To su Hrvati, Bosanci, Srbi savršeno shvatili i sproveli, svako na svoj način: Srbi, u početku, u velikoj meri pobed­nički, Hrvati ne tako loše, Bosanci u malim ćoškovima gde je to bilo mo­gućno. To takođe, uprkos okupaciji pokrajine i sve moralnijim izjavama prokonzula Kušnera, danas čine Albanci iz milicije Oslobodilačke vojske Kosova prema ostacima Srba i Cigana. Cigana skoro da više nema na „pacifikovanom" Kosovu. Nekoliko divljačkih ubistava, nekoliko opljač­kanih kuća, nekoliko zlostavljanih žena: i oni odlaze. Za Cigane nema iz­gleda. I Hitler je uistinu bio odlučio da Evropu očisti od njih.

Sve je to, sigurno, varvarizam, i ne razlikuje se od stare i krvave grabeži naoružanih bandi, kad srušena država pada u ruke beznačajnih probisveta. Neko vreme u bivšoj Jugoslaviji, prostrani krajevi, dobra, kuće, žene, kad su se već jednom državni zakoni raspali, a novi zakoni ponašanja su neizvesni, kao da su se nudili milicijskim gomilama i nji­hovim nacionalnim nezgrapnim generalštabovima. Bila je to svađa oko plena. Uzimani su posedi, držani su na oku, nastanjivalo se na opusto­šenim imanjima, gomilan je plen. Kakve to veze ima sa nacističkom ge­nocidnom politikom? Ko nije registrovao u svojoj nacionalnoj istoriji mračne epizode ove vrste, još gore, to nije bilo tako davno? Šta je ta savest Zapada, koji veruje da vidi nerazumljivi povratak zla?

Neobično je da oni koji susvoju moć stvorili pustošeći ognjem i mačem celu planetu, Englezi su Irsku ispraznili glađu i imperijalni po­redak stvorili preko robijaša, Francuzi i Amerikanci trgovinom crnci­ma, ratovima u Indokini i u Alžiru, Španci genocidom nad celim naro­dima (pravim genocidom: niko nije preživeo od domorodačkog stanov­ništva Antila...), a da ne uzimao u obzir klanice 1914-1918 i 1939-1945, neobično je da se ove plemenite duše, koje su tako došle do bezočnog blagostanja, čude, ozlojeduju, da, ovde-onde, vide male narode koji idu nasilničkim i osvajačkim putevima, koji su bili i putevi njihove vlastite istorije. Treba li shvatiti da je"važno, pošto ste napravili karijeru u im­perijalnom ratu, drugima zauvek zabraniti i najmanju težnju za moći? To nazirem iz galimatijasa moralnih intervencija.

Propaganda ponavlja da „totalitarni diktator" laže kad zine, u to ne sumnjam. Ali šta reći o ljudima NATO-a? Svakako je danas zanimljivo čitati saopštenja, na kraju, tačna, više ili manje tačna, računajući tu i same vojnike. „Hirurški napadi"? Britanska avijacija nam danas kaže da ako je 40% bombi sručenih na Kosovo i Srbiju, pogodilo cilj, to je već sasvim dobro. Može li se reći na šta, na koga su pale ostale? Ge­nocid nad Albancima s Kosova? Svuda se traže nepronalazive kosturni­ce, a saopštenje OEBS-a navodi cifru od nekoliko hiljada mrtvih, što će reći, kao da je očigledno: masakri (i utoliko više što je Oslobodilačka vojska Kosova započela partizanski rat), ali ničega što liči na etničko či­šćenje. Čuveni „plan o likvidaciji" koji su Nemci trijumfalno otkrili da bi umirili svoje pacifističko javno mnjenje? Ništa, lažna vest. Anketa OEBS-a pokazuje da ništa nije ni centralizovano ni planirano. Istina je da su, u velikoj meri prepuštene sebi (i zbog toga što su humanitarni sa­veznici ozbiljno oštetili njihove komunikacije), srpske trupe su ovde­ onde ubijale pa puklo-kud-puklo, da bi oterali ljude. I tu dolazimo do najveće laži, dostojne preterivanja iz rata 1914: sve se desilo posle po­što su počeli napadi NATO-a, koji su, dakle, neposredno odgovorni za tu katastrofu. Pre toga je postojala neka vrsta krvavog građanskog rata, kao na toliko mesta u svetu. Danas više nema razloga da se u to sum­nja: svi razlozi koji su dati da se opravda žestoko i dugotrajno bombar­dovanje Srbije i Kosova bili su velike laži.

Tri formule NATO-a za javnost su sledeće:

  • 1. Demokratije napadaju totalitarne diktature.
  • 2. Sećanje na Šoa [holokaust] ostavlja jak utisak na etničke čistače.
  • 3. Trupe istine kažnjavaju propagandiste laži.

Sve tri su bile samo retorički lažni, rđavo skrojeni kostim za prikri­vene uloge i za drugu nameru.

No sam identitet onih koji u otkriva neodbranjivost te kon­strukcije. Ko su, naime, ti saveznici, čije je pravo na bombardovanje pr­va odlika? Tvrdilo se da je NATO oružana sila, prvo, demokratija, dru­go, mišljenja celog sveta („međunarodne zajednice"), treće zakonite sudske vlasti, čija filosofija „ljudskih prava" utvrđuje norme; njihovi policajci su (američki) vojnici, koji hvataju krivice, i, najzad, njihov Međunarodni sud jeste sud pravde.

7A4CE3D3-EBD9-40B9-A993-9D1E3189C534.jpgSve je to samo skandalozni privid.

Najpre, odluka da se napadne Srbija bila je sve sem demokratska. Donela ju je tajna konklava, mada je Milošević pristao na sve uslove iz Rambujea, sem na jedan, neprihvatljivi za celu naciju (da bude okupirana od NATO-a!), uslov koji je postavljen samo da dovede do rata. Ameri­kanci i Englezi su hteli intervenciju, po svaku cenu, kao što su beskrajno želeli da napadnu Irak, bez bilo kakvog mandata. Treba im odati prizna­nje da su imperijalno dosledni. Treba pokoriti onoga ko se potpuno ne potčini, i to je sve. Demokratija s time nema ništa. Utoliko pre što je angažovana koalicija, NATO, načelno čisto odbrambeni vojni savez, uspostavljen na pravilima da bude instrument odbrane od napada. Najzad, neće se videti nikakva „demokratija" u besramnoj paradi nadmoćnog nad slabim, što je implikovala doktrina „nula mrtvih" zapadnjaka, na­spram onoliko mrtvih Srba koliko je potrebno, i više od toga. Ovaj vid stvari je potvrđen kad nijedan „demokrata" nije podigao ni mali prst za Čečene. „Nula mrtvih", da se Moskva bombarduje, bilo je sumnjivo. Cela demokratija te ekspedicije znači da se slabi smrvi, kad se opire i da se moćni koji se ponaša kao razbojnik pogladi rukom po leđima.

Drugo, uopšte se ne vidi da je ova ekspedicija bila rezultat htenja celog sveta. Izraz „međunarodna zajednica" jedan je od najneobičnijih primera na koji se našin sadašnji moćnici predstavljaju kao da otelovljuju po­stojeći totalitet. Već ni UN ne predstavlja bog zna šta, čak ni u njima ni­je mogao proći napad na Srbiju! Ova „međunarodna zajednica", u stva­ri, označava Amerikance i njihove različite sluge. Celo javno mnjenje, dobro sondirano, iskreno je bilo neprijateljski raspoloženo prema ovom ratu. Rusi su bili protiv, Kinezi, Latino-Amerikanci, i dobar deo Evropljana, naročito, Italijani i Grci. Čak i Nemci, bio je potreban gnu­sni zbor Zelenih i ponavljanje ministarske laži da bi se pokrenula njihova neprijateljska inercija. Obmana je da se NATO, vojske i vlade koje ga čine, u bilo kojem smislu, označe kao „predstavnici" tobožnje „među­narodne zajednice".

Treće, sudska vlast koju predstavljas mešanac iz Haga je čisti sluga namera imperijalnih vojski. Dobro se to videlo kad je, za vreme bombar­dovanja, čija je jedina greška bila što je trajalo duže no što je najavljeno, ovaj „sud", rešio da optuži Miloševića; izmišljotina da bi se ubrzale stva­ri i dodalo zrno žita u moralistički mlin. Odluka kojom je apsolutno upravljala propagandistička zabrirnutost vojske NATO-a. Kako se desilo da tada isti taj „nepristrasni" sud nikad  nije ni pomišljao da optuži Puti­na, na primer? Teško je naći oportunističkiju i slugeranjskiju pravdu.

Uistinu, jedina autentična pravda bi bila da se traži raspuštanje NATO-a, za koji smo videli da ga čini međunarodna neodgovorna naoružana banda, vrlo opasna za ljudska prava i narode, i da se isto tako traži ras­puštanje suda, čija autonomija suđenja, očevidno, ne postoji, i koji če uvek optužiti i osuditi samo one za koje Amerikanci procene da je kori­sno za njihove posebne interese da budu optuženi i osuđeni. To će reći uskoro i sigurno: svi oni koji predlože revolucionarni preobražaj uspo­stavljenog poretka. Verujte, nikad neće biti teško da im se prikači neka afera s "ljudskim pravima". Američki marinci ih mogu onda uhvatiti, uz put će pobiti stanovništvo okolo, a sud će ih osuditi. Demokratija obavezuje.   

Uistinu, treba postaviti materijalističku hipotezu da nijedna država nikad nije pokrenula svoju vojsku za crne oči morala i prava. Verovanje je obaveza propagandiste, jedino njegova. Istina je, postoje ljudi koji su verovali da su saveznici ratovali protiv Hitlera zbog genocida nad Je­vrejima. Utvrđeno je da saveznici ni najmanje nisu brinuli za njih, ni strateški (oni su preprečavali put nemačkom ekspanzionizmu, ne naci­zmu), ni taktički (ništa nisu preduzeli protiv logora za istrebljenje, za čije postojanje su znali). Mogućno je, dakle, da je bilo ljudi koji su ve­rovali da je Beograd nedeljama bombardovan zbog nepoštovanja ljud­skih prava na Kosovu.

Mi ne spadamo među njih.

Rat protiv Srbije je služio kao test, po obimu osrednji, s obzirom na odnose snaga u svetu posle rušenja Sovjetskog Saveza i kraha hladnog rata. Hteli su ga Amerikanci da bi ponizili Rusiju, a da se, ipak, sa njom ne sukobe i da pošalju strogu poruku Kini (ko još veruje da je avijacija SAD „greškom" srušila kinesku ambasadu u Beogradu). Rat protiv Srbi­je takođe je pokazao upravo posle uvođenja evra, da Evropljani nisu sami sposobni, čak ni u svom opsegu, ni za kakvu vojnu akciju ma koje razmere. Sigurno, ona je od NATO-a napravila vojno oruđe plane­te, policiju u službi postojećeg imperijalnog poretka. Primetimo da se od ovog rata niko više ne usuđuje, u bilo kojoj oblasti, ni da se namršti na Sjedinjene Američke Države. Jer, ceo svet je video važnost Rusa, va­zalnost Evropljana, i krajnju (privremenu?) opreznost Kine.

Glavno značenje za Francusku njenog prisustva u redovima napa­dača bila je vidljivost njenog povratka u NATO. Smatra se da je dego­lovska nezavisnost pripadala podeli sveta na dva bloka i hladnom ratu. Osrednje i male snage mogle su imati razmerno previše mogućnosti de­lovanja. Čini se da je danas sluganstvo neophodno potrebno. Kakav je, međutim, svetski odjek moglo imati odbijanje Francuske da se pridruži policijskoj operaciji Amerikanaca? Čini se da bi tada Španija i Italija osetile da su oslobođene od svojih obaveza i da bi Grčka mogla materi­jalizovati svoje neprijateljstvo. Nemci bi o tome dobro razmislili. Mo­glo se, moralo se uputiti Amerikance na njihovog večnog saveznika, Englesku. No ne sanjajmo. Čini se da je Francuska imala potrebu za svoj kapital i svoja  daleka preduzeća za jamstvom da se nalazi pod po­krivačem američkog vojnog aparata i da ona sve više i više uranja u slugeranstvo prema NATO-u. Očigledno, u tom se pogledu ništa dobro ne može očekivati od atlantističke tradicije Socijalističke partije, ni od Ši­rakovog poricanja svega što je u degolizmu izgledalo ponosno.

U svakom slučaju, odatle ćemo izvući zaključak da uprkos diskursi­ma o svemoći ekonomije, imati na raspolaganju jak vojnički aparat ostaje alfa i omega međunarodnih pretenzija i nacionalne slobode. Evropa neće biti ništa, ako sebe ne snabde (ali za to joj je potrebna je­dinstvenija i dobro ustrojena država) vojnim sredstvima, posebno vazduhoplovstvom, potpuno nezavisnim od američkog komandovanja. Amerikanci su već saopštili da će na to doista uložiti veto.

