Braneći svoje ministre od moguće odgovornosti za odluku da aerodrom Beograd, uprkos vremenskim uslovima, bude jedina destinacija za sletanje helikoptera tog kobnog petka 13, Vučić je pokazao da se jedna neodgovornost može braniti samo još većom neodgovornošću.
Proglašavajući sa druge strane deo javnosti koji traži odgovore na sasvim legitimna i konkretna pitanja za mrzitelje njegovog veličanstva, te posledično i njegovih ministara, srpski je premijer demonstrirao istinitost tvrdnje da se jedna sramota može braniti samo još većom sramotom.
Bestidna zamena teze kako neko krivi minister samo zato što su njegovi, Vučićevi, ili još bizarnije, zato što su pokušali spasiti bebu, ogledalo je te i takve sramote.
Medjutim, greška je misliti kako srpski premijer brani svoje ministre. Vucic ustvari ovde brani svoju politiku koja podrazumeva bezpoštednu borbu za rejting gde su životi drugih tek kolateralna šteta.
Jedina stvar sa kojom se Vucic bavi jeste ocuvanje visokog rejtinga u složenim uslovima.
Iako mu u toj raboti sama opozicija kadkad nesebično pomogne, osnovni cilj Vuciceve politike jeste nestanak smislene opozicije i mislećih medija.
To je ustvari osnovni preduslov za završetak izmisljene stvarnosti u kojoj će Vučićev rejting postati izmišljen, odnosno stvar njegove volje .
U Potemkinovim selima premijera Srbije sve postaje stvar njegove percepcije, a koliko daleko je spreman da ide, Vučić to najbolje demonstrira na slučaju tragične nesreće prouzrokovane padom helikoptera prošlog petka.
Koliko je sa druge strane EU spremna da zatvara oči, uši, grlo i nos na jasno udaljavanje Vuciceve gubernije od vlastitih standarda, jasno označenih u tzv kopenhaškim kriterijumima, najbolje je ovog petka demonstrirao Edvard Kučan, šef delegacije EP.
Predsednik delegacije Evropskog Parlamenta je tako izjavio kako u Brisel nosi poruku da je put Srbije ka EU jasan. Istini za volju, Kučan nije krio činjenicu da jedino što on nosi u Brisel jesu tek čvrsta uveravanja vlasti o svom evropskom putu.
To sve neobično liči na situaciju gde majka upozori sinove da je više vreme da pocnu spremati sobu koja je u sve većem haosu, a oni joj odgovore :
-Evo mama ‘oćemo, majke mi, samo nas pusti još malo, da se poigramo.
No neodgovorno bi bilo tražiti odgovornost Brisela za ono šta radi zvanični Beograd. Kao što Beograd ne može biti odgovoran za ponašanje Brisela.
Srpski premijer marljivo (g)radi, ciglu po ciglu, laž po laž. Jasno je pokazao da na svom putu do svojih Potemkinovih sela ne planira stati.
Svaka laž, svako silovanje zdravog razuma, koje prodje u mučnoj tišini ugašene javnosti radja novu, još bizarniju laž , još bestidnije silovanje zdravog razuma.
U nekakvom redosledu odgovornosti možda bi upravo ta zaglušujuće glasna tišina javnosti zauzela to kobno prvo mesto, ispred autokratskog ponašanja srpskog premijera , pragmaticno ćoravog Brisela i razjedinjene opozicije.
A vesti u ogledalu odavno su postale, koliko šaljive, toliko istinite. U svakoj šali ima pola istine, samo na njuz.netu istina je kompletna.