Ne mogu da govorim kakav je Đinđić bio jer sam ga uživo video samo nekoliko puta i to uglavnom na popriličnoj razdaljini... Bilo je to za vreme protesta 96-97, kada sam imao 13 godina, na košarkaškoj utakmici Partizana i kasnije na predizbornom mitingu Labusa kada je održao čuveni govor o trutu.
Znam samo da me je oduševljavalo, kada sam ga gledao na TV-u, to što je uvek znao da se nasmeje. Harizmatičan, brzo i veoma inteligentno odgovarao je na pitanja, izgledao je kao da je pun snage i skoro uvek je koristio prave metafore. Nedostaje mi to... Uz njega sam bio siguran da postoji neka nada. Đinđićeve poruke bile su mnogo značajnije od same politike, jer se kroz njih provlači i odnos pojedinca prema životu i problemima.
Njegove ideje i citati će nadživeti sve nas, ako je to nekom za utehu. Meni nije i poprilično sam ogorčen svakog marta. Ostaće jedna svetla ličnost srpske istorije, ali gorčina je tu jer ipak nije zaslužio da ga njegov narod toliko malo ceni dok je bio živ.
------------------------------
Bila je sreda, dvanaesti mart 2003. godine. Naspavao sam se i spremao da pođem na vežbe iz Poslovne Informatike.. Prolazila je druga nedelja od kako sam prestao da radim kao Sistem administrator u jednoj firmi (nakon 9 meseci rada) i već sam počeo da uživam u tome što ne moram da kombinujem i posao i predavanja već mogu samo studijama da se posvetim. Letnji semestar se zahuktavao, a vežbe iz informatike su mi posebno bile zanimljiva jer sam se prozivao sa asistentom.
Sećam se da je predavanje bilo oko podneva, a u autobusu (95) uopšte nije bilo gužve.. Posmatrao sam ljude i razmišljao kako ću da proslavim svoj 20ti rođendan do koga je, tada, ostalo 11 dana. Nakon 15tak minuta vožnje autobusom prelazili smo Pančevački most i na uključenju u 29.-i (Bulevar Despota Stefana) stajali su panduri koji su kontrolisali vozila i stvorila se mala gužva. Ljudi u autobusu su komentarisali nešto, ali ja nisam obraćao posebnu pažnju na to. Stigao sam do Banije, a odatle prošetao do TMF-a pošto je bilo lepo vreme. U velikom amfiteatru Tehnološkog fakulteta prišao mi je Dušan, drug koji živi 100tinak metara odatle i koji je sa sobom nosio neki volkmen sa FM prijemnikom..
'Jesi čuo da su pucali u Đinđića?' ... 'Ne, kako je' - nisam pretpostavio ni da je pogođen, a kamoli da se lekari bore za njegov život... 'Pa ok je, ranjen je samo'.. Još sam bio pod utiskom Đinđićevih govora u skupštini gde se žešće usprotivio lenjštinama iz DSS-a i prokomentarisao sam da će im sada svima ... kevu kad se oporavi.
Ušli smo na predavanje i tu je već krenula priča o tome šta je razlika između hostinga, domena i sl., što je meni sve bilo poznato pa sam onda uglavnom i komentarisao. Dušan je sedeo iza i slušao radio, a u jednom trenutku me je pozvao i došapnuo da je Đinđić izgleda ubijen... Bio sam u šoku i od tada više nisam slušao predavanje. Među studentima se to pročulo pa je tražena pauza, a na pauzi smo tražili i da se prekinu vežbe jer nismo više bili u stanju da pratimo to. Ne znam šta je na kraju asistent odlučio, ali Dušan, Bojan i ja smo odmah otišli do Vlade Srbije. Mislim da je neko rekao da se tamo skupljaju ljudi pa smo i mi požurili.
Ispred zgrade me je uhvatila jeza, gledao sam ljude kako u neverici gledaju u zgradu tražeći bilo kakvu nadu... Zajedno sa nekom drugom grupom drali smo se 'Uhapsite Legiju' jer je zbog njegovih pisama, svedočenja Čumeta i sl. svima bilo jasno da to ima neke veze sa njim. Muvali smo se tu još neko vreme, a onda smo otišli kući. Tih nekoliko dana sam teško podneo, a rođendan nisam ni slavio. Poslao sam mejl 'Glasu javnosti' koji je ta novina objavila uz Pisma čitalaca..
----------------------------------
Godinu i po dana kasnije krenula je akcija Kapiraj Kopiraj, odnosno kopiranje diska sa filmom 'Ako Srbija stane', koji je ispunjen govorima Zorana Đinđiča. Disk je kopirala i kapirala skoro cela Srbija.. Drago mi je da sam bio deo te akcije, koja je sigurno uticala na to da Đinđićevi govori nikad ne odu u zaborav..... U istoj akciji prekrečilo smo i grafit 'Zvezdane hvala ti, Srbija' koji se nalazio kod Obilićevog venca.
Mislim da ne postoji osoba koju film nije dirnuo, mene još uvek uhvati jeza u nekim scenama...
-------------------------------
Pet godina kasnije Srbija je, po ko zna koji put, na raskrsnici.. Tako blizu, a tako daleko od EU.. Na Facebooku pokrenuta je akcija da 12. marta svi promene fotografiju u profilu i stave Đinđićevu. Grupa se zove 'Zoran Djindjic - Promenite profile sliku na facebook-u'.. Pa, promenite je !
Kada bi svako od nas bar malo promenio odnos prema životu, obavezama, problemima, okolini.. ne bi nam retrogradne snage mogle ništa. Osmeh na lice, jedni smo od 40 hiljada spermatozoida i zato:
"Nema više spavanja. Vreme je za akciju. Spavaćete kada odete u penziju."