Teče Velika, Strasna nedelja, Veliki Dani od srede do petka koji, mešajući legende i verovanja o stradanjima i mukama imaju kraj u Nedelju, koja je dan opšte radosti života nepobedivog.
"Vaskrs (stsl. въскръсъ, arh. Velikden) najveći je hrišćanski (crkveni) praznik kojim se proslavlja Isusov povratak u život — vaskrsenje. Po hrišćanskom verovanju, to se desilo trećeg dana posle njegove smrti, uključujući i dan smrti: tj. prve nedelje posle Velikog petka. To je pokretni praznik i praznuje se posle jevrejske Pashe (heb. pessach) u prvu nedelju posle punog meseca, koji pada na sam dan prolećne ravnodnevnice, ili neposredno posle nje. Kod istočnih hrišćana, Uskrs najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja, a kod zapadnih hrišćana uvek pada između 22. marta i 25. aprila.
Pripreme za Uskrs se razlikuju od običaja do običaja. Tradicionalno počinju na Veliki četvrtak, dan pričešća. Nastavljaju se Velikim petkom. Tog dana je Isus, iz kuće prvosveštenika Kajafe odveden do rimskog prokuratora Pontija Pilata. On ga je osudio na raspeće na krstu. Isus je razapet i umro na Golgoti, brdu izvan Jerusalima. Pred smrt rekao je: Oče, oprosti im. Ne znaju šta rade"
Na Veliki Petak se farbaju jaja.
Umetnost farbanja jaja skoro pa da se razvila u poseban "pravac" kojim se bavi skoro svako, koji je i ritualan i zabavan, nekad ima, a nekad nema baš mnogo veze sa razlozima zbog kojih se na Velik Petak, to radi. Legenda kaže da je Marija Magdalena, ritualno, donela jaja, obična, na "pogreb" (jutro nakon polaganja Hrista u grob), a ona su se, sama od sebe obojila u - crveno. Ona je razumela da je to poruka o moćima i čudima života nepobedivog i kao dokaz tih čuda - prenela ju je dalje, odnela ih i na poklon rimskom caru Tiberiju i predala mu ih uz pozdravne reči koje govore u vaskrsnuću. Ona je to uradila, a ne drugi sledbenici. (Taj deo mi se u legendi najviše sviđa. Moraš malko verovati u čuda i da bi ti se ona i dogodila.)
I Rimljani su inače, ranije, imali običaj bojenja i poklanjanja ukrašenih jaja, o njihovoj Novoj Godini.
Druge legende govore o tome da ovo "obožavanje" jajeta potiče iz zaboravljenih vremena i da slavi život koji jaje (samo po sebi) simbolizuje, da slavi novi, prolećni ciklus života koji uvek pobeđuje i stvara se iznova, da slavi radost ljubavi i kad je ona instinkt i kad je neutaživa potreba.
Na Veliki Petak se u mnogim kućama jaja boje raznim bojama, obojena ukrašavaju na različite načine, od čuvene "slike lista peršuna" na površini ocrtanog pri samom bojenju do voskom i krasnopisom crtanih ornamenata i celih slika na maloj zakrivljenoj površini jajeta.
Ima umetnika koji su izmislili čitave nove tehnike oslikavanja jajeta, a ima i onih slavnih Faberge jaja napravljenih od dragocenih metala i dragog kamenja, skupocenih i samo carskim kućama namenjenim kao ukras koji zamenjuje (valjda) "čuvarkuću", jaje koje se o svakom Uskrsu ostavlja da sačeka sledeći Velik Petak i novi ciklus bojenja i slikanja jaja.
Kako god bilo, ko god bio u pravu kad je priča o obojenim jajima u pitanju, jedno je nesporno - to je ritual radosti za decu i odrasle.
Ta reč, radost, je lepa reč i jednako je važna i po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru i kakvu god interpretaciju dali ovim Velikim Danima sve će sadržati reč "radost" kao metaforu novog, nepobedivog ciklusa života.
I nema pravog razloga da se te reči ne setimo i raznim drugim danima u kojima, zbog raznih razloga, radost ume da iščili, da se proredi, zaliči da je sasvim nestala i kad nam se čini da je nemoguće da je osetimo opet, da nam bilo koji dan učini Velikim.
Neko bi takav stav mogao zvati "nanošenje radosti" i bio bi u pravu - jer život je nepobediv i zato što, samo po sebi, ume da nam nanese radosti.