NeaFio_fg01.jpgRat u Srbiji je bio iskušavanje moći, u isti mah, zato što je obliko­vao postojeća stanja moći, i zato što je ispoljio (kao nekad najpre pre­ma Homeiniju, zatim prema Sadamu Huseinu) apsolutnu volju sada­šnjih imperijalnih sila da zabrane uspostavljanje novih regionalnih sila, uspostavljanje koje odavnina do danas implikuje mogućnost ili realnost rata. Intervencija u Srbiji je pokazala je da, sem u usamljenim budžacima u kojima se decenijama može međusobno ubijati golim rukama a da se „moral" ne uzbudi, imperijalne sile, kojima upravljaju Sjedinjene Američke Države i organizovane u NATO-u, sa UN prezrenim pokrivačem, raspolažu monopolom na rat u sledećem obliku: nikome neće do­pustiti da dobije rat. Protiv Irana su naoružavali Irak. Protiv Iraka naoružavaju UN. Protiv Srbije šalju NATO. U svim slučajevima, važno je da ambiciozni ne mogu nadjačati. Moglo bi se primetiti da budući da su pobednici u ratovima zapadnjaci, i posebno Amerikanci, stvorili su pla­netarnu moć. Veoma tačno. To samo znači da je lekcija shvaćena: niko­me se neće dopustiti da bude moćan.

Ova je lekcija jednaka jednoj drugoj. Logika moći nikad nije posle­dica plemenitih principa, čak i ako ona voli da u to uverava. Nije oba­vezno da se filosofija potčini ovoj vrsti propagande.

Nije najgore povezivati filosofiju sa opasnim i krvavim poduhvati­ma. Jer, u tom slučaju, ona ostaje, makar i do kraja grešila, na strani iz­umevanja, duha slabijih strana, moći koja treba da dođe. Najgore je ve­zati je, čisto i prosto, sa osornošću i samozadovoljstvom Gospodara.

Uvek postoji imperijalna trijada. Prvo je vojska koja osvaja. Drugi su trgovci koji otvaraju tržišta. Treći su misionari koji preobraćaju. Ne­dostojno je filosofa da zauzme ovu poziciju, bilo da je zadužen da preobraća u Hrista-kralja, bilo da propoveda „ljudska prava".



Komentari (199)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 02:58 11.03.2008

poeta

Duló, ima u tebi nešto romantično, donkihotovsko, poetsko rekao bih. poštovanje za trud da napišeš ovoliki tekst Vetrenjačama.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 09:54 11.03.2008

Re: poeta

Srđan Fuchs
Duló, ima u tebi nešto romantično, donkihotovsko, poetsko rekao bih. poštovanje za trud da napišeš ovoliki tekst Vetrenjačama.


Don Kihot je jedna od najsimpaticnijih figura u svetskoj literaturi ali se ne bih slozio da se ovde radi o borbi sa vetrenjacama. Naprotiv, ono protiv cega Dusan istupa su neki od najvecih problema i pretnji u razvoju ljudskog drustva na nasoj planeti ... A ono sto taj nastup cini donkihotovskim je samo to da je on u ogromnoj manjini. Pa mi zato umesto paralele Don Kihot-vetrenjace izgleda primerenija: David-Golijat ...

A sta je alternativa Dusanovom ponasanju? Cutati i zatvarati oci? Trabunjati o sucavanju sa prosloscu i o zlocinicma/zrtvama nekih etnickih ciscenja od pre deceniju/dve i istovremeno zatvarati oci pred istim tim pojavam koje jos uvek traju - tu pred nasim ocima? I to rade (cute) pre svega profesionalni nadri-borci za ljudska prava, humanitarnu pravdu i "antifasisti" ... A sta im je opravdanje za takvo ponasanje (bar onima koji uopste pokusavaju da nadju neko opravdanje)? Mrznja i sila koja stoji iza te mrznje ... drugim recima: sve takve pojave UVEK imaju opravdanje u momentu kad se desavaju ...

Svaka cast Dusane!

ps. mnogo mi drago sto sam stao na Dusanovu stranu kad su neki sa bloga pokusavali da ga oteraju (bez obzira da li se u svemu slazem sa njim ili ne) ... i to pretezno oni koji zastupaju podanicko-poslusnicku politiku i zatvaraju oci pred pred krsenjem svih onih principa za koje se navodno zalazu ...
adam weisphaut adam weisphaut 10:23 11.03.2008

Re: poeta

Vasilije još nisi osušio suze za Zapadnim teritorijama ?
Nikad dosta Lebensraum-a.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 10:48 11.03.2008

Re: poeta

adam weisphaut
Vasilije još nisi osušio suze za Zapadnim teritorijama ?Nikad dosta Lebensraum-a.


A tebi nikad dosta besmislica ... a sta ces drugo i raditi, kad nemas nista pametnije da kazes, nego da ponavljas politicke parole i lazne optuzbe da bi opravdao lazne argumete i razloge za pogresne akcije i postupke ...
adam weisphaut adam weisphaut 10:56 11.03.2008

Re: poeta

A tebi nikad dosta besmislica ... a sta ces drugo i raditi, kad nemas nista pametnije da kazes, nego da ponavljas politicke parole i lazne optuzbe da bi opravdao lazne argumete i razloge za pogresne akcije i postupke ...

Imaš kod Draga tvoj veseli traktat o tome kako su granice SFRJ bile posledice nedemokratskog ustava bla bla.
Što se tiče argumentovanoisti, interesantno da to dolazi od čoveka koji je nedavno dugom bloggeru savetovao da promeni nick u Franjo Tuđman, Alija Izetbgović ili kako god.
Cenim da je to vrhunac argumetnovanosti.
sleepless sleepless 11:00 11.03.2008

Re: poeta

Virtuelni Vasilije
Srđan Fuchs

A sta je alternativa Dusanovom ponasanju? Cutati i zatvarati oci? Trabunjati o sucavanju sa prosloscu i o zlocinicma/zrtvama nekih etnickih ciscenja od pre deceniju/dve i istovremeno zatvarati oci pred istim tim pojavam koje jos uvek traju - tu pred nasim ocima? I to rade (cute) pre svega profesionalni nadri-borci za ljudska prava, humanitarnu pravdu i "antifasisti" ... A sta im je opravdanje za takvo ponasanje (bar onima koji uopste pokusavaju da nadju neko opravdanje)? Mrznja i sila koja stoji iza te mrznje ... drugim recima: sve takve pojave UVEK opravdanje u momentu kad se desavaju ...

Svaka cast Dusane!


Svaka cast, nema sta.


Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 11:16 11.03.2008

Re: poeta

Adam
Imaš kod draga tvoj veseli traktat o tome kako su granice SFJ bile posledice nedemokratskog ustava bla bla.


pa sta? sto nisi tamo demantovao sta si hteo - ili mogao? I kakve veze imaju moji stavovi o nekoj drugoj temi? Ako sam ovde napisao nesto drugo onda bi svaki razuman covek, ako se ne slaze sa tim, pokusao da demantuje to sto sam napisao i ponudi alternativni, bolji, argumenotavaiji stav. A onaj koji razmislja u relacijama "politicke podobnosti" pokusava da diskredituje Vasilja kao diskutanta koristeci ad hominem argumete (borac za Lebensraum) ...

I naravno kad nemas sta da kazes o temi ti postavljas tvoja cuvena "pitanjca" - aj' pitaj me sad nesto o Kostunici, Tadicu ili tata-Ljubi?

pozz

ps. Uostalom najveci borac (i to ne samo teoreticar nego i prakticar za nepostovanje tih granica i tog ustava nije Vasilije ... nego nas vrli Dragec
antioksidant antioksidant 11:24 11.03.2008

Re: poeta

Virtuelni Vasilije

mnogo mi drago sto sam stao na Dusanovu stranu kad su neki sa bloga pokusavali da ga oteraju ...

i meni drago sto je tebi drago.
A jel' ti i milo?
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 11:29 11.03.2008

Re: poeta

sleepless
Svaka cast, nema sta.


Sleepless,

da ne bi bilo zabune u vezi tog mog "trabunjati", da ga pojasnim: naravno da ima odvratnih stvari iz te nesto dalje proslosti o kojima treba pricati ... Problem (pa i trabunjanje ... mada izraz i nije bas najbolji - priznajem) postaje onda kad to sluzi za prikrivanje/precutkivanje ovih novijih slicnih stvari (koje su jos uvek aktuelne - a mogu se desiti i u skorijoj buducnosti) ... I posebno kad su te starije najveim delom "pokrivene" od strane raznih pravosudnih organa ...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:50 11.03.2008

Re: poeta

Virtuelni Vasilije

Don Kihot je jedna od najsimpaticnijih figura u svetskoj literaturi ali se ne bih slozio da se ovde radi o borbi sa vetrenjacama. Naprotiv, ono protiv cega Dusan istupa su neki od najvecih problema i pretnji u razvoju ljudskog drustva na nasoj planeti ... A ono sto taj nastup cini donkihotovskim je samo to da je on u ogromnoj manjini. Pa mi zato umesto paralele Don Kihot-vetrenjace izgleda primerenija: David-Golijat ...


nije tu bila velika razlika u firepower sukobljenih armija, jedino što je bio običaj da se sukobe dva glavna junaka pred početak bitke. sada, Filistejci su tu odabrali Golijata, koji je bio badža i ljudina, a Judejci Davida koji je bio, što bi mi danas rekli, pussy-like.


i tada, kada su svi očekivali da će Goli pojesti Dejvija,

ovaj je raspalio Golija praćkom u vugla i znači usmrtio ga na licu mesta, što je ubedačilo Filistejce pa su pukli u tom fajtu.


u pravu ste i Duló i ti što se Nejtoa tiče, ali, striktno politikali spiking, to je unwise pristup. možemo da pričamo o tome zbog čega je anvajz.
surabya johnny surabya johnny 13:12 11.03.2008

Re: poeta

Duló, ima u tebi nešto romantično, donkihotovsko, poetsko rekao bih. poštovanje za trud da napišeš ovoliki tekst Vetrenjačama.

da ste text i procitali, umesto sto srljate u komentare - i to je jedan od velikih problema danasnjice, z<r ne, vasilije - znali bi je Dusan napisao samo kratki uvod u uvod (za neupucene).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:44 11.03.2008

Re: poeta

surabya johnny
da ste text i procitali, umesto sto srljate u komentare - i to je jedan od velikih problema danasnjice, znali bi je Dusan napisao samo kratki uvod u uvod (za neupucene).


prekucao, svejedno, opet trud ostaje. ne verujem da teksta ima onlajn.

ovo je suma, čini mi se, gde Dušan poistovećuje sa autorom, gde možemo da kažemo da je svejedno da li je to autorova, ili Dušanova, misao...


Ova je lekcija jednaka jednoj drugoj. Logika moći nikad nije posle­dica plemenitih principa, čak i ako ona voli da u to uverava. Nije oba­vezno da se filosofija potčini ovoj vrsti propagande.

Nije najgore povezivati filosofiju sa opasnim i krvavim poduhvati­ma. Jer, u tom slučaju, ona ostaje, makar i do kraja grešila, na strani iz­umevanja, duha slabijih strana, moći koja treba da dođe. Najgore je ve­zati je, čisto i prosto, sa osornošću i samozadovoljstvom Gospodara.

Uvek postoji imperijalna trijada. Prvo je vojska koja osvaja. Drugi su trgovci koji otvaraju tržišta. Treći su misionari koji preobraćaju. Ne­dostojno je filosofa da zauzme ovu poziciju, bilo da je zadužen da pre­obraća u Hrista-kralja, bilo da propoveda „ljudska prava".


filozofski samo, tekst je izvanredan, pametan, istinit, pravičan. politički puko, rekao sam da nije mudar i da možemo da razgovaramo o tome. verujem da će se i Dušan složiti da politika nije jednako filozofija?
Marko Ristic Marko Ristic 13:54 11.03.2008

Re: poeta

filozofski samo, tekst je izvanredan, pametan, istinit, pravičan. politički puko, rekao sam da nije mudar i da možemo da razgovaramo o tome. verujem da će se i Dušan složiti da politika nije jednako filozofija?


A da li biste Vi, Srdjane, mogli da nam objasnite odnos izmedju filozofije i politike? Nesto mi tu nije jasno, a voleo bih da se bolje snalazim u ovim filozofskim raspravama.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:56 11.03.2008

Re: poeta

Marko Ristic
A da li biste Vi, Srdjane, mogli da nam objasnite odnos izmedju filozofije i politike? Nesto mi tu nije jasno, a voleo bih da se bolje snalazim u ovim filozofskim raspravama.


je l' ovo ironično, ili zaozbiljno pitanje, klarifikacije radi?
Marko Ristic Marko Ristic 14:01 11.03.2008

Re: poeta

je l' ovo ironično, ili zaozbiljno pitanje, klarifikacije radi?


sasvim ozbiljno.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:18 11.03.2008

Re: poeta

Marko Ristic
sasvim ozbiljno.


oki onda.

samo da napomenem da nisam obučavani filozof, već samo filozofil, il' mudroljub, što bi rek'o naš narod.

filozofija je grana intelekta, ili disciplina ljudskog duha. kao takva, ona se bavi raznim životnim problemima, uglavnom zaokupljenim kategorijama istine, pravde, morala, dobrote, slobode, lepote, i t. d. filozofija je iskrena i neposredna u tome i zaista nastoji da stigne do kakvog zadovoljavajućeg cilja. politika sve to i jeste i nije (kao što može fino da se nazre iz teksta kojeg je Duló priložio). politika sve to može da bude, u određenim idealnim uslovima. međutim, to je utopija i politika neće nikada uspeti da dosegne do takvih uslova. zato politika nije sve ono čemu filozofija teži. politika ima drugačije i konkretnije interese od filozofije, pa zato kažem da ono što predstavlja mudrost za filozofiju, ne mora nužno predstavljati i za POLITIKU (greškaukuckanju). setimo se samo dosta ponavljanog podatka iz istorije da filozofi često ne predstavljaju preterano omiljeni stalež u okviru politeje.
Kazezoze Kazezoze 14:33 11.03.2008

Re: poeta

filozofski samo, tekst je izvanredan, pametan, istinit, pravičan. politički puko, rekao sam da nije mudar i da možemo da razgovaramo o tome.

Tajne pravechnosti... ne doznade - ni ti ni ja,

zagonetke sveta ne odade - ni ti ni ja;

za zavesom shta je... nagadjamo - i ti i ja,

kad zavesa padne, ne ostade - ni ti ni ja!
<<O.H.>>

Marko Ristic Marko Ristic 14:44 11.03.2008

Re: poeta

zato politika nije sve ono čemu filozofija teži. politika ima drugačije i konkretnije interese od filozofije, pa zato kažem da ono što predstavlja mudrost za filozofiju, ne mora nužno predstavljati i za POLITIKU (greškaukuckanju). setimo se samo dosta ponavljanog podatka iz istorije da filozofi često ne predstavljaju preterano omiljeni stalež u okviru politeje.


Pa, evo sta o tome kaze Badju:

Nije najgore povezivati filosofiju sa opasnim i krvavim poduhvati­ma. Jer, u tom slučaju, ona ostaje, makar i do kraja grešila, na strani iz­umevanja, duha slabijih strana, moći koja treba da dođe. Najgore je ve­zati je, čisto i prosto, sa osornošću i samozadovoljstvom Gospodara.

Uvek postoji imperijalna trijada. Prvo je vojska koja osvaja. Drugi su trgovci koji otvaraju tržišta. Treći su misionari koji preobraćaju. Ne­dostojno je filosofa da zauzme ovu poziciju, bilo da je zadužen da pre­obraća u Hrista-kralja, bilo da propoveda „ljudska prava".
Marko Ristic Marko Ristic 14:50 11.03.2008

Re: poeta

Djole Djole 15:15 11.03.2008

Srdjane ...

filozofski samo, tekst je izvanredan, pametan, istinit, pravičan. politički puko, rekao sam da nije mudar i da možemo da razgovaramo o tome. verujem da će se i Dušan složiti da politika nije jednako filozofija?


Mislim da ste ovde lepo izlozili i sustinu danasnjeg sveta. Napisao sam tu negde u komentarima da je tekst na mestu, ali da se od jaceg od sebe treba sklanjati i izbegavati sukob (treba izbegavati svaki, i onaj sa slabijim od sebe, jer nista dobro ne donosi).
To naravno za sobom ne povlaci da mu se nuzno mora i tapsati (ko sto cine mnogi VIP-ovci na ovom Blogu). Takvo ponasnaje je po meni uvreda za inteligenciju - i onog ko propagira taj poltronski stav prema jacem i onog kome je ta propaganda namenjena.
adam weisphaut adam weisphaut 15:21 11.03.2008

Re: poeta

pa sta? sto nisi tamo demantovao sta si hteo - ili mogao?

Vaso, kada bi se ja obazirao na sve što napišeš. Trebalo bi mi malko viiše vremena. Osim toga zgodno te je pustiti ,malo malo pa se razotkriješ.
Ako sam ovde napisao nesto drugo onda bi svaki razuman covek, ako se ne slaze sa tim, pokusao da demantuje to sto sam napisao i ponudi alternativni, bolji, argumenotavaiji stav

Pa svaki razuman čovek (jbt. koja fraza, u tvojim komentarima kao da odzvanja RTS iz najboljih vremena!) ko prati tvoje pisenije je da se sve svede na eto nevinom srpskom narodu se prišila krivica koju on doduše delimično nosi ali je ipak on najveća žrtva... U tom pogledu ne zalažeš se ti za pravdu nego za srpsku pravdu i nije tvoj antiamerikanizam nikakav moralni stav to je odraz nemoći i frustracije. Bombardovanje SRJ od strane NATO je počivalo na vojnoj moći, na onoj istoj moći koju je Srbija zloupotrebila na prostoru bivše Jugoslavije. Računi dolaze na naplatu pre ili kasnije.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 16:00 11.03.2008

Re: poeta

adam weisphaut
ko prati tvoje pisenije je da se sve svede na eto nevinom srpskom narodu se prišila krivica koju on doduše delimično nosi ali je ipak on najveća žrtva... U tom pogledu ne zalažeš se ti za pravdu nego za srpsku pravdu


Eto opet Adam "tumaci" Vasilja ... po tome kako se redovano javljas na moje postove reklo bi se da si moj najverniji pratilac na blogu - a opet sve pogresno "kapiras" odnsno "tumacis" (iz kojih razloga nemam pojma - nek' objasnjavaju citaoci sami sebi - ja ne pretendujem da znam sta ti mislis). I sad bi ja treablo (po ko zna koji put) da ovde pricam da ja ne mislim (i zalazem se) tako kako mi moj "tumac" Adam "prisiva"? Ili ti hoces da kazes da ti bolje znas sta ja mislim nego ja sam?


Bombardovanje SRJ od strane NATO je počivalo na vojnoj moći, na onoj istoj moći koju je Srbija zloupotrebila na prostoru bivše Jugoslavije. Računi dolaze na naplatu pre ili kasnije.


Fala bogu da se u necemu slozimo - to i ja mislim: NATO je reagovao na slican nacin kao srpske vlasti u 90-im ... a ponekad i gore Kad ce doci racuni na naplatu ovim prvima nemam pojma ...

pozz

ps. Mada je ta vrsta merenja besmislena i nicemu ne sluzi ... po mom misljenju (a to dokazuju i objektivne brojke) u ovim zadnjim ratovima pri raspadu ex-Yu su najgore prosli pripadnici bosanskih muslimana ... ako te bas interesuje sta ja mislim ...
adam weisphaut adam weisphaut 16:05 11.03.2008

Re: poeta

a ponekad i gore

To garant.
Mada je ta vrsta merenja besmislena i nicemu ne sluzi

Hm nisli se ti dole bavio sličnim kvantifikovanjem?

pnbb pnbb 16:35 11.03.2008

Re: poeta

Bombardovanje SRJ od strane NATO je počivalo na vojnoj moći, na onoj istoj moći koju je Srbija zloupotrebila na prostoru bivše Jugoslavije. Računi dolaze na naplatu pre ili kasnije


jel to hoces da kazes da bi nato trebalo da polaze racun / odgovara za ucinjeno, pre ili kasnije?
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 17:00 11.03.2008

Re: poeta

adam weisphaut
Hm nisli se ti dole bavio sličnim kvantifikovanjem?


Pa "brkas loncice" po obicaju - i onda insinuiras da ja branim "nevini srpski narod" koji je "najveca zrtva" i da se zalazem za "srpsku pravdu". I to ne mozes da dokazes ni jednim citatom ... a ja mogu da nadjem BEZBROJ mojih citata u kojima se bunim sto se rec "pravda" uopste povezuje sa etnickom pripadnoscu zlocinaca/zrtava...

Znaci ja sam gore rekao da nema smisla meriti koji je narod najveca zrtva ... mada je i to moguce (pa sam cak i rekao svoje misljenje). A i dole sam rekao da je ono kvantifikavanje "nebitno"... Ali je besmislica iz moje procene (i argumetnovanog objasnjenja) zasto je etnicko ciscenje nealbanaca sa Kosova "najcistije" izvlaciti zakljucak da se zalazem za "srpsku pravdu"... Kud ces vece besmislice: ja govorim o nealbancima ti trabunjas o "srpskoj pravdi" ...

Ali zbilja me mrzi dopet, po ko zna koji put, da se pravdam i demantujem kojekakve tvoje (i mnogih drugih) insinuacije ... Otvori covece svoju temu "O Vasiliju, sta misli i za sta se zalaze" ... pa ubedjujte ti i tvoje partijske kolege jedni druge i tapsite se pri tom po ramenima ...
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 17:08 11.03.2008

Re: poeta

Srđan Fuchs
što se Nejtoa tiče, ali, striktno politikali spiking, to je unwise pristup. možemo da pričamo o tome zbog čega je anvajz


Srdjane,

sumnjam da bi nas dvojica trebalo dugo da diskutujemo pre nego sto priblizimo stavove (pa makar na kraju i ostale razlike u nekim PROCENAMA). Mislim da smo obojica razumni i stalozeni ljudi koji zabrinuto gledaju na svet oko sebe i ne povode se nikakvim politickim (materijalnim i sl.) interesima pa je onda i lako doci do razumevanja. Inace se slazem sa tobom da je prirodno da ljudi razlicito reaguju (iako mozda slicno misle) u zavisnosti od pozicije u kojoj se nalaze: obican gradjanin, angazovani intelektualac/filozof, covek koji se bavi humanitarnim radom ... ili POLITICAR.

Evo da uzmemo kao primer nase "pitanje svih pitanja" (Kosovo - a sta bi drugo).

Da je medjunarodna situacija kakva je bila 1999. ja bih, govoreci o tome kako bi nasa politika trebalo da reaguje, rekao nesto u stilu: ma odreknite se Kosova sto pre i budimo srecni ako to bude zadnje srpsko "razmnozavanje deobom" (ukratko: sila boga ne moli) ... Sad mislim da je situacija drugacija i da razumna politika moze da ucini dosta (ili bar da pokusa) da dodje do pravednijeg resenja a da ne dovede zemlju u izolaciju ili, ne daj boze, u vojni sukob. A u oba slucaja bi mislio slicno onome sto pise u uvodnom tekstu ...

I mogu da razumem ako ti kazes (i procenis) da je situacija nedovoljno drugacija i da Srbija treba da pristane na Ahtisarijev plan (odnosno NATO diktat). A obojici bi bilo jasno da ni jedan od nas dvojice ne moze biti SIGURAN u svoju procenu ... Problemi nastaju kad neki pocnu da OPRAVDAVAJU nesto sto se ne moze nicim drugim opravdati osim silom i nepravdom kao delom stvarnosti u medjunarodnim odnosima ...

pozz
adam weisphaut adam weisphaut 17:15 11.03.2008

Re: poeta

Ali je besmislica iz moje procene (i argumetnovanog objasnjenja) zasto je etnicko ciscenje nealbanaca sa Kosova "najcistije" izvlaciti zakljucak da se zalazem za "srpsku pravdu"

Argumentovano time da je etničko čišćenje manji zločin u ratu ?
Pa super ti je ta argumentacija.
Onda sam ti ja argumentovano dao kontraprimer da su narodi pod kolonijalno rasističkim režimima često pribegavali nasilju, koje iako neopravdano je bila posledica represije.
Kud ces vece besmislice: ja govorim o nealbancima ti trabunjas o "srpskoj pravdi" ...

Ha ha ti si se rastčao zbog Kopta i Egipćana.
Dobar vic.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 17:25 11.03.2008

Re: poeta

adam weisphaut
Argumentovano time da je etničko čišćenje manji zločin u ratu ?
Pa super ti je ta argumentacija.


e ovo je vec ok diskusija(ne bavis se Vasilijevom licnoscu). Jedino steta sto me nisi citirao u tom delu nego si pogresno "prepricao" (il' nisi procitao ... il' izvrces ... pa mi onda glupo da se ponavljam i eventualno, idem dalje u detalje ...

pozz
jedi jedi 00:15 12.03.2008

Re: poeta

Virtuelni Vasilije
Fala bogu da se u necemu slozimo - to i ja mislim: NATO je reagovao na slican nacin kao srpske vlasti u 90-im ... a ponekad i gore Kad ce doci racuni na naplatu ovim prvima nemam pojma ...


E vidiš ono što ti ne možeš da shvatiš jeste da za način na koji su srpske vlasti funkcionisale u 90-tim, jedino je primena sile bila ono što će iste te vlasti "urazumiti", što se na kraju i desilo. Pa setimo se samo tadašnje skupštine. Pa ko je govorio tu da će ići u rat protiv NATO-a i kako ćemo da im se ... samo nek dođu. Mislim ljudi kad ćete filozofski shvatiti da jedino da jednog dana dođemo u situaciju da nema sile jeste da se svi promenimo na bolje PONAOSOB. Kritika i pogled na navodnu nepravdu nije nista drugo nego skretanje lične pažnje sa sopstvenih nemoći i odgovornosti prvo za sopstveno postojanje, a onda i za ono što se dešava u našem okruženju. Najlakše je kukati i tražiti u sopstvenoj kuknjavi "sabraću", ali od toga niko nema koristi, a ponajmanje neko ko kuka. Svako, ali baš svako na svetu treba da radi na sebi, a kad svi budemo zadovoljni samim sobom onda će i svet biti lepo mesto jer niko nikom smetati neće i svako će imati šta da radi u svom životu i neće tratiti vreme na druge jer će biti i te kako svestan samoga sebe i znaće da mu može biti još bolje samo ako se poveže sa drugima da pruži i primi.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 08:28 12.03.2008

Re: poeta

jedi
E vidiš ono što ti ne možeš da shvatiš jeste da za način na koji su srpske vlasti funkcionisale u 90-tim, jedino je primena sile bila ono što će iste te vlasti "urazumiti", što se na kraju i desilo.


Hm, ti citiras mene (i deo sa kojim se ocigledno slazes) pa onda kazes da ne razumem - valjda sam sebe? Inace se sa tvojim postom slazem u principu, ja sam samo govorio o drugim stvarima ... I ako se nisam slagao sa pomenutim rezimom u 90-im i kritikovao ga, to radim i sada sa raznim rezimima i "rezimima" koji to zasluzuju ...

pozz
Shumar Shumar 03:00 11.03.2008

secanja 1999


"I'm not going to start Third World War for you," Jackson told Clark


Nato supreme commander General Wesley Clark is not being allowed to fade away quietly. Days after the Clinton administration relieved him of his command two months early, Newsweek is reporting that the victor of Kosovo was blocked from sending paratroopers to Pristina airport to pre-empt an unexpected Russian advance.

Lieutenant-general Sir Michael Jackson overruled General Clark because the British commander did not want to spark a clash with the Russians.

"I'm not going to start Third World War for you," General Jackson told the US commander, according to Newsweek. In the hours that followed General Clark's order, both men sought political backing for their position, but only General Jackson received it.
Shumar Shumar 03:17 11.03.2008

Re: secanja 1999



ovo je bio kljucni momenat celog sukoba.

Rusi su pokazali izuzetnu odvaznost kada su sa samo 300 (?!) vojnika zauzeli aerodrom kod Pristine.

Izazovno, zar ne ?

Klark je naredio napad, a Britanac ga je odbio.

Toni Bler se pravio naivan : izjavio je da ne bi bio nikakav problem da NATO snage zauzmu aerodrom i sukobe se sa Rusima.Naravno, zaboravio je na cinjenicu da se srpske snage jos nisu u celosti povukle sa Kosova i da ih je bilo negde oko 16.000.
I zasigurno bi pritekli "braci Rusima" u pomoc.
Kopneni sukob bi zapoceo, a to smo svi jarko zeleli da izbegnemo.
Brinulo se o tome da se ne prolije nikakva krv NATO vojnika , a amerikanaca posebno.
Zato su ona tri US pilota velikodusno vraceni kuci a njihove porodice su sa suzama u ocima zahvaljivale Srbiji.


Da je sukob sa Rusima eskalirao, strasti bi se uzburkale kao u svakoj borbi i mogao bi se naciniti taj fatalni zastrasujuci potez : upotreba atomskog oruzija.

To se na svu srecu nije dogodilo.

za sada.
nsarski nsarski 03:11 11.03.2008

Kad kazes

Školovao se na École Normale Supérieure (ENS),

odmah se setim jednog mog druga koji je tu skolu zavrsio. Mi ga stalno zadirkivali da je zavrsio Ecole Abnormale Inferieure. To nije isto, nadam se? (On je sada veliki ucenjak ovde u US).
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 22:06 11.03.2008

Re: Kad kazes

nsarski
Školovao se na École Normale Supérieure (ENS),
odmah se setim jednog mog druga koji je tu skolu zavrsio. Mi ga stalno zadirkivali da je zavrsio Ecole Abnormale Inferieure. To nije isto, nadam se? (On je sada veliki ucenjak ovde u US).


kakav sjajan jezicki obrt Nsarski!!! to je to - teorija igara everywhere!!!
Soylent Green Soylent Green 06:00 11.03.2008

pervert is online ...

Koga mrzi da ceka projekciju, film "The Pervert's Guide to Cinema" je online. Doduse nema cirilicni subtitles pa nije za svakoga.

Dušan Maljković Dušan Maljković 09:01 11.03.2008

Tišina

Zaćutali ljudi... Posle Badjua teško je govoriti...:)
Demetra Demetra 09:55 11.03.2008

Re: Tišina

Citiraj

Dušan Maljković
Zaćutali ljudi... Posle Badjua teško je govoriti...:)



jos citamo...
Dušan Maljković Dušan Maljković 09:56 11.03.2008

Re: Tišina

Ok, moja poslovica za danas glasi -- strpljen, spašen! :)
Exitus Letalis Exitus Letalis 09:57 11.03.2008

Re: Tišina

Dušan Maljković
Zaćutali ljudi... Posle Badjua teško je govoriti...:)


ma kakvi teško. nepotrebno.
ubačen si u petu brzinu protiv celog sveta.
ne valalja to.
Dušan Maljković Dušan Maljković 10:01 11.03.2008

Re: Tišina

A vi mislite da je NATO ceo svet i da postoji jednakost između tih država i NATO-a tj. da je Britanija članica NATO i ništa više? Koliko je meni poznato, u drastičnoj je manjini -- i po broju država članica, i po broju stanovnika (u odnosu na planetu). Jedino prevaže u broju nuklearnih bojevih glava, a to i nije neka naročita "vrednost", pogotovo ako je naša usvojena vrednost pacifizam i demilitarizacija...

No, kažite EL, šta zamerate Badjuu i njegovoj analizi? Ima tu puno teza, a čovek nije baš pao s Marsa...
Milan Novković Milan Novković 10:06 11.03.2008

Re: Tišina

Dušan Maljković
Zaćutali ljudi... Posle Badjua teško je govoriti...:)


Dušane, odličan blog. Meni interesantan iz dva osnovna razloga:

- Pomera fokus ka "big picture", široj perspektivi. Kao što je besmisleno relativizovati zločine, ili zaboraviti na odgovornost, besmisleno je ignorisati širu perspektivu pošto nas ona uči o stvarima koje su posebno potentne i od velikog značaja za širu grupu ljudi. Iako je u našoj prirodi da više pričamo o stvarima koje nas se više tiču, koje mi instiktivno vidimo kao opipljivo bliže nama, meni je često fascinantna hipontička snaga manjih stvari nad većim.

- Primer moći Interneta u razmeni sve kvalitetnijih informacija u dramatično i ubrzano širem okruženju.
Dušan Maljković Dušan Maljković 10:32 11.03.2008

Re: Tišina

Ne zovu Badjua, tog poslednjeg "maoistu među filozofiima", džabe "učiteljem mišljenja"...
Exitus Letalis Exitus Letalis 11:16 11.03.2008

Re: Tišina

i da se isto tako traži ras­puštanje suda [u Hagu], čija autonomija suđenja, očevidno, ne postoji, i koji če uvek optužiti i osuditi samo one za koje Amerikanci procene da je kori­sno za njihove posebne interese da budu optuženi i osuđeni.


ne on, nego šta ti mišliš?
jel treba suditi za srebrenicu il ne?
za vukovar?
za sarajevo?
etc.
jer da se pita alen badju, ne bi bilo u njegovom interesu da se sudi za ovčaru, srebrenicu. to je samo američki interes.
al ako ostavimo po strani i badjua, šta ti misliš, da je je u interesu amerikanaca ili nas da se sudi za batajnicu?

No, kažite EL, šta zamerate Badjuu i njegovoj analizi? Ima tu puno teza, a čovek nije baš pao s Marsa...

ja njemu ne zameram ništa. ne mora čovek da zna. al ti bi morao da znaš da širenje anevropske i antiameričke histerije ovde, sada, danas, nije baš dobro došlo.
a cilj tvog bloga je to.
s malo višeg nivoa.
pa onda niži nivo ode pred prekaru albansku.
ili prebije crnca futbalera.
ili najuri kubanku iz radnje jer je - ciganima zabranjen ulaz.

p.s. a nije li bio antisemita?


leto dijalektike leto dijalektike 11:37 11.03.2008

Antisemita na vidiku?

p.s. a nije li bio antisemita?




Postovani EL,

izvinite sto 'upadam" , no svi smo gladni... cinjenica.

Ko je tacno, po vasim tvrdnjama bio antisemita?

Unapred hvala na odgovoru.
Dušan Maljković Dušan Maljković 11:45 11.03.2008

Re: Tišina

@EL Primetite da je Badju kritičan i prema Miloševiću i prema Putinu, i to vrlo eksplicitno, bez dlake na jeziku.

Nije reč ni o kakvoj anti-evropskoj/američkoj histeriji, već o kritici NATO pakta, kao i politici pojedinih država-članica. To što vi NATO izjednačujete sa zemljama članicama -- a nisu sve evropske zemlje u članstvu -- jeste vaša pogrešna jednačina, kao što sam vam rekao.

Badjuov tekst je ponuđen na diskusiju, a ja nigde nisam deklarisao svoje potpuno slaganje. Vidite, za razliku od njega, ja smatram da treba insistirati da međunarodni sud u Hagu to zaista i postane, i da sudi svima, bez obzira na državljanstvo, za počinjene zločine. Dakle, umesto gašenja, ja predlažem univerzalizaciju.

Izvinite, ali vaša ideja da ne treba da raspravljamo o negativnoj ulozi NATO pakta (i u krajnjoj liniji kritikujemo politiku militarizma) jer se to završava u napadu na lbanske pekare je krajnje nesuvisla. Kao što znate, nasilje nije indukovano mišljenjem jednog komuniste-filozofa, nego proglašenjem nezavisnosti Kosova, kao i srpskim nacionalizmom koji se nije pojavio od sinoć, kada sam ja okačio ovaj blog. Treba takođe da znate da blog B92 prezire upravo takva opcija i smatra je izdajničkom, tako da mi nije jasno koga to ovaj blog može da nadahne na ono što vi sugerišete.
stari stari 11:49 11.03.2008

Re: Tišina

TEK TREN TREPTAJ VEČNOG

Nova pravila,nove vrednosti,novi ljudi.
Do karmičke kazne,zemaljske pravde ili ništa do sada nema smisla,a neće biti da je tako. U veroispovesti ma kog predznaka,veri u Boga,arhitekte svega,temelj je čovek i vera nasuprot ne-čoveku i ništavilu. Pre praslova na pesku,kori drveta,kamenu disku,postojaše reč-pogled. U pogledu Duh što sadrži SVE. II . Šta veću vrednost ima?Papir ispisan ili pogleda reč,urezana slika,ispisan fraktal kolektivne svesti ? II Takvi ljudi,skup osobenosti,nosi -
oci vrednosti vrlina , čine celinu ma kako je zvali. To je početak. Da sećanje svest Apsolut postoji.Put predstoji. Naravno,ne opstanu svi,tek pokoji. Jer,graditi dalje kroz pisanu,izgovorenu reč,muziku,sliku,kroz broj stvarati svrsi
primerena dela,kroz sport i bezbroj drugih viteških zvanja nizati pobede znanja-E,to je malo više od početka. Blizu svesti a daleko od kraja. I to je tek tren. U večnom sećanje što SVE se zove. II Zakon jačeg vlada. Bilo je toga,moćnijih i većih nego što ovi će ikad biti. Gde su ? - Zasnovano i rođeno u krvi,zločinačke vođe i idoli,lažno -
rodno zaklinjanje,razaranje tuđeg - priziva pravu meru kazne. Koliko dana i noći?-Tren je velika mera.
~ Bit je da kazna će stići .
Mirko S. Zlikovski Mirko S. Zlikovski 13:42 11.03.2008

Re: Antisemita na vidiku?

Ko je tacno, po vasim tvrdnjama bio antisemita?


Možda zbog ovoga?

Lately Badiou got into a fierce controversy within the confines of Parisian intellectual life. It started in 2005 with the publication of his "Circonstances 3: Portées du mot 'juif'" - The Uses of the Word "Jew" [2]. This book generated a strong response with calls of Badiou being labelled Anti-Semitic. The wrangling became a cause célèbre with articles going back and forth in the French newspaper Le Monde and in the cultural journal "Les temps modernes." Fellow philosopher Jean-Claude Milner identified Badiou not only with Anti-Semitism and Maoism but also with Fascism.[1]

http://www.lacan.com/badword.htm
leto dijalektike leto dijalektike 14:11 11.03.2008

Re: Antisemita na vidiku?


