Umetnost

Kilijan u Beogradu!

Aja Jung RSS / 07.03.2015. u 16:48
 102201-kylian-box-set-kylian-front.jpg
 
"Dragi Prijatelji, veoma sam ponosan i srećan što ću biti deo jednog posebnog, a vrhunskog umetničkog projekta. Rođen sam u Češkoj, davne 1947. godine, i proveo sam tačno dve trećine svog života u zapadnoj Evropi. I to u Britaniji, Nemačkoj i Holandiji. Naravno, potpuno sam bio svestan političkog i kulturnog poretka u vreme hladnog rata. Takođe znam koliko je bolno bilo za ljude iz istočne Evrope, što ne mogu da komuniciraju normalno sa "Zapadom". Bio sam umetnički direktor Holandskog plesnog teatra pune 24 godine. Tokom svih tih godina, trupa je mnogo putovala po svetu. Odlazili smo u različite zemlje, čak i one koje su se nalazile pod sasvim čudnim i kontraverznim političkim sistemima (Južna Afrika za vreme aparthejda, Čehoslovačka osamdesetih, ili Grčka pod huntom.....) Odlazili smo tamo, jer sam verovao da kada god političari ne umeju da govore, ili razgovaraju međusobno, na umetnicima je da otpočnu dijalog. Igra nije samo najstarija umetnička forma u ljudskih bića, starija od muzike, slikarstva ili književnosti, već je i posve lična umetnost. Umetnost pojedinca. Zbog tog svog karaktera, kao i mogućnosti da komunicira direktno, bez jezičkih ograničenja, igra je najbolji ambasador, koji može spojiti ljude najrazličitijeg porekla i kulturne ili religijske prošlosti. Ratovi su iza vas, ali rane još nisu zacelile. Ono što želimo da vam donesemo, jeste jedan mali prozor, jedan most. Taj most može pomoći da bolje razumemo da niko ne živi sam na ovom svetu, već svi delimo jedno mesto. "
 
Ovo je tekst koji je nastao aprila, 2007. godine, i koji je napisao jedan od najslavnijih koreografa našeg vremena, Jirži Kilijan. Bilo je to pred drugi dolazak Holandskog plesnog teatra u Srbiju, na Beogradski festival igre. Međutim, ovo pismo je tek sada, slučajno stiglo do mene. Znam koliko sam se borila da jedna od najboljih, a istovremeno najzahtevnijih trupa savremene igre u svetu, bude predstavljena u Srbiji. I to četiri puta! Ali sam se uvek podjednako radovala poverenju i prilici da sarađujem sa njima, a oni su zauzvrat ostavljali u Srbiji hiljade novih poklonika umetničke igre. Nakon njihovih predstava, neki obični ljudi su me zaustavljali na ulici, pokušavajući da prizovu scene, pokrete, slike... i molili da vratim kišu u Sava Centar...O Kilijanovoj zavesi širokoj preko 15 metara, od najsitnijih perlica, kroz koju je tkana najbolja igra, pričalo se dugo, sa nekim posebnim poštovanjem za onu vrstu umetnosti koja se retko ljudima u životu dogodi...pa se osete odabranima.
 
Poznato je da Kilijan već godinama ne posećuje Festivale. Njegovi bliski saradnici kažu da punih 17 godina nije išao ni na jedan. Ne učestvuje ni na konferencijama za štampu, dok intervjue slabo, ili uopšte ne prihvata. Kao umetnik nesagledivnog opusa, koji uživa istaknutu poziciju u svim leksikonima savremene igre, ali i izvodbe svojih dela na najboljim scenama u svetu, on je zapravo povučen i skroman čovek. Jednostavan i čudan, koliko i svi veliki i značajni umetnici.
 
Vest da će upravo Kilijan doći u Beograd, na 12. Beogradski festival igre, delovala je neverovatno. Zatim, da će ostati ovde puna četiri dana... da će putoviti vozom i kolima iz Haga do Beograda, a zatim kolima i vozom iz Beograda do Haga... Jedan nemački kritičar je u šali rekao da je samo dolazak Kilijana bio dovoljan da ceo svet ovog proleća priča o Beogradskom festivalu igre!
 
A onda, smo shvatili da je Kilijan pristao i na intervjue, da je sam predložio razgovor sa publikom nakon predstava 2 i 3 aprila, i da je prihvatio konferenciju za štampu u Beogradu, odmah po dolasku...
 
Za 12 godina bavljenja jednim ozbiljnim festivalom, na ovoj našoj strmoj i uzanoj kaldrmi, nisam smela da se usudim i poverujem u neke blistave trenutke kojima smo ja i moj mali tim, s vremena na vreme, nagrađeni. Ovaj trenutak je svakako osvetlio i potvrdio sve godine upornosti, ludila, rizika, hrabrosti, nespavanja, grčevite borbe da Beograd bude svet...
 
Hvala, Majstore!


Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 20:06 07.03.2015

Leteti i opet leteti....

(Po)leteti na ovdašnjoj strmoj i uzanoj kaldrmi je nalik Ikarovom poduhvatu. No, na sreću, krila nisu sklopljena uz pomoć voska, već od umetničkog tkanja. ARS LONGA, VITA BREVIS.
vera.nolan2 vera.nolan2 10:06 09.03.2015

Hvala Aja

,zahvaljujući tvom blogu,saznala sam mnogo toga o dešavanjima u baletu ,igri i našem festivalu.Baš sam iščitala i odgledala;sjajan koreograf!!!
Evo jedan mali upečatljiv vizuelni odsečak:



"Telo u svojoj (ne)moći, snazi i slabosti, vibraciji, senzualnosti, gipkosti, mladosti i starenju…"
Nađoh i ovo,vredi pogledati:seriju fotografija koja slavi telo,koncept i režija: Jiří Kylián
jucaibin jucaibin 16:54 09.03.2015

BRAVO

Bravo, Aja, divna je ta tvoja zarazna enegrgija! Nisam poznavalac plesa, ali pratim tvoje blogove uvek! Divim se tvojoj upornosti da dovedes svet Beogradjanima pred noge! Samo napred

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana