Idem tako ja, hodam, gledam sebi pred noge, kad gle, dinar, sjaji se tek iskovan! Sagnem se, uzmem ga, pomislim sreća! Ko zna kad i gde sam to čuo i od koga ali se držim toga. Nekada, kad je bilo love do krova, prebacivao sam ga preko levog ramena ne osvrćući se, kao, doneće mi još više sreće. Sada ga turim u džep i nastavim da hodam. Nisam prešao ni deset koraka a ono ispred mene stotka! Osvrnem se, možda je nekome ispala, da vratim. Ništa! Oko mene ni mačeta. Podignem stotku i stavim je u novčanik, valja se. Nastavim ka Savi ali glavu ne podižem. Da ne poveruješ! U travi ispred mene petohiljadarka! Okreni se i obrni, na puškomet od mene nikoga! Teško ali se ipak sagnem, ćapim petaka i njega uredno ufuram u novčanik. E da, skoro sam kupio, bila mi legla neka lova, crveni novčanik, firmiran EMPORIO VALENTINI. Ajd to što je firmiran, pa čista koža, nego crven! E to znam, rekla mi žena, dal' u šali, dal' ozbiljno: Nađi i kupi crveni novčanik, doneće ti lovu! Otkud ti to? Ni ona nije imala pojma gde je, kad i od koga to čula ali ja zapamtio. S nađenim petakom sam ga već otplatio. Nastavim, nogu pred nogu, čudo ljudi! Petsto evra mi pred patikom! Šta je bre ovo, skrivena kamera, zeza se neko s mojom personom! Oko mene pustoš, još nije vreme za šetnju, ljudi ručaju, pa posle kafica, pa sitna dremka... Podignem novčanicu, obrći je i okreći, prava! Uradim jedino moguće, pravac novčanik. Nastavim da buljim ispred sebe ali ništa, zagledam svaki papir i papirić, ništa, omoti od čokolade, kese od čipsa, vodoinstalater vama na usluzi 24 sata, broj mobilnog... love ni od korova! Ne budi nezajažljiv, kažem sebi, došetam do Aligatora, devojčica iza šanka: Dobar dan, uobičajeno, produženi i sok od crne ribizle? Klimnem glavom i uvalim se u udobnu fotelju. Izvadim ukrštene reči, Enigmatika li beše, hemićarsku olovku, u to produženi i sok. Izrešavam nekoliko ukrštenica, najviše volim one tz bele, gde sam ucrtavaš tamna polja. Lako da lakše ne može biti, navikao sam se i na idiotske kovanice i raznorazna budalesanja enigmata sastavljača. Odrapim na Aligatoru sat, sat i po, platim i polako po keju ka domu svom. Iako je voda visoka, izdaleka vidim Mileta, spustio hranilicu, iz vode jedva viri svetlo plava flašica Kosilija. Ide li majstore, pitam? A to si ti, visoka voda a mene mrzi da budem u kući, dve krupatice i jedna deverika, mala k'o šaka al' mi lepo, kad ćeš ti kod Pingvina? Prošle godine si maznuo onu skobaljčinu, još pričaju čika Pera, Buđa i Rce. Zapalim, sednem na betonsku klupu i jedno pola sata drvimo kako je ovde nekada bilo ribe, jedan štap ti bio dovoljan...i jeste, baš jeste, znao sam da za četiri sata napunim čuvarku i ne samo ja. Dignem dupe, pozdravim se s Miletom i krenem. Bio sam kod Savskog galeba kad mi klecnu staračko koleno! Šepajući dovučem se do klupe, spustim ranac, sedeći ispruženih nogu počnem da upražnjavam vežbe. Posle desetak minuta, ustanem i oslonim se na desnu nogu, dobro je, uspeću da se dovučem do kuće, dva kilometra, možda stotinak metara manje. Okrenem se da uzmem ranac a on, kad sam ustajao zakačio sam ga, upao između klupe i zida. Sednem za svaki slučaj, iztorziram se i ćapim ranac. Kad! O Bože, izgleda da te ima! Od rođenja nevernik, u taku odlučujem da svake nedelje do kraja života palim sveću Bogu Ocu, Sinu i Svetom Duhu! Iza klupe u gomili prošlogodišnjeg lišća vidim veliki braon trakom povezan svežanj novčanica od hiljadu evra! Gurnem kao slučajno ranac, opet se torziram, otvorim ga i strpam šuške u njega! Izvučem ranac i iz njega, ako me neko gleda i posmatra, izvadim flašicu vode koju obavezno nosim sa sobom, gunem tri gutljaja i vratim je u ranac. Zapalim cigaretu a srce mi dumbara u grudima, 'oće da iskoči! Moralne dileme neimam, poštenom radnom čoveku ni u san ne može da dođe takva silna lova, dakleM, u pitanju je neka lopina, kriminalac, prodavac heroina na veliko, muvač s belim robljem... pomislim: Ko ga bre jebe, taj i ne zna da mu je ispalo! Šta je za njega nekoliko stotina hiljada evra! Proverim, prethodno u džbunju izvađenu novčanicu, u menjačnici kod Dabe, prava pravcata, nema laži, nema prevare! Promenim 200 evrića, nakupujem u samiški svega i svačega, falila je samo od popa šapka!
Epilog:
Već sam poručio Chevrolet Cruze, sutra idem da ga preuzmem! Žena i ja merkamo jedan stan na Vračaru ali otom potom.