Možda zbog ovoga?


Ili zbog ovoga?

• The Uses of the Word "Jew" •

Alain Badiou
translated by Steve Corcoran



For the last couple of decades, the intellectual situation in France has been marked by countless discussions about the status to be accorded to the word "Jew" within the divisions of thought.

Undoubtedly, this has to do with the suspicion, based on some indubitable facts and some contrived ones, that anti-Semitism has made a "return". But had it ever disappeared? Or is it not rather crucial to see that a considerable change has taken place in the nature of anti-Semitism's forms, criteria and inscription in discourse over the last thirty years? Recall that in 1980, after the attack on the synagogue in rue Copernic, the prime minister in person, and in all calmness, distinguished between those victims who had gone to worship and the "innocent French" {sic} who were only passing by. Besides distinguishing between Jews and French with a kind of false concern, the good Raymond Barre appeared to mean that a Jew blindly targeted by an attack must be guilty in some way or other. People said it was a slip of the tongue. Instead, this amazing way of looking at the situation disclosed the subsistence of a racialist subconscious directly from the 1930s. Today, as regards the uses of the word Jew', such discriminatory confidence would be inconceivable at the level of the state, and one can only be unreservedly glad of it. Calculated anti-Semitic provocations and false discriminatory naivety, such as denials of the existence of gas chambers or the Nazi destruction of the European Jews, have today been taken in by, or confined to the extreme right. So, although it is quite incorrect to say that anti-Semitism has disappeared, it is fair to maintain that its conditions of possibility have altered, to the extent that it is no longer inscribed in any sort of natural discourse, as was the case during Raymond Barre's time. In this sense, Le Pen, in France, is the somewhat jaded custodian of a historical anti-Semitism that public opinion of the 1930s accepted as entirely commonplace. All in all, it may well be that this new sensitivity to anti-Semitic acts and inscriptions is a basic component of the diagnosis that anti- Semitism has made a 'return'. Thus this return might for a large part be simply an effect of a significant and favorable lowering of the threshold at which public opinion no longer tolerates this sort of racialist provocation.

Below, I shall return to the issue of the birth of a new type of anti-Semitism, one articulated on conflicts in the Middle East and the presence, in France, of large minorities of workers of African extraction and of Muslim persuasion. For now, suffice it to say that the existence of this type of anti-Semitism is not in doubt, and that the zeal with which some deny its existence - generally in the name of supporting the Palestinians or the working-class minorities in France - is extremely harmful. That being the case, it doesn't seem to me that the data, which are freely available, are such that they justify raising a full alert, although it should be clear that, on such questions, the imperative of vigilance admits of no interruption.

What constitutes the point of departure for the present collection, [1] what has sparked its existence, is not the obviousness of anti-Semitisms, old and new. It is a debate with further-reaching consequences, or rather a debate that is to be settled beforehand, including by those who agree that the slightest anti-Semitic allusion is not to be tolerated. Indeed, what is at issue is to know whether or not, in the general field of public intellectual discussion, the word "Jew" constitutes an exceptional signifier, such that it would be legitimate to make it play the role of a final, or even sacred, signifier. It is evident that tackling the eradication of forms of anti-Semitic consciousness is done differently, and with a different subjectivity, depending on whether we consider these forms of consciousness to be essentially different to other forms of racial discrimination (e.g. to anti-Arab sentiments or to the segregating of blacks to their communitarian activities); or whether - given certainly distinct and irreducible historicities - we consider that all forms of racist consciousness alike call for the same egalitarian and universalist reaction. Further, this shared repugnance of anti- Semitism must be distinguished from a certain philo-Semitism which claims not only that attacking Jews as such amounts to criminal baseness but that the word "Jew", and the community claiming to stand for it, must be placed in a paradigmatic position with respect to the field of values, cultural hierarchies, and in evaluating the politics of states.

Suffice it to say that, regarding the question of old and new anti-Semitisms and the process of eradicating them, there are two conflicting approaches, where what is at issue is to know what a contemporary universalism might consist in and whether it is compatible with any kind of nominal or communitarian transcendence.

Today it is evident that a strong intellectual current, featuring bestselling publications and considerable media impact, indeed maintains that the fate of the word "Jew" lies in its communitarian transcendence, in such a way that this destiny cannot be rendered commensurable with those of other names that, within the registers of ideology, or of politics, or even of philosophy, have been subject to conflicting assessments.

The basic argumentation, of course, refers to the extermination of European Jews by the Nazis and their accomplices. In the victim ideology that constitutes the campaign artillery of contemporary moralism, this unprecedented extermination is held to be paradigmatic. In and of itself the extermination would underpin the political, legal and moral necessity to hold the word Jew above all usual handling of identity predicates and to give it some kind of nominal sacralization. The progressive imposition of the word Shoah to designate what its most eminent historian, Raul Hilberg, named, with sober precision, "the destruction of the Europe an Jews" can be taken as a verbal stage of this sacralizing of victims. By a remarkable irony, one thereby comes to the point of applying to the name "Jew" a claim that the Christians originally directed against the Jews themselves, which was that "Christ" was a worthier name than all others. Today it is not uncommon to read that "Jew" is indeed a name beyond ordinary names. And it seems to be presumed that, like an inverted original sin, the grace of having been an incomparable victim can be passed down not only to descendants and to the descendants of descendants but to all who come under the predicate in question, be they heads of state or armies engaging in the severe oppression of those whose lands they have confiscated.

Another approach to this type of fictive transcendence is historical. It claims to show that the Jewish question' has defined Europe since the Enlightenment era, such that there would be a criminal continuity between the idea Europe has of itself and the Nazi extermination, which is presented as the 'final solution' to the problem. Further, there would be a basic continuity between the extermination and European hostility to the State of Israel, the prime evidence for which would be the constant support - in my view really inconsistent, but let's leave that aside - the European Community gives to the Palestinians. Europe would be enraged by the fact that the "final solution" was defeated in the last act by the sudden appearance, on the balance-sheet of the war, of a Jewish state. As a result, there should be a legitimate distrust of everything Arab, for in starting out from support for the Palestinians we soon come to an undermining of the State of Israel, then from that undermining we come to anti-Semitism, and from this anti-Semitism to extermination - the logic, in short, has to be good.

I would like as far as possible to document a position utterly irreconcilable with the above assertions I will submit a position that is avowedly my own. On such issues, and taking account of the passions that inevitably emerge with every dispute over the power of a collective nomination, it is better to state straight away that one is only speaking for oneself, or, more precisely, in one's own name.

Obviously, the key point is that I cannot accept in any way the victim ideology. I clearly explained my position on this point in my little book Ethics in 1999. That the Nazis and their accomplices exterminated millions of people they called Jews does not to my mind lend any new legitimacy to the identity predicate in question. Of course, for those who, generally for religious reasons, have maintained that this predicate registers a communitarian alliance with the archetypical transcendence of the Other, it is natural to think that Nazi atrocities work in some way to validate in a terrible and striking paradox the election of the "people" that this predicate, so they say, gathers together. Furthermore, it would be necessary to explain how and why the Nazi predicate Jew', such as it was used to organize separation, then deportation and death, coincides with the subjective predicate under which the alliance is sealed. But for anyone who does not enter into the religious fable in question, the extermination brings to hear on the Nazis a judgement that is absolute and without right of appeal, without in any way establishing any supplementary value for the victims, other than a profound compassion. In passing, I submit that veritable compassion does not concern itself in the slightest with the predicates in the name of which the atrocity was committed. As such, it is all the more wrong-headed to think that an atrocity confers a surplus value on a predicate. Neither can an atrocity work to provide any kind of special respect to anybody who today expects to take shelter under such a predicate and demand exceptional status. Instead, from those limitless massacres, we should draw the conclusion that every declamatory introduction of communitarian predicates in the ideological, political or state field, whether criminalizing or sanctifying, leads to the worst.


Let me add something of a more affective note. It is wholly intolerable to be accused of anti-Semitism by anyone for the sole reason that, from the tact of the extermination, one does not conclude as to the predicate "Jew" and its religious and communitarian dimension that it receive some singular valorization - a transcendent annunciation! - nor that Israeli exactions, whose colonial nature is patent and banal, be specially tolerated. I propose that nobody any longer accept, publicly or privately, this type of political blackmail.

An abstract variation of my position consists in pointing out that, from the apostle Paul to Trotsky, including Spinoza, Marx and Freud, Jewish communitarianism has only underpinned creative universalism in so far as there have been new points of rupture with it. It is clear that today's equivalent of Paul's religious rupture with established Judaism, of Spinoza's rationalist rupture with the Synagogue, or of Marx's political rupture with the bourgeois integration of a part of his community of origin, is a subjective rupture with the State of Israel, not with its empirical existence, which is neither more nor less impure than that of all states, but with its exclusive identitarian claim to be a Jewish state, and with the way it draws incessant privileges from this claim, especially when it comes to trampling underfoot what serves us as international law. Truly contemporary states or countries are always cosmopolitan, perfectly indistinct in their identitarian configuration. They assume the total contingency of their historical constitution, and regard the latter as valid only on condition that it does not fall under any racialist, religious, or more generally "cultural", predicate. Indeed, the last time an established state in France believed it should call itself tile "French state" was under Pétain and the German occupation. The Islamic states are certainly no more progressive as models than the various versions of the 'Arab nation' were. Everyone agrees, it seems, on the point that the Taliban do not embody the path of modernity for Afghanistan. A possible of modern democracy then, is that it count everyone, without factoring in predicates. As the Organisation Politique says in relation to France's reactionary laws against undocumented workers; "Whoever is here is from here." There is no acceptable reason to exempt the State of Israel from that rule. The claim is sometimes made that this state is the only 'democratic' state in the region. But the fact that this state presents itself as a Jewish state is directly contradictory. We can say on this point that Israel is a country whose self-representation is still archaic.

Taking a different approach, I shall generalize the claim. I shall maintain that the intrusion of any identity predicate into a central role for the determination of a politics leads to disaster. This should be as I've already said, the real lesson to be drawn from Nazism. Since it was above all the Nazis who, before anyone else, and with a rare zeal for following through, drew all the consequences from making the signifier "Jewish" into a radical exception - it was, after all, the only way that they could give some sort of consistency, in their industrial massacre, to the symmetrical predication "Aryan", the particular vacuity of which obsessed them.

A more immediately relevant consequence is that the signifier "Palestinian" or "Arab" should not be glorified any more than is permitted for the signifier 'Jew'. As a result, the legitimate solution to the Middle East conflict is not the dreadful institution of two barbed-wire states. The solution is the creation of a secular and democratic Palestine, one subtracted from all predicates, and which, in the school of Paul who declared that, in view of the universal, "there is no longer Jew nor Greek" and that "circumcision is nothing, and uncircumcision is nothing" - would show that it is perfectly possible to create a place in these lands where, from a political point of view and regardless of the apolitical continuity of customs, there is "neither Arab nor Jew". This will undoubtedly demand a regional Mandela.

Lastly, there is no question of tolerating the anti-Jewish diatribes, uttered in the name of colonial guilt and the rights of Palestinians, that circulate in a number of organizations and institutions that are more or less dependent on identitarian words such as "Arab", "Muslim", "Islam"... This anti-Semitism could not be passed off with give-and-take for a progressivism that settles for little. Besides, we already know the story. At the end of the nineteenth century in France, certain "Marxist" worker organizations, notably of the school of Jules Guesde, saw nothing wrong with the vulgar anti-Semitism that was very widespread at the time. They thought that anti-Semitic affairs, and notably the Dreyfus affair, did not concern the working class, and that to engage in them would distract from the principal contradiction between bourgeoisie and proletarians. But it soon became obvious what fuelled this concern to stick to the "principal contradiction": in 1914, Jules Guesde, in the name of narrow-minded nationalism and a hatred of the Boches entered into the sacred union that organized the military butchery. One dialectic for another, it will be recalled that a correct treatment of the principal contradiction most often consists in publicly assuming responsibility for managing a "secondary" contradiction. Today, some among us are visibly tempted, in the name of the principal character of the contradiction between North and South, or between Arab peoples and American imperialism, to find all sorts of excuses for transforming (legitimate) opposition to the activities of the State of Israel into open and frank anti-Semitism, which is intolerable, and should not he tolerated. All the less so as the actions of progressive Israelis, who constantly show proof of a rare courage, have been crucial to advancing the situation in Palestine.

It's true enough that, to anyone wanting to eradicate such circumstantial anti-Semitism, it would be helpful if the State of Israel were no longer referred to as the "Jewish state", and it everywhere it was agreed that a strict separation should be maintained between, on the one hand, religious, customary and private uses of an identity predicate - the words "Arab" and "Jew" as much as "French" and, on the other, its political usages, which are always harmful.


________________________________________

The Word "Jew" and the Sycophant [2]
One could resist responding. One ought not to, perhaps. Or else, one could respond by looking at things from a bird's-eye view, as a very small symptom of the situation into which France has lapsed in recent times. Circonstances 3 is a book for which Cécile Winter and I alone take responsibility. Yet the violence of the reaction provoked by this book must he placed in its political context. The fact is that the situation in France today is dominated by an unprecedented reactionary offensive against workers of foreign origin, the adolescents of housing estates, children's schooling, the health of the poorest and weakest, women with different customs, workers' hostels, the mentally ill... Every day we have to put up with reading that absolutely criminal legislative measures are being concocted. 'Sarkozy' is the name of a rampant process by which, step by step, and with violence, entire sections of the population are relegated to a status deprived of rights, and are offered up to the police as internal enemies. In this context, it is important to ask the following question: what is the desire of the petty faction that is the self-proclaimed proprietor of the word "Jew" and its usages? What does it hope to achieve when, bolstered by the tripod of the Shoah the State of Israel and the Talmudic Tradition - the SIT - it stigmatizes and exposes to public contempt anyone who contend that it is, in all rigor, possible to subscribe to a universalist and egalitarian sense of this word? I will submit, then, that this is an extremist faction that harbors the same political intent as that dominating French parliamentarism today, one that is oriented towards identifying, separating off and persecuting people that the state itself has constituted as the enemies internal to the consensus. The petty group of which we speak forms the intellectual extreme right wing of this deadly orientation, that is, in so far as it takes a subjective form that, as a rule, is more negative (the anti-Palestinian, anti-Arab element is essential) than positive; in so far as its intellectual mechanism is inevitably obscurantist (primacy of particularities, restricted nationalism, racism, religiosity without God); and in so far as its polemical practices belong to the various established genres of senseless repression. Natacha Michel has already brought to my attention the fact that the procedures of this petty faction accumulate all the known historical genres of public denunciation. Engaging in juridical and statist denunciation, they demand that an end be put to our 'impunity'. Engaging in MacCarthyist-type denunciation, they say we are totalitarian Bolsheviks. Engaging in a latter-day Soviet-style denunciation, they diagnose the manifestation of various psychoses in our writings. Natacha Michel remarks, with a sad humor, 'On all sides, I have passed into the other camp.' Tins accumulation is significant; it leads one to wonder what it is this faction is protecting, what it so fears losing whenever its monopoly over the usage, normativity and correlative associations of the word 'Jew' is undermined.

I will make the hypothesis that the aggressive promotion of the triplet Shoah - Israel - Tradition, or SIT, as the only acceptable content of the word 'Jew', and the ignorant, stubborn, personalized violence directed against anybody who proposes a different mode of signification and circulation of the word, has to do with protecting a power: the power - very useful to the powers-that-be - of managing to subjugate this word to totally anti-working- class political and statist determinations, i.e., to a system of judicial and police control to which, little by little, everything that shows itself to be heterogeneous to the established consensus is subjugated, whether or not that heterogeneous element is already localized in organizations and actions, or is as yet only at the stage of the circulation of ideas. Further, that, in the constant use of a word that has been reduced to a sort of power of intimidation, it boils down to rallying the largest possible number of intellectuals in the world to the camp led by the Americans. In sum, it is about making the word "Jew" - assumed lo be untouchable because of its Shoah component; statist and pro-American because of its "Israeli" component; and vaguely spiritual because of its "Tradition" component - into the ideological shield and the intellectual referent of a new stage in the counter-revolution mat has been led in France by the nouveaux philosophes since the end of the 1970s, a stage that is now truly oppositional and supported by the services of state. By protecting their monopoly over the word 'Jew', it is hoped to eradicate for ever the very possibility of political universalism, of an equality of all particularist predicates, of a politics practiced by people who are here, irrespective of their origin. As soon as one threatens the stranglehold that the SIT triplet has over the destiny of the word "Jew" in language, in thought, and in historical life, as soon as one revives this word on the side of universal singularity and political emancipation, it constitutes a mortal attack on the faction's power to cause harm.

Once one has the measure of this attempt, one is tempted to disregard the satirical pamphlets of this or that mediocre employee of this faction. The extreme right has always utilized low-level informers in its organization, adventurers in writing who have had to run with the, hare and hunt with the hounds.

I wrote Circonstances 3 as I said before at my own risk, as one must nowadays, because I am disconcerted by seeing the word "Jew" associated - by intellectuals whose feebleness exasperates and misleads with the support that a large part of public opinion lends to odious policies. I know better, a thousand times better than the extremist faction, of the connection between the word "Jew" and the immense history of universal truths. In nullifying all the substantialist and racialist interpretations of it, in liberating it from any necessary connection to religious customs, in giving it a contemporary vivacity independent of fictitious narratives, in de-linking it from a slate which sticks it in the mud of imperial particularities; in sum, in liberating the word "Jew" from the triplet SIT, to which this faction tries to reduce it, I associate myself amicably with the work undertaken by many others, whether or not they lay claim to the predicate "Jew" by which a new force of the word can and will emerge. For the moment, 1 see it hardened, stunted, its flag moth-eaten by the forces of reaction. My profound hope is, as firmly slated in Circonstances 3, notably with respect to Udi Aloni's film Local Angel, that this word shall be reanimated, reinvented, revived in a cycle of truth-procedures. And first of all, without doubt, in Israel, where the implementation of a state or a country that is shared by all the people living there, whatever their customary predicates might be, would constitute the major landmark of such a revival.

Notes

[1] This collection was published as Circonstances 3: Portées du mot "juif", Paris: Leo Schéer, 2005.

[2] The complete version of this article of which the above is but an excerpt, appeared in Le monde on 02/02/06. It was written in response to Eric Marty"s "Alain Badiou: le futur d'une négation," in Les temps modernes, 12/05-01/06. A complete version of the article in English, translated by Steve Corcoran, appears in Badiou's Polemics, New York: Verso, 2006.

NB. Eric Marty je u medjuvremenu demantovao u vise medija i napisa " nesporazum" po pitanju upotrebe reci anti-semita, iza koje, kako sada tvrdi, "nikada nije ni stajao" .
leto dijalektike leto dijalektike 14:23 11.03.2008

Re: Antisemita na vidiku?

Eric Marty je u medjuvremenu demantovao u vise medija i napisa " nesporazum" po pitanju upotrebe reci anti-semita, iza koje, kako sada tvrdi, "nikada nije ni stajao" .


Doduse teza da Palestinci ne stradaju, a ako i nstradaju, to sigurno ne cine "vise" od svojih suseda, je i dalje , uveliko na snazi. Nju retko ko opoziva i demantuje.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:49 11.03.2008

Re: Antisemita na vidiku?

nisam ulazio podrobnije u tekst,
ali uopšte nemam utisak da je čovek antisemit. drugi je problem što država izrael visoko kotira na logičkoj lestvici moći pa ona, i podobna joj intelektuala, lejbeluje svaki živi kritički pristup kao "antisemitizam".
silver bullet silver bullet 16:22 11.03.2008

Re: Tišina

Vidite, za razliku od njega, ja smatram da treba insistirati da međunarodni sud u Hagu to zaista i postane, i da sudi svima, bez obzira na državljanstvo, za počinjene zločine. Dakle, umesto gašenja, ja predlažem univerzalizaciju.


Kolike su sanse da vas predlog bude prihvacen?
Ako su neznatne, kao sto u ovom trenutku jesu, cemu to isterivanje pravde sa olimpijskih visina?
Ili vi smatrate da filozofija ne poznaje kategoriju primenljivosti u datim vremenskim okvirima?

Vi ste pre svega pripadnik srpskog korpusa koji je iskusio "pravdu" Nato pakta, ali i "pravdu" hibrida komunista i nacionalista tokom devedesetih (mozda i niste?).

Meni je, sa te tacke gledista, daleko vaznije raspraviti pogubnost onoga sto su ovi drugi uradili svom narodu, u kulturnom, demografskom, istorijskom i svakom drugom smislu, a da u sklopu te analize posebno poglavlje zauzme Nato "pravda".

Ovakva analiza bez sustinskog razumevanja vremensko/istorijskog konteksta same Srbije, u meni izaziva samo osecaj frustracije.

Ali i podseca me na recenicu iz Dragojevicevog filma Lepa sela lepo gore:
"I mi ovom ped*** doktoru mozemo samo da zavidimo sto nije prosao kao mi."

leto dijalektike leto dijalektike 17:29 11.03.2008

Re: Antisemita na vidiku?


uopšte nemam utisak da je čovek antisemit. drugi je problem što država izrael visoko kotira na logičkoj lestvici moći pa ona, i podobna joj je intelektuala, lejbeluje svaki živi kritički pristup kao "antisemitizam


Slazem se sa vama, Srdjane.

Kao autor zanimljivog bloga "Bog dolazi u Jerusalem" ( i drugih) u kome pokazujete nuzni minimuim distance u odnosu na vasu izraelsko- palestinsku -dnevno-politicku- svakodnevicu, smatram da je veoma znacajno cuti vase misljenje bas po pitanju ove, nazalost sve ucestalije, prakse servisnih intelektualaca.

Pozdrav!
Marko Ristic Marko Ristic 01:51 12.03.2008

L'Organisation Politique

Djole Djole 10:05 11.03.2008

SIla Boga ne moli

Mozemo da pricamo koliko hocemo, ali ako jaci krene na tebe, obicno je bolje pomeriti se i pustiti ga.
Tekst je na mestu, ali dzaba nam to.

Nego, nema "portparolke NATO" da se javi ... Da nam objasni koja je razlika izmedju Putinovog poravnavanja Groznog i Kosova? Gde li se dede NATO da stiti ljudska prava i sprecava etnicko ciscenje?
asterix asterix 10:32 11.03.2008

Re: SIla Boga ne moli

Ima na zalost jedna mala razlika:( Putin je imao i pobedio zajedno sa Chechenima saveznicima. Imao sam priliku da upoznam par Chechena (saveznika) koji se super slazu sa Rusima. Svi smo zajedno izlazili mada Checheni nisu pili alkohol:)
Mi na drugoj strani smo i Gorance proterali:)
Ђак Ђак 10:47 11.03.2008

Re: SIla Boga ne moli

има још разлика...
Русија је уложила огромне паре у обнову Чеченије (Грозног на првом месту, наравно)
Могу се лако изгугловати слике, како сада Грозни изгледа.
Наравно, најважнија ствар у смиривању ситуације у Чеченији је, поред уништавања чеченских терориста, уложени новац.

Запад је Србији обећавао куле и градове кад падне Милошевић. Но, ништа од тога, или беше каква донаторска конференција са неким силним милијардама нових западних инвестиција у Србију?

Запад се потрудио да избомбардује много цивилних циљева и фабрика по Србији (пада цена после, кад треба да се купи), но, ето, није им успело да купе НИС, а баш су се својски трудили да му оборе цену - бомбама.

Користим прилику да овде још једном оставим кратак превод текста из једних немачких новина о последицама бомбардовања Србије:
-----------------------------------------------------

"Косово, држава која зрачи"

Текст под овим називом објављен је данас у Немачкој (наравно, новине које то објављују нису високотиражне).

Укратко препричано, тема су последице бомби са осиромашеним уранијумом.

Елем, студија британске службе за атомску енергију, рађена за лист "Independent" у Новембру 1991.године предвидела је пола милиона оболелих од рака услед бачених 40 тона осиромашеног уранијума током првог рата у Ираку.

Даље, по подацима НАТО-а, током бомбардовања босанских Срба 1995 бачено је око 3.5 тоне осиромашеног уранијума. 90% од тога је бачено на Хаџиће и на околину Хан-Пијеска.

У документарној емисији која је рађена за немачки WDR наводи се заштрашујући податак:
од 3500 људи, који су се иселили из Хаџића, у периоду од 5 година након бомбардовања од рака је умрло 1112 људи - практично једна трећина.

По признању Џорџа Робертсона 07.02.2000.године, током 78 дана бомбардовања бачено је око 10.5 тона осиромашеног уранијума на Србију, огроман део тога на Косово.
Власти у Србији су говорили о 15 до 17 тона осиромашеног уранијума, лист "Данас" је помињао чак 35.

Уколико узмемо да је бачено 10 тона, па упоредимо то са предвиђањима за Ирак, доћи ћемо до преко 100 000 нових случајева обољења од рака.

Међутим, власти у Србији о томе не воде статистику или скривају податке.

Но тако нешто не интересује много "борце за људска права" у Србији нити оне који причају глупости како нас је НАТО бомбардовао да би спасао Албанце од прогона.
-----------------------------------------------------
Dušan Maljković Dušan Maljković 10:49 11.03.2008

Re: SIla Boga ne moli

Što ne znači da Albanci nisu bili progonjeni i ubijani. Naprotiv.
Ђак Ђак 11:06 11.03.2008

Re: SIla Boga ne moli

Dušan Maljković
Što ne znači da Albanci nisu bili progonjeni i ubijani. Naprotiv.


И једни и други су били убијани и прогањани на Косову, ван сваке сумње.

Но овај осиромашени уранијум не разликује националности, па је тако вероватно јако велики број Албанаца којима је "милосрдни анђео" донео рак, на жалост.
adam weisphaut adam weisphaut 10:19 11.03.2008

Propuštena prilika

Ovaj vid stvari je potvrđen kad nijedan „demokrata" nije podigao ni mali prst za Čečene.

Sramota.
Umesto da je NATO objavio treći svetski rat.
Šokiran sam.
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 10:31 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Ovaj vid stvari je potvrđen kad nijedan „demokrata" nije podigao ni mali prst za Čečene.
Sramota.
Umesto da je NATO objavio treći svetski rat.
Šokiran sam.


Aha... znaci ok je bombardovati, u svari akcijasiti humanitarno, samo ako znamo da cemo se provuci i nekaznjenjo i sa nekim dobitkom.

Sjajno, to je logika mangupa sto lupaju samare decici u parku da im uzmu klikere
adam weisphaut adam weisphaut 10:38 11.03.2008

Re: Propuštena prilika



Aha... znaci ok je bombardovati, u svari akcijasiti humanitarno, samo ako znamo da cemo se provuci i nekaznjenjo i sa nekim dobitkom.

Sjajno, to je logika mangupa sto lupaju samare decici u parku da im uzmu klikere

I vi ste Dragane rastuženi zbog propuštenog trećeg svetog rata?
Ili zato što se nevini SM nije takođe izvukao?
Ili Putinovi (neosporni) zločini pravdaju Miloševićeve ?
Šta tačno od tog?
Djole Djole 10:45 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Šta tačno od tog?


Nista, meni je zao sto taj mangup koji udara decu i uzima im klikere moze to da uradi kad god mu padne napamet uvek ce proci nekaznjeno.

Znaci, Milosevica na sud svakako, ali i tog mangupa koji bije decu okolo.
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 10:47 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Zamena teza, nijedno, daleko bilo. Samo mi se srce cepa sto nema nikoga da pokusa da nam argumentovano objasni kako je NATO jedna fina organizacija, hvala joj, pa da zazivi malo diskusija.

Evo, 'ocete vi?

Ђак Ђак 10:50 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

adam weisphaut


Ili Putinovi (neosporni) zločini pravdaju Miloševićeve ?


а који то Путинови, па још и "неоспорни" злочини?
adam weisphaut adam weisphaut 10:57 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

ali i tog mangupa koji bije decu okolo.

Pa sudio mu Milošević,zar ne?
adam weisphaut adam weisphaut 10:58 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Evo, 'ocete vi?

Ne prepuštam to zadovoljstvo Virtuelnom Vasiliju.
On je tako potkovan argumentima.
adam weisphaut adam weisphaut 11:00 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

а који то Путинови, па још и "неоспорни" злочини?

Ma nema ih.
Ćovek je dobrotvor.
Pa još i topless maneken.
Ђак Ђак 11:04 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

adam weisphaut
а који то Путинови, па још и "неоспорни" злочини?

Ma nema ih.
Ćovek je dobrotvor.
Pa još i topless maneken.


Хехе, од тебе се ништа друго и није очекивало да напишеш.

Линколнове речи би требало себи да налепиш на врх екрана, да их видиш пре него што посегнеш за тастатуром.
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 11:05 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Ne prepuštam to zadovoljstvo Virtuelnom Vasiliju.
On je tako potkovan argumentima.


Nemojte sada da ustuknete, to tako nije za pohvalu...:)

uostalom, izgleda da se ovde svi ostali komentatori nekako slazu, a to je malcice dosadno.. Pustite VV,'ajte Vi, zarad diskusije ako nista drugo..
adam weisphaut adam weisphaut 11:08 11.03.2008

Re: Propuštena prilika


Хехе, од тебе се ништа друго и није очекивало да напишеш.


Ko ste to vi koji ste očekivali?
Đak, Đak, Đak i Đak ?
Bar ti nije dosadnos tolikim ličnostima.
adam weisphaut adam weisphaut 11:09 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Pustite VV,'ajte Vi, zarad diskusije ako nista drugo..

Jok neka ga VV brani, on je dobar u relativizatorskim čaršavima, jok ja.
Djole Djole 11:10 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Pa sudio mu Milošević,zar ne?

Kakvi su Milosevicevi sudovi - to znamo.

A koje je Vase misljenje - da li "mangupi" treba da podlezu medjunarodnom pravu ili ne?
Ili posto su jaci, a nema ko da im se suprotstavi mogu da rade sta hoce?
Mislim da smo mi jos i sitan primer onoga sto je radjeno od 2.sv.rata na ovamo. Dobro smo prosli u poredjenju sa ostalim mestima gde se "ugrozavana" ljudska prava ili gde je uspesno pronalazen neki drugi izgovor za napad.
Ђак Ђак 11:13 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

adam weisphaut

Хехе, од тебе се ништа друго и није очекивало да напишеш.


Ko ste to vi koji ste očekivali?
Đak, Đak, Đak i Đak ?
Bar ti nije dosadnos tolikim ličnostima.


Линколн, Адаме, златне су му речи у твом случају.
adam weisphaut adam weisphaut 11:14 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Линколн, Адаме, златне су му речи у твом случају.

I zna da je Kosvo Srbija.
Bilo lepo na plakatu.
Đak video.
Ђак Ђак 11:16 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

adam weisphaut
Линколн, Адаме, златне су му речи у твом случају.

I zna da je Kosvo Srbija.
Bilo lepo na plakatu.
Đak video.


Линколн, Адаме, Линколн... Свака му је злата вредна, а од тебе само потврде стижу, нема сумње.
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 11:17 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Pustite VV,'ajte Vi, zarad diskusije ako nista drugo..
Jok neka ga VV brani, on je dobar u relativizatorskim čaršavima, jok ja.
*novo



Ok, ostace zabelezeno da nema argumentacije koja dovodi u pitanje personifikaciju NATO-a u liku i delu mangupa koji lupa samare decici u parku da im otme klikere.

Tako sam i mislio...
adam weisphaut adam weisphaut 11:19 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Линколн, Адаме, Линколн... Свака му је злата вредна, а од тебе само потврде стижу, нема сумње.

Đak dosledan.
Đak je potvda onih Emersonovih reči.
Doctor Wu Doctor Wu 11:39 11.03.2008

jbt, kevtavi

koji si ti smor.
apatrid apatrid 12:07 11.03.2008

Re: Propuštena prilika

Sjajno, to je logika mangupa sto lupaju samare decici u parku da im uzmu klikere


Lepo opisana logika pristalica NATO u dobrom delu sveta.
asterix asterix 10:28 11.03.2008

Evo i pravih zlochinaca

New World Order:
http://www.redicecreations.com/article.php?id=1969
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 10:58 11.03.2008

Dostojno filozofa

bi danas bilo da vezba disanje, Jogu, da ne objasnjava bilo sta....
AlexDunja AlexDunja 11:29 11.03.2008

Re: Dostojno filozofa

bi danas bilo da vezba disanje, Jogu,

i slusa bubnjeve sa tibeta:)
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 11:36 11.03.2008

Re: Dostojno filozofa

i slusa bubnjeve sa tibeta:)

Ma, neka i udari u bubanj ako mu je volja, samo nista da se ne objasnjava...
Bilo ko, bilo kom, bilo sta i bilo gde.....
:)))))
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 10:59 11.03.2008

...


2. Sećanje na Šoa [holokaust] ostavlja jak utisak na etničke čistače.
...
Sve tri su bile samo retorički lažni, rđavo skrojeni kostim za prikri­vene uloge i za drugu nameru.


Ovde su oni delimicno u pravu: sila moze biti najefikasnije sredstvo za borbu protiv sile. Ali ne i uvek i na svaki nacin (i posebno ne kad su razlozi za njenu upotrebu izmisljeni ili bar preuvelicani). Ako se ja protiv zlocinca borim istim (i gorim) sredstvima kao i on - zar nisam i ja isti (gori)?

Etnickog ciscenja na Kosovu pre "humanitarnog bombardovanja" nije bilo (bar ne u ozbiljnijim razmerama). U vreme sukoba vojske i policije sa UCK su civili bezali iz ugrozenih regiona i vracali se kucama po zavrsetku borbi - sto se desava svuda u svetu u takvim oruzanim sukobima ...

A razultat cele akcije je "najcistije" etnicko ciscenje na prostorima ex-Yu (proterivanje nealbanaca sa Kosova). Najcistije zato sto sva ona ostala (mogu da) imaju bar delimicno opravdanje u oruzanim borbama (izmedju etnickih grupa) koje su bile u toku. A ovo zadnje je bilo u POPTPUNOM MIRU. Srpska vojska i policija su se povukle bez i jednog incidenta i predale kontrolu najmocnijoj sili na svetu. Cak su i zapadni mediji prikazali (doduse kratko) kako se pale sprske kuce (uglavnom od strane UCK) i kako ljudi beze navrat-nanos. NATO samo sprecava da izbeglice ne budu lincovane od razbesnele rulje ...

Ali ono sto je za mene fascinirajuce-ZASTRASUJUCE je da se ni onda, a ni svih ovih godina, na zapadu uopste to etnicko ciscenje ne pominje i da se ta kvalifiakcija NIKAD ne upotrebljava (naprotiv govorilo se samo o "uspehu" NATO) - mislim naravno na main-stream medije ...

I nista ne pomazu razni intelektualci i "intelektualci", cuvena sloboda stampe i medija i slicne stvari. Iako je informacija bilo i postoje i danas. I pokazuje se sta je presudno u manipulaciji javnog mnjenja: istina je samo ono sto se kaze u udarnim vestima na main-stream medijima i, posebno, ako se ponovi dovoljan broj puta. A tu nemaju pristupa intelektualci tipa Chomskog i Badjua ... bez obzira koliko bili u pametni i u pravu ...
adam weisphaut adam weisphaut 11:17 11.03.2008

Re: ...

ajcistije zato sto sva ona ostala (mogu da) imaju bar delimicno opravdanje u oruzanim borbama (izmedju etnickih grupa) koje su bile u toku.

Dosledan moralista kao i uvek.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 11:33 11.03.2008

Re: ...

adam weisphaut
Dosledan moralista kao i uvek


ah, ti ne bi bio ti kad se ne bi uhvatio za najmanje vazan detalj... A jel bi bio zadovoljniji ako kazemo da su bila sva podjednako cista? Il' ti se vise svidja da kazemo da su ona ranija bila cistija a ovo zadnje ... najprljavije?
adam weisphaut adam weisphaut 15:30 11.03.2008

Re: ...

A jel bi bio zadovoljniji ako kazemo da su bila sva podjednako cista? Il' ti se vise svidja da kazemo da su ona ranija bila cistija a ovo zadnje ... najprljavije?

Ne znam Vaso kako se to meri: čistoća ili prljavost nečeg takvog?
Argumenovan, kakav si objasni.
Ali jedno pitanje koliko je ostalo Francuza u Alžiru po nezavisnosti? Koliko Belgijanaca u Kongu?
Koliko je tvojih sugrađana Nemaca ostalo u Vojvodini? Koliko u Poljskoj? Koliko u Češkoj?
Poenta je da narodi koji su bili izloženi dugogodišnjem tlačenju često reagovali na način na koji su Albanci po dolasku NATO. Da nije bilo tlačenja ne bi bilo ni nasilja tog obima.

Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 08:38 12.03.2008

Re: ...

adam weisphaut
Ali jedno pitanje koliko je ostalo Francuza u Alžiru po nezavisnosti? Koliko Belgijanaca u Kongu?
Koliko je tvojih sugrađana Nemaca ostalo u Vojvodini? Koliko u Poljskoj? Koliko u Češkoj?
Poenta je da narodi koji su bili izloženi dugogodišnjem tlačenju često reagovali na način na koji su Albanci po dolasku NATO. Da nije bilo tlačenja ne bi bilo ni nasilja tog obima


Jbte koji si ti relativizator! Po ko zna koji put se pokazuje na delu pojava poznata u psihologiji da ljudi svoje osobine vide kod drugih oko sebe...

O tome da su pojave proterivanja nevinih ljudi zbog etnicke pripadnosti kojoj su pripadali i neki drugi krivci/zlocinci sastavni deo uglavnom svih etnickih cukoba sam pisao i ja. Ali to je zlocin i nije mi bilo ni na kraj pameti da ga opravdavam...

To sto mi razumemo da su neki zlocini postojali, postoje i da ce postojati ne znaci da mi treba da se slazemo sa njima, tolerisemo ih ili podrzavamo zlocince ... NAPROTIV ... Pre dolaska Milosevica na vlast su torturu vrsili Albanci (pre neki dan sam citirao i clanak iz New York Times-a iz 1987 o tome), po tvojoj relativizatorskoj logici bi onda kasnija "osveta" druge strane isto mogla da se opravda ... Ali to je samo podsticanje spirale zlocina. Kao sto je i svaki pokusaj jednostranog resavanja na silu ... ukljucujuci i ovo zadnje NATO-ovsko ...

pozz


deki_swe deki_swe 11:02 11.03.2008

Neču da čitam!

Uopšte mi se nečita ovaj tekst. Čovjek je francuz a kritika je očigledno, i vjerovatno, prevashodno adresirana sugrađanima, znači francuzima. Naravno važno je obavjestiti one u Srbiji koji neznaju, ili se prave da neznaju, da se o Srbiji, i Balkanu uopšte, na zapadu vodi nijansirana diskusija. Ko to na B92 blogu nezna? Nek' izvoli i nek' sebe ubjedi da je žrtva svjetske konspiracije.

I nek' pijan kaže da mu se u glavi ljulja zato što se zemlja vrti.
Dušan Maljković Dušan Maljković 11:06 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

Grešite. Kritika je adresirana mnogima, ne samo Francuzima. Ali vi ne morate da čitate, to svakako...:)
lush lush 11:31 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

Ja procitala.
I globalno je sve to ok, on covek, izmedju ostalog i zato sto je Francuz, zapadnjak, ima pravo da pise na ovaj nacin. Kritikuje NATO, "medjunarodnu zajednicu", vojno angazovanje svoje zemlje u nekoj nebitnoj zemlji, nacin na koji se ona vrsi i razloge koji su navedeni za tu vojnu intervenciju. Sve s pravom, jer je to njegova zemlja, njegove organizacije koje nastupaju u njegovo ime, s cim se on ne slaze.
Njemu smeta da se u njegovo ime negde pravi kolateralna steta.

E kad se taj clanak uzme, prevede i prenese u Srbiju onda nastane sveopsti kokosinjac i pljuvacina po Amerikancima i Evropi i svima osim Kinezima i odnekud izroni hrpa likova, kojima je, meni se cini, osnovni problem sa nasiljem uopste, posebno onim koje vrse Amerikanci, ne to sto ga vrse, nego sto ga nisu upotrebili na nasoj strani.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 15:40 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

Dušan Maljković
Grešite. Kritika je adresirana mnogima, ne samo Francuzima. Ali vi ne morate da čitate, to svakako...:)


sta mislis Dusane, da bi bilo dobro da mi ovde priredimo neki 'paralakticki' pogled na Badijuovu filozofiju (slican Zizekovom predlogu za pogled na humanitarizam), barem u onom delu u kom se ta filozofija poziva na situacije u Srbiji i regionu? Mislim da je od ogromne vaznosti ukljuciti ovdasnja dogadjanja na tako preciznu i politicki emancipovanu kartu sveta, ali zar neke njegove teze, ne "zrtvuju" nesto na lokalnosti da bi dobile na univerzalnosti? I nadalje, paradoksalno, gube upravo i na stecenoj univerzalnosti zbog gubitka na lokalnosti? Badiju cini mi se nedovoljno uzima u obzir ovdasnje imperijalne ambicije i kapacitete... i pomalo je tehno-rasista... kao, vrsljalo se po Kosovu i ubijalo tu i tamo jer su eto, prostodusnim vojskovodjama bile prekinute komunikacije... kakvo je to podcenjivanje bre, pa ne prenosi se nacionalni imperijalni pogrom-program putem vojnih komunikacija...
Marko Ristic Marko Ristic 16:12 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

adiju cini mi se nedovoljno uzima u obzir ovdasnje imperijalne ambicije i kapacitete... i pomalo je tehno-rasista


Zaista je zanimljiva taktika diskvalifikacije Alena Badjua koju je izabrao Nebojsa MIlikic. Badju nije sa ovih prostora, dakle , nema prava da sudi o ucescu SVOJE zemlje u ratu koji se dogadja na ovom prostoru. (Kako je i Marks, pre 150 godina, iznosio sud o Balkanu, mozemo da ocekujemo da ce Milikic biti sklon da obezvredi i Marksove analize.) Medjutim, sledeci logiku blogera Milikica, mozemo da zakljucimo da cemo i mi, ako se usudimo da kazemo nesto o ratu u Bosni, rizikovati da izgubimo nesto od "univerzalnosti", jer nismo iz Bosne. Dakle, svako se bavi samo svojim dvoristem, kao sto kaze Druga Srbija. Verovatno su i Badjuove analize rata u Alziru ili u Vijetnamu, takodje, "tehno-rasisticke".

Salu na stranu, Milikicev - malo je reci: pretenciozan - pokusaj diskvalifikacije Alena BAdjua ne bi bio vredan paznje kada u njemu ne bismo mogli da prepoznamo dugogodisnji krstatski rat Druge Srbije protiv onih (zapadnih) intelektualaca koji se usudjuju da dovedu u pitanje idologiju humanitarizma, evroantlatskih integracija ili, sto je najbolnije, nekih lokalnih srpskih neprikosnovenih autoriteta.

Sve je pocelo dobro organizovanom kampanjom protiv Svetlane Slapsak, i to samo zbog toga sto se usudila da dovede u pitanje neke autoritete Druge Srbije. Godinama je vec blokiran bilo kakav uticaj Svetlane Slapsak, a na pomen njenog imena eksponenti politike Druge Srbije okrecu glavu i menjaju temu, kao sto se u ono vreme bezalo kad neko spomene Leku (Rankovica). Usledio je sistematski bojkot Igora Mandica, a danas je na tapetu Vedrana Rudan. O sistematskoj opstrukciji uticaja Slavoja Zizeka sve je vec receno, a sada vidimo da je i Badju u istom paketu.

Na neki nacin, ja sam zahvalan Nebojsi Milikicu zbog toga sto je ovaj podzemni krstaski rat konacno ucinio vidljivim.
adam weisphaut adam weisphaut 16:16 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

Salu na stranu, Milikicev - malo je reci: pretenciozan - pokusaj diskvalifikacije


Na neki nacin, ja sam zahvalan Nebojsi Milikicu zbog toga sto je ovaj podzemni krstaski rat konacno ucinio vidljivim.

Prilično neprenticiozno tumačenje jednog blog komentara.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:50 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

Marko Ristic
adiju cini mi se nedovoljno uzima u obzir ovdasnje imperijalne ambicije i kapacitete... i pomalo je tehno-rasista

Zaista je zanimljiva taktika diskvalifikacije Alena Badjua koju je izabrao Nebojsa MIlikic. Badju nije sa ovih prostora, dakle , nema prava da sudi o ucescu SVOJE zemlje u ratu koji se dogadja na ovom prostoru. (Kako je i Marks, pre 150 godina, iznosio sud o Balkanu, mozemo da ocekujemo da ce Milikic biti sklon da obezvredi i Marksove analize.) Medjutim, sledeci logiku blogera Milikica, mozemo da zakljucimo da cemo i mi, ako se usudimo da kazemo nesto o ratu u Bosni, rizikovati da izgubimo nesto od "univerzalnosti", jer nismo iz Bosne. Dakle, svako se bavi samo svojim dvoristem, kao sto kaze Druga Srbija. Verovatno su i Badjuove analize rata u Alziru ili u Vijetnamu, takodje, "tehno-rasisticke".

Salu na stranu, Milikicev - malo je reci: pretenciozan - pokusaj diskvalifikacije Alena BAdjua ne bi bio vredan paznje kada u njemu ne bismo mogli da prepoznamo dugogodisnji krstatski rat Druge Srbije protiv onih (zapadnih) intelektualaca koji se usudjuju da dovedu u pitanje idologiju humanitarizma, evroantlatskih integracija ili, sto je najbolnije, nekih lokalnih srpskih neprikosnovenih autoriteta.

Sve je pocelo dobro organizovanom kampanjom protiv Svetlane Slapsak, i to samo zbog toga sto se usudila da dovede u pitanje neke autoritete Druge Srbije. Godinama je vec blokiran bilo kakav uticaj Svetlane Slapsak, a na pomen njenog imena eksponenti politike Druge Srbije okrecu glavu i menjaju temu, kao sto se u ono vreme bezalo kad neko spomene Leku (Rankovica). Usledio je sistematski bojkot Igora Mandica, a danas je na tapetu Vedrana Rudan. O sistematskoj opstrukciji uticaja Slavoja Zizeka sve je vec receno, a sada vidimo da je i Badju u istom paketu.

Na neki nacin, ja sam zahvalan Nebojsi Milikicu zbog toga sto je ovaj podzemni krstaski rat konacno ucinio vidljivim.


eh g. Marko, g. Marko, oce ta paralaksa u svim pravcima u 105. godini... nego, jel ste slusali Svetlanu Slapsak skoro na Pescaniku?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 17:02 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

adam weisphaut
Salu na stranu, Milikicev - malo je reci: pretenciozan - pokusaj diskvalifikacije

Na neki nacin, ja sam zahvalan Nebojsi Milikicu zbog toga sto je ovaj podzemni krstaski rat konacno ucinio vidljivim.
Prilično neprenticiozno tumačenje jednog blog komentara.


Adame, nema potrebe da pretencioznost ne smatramo dobrim saveznikom istrazivackog i istinoljubivog duha... ali kad ste pretenciozni u 105. godini, to je ili zato sto ste vec infantilni ili zato sto ste jos uvek senilni...
Turnesol Turnesol 18:28 11.03.2008

Re: Neču da čitam!

Nebojša Milikić
adam weisphaut
Salu na stranu, Milikicev - malo je reci: pretenciozan - pokusaj diskvalifikacije

Na neki nacin, ja sam zahvalan Nebojsi Milikicu zbog toga sto je ovaj podzemni krstaski rat konacno ucinio vidljivim.
Prilično neprenticiozno tumačenje jednog blog komentara.


Adame, nema potrebe da pretencioznost ne smatramo dobrim saveznikom istrazivackog i istinoljubivog duha... ali kad ste pretenciozni u 105. godini, to je ili zato sto ste vec infantilni ili zato sto ste jos uvek senilni...


Ovo nema veze sa komentarom. Molim Nebojsu Milikica da odgovori pristojno.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 22:14 11.03.2008

Re: Neču da čitam!



adam weisphaut
Salu na stranu, Milikicev - malo je reci: pretenciozan - pokusaj diskvalifikacije

Na neki nacin, ja sam zahvalan Nebojsi Milikicu zbog toga sto je ovaj podzemni krstaski rat konacno ucinio vidljivim.
Prilično neprenticiozno tumačenje jednog blog komentara.

Adame, nema potrebe da pretencioznost ne smatramo dobrim saveznikom istrazivackog i istinoljubivog duha... ali kad ste pretenciozni u 105. godini, to je ili zato sto ste vec infantilni ili zato sto ste jos uvek senilni...


Ovo nema veze sa komentarom. Molim Nebojsu Milikica da odgovori pristojno.


au... jesam li rekao nesto nepristojno? Spreman sam da se izvinim, ali kome ili cemu? Komentar se inace odnosio na g. Ristica a ne vas Adame!!!
milosib milosib 11:08 11.03.2008

Istina

Cestitke i preporuka na tekstu. Problem je to sto tesko sta moze da se ucini protiv tako mocnih razbojnika. Ono sto mozemo je da bar ukazemo na sve to, a ne da kao neki profesionalni borci za ljudska prava i tzv. evroatlantske vrednosti jos vrsimo i propagandu u korist istih.

Ta ekipa toliko prica o zlocinima nad Albancima da nece da primeti da je u tom periodu poginulo vise Srba ( sto od NATO sto od UCK) nego Albanaca. Unedogled su sposobni da pricaju o dve hladnjace, a vise od tri hiljade poginulih od bombardovanja i ne pominju. Najcrnje je sto su ljuti na Srbiju, koja je vecinu svojih zlocinaca osudila, a to sto nijedan NATO vojnik ili Albanac nije odgovarao za zlocine nad Srbima smatraju za normalno i pravedno jer je zaboga Srbija kriva sto su Albanci podigli oruzanu pobunu za otcepljenje.

Imaju morala manje od limenog pevca na krovu.

Dušan Maljković Dušan Maljković 11:15 11.03.2008

Re: Istina

Molim vas da ne trivijalizujete zločin nad albanskim stanovništvom, svodeći ga na dve hladnjače. Znate da je mnogo više Albanaca poginulo, da su čitava sela sravnjivana sa zemljom, itd, kao i da je diskriminacija uključivala i druge sistemske vidove maltretiranja, i to dugogodišnje.

Primetite, takođe, da Badju ne govori sa desne, već sa radikalno leve pozicije -- desni intelektualci, npr. B. Levi, Gliksman i Finkelkrot, u Francuskoj, naprotiv, podržavaju vojne intervencije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana